Najdžel Bond za SK: Sada je snuker globalna igra

Skener 23. sep 201711:47 > 11:49
Hamish Blair/Getty Images

Najdžel Bond profesionalni je igrač snukera od 1989. godine. Svetski vicešampion iz 1995. i osvajač Britiš opena turnira 1996. godine, a osvojio je i Svetsko prvenstvo za seniore 2012. godine.

Piše: Vladimir Janković

Ima 51 godinu i dalje se takmiči na pro turu. Najveći brejk u karijeri mu je 140 poena koji je zabeležio na Gran priju 2004. godine, a u intervjuu za Sport klub govorio je o svojoj karijeri, najvećim mečevima i o ponečemu van terena…

Kada ste prvi put igrali snuker i da li je neko uticao na vas da počnete da se bavite tim sportom?

„Prvi put sam igrao snuker kada sam dobio sto, kao poklon za Božić. Imao sam osam godina. Glavni razlog zašto sam počeo da se bavim ovim sportom jeste moj otac. On je je bio profesionalac i igrao je prilično dobro. Uveo me je u ovu igru i od tada nisam razmišljao da se bavim nekim drugim sportom. Do svoje 15. godine nisam igrao na stolu normalne veličine. U lokalnom klubu su bila dva stola, ali je postojala starosna granica za igrače, tako da kada bi se gledali neki današnji standardi, ja sam relativno kasno počeo da se bavim snukerom.“

Na koga ste se najviše ugledali iz sveta snukera?

„Moram da priznam da je moj najveći idol bio Aleks Higins. Ja sam odrastao u Šefildu i živeo sam blizu Krusibla, tako da je on igrač kojeg sam uvek voleo da gledam kako igra, naročito za vreme Svetskog prvenstva.“

Igrali ste finale Svetskog prvenstva 1995. godine protiv Stivena Hendrija. Možete li reći nešto više o tom iskustvu i kako su te sjajne partije sa Svetskog prvenstva uticale na vašu igru i samopouzdanje u narednom periodu?

„Za mene je to Svetsko prvenstvo bilo sjajno, što se tiče konačnog rezultata. Međutim kada sagledam stvari sa ove distance, osećanja su mi i pomešana. Moj sin se rodio tada, imao je samo tri nedelje kada sam igrao to finale. Tada sam živeo u Česterfildu i putovao sam do Šefilda kako bih igrao svoje mečeve. Sećam se da sam imao sjajnu podršku svih navijača koji su dolazili da me gledaju.“

Finalni meč sam počeo dobro i odigrao odlično prvu sesiju. U drugoj sesiji nisam ponovio tako dobru igru, a kada igrate protiv takve legende kao što je Stiven Hendri, to sebi ne smete da dopustite. Morate da iskoristite svoje šanse, ja to nisam uradio. On je bio nezaustavljiv tokom 90-tih godina. Moj plasman u finale je mnogo uticao na moje samopouzdanje i status među ostalim igračima. Sjajno iskustvo za mene.“

Hamish Blair/Getty Images

Jedan od najznačajnijih rezultata u vašoj karijeri je i osvajanje Britiš opena 1996. godine. Pobedili ste u finalu Džona Higinsa. Da li možete da kažete nešto više o tom odlučujućem frejmu kada ste se vratili iz zaostatka od 69:0 i trijumfovali sa 9:8?

„U finalu te godine ja sam bio bolji igrač ali nikako nisam uspevao da napravim neku veću prednost. Jednostavno Džon je uvek bio tu negde, a na kraju je i delovalo da će da trijumfuje. Jedna od stvari na koju sam ponosan jeste što nikada ne odustajem, bez obzira na rezultat. Kada je promašio tu crvenu kuglu koja je mene vratila za sto, dobio sam priliku koju sam iskoristio. Osvojio sam tada svoju prvu rangirnu titulu.“

Ove sezone ste igrali drugu rundu Mastersa u Rigi i Pol Hanter Klasika. Kako ste zadovoljni vašim rezultatima? Da li ste očekivali bollju igru i koja su vaša očekivanja od ove sezone generalno?

„Ove sezone nisam imao najbolji početak i izgubio sam sva tri meča u kvalifikacijama takođe. Danas u snukeru ima dosta kvalitetnih igrača i uvek morate da budete na visokom nivou kada igrate. Moram da budem i realan, ja neću biti mlađi. Imam 51 godinu i ako ne budem igrao najbolje što umem neću imati veliki uspeh, mada imam osećaj da još uvek mogu da se nadmećem sa najboljim igračima.“

Da niste postali snuker igrač, čime biste se bavili?

„Zbog činjenice da nisam igrao na stolu normalne veličine dok nisam napunio 15 godina, kada sam i napustio školu, nisam ni verovao da mogu da postanem profesionalac. Ja sam svoje školovanje nastavio kasnije, išao na koledž. Radio sam u Gradskom veću i Odeljenju za finansije. Mislim da bih se bavio poslovima računovodstva da nisam doneo odluku da postanem profesionalac i napustim posao koji sam radio tada.“

Gareth Copley, Getty Images Sport

Da li imate neki hobi? Kako provodite slobodno vreme između turnira?

„Osim snukera, volim da igram golf. Zbog zgusnutog rasporeda ne mogu da odvojim toliko vremena koliko želim kako bih igrao golf, ali trudim se da pronađem malo vremena. Nekada je snuker bio vezan isključivo za Britaniju, pa smo imali i tri meseca pauze tokom leta za odmor i pripremu za narednu sezonu. Sada je ovo globalna igra i takmičite se svih 12 meseci.“

Ako biste mogli da promenite jednu stvar u snukeru, koja bi to bila?

„Nisam siguran da bih nešto promenio. Imao sam odličnu karijeru i ne bih je menjao ni za šta. Možda jedina stvar za kojom žalim je što nije bilo više turnira u periodu kada sam bio mlađi. Sada ima mnogo više prilika za nadmetanje.“