Nikolini majstori – ponovo na pravom putu

Skener 5. sep 201711:34 > 11:46
CEV

Posle četiri godine pauze, tokom kojih su osvojene dve medalje u Svetskoj ligi, srpski odbojkaši ponovo su se okitili jednim od odličja sa Prvenstava, prvim koje je Nikola Grbić osvojio kao selektor nacionalanog tima.

Majstori, slušajte ovako…“

Gotovo sve poluminutne pauze koje je tražio Nikola Grbić tokom mečeva srpske reprezentacije na jubilarnom 30. Evropskom prvenstvu, počinjali su ovim rečima. Pomenuti majstori su imali šta da čuju, a znali su i kako da sa reči pređu na dela, pa su se u Beograd vratili sa bronzanom medaljom, osvojenom pobedom nad Belgijom u dugih pet setova.

Osvojeno odličje 11. je koje je nacionalnim selekcijama pripalo na kontinentalnim šampionatima, ali i prvo koje je završilo na grudima Nikole Grbića od kako je prvi trener reprezentacije. Iako je na početku selektorovanja osvojio srebro u Svetskoj ligi, a potom i šampionsku titulu, o kojoj su generacije srpskih odbojkaša samo sanjale, utisak je da je evropska bronza tek potvrda istinskog kvaliteta ekipe koju vodi.

Činjenica, ni medalje u Svetskoj ligi, najpoznatijem komercijalnom takmičenju, u kome se takmiče najbolje selekcije sveta, nisu zanemarljive, ali one nisu u potpunosti mogle da nadomeste neuspeh na prethodnom šampionatu Starog kontinenta, kada je takmičenje završeno porazom u četvrtfinalu od Francuza, a ni propuštene Olimpijske igre. Tek, ova bronza signal je da su srpski Orlovi poleteli visoko i da rad legendarnog Grbića konačno poprima i vizuelni oblik.

Iako je po okončanju šampionata ostao utisak da je medalja koju su odbojkaši doneli u Srbiju mogla biti i sjajnija, čini se da će i bronza biti dobra osnova pred takmičenja koja slede, a među kojima je i Svetsko prvenstvo naredne godine.

https://youtube.com/watch?v=ie180Y_LPLI

Pokazalo se već u prvom meču protiv Poljske da Srbija ima velike ambicije, ali i kvalitet da ih ostvari. Pred više od 65.000 ljudi na Nacionalnom stadionu u Varšavi, domaćin je pobeđen sa 3:0. Do polufinala su sve utakmice odigrane na visokom nivou, iako je protiv Estonije došlo do blagog opuštanja, koje nije moglo da ugrozi pobedu.

Usledio je neobjašnjiv pad posle dva osvojena seta u borbi za finale. Iako su srpski odbojkaši delovali ubedljivo pred 10-minutnu pauzu, u nastavku su Nemci držali sve konce. Legendarni Andrea Đani je na najbolji mogući način resetovao ekipu, Đerđ Grozer je probio blokadu, a promene na poziciji primača servisa donele su novi ritam igri. Kako su se Nemci razigravali, tako su Srbi padali u agoniju iz koje nije bilo povratka.

Međutim, za manje od 24 sata uspeli su da prebrode veliki izazov, i posle tajbrejka pobede Belgijance. Imali su Grbićevi izabranici zaostatak od 1:2, ali nisu odustajali. Uspeli su da nadoknade sve izgubljeno, pronađu svoju igru i izbore se za medalju.

Izostanak povređenog Marka Ivovića bio je „povreda“ i za čitavu reprezentaciju jer je Marko bio jedan od ključnih igrača. Imao je Grbić u toj situaciji spreman alibi, ali ga je ostavio po strani. U ekipi je, uz Uroša Kovačevića u postavi, imao i iskusnog Nemanju Petrića, na koga je bez problema mogao da se osloni.

Petrić je opravdao sva očekivanja. Maestralno je odigrao na otvaranju prvenstva, da bi sa sigurnim partijama nastavio i do kraja. Zamenik kapitena bio je i lider na terenu, pokretačka snaga mlade ekipe, motivator kakav im je trebao u igri. Iako je u završnici šampionata došlo i do zamora, Petrić je bio, možda, i najbolje Grbićevo rešenje.

S druge strane primačke dijagonale, Kovačević je bio živa energija. Prolazio je tamo gde mnogi ne bi, a komentari „Evo ga, ko Kvisko“, dovoljno govore koliko 24-godišnji Kraljevčanin lucidno odigravao na teške lopte. Ipak, ni njega nije zaobišao umor, što se dalo videti u određenim momentima u polufinalu, a onda i u borbi za bronzu. Međutim, uspevao je levoruki Kovačević da se vrati iz tog vrtloga, a na kraju donese i poen za bronzu.

