SK analiza: Partizanova odbrana ili Cedevitin napad?

Skener 18. mar 20170:22 > 18. dec 2020 22:16
KK Cedevita

U subotu u 19 časova startuje polufinale plej-ofa ABA lige utakmicom u kojoj Cedevita u Domu sportova u Zagrebu dočekuje Partizan.

Hrvatski prvak je favorit, ima iskusniji i kvalitetniji tim, ali činjenica da bi crno-beli posle dugo vremena trebalo da bude kompletan, kao i to da se serija igra na dva dobijena meča ide na ruku pulenima Aleksandra Džikića.

Kako su stigli do plej-ofa?

Pre starta sezone Cedevita je, uz Budućnost, slovila za tim koji ima najviše šansi da pomrsi račune Crvenoj zvezdi u borbi za vrh tabele. Počeli su loše, sa dva laka poraza od direktnih konkurenata za vrh – Zvezde i Budućnosti, ali su se ubrzo stabilizovali i na kraju regularnog dela lige, ipak, ispunili očekivanja – došli do drugog mesta.

Partizan je pre početka prvenstva bio kandidat za plej-of, ali činjenica da je najveći deo sezone proveo na drugoj poziciji, ipak, predstavlja iznenađenje, naročito imajući na umu da je tim doživeo potpunu rekonstrukciju tokom leta. U odigranih 26 susreta, oba tima pokazala su i dobre i loše strane, koje, kao i uvek, možemo sumirati kroz statistiku.

Kada bacimo pogled na osnovne statističke kategorije, razlika u efikasnosti je očigledna. Cedevita ima tendenciju da igra brže, a u proseku postiže čak 9,3 poena više od Partizana po susretu. Hrvatski tim šutira bolje iz igre za oko 5 odsto, tako da se bez problema može reći da je razlika u ofanzivnom talentu evidentna.

Partizan će nastojati da se hrvatskom timu suprotstavi svojim, ove sezone karakterističnim, stilom – pritisak na loptu prednje linije, i ”zagušen“ reket u kojem usled brojnih pomaganja igrači Partizana uvek imaju nekoga da izađe protivniku na šut. Kako je Novica Veličković i rekao „Cedevita je favorit“, a Partizan nastavlja da deluje iz uloge autsajdera u trci za titulu, što je taktika koja ga je i održala na drugom mestu tabele tokom većeg dela sezone i dovela do plej-ofa.

Evropa

Obe ekipe igrale su evropska takmičenja, Partizan FIBA Ligu šampiona, a Cedevita Evrokup.

Zagrepčani su dogurali do Top 16 faze, gde su u grupi bili sa Valensijom, Unikahom i Malagom, a dva španska tima su prošla u sledeću fazu takmičenja. Cedevita je u Top 16 fazi na gostovanjima igrala veoma slabo, beležeći redom ubedljive poraze, a na domaćem terenu su uspeli da pobede Albu i Unikahu. Kao i tokom cele sezone, najbolji igrači hrvatskog tima bili su Bilan i Boutrajt, kao i, u kratkom periodu u kojem je igrao, Pjer Džekson.

Partizanov pohod u FIBA Ligi šampiona okončan je porazom u dvomeču sa PAOK na početku eliminacione faze takmičenja. Plejmejker tima iz Soluna Tadeus Mekfeden odigrao je odlična dva susreta u kojima je ukupno ubacio 46 poena i tako najavio moguće probleme za Partizan u seriji sa Cedevitom, gde se Partizan suočava sa Boutrajtom, igračem profila sličnog Mekfadenovom.

U grupi je tim Aleksandra Džikića imao i dobrih i loših partija, ali utisak je da Partizan, kao i ostali timovi u FIBA Ligi šampiona, nije imao ambicije dostojne jednog evropskog takmičenja. Crno-belima je definitivno bitnije bilo da sačuvaju poziciju u ABA ligi i plasiraju se u plej-of.

Ključni igrači

Kada govorimo o pojedincima koji bi mogli da odluče seriju, teško je odabrati jednog igrača kao najboljeg predstavnika svog tima, pa je možda jednostavnije ukazati na najbitniji trio svake ekipe, igrače na koje su se ekipe mahom oslanjale tokom sezone. U Partizanu su to bez ikakve sumnje Hečer, Veličković i Birčević – ljudi koji su na svojim leđima izneli ABA ligu u kojoj crno-beli nastavljaju da prevazilaze očekivanja.

