Majstori košarke mogu do 50 pobeda zatvorenih očiju

Skener 10. okt 20177:26 > 18. dec 2020 22:21
Frederick Breedon/Getty Images

Kako nam popularna animirana parodija na Igru prestola „Gejm of Zouns“ poručuje – Gregovi Vajt Vokeri se uvek vraćaju.

Christian Petersen, Getty Images

Mislim da od kada su Sparsi 2011. godine ispali od osmoplasiranog Memfisa kao tim sa najboljim skorom u ligi svaki ljubitelj NBA košarke makar jednom tokom svakog narednog leta izusti: „U redu, bili su Sparsi zaista nerealno dobri u prethodnoj sezoni, ove moraju konačno da padnu.“ I oni nikada ne padnu. I zaštao bi pali kada su imali Tima Dankana? A onda im se u smiraj Dankanove karijere pojavio i Skoti Pipen sa šutom Marka Prajsa – Kavaj Lenard!

Nema Sparsima u skorije vreme padanja ispod 50 pobeda dok Kavaj igra onako kako je igrao u prethodnoj sezoni. Ne smeta im ni činjenica da imaju jednog od najvećih trenera svih vremena, kojeg su tokom karijere poštovali svi – od momaka za primer i istinskih legendi sporta kao što su Dankan, Toni Parker i Manu Đinobili, do bandoglavaca poput Stivena Džeksona.

Greg Popovič možda nema pedeset akcija za čeoni u aut u malom prstu kao npr. Bred Stivens u Boston Seltiksima, ali ima ono što je najbitnije – plan kako da se suprotstavi protivniku i veoma je odlučan u njegovom sprovođenju. Kada je 2011. godine namirisao Lenarda na draftu, agresivno je ponudio Indijani veoma bitnog igrača u Džordžu Hilu kako bi se dokopao mladog ćutljivog momka dugačkih šaka, iako mnogima nije bilo jasno šta vidi u njemu.

Sean M. Haffey/Getty Images

Šest godina kasnije Sparsi su rešili pitanje koje ih je toliko godina mučilo – šta posle Dankana? Iako je teško popuniti prazninu koja je ostala posle velikog šampiona, nakon prethodne sezone jasno je i onim najskeptičnijima – San Antonio ima franšiznog igrača koji će ih voditi do plej-ofa u mnogim predstojećim godinama.

Borba za najkorisnijeg igrača lige je u finišu prošle sezone u glavama mnogih spala na samo dva imena – Rasel Vestbruk i Džejms Harden. Lebron očito nije igrao dovoljan broj utakmica najvišim intenzitetom štedeći se za doigravanje, Durent je usled povrede propustio veliki broj mečeva, a Kariju su učinci opali dolaskom druge superzvezde u Ouklend. Nepravedno zapostavljen bio je Lenard, koji je odveo svoj tim do frapantne 61 pobede.

Ko misli da sam preterao sa opisom Kavaja Lenarda kada sam ga uporedio sa mutantom sačinjenim od dobrih karakteristika Pipena i Prajsa, treba da baci pogled na šuterske statistike 26-godišnjeg momka iz rođenog u Los Anđelesu. U sezoni 2016/2017. Lenard je šutirao 48,5 odsto iz igre, preko 38 odsto za tri poena i 88 odsto sa penala uz nikada veći udeo u napadačkim akcijama svog tima.

Samo godinu dana ranije bio je na pragu prestižnog 50-40-90 kluba u kojem su se u istoriji našli jedino Leri Bird, Mark Prajs, Redži Miler, Stiv Neš, Dirk Novicki, Kevin Druent i naravno Stef Kari. Samo nekoliko slobodnih pogođenih slobodnih bacanja više u sezoni 2015/2016. stavilo bi ga na šuterski Olimp igrača koji su u jednoj sezoni na dovoljnom uzorku šutirali 50 odsto iz igre, 40 odsto za tri poena i 90 odsto uspešnosti sa linije slobodnih bacanja. I sve to od momka koji je poslednjih godina, ako ne najbolji odbrambeni igrač sezone, onda makar drugoplasiran u tom glasanju. Prilično impresivno za dečka koji je u ligu stigao sa reputacijom lošeg šutera.

