Zemlja izlazećeg Sunca: Život fudbalera i život čoveka

Skener 9. maj 20178:50 > 8:53
Foto: Privatna arhiva

David Babunski, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i Barselone, trenutno nastupa za Jokohama Marinos, a 23-godišnjak rođen u Skoplju u autorskom tekstu za Sport klub predstavio nam je Japan kao trenutnu fudbalsku i ličnu domovinu. Prepuštamo vas Davidu:

Otkad se pojavila mogućnost da dođem u Japan, znao sam da je to pravo mesto za odlazak. Nisam razmišljao dva puta, odluku sam doneo odmah. S obzirom na to da sam već živeo u Japanu kada sam imao dve godine, oduvek sam imao pozitivno misljenje o životu ovde koji mi je moja porodica prenela iz tog vremena. Bio sam veoma uzbuđen što ću se vratiti u Japan i imati priliku da sve to sâm svesno iskusim.

Nisam imao očekivanja prilikom dolaska jer na život gledam iz lepe perspektive, tako da gde god da odem, sa sobom nosim samo pozitivne utiske. Fasciniran sam svim novim stvarima koje me okružuju i prilikama koje mogu da iskusim. Jedan od najvećih ličnih razloga zbog kojeg sam želeo da dođem u Japan jesu moje brojne životne vizije i shvatanja koje se uklapanju sa njihovima – spiritualni način razmišljanja potiče iz ovih krajeva sveta.

Foto: Privatna arhiva

Već sam znao o njihovoj ljubaznosti, želji da pomognu svima, disciplini, trudu koji ulažu u svoje poslove, poštovanje u komunikaciji, manirima, a tu je i njihov manjak frustracija i strpljenje koje svuda nose.

Te stvari mogu se osetiti na svakom koraku – na ulici se sirena ne čuje, u restoranima se ne galami, već svi tiho govore, pri pozdravu uvek razmene nekoliko reči, pri plaćanju se klanjaju više puta i tako iskazuju veliki poštovanje i zahvalnost. Kada je reč o birokratskim stvatima, sve ide mnogo sporo i detaljno, ali oni se ne uzbuđuju preterano zbog toga.

S obzirom na njihovu disciplinovanost i striktnost, stiče se utisak da imaju manjak emocija, ali to zapravo nije istina – oni ih drže za sebe dok ne skupe dovoljno hrabrosti da ih pokažu.

Foto: Privatna arhiva

Tehnologija je nešto što je obično ljudima u mislima kada se spomene Japan – nisam još obišao celu zemlju, ali Jokohama, grad u kojem je živim, jedan je od četiri najveća i prilično je nalik “svemiru“. Posebno se to odnosi na Minato Mirai, deo grada u kojem živim – njegova struktura čini ljudske živote prilično udobnim, prelepa arhitektura u kombinaciji sa prirodom, dobra komunikacija sa ostalim krajevima…

Japanci imaju istančanu istoriju koja i danas ima veliki udeo u njihovim životima, iako se jesu mnogo modernizovali, pa se u nekim delovima Japana vidi jasan kontrast između tradicije i dinamike modernog života.

Sa fudbalskog aspekta sve je vrhunski, kao što se i moglo očekivati – od organizacije stadiona i treninga do navijača i atmosfere. Stvoreni su svi uslovi koji su potrebni jednom fudbaleru da napreduje, da se razvija i da mirno razmislja o svom poslu. Imamo tri terena za trening i dva stadiona. Jedan je veliki Nisan stadion na kojem igramo ligaške mečeve, tamo se igralo i svetsko prvenstvo, a na drugom se igra kup (Mitsuzava).

Foto: Privatna arhiva

Fudbal kao disciplina ima samo 25 godina istorije, ali njihova želja za ućenjem i posvećenost radu čini da kvalitet igre da raste iz godine u godinu. Liga je veoma kompetitivna, svi timovi se trude da igraju dobar i tehnicki fubal, tako da svi od svakoga mogu da gube i da pobeđuju. Po uslovima i organizaciji, mogu da pariraju najboljima, a na igračkom nivou uporedio bih ligu sa belgijskom i holandskom.

Kad sam potpisao, tata mi je rekao: „Videćes da posle mesec dana nećeš želeti da odeš iz Japana“. I nije pogrešio. Život ovde je toliko udoban, lepo organizovan i ljudi su toliko prijatni da nema nikakve prepreke mojoj ideji da ostanem ovde – ipak, moje ambicije i ciljevi jesu da igram u najboljim ligama na svetu.

Kako će se budućnost razvijati, ostaje da vidimo. Sve mogućnosti su otvorene.

Pozdrav svima,

David