Hečer je osnova napada beogradskog tima i taj kojem će lopta ići u ruke kada ne bude bilo jasnog rešenja. Birčević je tokom cele sezone imao uspone i padove, uvek je bio dobar u skoku, a šuterska forma mu se popravila u poslednje vreme. Veličković je duša ekipe i čovek koji prvenstveno pokreće tim energijom. I dalje je agilan u odbrani, ali, iako, više nema atletske sposobnosti kao pre 7-8 godina kada je bio jedan od najboljih krilnih centara Evrolige, Veličković je i dalje plus u defanzivi i solidan skakač, a u određenim sekvencama može da donese prevagu i šutem za 3 poena.

U Cedeviti je situacija veoma slična – napad uglavnom ide preko niskog američkog plejmejkera koji sa linije 6,75 može da ”zatrpa” svakog protivnika, a druga dvojica najstandardnijih su momci sa iskustvom igranja u nacionalnom timu, Miro Bilan i Luka Babić. Babić je dobar šuter za 3 poena (42 odsto u regularnoj sezoni), a Bilan je i u ovoj sezoni pokazao da je klasa za ABA ligu. Odličan je skakač, ima mekanu ruku – napadi Cedevite bez problema mogu da idu kroz njega, pa Zagrepčani to vrlo često i čine.

U ovoj šestorci treba tražiti ljude koji će usmeriti seriju ka jednoj ili drugoj strani, ali nikada ne treba zanemariti igrače poput Andrića npr. koji jednom sjajnom šuterskom partijom može da odluči utakmicu. Ne treba zaboraviti ni Džamonta Gordona, koji od dolaska u Humsku konstantno ima problem sa povredom zadnje lože.

Dubina Partizana

Plejmejkeri: Hečer, Gordon, Ratkovica, Pot
Bekovi-šuteri i niska krila: Marinković, Andrić, Vrabac, Robinson
Visoki: Birčević, Veličković, Luković, Majstorović, Koprivica

Mnogi igrači zadatka iz redova „Parnog valjka“ imali su sezone koje je malo ko očekivao. Luković je isplivao kao najbolji bloker prvog dela prvenstva sa 1,7 blokada po susretu, a hladna glava Ratkovice bila je zlata vredna Partizanu u nekoliko neizvesnih završnica. Vrabac je, uprkos brojnim ograničenjima, odigrao solidnu sezonu u kojoj je pored uloge dežurnog ”stopera”, imao i trenutke šuterske eksplozije kao u meču protiv Zelene Gore.

Marinković očigledno napreduje, a znamo da se nikada nije bojao najtežih trenutaka, Majstorovića je omela povreda da pokaže više, a jedini igrač za kojeg se može reći da je potpuno podbacio je Frenklin Robinson. Mada treba biti objektivan i sagledati njegov učinak u skladu sa očekivanjima.

Dubina Cedevite

Plejmejkeri: Boutrajt, Džejms, Katić
Bekovi-šuteri i niska krila: Babić, Šurna, Musa, Tomas, Krušlin
Visoki: Bilan, Begić, Arapović, Žganec

Cedevita ipak deluje manje ”duboko” od Partizana, u smislu da ima manje igrača koji se rotiraju, ali igrači zadatka koje Veljko Mršić ima na raspolaganju, imaju veću reputaciju od crno-belih ”specijalaca”. Mladi Musa uglavnom oscilira, ali meč protiv Olimpije u decembru u kojem je ubacio 26 poena pokazuje o kakvom se talentu radi. Pored 18-godišnjeg Muse, problema sa održavanjem konstantnog nivoa igre ima i Arapović, a povredama izmučeni Marko Tomas tek s vremena na vreme uspeva da pokaže kakav raskošan talenat poseduje i kakvo je krilo mogao da postane da je u karijeri imao više sreće sa zdravljem.

Još jedan u nizu ”toplo-hladno” igrača u redovima Cedevite ove godine je i plejmejker Rašad Džejms čiji je učinak varirao od potpuno neprimetnog do izuzetno efikasnog, a slično važi i za krilo Džona Vilijama Šurnu. Malo sigurne produkcije sa klupe Zagrepčani ipak dobijaju od iskusnog Mirze Begića koji cele sezone solidno popunjava minute koje ostanu iza neprikosnovenog Mira Bilana.