A šta je sa ostalim igračima Sparsa? Oni zapravo uopšte nisu toliko dobri, što je i jedan od faktora koji uzdiže Lenardovu prošlogodišnju sezonu na nivo senzacije. Ne sećam se kada je igrač uz pomoć slabije pratnje dovukao svoj tim do 61 pobede. Toliki broj trijumfa rezervisan je za timove nakrcane rasnim Ol-star igračima i popunjene na svim pozicijama. Taj podvig Kavaja Lenarda bio je jedan od najjačih argumenata u borbi za titulu MVP-ja, koju je na kraju osvojio Rasel Vestbruk zahvaljujući svojoj lavovskoj godini.

Daleko od toga da je ostatak tima San Antonio Spursa sastavljen od NBA otpadaka – Lamarkus Oldridž je jedan od najtalentovanijih košarkaša na svetu i može sam da pobedi svakog rivala kada se dovoljno zalaže, Peti Mils je ubojit šuter sa kojim svaka odbrana ima velikih problema, Džonaton Simons je stupio na scenu kao potpuno anoniman igrač, ali se dokazao kao odličan defanzivac sposoban da skuplja poene na različite načine.

Međutim, problem je u veteranima – imena legendi kao što su Pau Gasol, Toni Parker, Manu Đinobili i Dejvid Li zvuče sjajno, ali su sva četvorica daleko od košarkaša koji mogu da igraju veliku ulogu u timu koji se bori za titulu. Nijedan trenutno nema kvalitet za NBA startera, pa je Popovič u prethodnoj sezoni kvalitetne minute morao da traži od igrača bez velike reputacije – od spomenutog Simonsa, Dvejna Dedmona, koji je trenutno jedan od najboljih rezervnih centara u ligi, Dežantea Marija, koji je ponekad zaista umeo da iznenadi, Davisa Bertansa, sjajnog šutera ali i malo toga još i Kajla Andersona, verovatno najsporijeg igrača u NBA mlađeg od 36 godina.

U narednoj sezoni tim će biti veoma sličan – Simons je dobio veliki novac od Orlando Medžika i otišao na Floridu, slična je situacija i sa Dedmonom koji će igrati za Atlanta Hokse, a u mnogobrojnim blokbaster trejdovima širom lige Sparsi su ostali kratki i nisu uspeli da svom timu privole nekog Ol-stara.

Došao je Rudi Gej, koji će konačno imati ulogu primerenu svom kvalitetu – igrač koji kompletira petorku, a ne prva opcija tima, što je u mnogim prošlim ekipama bio. Od bivšeg kapitena Partizana Žofrija Lovernja očekuje se da uspešno odradi minute rezervnog centra koje je iza sebe upražnjene ostavio Dedmon.

Mnogo se polemike povelo u prethodnom plej-ofu kada se Lenard povredio nakon duela sa Zazom Pačulijom – San Antonio je igrao fantastično, do povrede svog ključnog igrača, ali je na kraju bez njega ostao i bez snage i dobio „metlu“ u seriji. Govorilo se da bi San Antonio mogao da pomrsi račune Ratnicima, ali utisak je da su Teksašani ipak daleko od tog nivoa kvaliteta.

Odlično vođeni, i uvek sveži, često na račun pomalo nefer odmaranja igrača u ključnim duelima, Sparsi znaju kako se igra košarka. Po imenima deluje da su ih Hjuston Rokitsi, Oklahoma Siti Tander i Minesota Timbervulvsi pretekli na poziciji prvog izazivača Golden Stejtu, ali ko bi smeo da se kladi da Sparsi opet neće doći do recimo 57 pobeda i drugog mesta Zapadne konferencije?

Niko ko je u poslednjih pet sezona gledao Kavaja Lenarda i ostale majstore košarke iz San Antonija.

NAPOMENA: Narednih dana, sve do početka NBA lige, čekaju vas tekstovi kojima ćemo najaviti najjače košarkaško takmičenje na svetu. Ostanite uz Sport klub.