CEV

Srednjaci su ponovo potvrdili da su najveća snaga ovoga tima. O tome govori i pojedinačna nagrada Srećka Lisinca, koji je uvršten u idealni tim šampionata. Uz njega su standardno dobre partije pružili i Marko Podraščanin i kapiten Dragan Stanković. I, mada je bilo setova u kojima Srbija nijedan poen nije osvajala direktno iz bloka, napad kroz sredinu uvek se činio kao sigurna opcija.

Znao je to i tehničar Nikola Jovović, koji je uz savete selektora Grbića, pronašao neophodnu sigurnost u organizaciji napada, pa je podjednako upošljavao sve saigrače.

Faktor iznenađenja bio je Dražen Luburić na poziciji korektora. Najmlađi član srpske reprezentacije dobro se nosio sa pritiskom koji namenjena mu uloga sa sobom nosi. U meču za bronzu protiv Belgije, tokom dva seta u kojima skoro pa ništa nije funkcionisalo u igri srpskog tima, 23-godišnji napadač je držao Orlove u igri.

Iako je odbrana prethodnih godina i bila slaba tačka reprezentacije, utisak je da se na ovom prvenstvu i to promenilo na bolje. Libera Rosić i Majstorović, uz Škundrića na ‘tajnom zadatku’, dobro su pokrivali polje, a od spašavanja onog što se ne da spasti nisu se ustručavali ni ostali igrači.

Međutim, pravi lider ovoga tima sedeo je na klupi – Nikola Grbić i dalje je organizator igre plave čete, samo sa neke nove pozicije. Selektor srpskih odbojkaša kratkim i preciznim uputstvima na svakom od tajm-auta do tančina je razrađivao tehničke zamisli, unoseći mir među igrače i dajući im neophodnu podršku.

CEV

 „Jednostavno mislim da je skidanje fokusa s onog što je pogrešno urađeno na ono što treba da se radi, davanje indikacija, konstruktivnije. Kada si na 23. poenu i imaš puls 220, to je kao kada si na motoru i voziš 300 na sat, pa se put koji je u pet traka suzi. Primanje informacija u tom momentu je selektivno, zato one moraju da budu kratke i jasne“, rekao je selektor.

A podjednako važne uloge, ulazeći sa te iste klupe, imali su i Aleksandar Atanasijević, Aleksandar Okolić, Maksim Busuljević i Milan Katić.

Žao mi je što sa nama nisu Marko Ivović, Petar Krsmanović i Aleksa Brđović. Oni su deo ove ekipe, ali na žalost spisak je morao da se skrati. Da sam mogao poveo bih sve i svi su svojim kvalitetom zaslužili mesto u timu. Siguran sam da bi bilo ko od njih, da je bio u timu, pomogao da se domognemo zlata. I oni su deo ove medalje“, dodao je Grbić.

I dok i dalje pomalo žale za izgubljenim polufinalom, u kome su vodili sa 2:0 i imali meč lopte u četvrtom setu, odbojkaši su svesni da će osvojena medalja dobiti na značaju tek u periodu koji sledi. Bez sumnje, nova evropska medalja, trebalo bi da bude podstrek za povratak na sami vrh i na planetarnom šampionatu, na kome će se Grbić prvi put pojaviti kao selektor. Pre tri godine prvenstvo sveta je neslavno završeno, a s obzirom da se krenulo u potpuno novi ciklus, čiji početak je i obeležila ova medalja, boljitak se s razlogom očekuje.

Još jednu sezonu Grbić i njegovi izabranici završili su sa medaljom oko vrata. Posle zlata i srebra u Svetskoj ligi desila se evropska bronza, osvojena na nikad ujednačenijem prvenstvu, na kome su povratak šampionskim visinama najavili i Rusi, osvojivši 14. titulu prvaka Starog kontinenta.

Iako do finala Rusi nisu izgubili niti jedan set, pošteno su ih namučili Nemci, valjda motivisani velikim preokretom protiv Srbije u polufinalu. Ipak, protiv stasitih igrača selektora Šljapnikova nije se moglo, pa je Andrea Đani, kao prvi trener Pancer, drugo EP za redom osvojio srebro. Doduše, to mu je pre dve godine pošlo za rukom sa selekcijom Slovenije.

CEV

Predvođeni Slobodanom Kovačem, Slovenci su na turniru u Poljskoj stigli do četvrtfinala, u kome su ih pobedili Rusi. Ali valja istaći da su napravili jedno od dva najveća iznenađenja na prvenstvu, pobedivši aktuelne svetske prvake Poljake u osmini finala.

Što se drugog iznenađenja tiče, reč je, naravno, o porazu Francuza u borbi za četvrtfinale od Čeha. Već na početku je bilo jasno da branioci titule i prvaci Svetske lige nisu na svom nivou. Uprkos tome što je tim bio sačinjen od istih igrača kao i pre mesec dana, kada se slavila titula u Brazilu, jedinstva nije bilo, pa su Ngapet i saigrači morali ranije kući. Taman da razmisle šta im je činiti za ubuduće.

Pomenuti Nikolini tajm-auti uglavnom su se završavali sa uzrečicom selektora “Okej?

I bilo je i više od toga.