Oba tima koriste ”duge klupe”, naročito Partizan u kojem Aleksandar Džikić velikim brojem izmena pokušava, i najčešće uspeva, da maskira nedostatak kreativnosti u napadu. Međutim, treba imati na umu da se u plej-of situacijama rotacije najčešće ”režu”, a najbolji igrači provode najviše vremena na parketu jer je svaki trenutak neuporedivo bitniji nego u regularnom delu.

Međusobni mečevi

Prethodna dva susreta Partizana i Cedevite u tekućoj sezoni ABA lige završena su dvocifrenim pobedama Cedevite. U meču odigranom u Hali sportova „Ranko Žeravica“ zagrebački tim je slavio sa 97:87, a u februaru je Cedevita na svom terenu bila još ubedljivija – 79:67.

U oba duela Partizan je imao velikih problema sa raspoloženim protivničkim plejmejkerima. U Beogradu je briljirao Pjer Džekson, koji više nije u Cedeviti, sa 32 poena, dok je u Zagrebu Boutrajt postigao 21 koš uz dobar procenat šuta. Hečer je razotkriven kao plejmejker čiji nivo igre u odbrani ni blizu ne odgovara onom u napadu, tako da treba očekivati da Boutrajt i Džejms „povuku“ u polufinalnoj seriji, što svakako nisu dobre vesti za Partizan.

Trenutna forma

Nije mnogo prošlo od prethodnog duela Beograđana i Zagrepčana, ali četiri meča koja su oba tima odigrala u ABA ligi od tada nude nam zanimljiv uvid u to u kakvom su stanju polufinalisti.

Partizanova četiri meča u finišu regularnog dela ovogodišnje ABA lige bila su veoma specifična. Partizan je osim protivnika vodio i bitku sa virusom, koji je desetkovao ekipu u tolikoj meri da je sastav u nekim trenucima bio neprepoznatljiv. Prvu utakmicu posle Cedevite crno-beli su odigrali u izmenjenom sastavu i dočekali Zadar u Pioniru. U izjednačenoj utakmici,na kraju je umalo ispustio sigurnu utakmicu, ali je na krilima Birčevića, ipak, „preživeo“.

Potom je sledila utakmica protiv Mege, gde se Birčeviću košgeterski pridružio i Andrić, ali i to je bilo dovoljno za pobedu beogradskog kluba. U sledećem kolu Partizan je uz dobru timsku igru, u kojoj je prednjačio Stefan Pot, lako pobedio Krku, dok su poslednjem kolu crno-beli predstavili sve svoje loše strane u izrazito neubedljivoj partiji protiv Igokee u Aleksandrovcu, koja je rezultovala neočekivanim porazom.

ABA, KK Partizan NIS

Zaključak koji možemo izvući iz ova četiri susreta sličan je zaključku koji se odnosi na čitavu sezonu – Partizan je izuzetno borben tim koji ponekad i ofanzivno bljesne, ali, takođe, i tim koji često može da potpuno zakaže u napadu i počne previše da se oslanja na Hečerova individualna rešenja. To obično ima loše posledice, iako je Hečer verovatno igrač kojeg za to najmanje treba i kriviti jer ni mnogo bolji bekovi od njega ne bi bili u stanju da „nose“ u pojedinim trenucima izrazito statičan napad.

Nije ni Cedevita u željenoj formi – iako su dobili sve četiri utakmice. Zagrepčani teško mogu da budu zadovoljni trenutnim nivoom igre. Pobede protiv Cibone i Olimpije u gostima, kao i trijumf protiv Karpoša na domaćem terenu bili su svi redom na „jednu loptu”, a košarkaši Cedevite savladali su jedino FMP bez neizvesne završnice.

Mršić miksuje, ali utisak je da nemaju jasan identitet – kada lopta ne ide u post Bilanu, onda Boutrajt rešava napade uglavnom tako što traži svoj šut.

Samo je jedna stvar sigurna…

Čeka nas žestoka serija u kojoj možda nećemo gledati napadačke rapsodije i brzu i efikasnu igru, ali nema sumnje da će nam dva tima pružiti ono što je verovatno i najbitnije gledaocu koji želi da oseti uzbuđenje koje sport nosi – visok intenzitet.

ABA/Cedevita/Marin Susic

Bacanja za lopte, ”tuča za skokove”, korišćenje velikog broja igrača kako nivo igre ne bi pao – ako išta od navedenog izostane, tek onda možemo smatrati da nismo dobili očekivano.

Druga utakmica na programu je 25. marta u Beogradu, a eventualna majstorica 1. aprila u prestonici Hrvatske.

Priredio: Nikola Novaković