Crnogorski rukomet, od sumraka do svitanja

Skener 3. nov 20171:39 > 1:43
Privatna arhiva

Mnogi će odmah kada pročitaju naslov reći da stanje u muškom rukometu u Crnoj Gori nije stiglo do svitanja pa samim tim ne može ni da se koristi naslov kultnog filma kojeg je režirao Robert Rodrigez, a glavne uloge igraju Džordž Kluni i Kventin Tarantino.

Film je odličan, ali nije tema ove priče, mada je radnja donekle sllična. Naime glavni junaci ulaze u lokalnu kafanu za kamiondžije, ubrzo kada padne noć svi prisustni u kafani se pretvaraju u vampire sa kojima se glavni junaci bore do kraja, do svitanja. Kada je rukomet u Crnoj Gori u pitanju, sumrak je počeo pre nešto više od šest meseci. Mada ni ranije nije bilo mnogo bolja situacija. Ljubomir Obradović je podneo ostavku, posle remija sa Rusijom i poraza od Švedske. Njegov odlazak je privukao veliku pažnju medija jer se dugo pisalo o nenajavljenoj poseti “navijača” i tuči. Na klupu koju u tom trenutku niko nije želeo, seo je Dragan Đukić stručnjak iz Aranđelovca.

Tada počinje zaplet, a kao glavni junaci se pojavljuju Borozan, Lipovina i Simić. Decidirano traže od čelnika Saveza da im obebede iste uslove kao i ženskoj reprezentaciji koja je brend Crne Gore, traže bolje uslove za klubove, traže bolji rad sa mlađim selekcijama koje u tom trenutku gotovo da i ne postoje.

Kako to obično biva, tabloidni mediji i portali uzvraćaju udarac i pomenuti trio optužuje da se prodašao za šaku dolara (takođe kultni film u kome je glavni junak Klind Instvud) i da su buku digli da bi dres Crne Gore zamenili dresom Katara. Posle razgovora sa selektorom Đukićem i Nikolom Janovićem ministrom za sport, Borozan i Lipovina su prihvatili da obuku dres sa državnim grbom i krenuli u nemoguću misiju (još jedan sjajan film, glavni glumac Tom Kruz). Čuda se u sportu dešavaju, ali morate da verujete u njih, ponavljao je Vuko Borozan šireći pozitivnu energiju oko sebe. Protiv Slovačke su osvojena tri, protiv Švedske dva, a protiv Rusije jedan, ali zlata vredan bod za plasman na Evropsko prvenstvo koje se naredne godine igra u Hrvatskoj. Crna Gora je u grupi sa Nemačkom, Slovenijom i Makedonijom.

Na potezu su sada bili čelnici Saveza. Trebalo je da ispune obećanje. I zaista su počeli da ga ispunjavaju. Ne može se očekivati ništa epohalno preko noći, ali je muški rukomet krenuo uzlaznom putanjom. Formirana je je jedinstvena kadetska liga, klubovima je pružena finansijska pomoć u smislu da Savez plaća sudije i delegate, čak je organizovano i okupljanje juniorske reprezentacije na Žabljaku.

Selektor Brano Božović je iskorstio EHF vikend, okupio najbolje igrače iz crnogorski klubova sa kojima je odradio uvodni deo priprema za kvalifikacije koje tokom leta slede za Evropsko prvenstvo.

Osećaj je zaista neverovatan. Tek kada smo zadužili opremu reprezentacije i odradili nekoliko treninga u dresu sa državnim grbom shvatili smo kakva je to čast i obaveza. Prva faza priprema je više bila usmerena na upoznavanje, na proveru fizičkih mogućnosti, na pravljenje planova rada koje treba da nastavimo da primenjujemo u klubu. Upoznavanje nije problem jer se svi jako dobro znamo još od malena, a sada svi igramo u domaćem šampionatu. U različitim smo klubovima, ali ono što je bitno je da svi igramo, da svi imamo sasvim solidnu minutažu što je jako bitno za razvoj igrača i za kvalifikacije koje nas očekuju tokom leta. Pre kvalifikacija kako nam je rečeno planirane su mini pripreme od desetak dana, kao i učešće na nekoliko turnira, kako bi stekli iskustvo i videli gde se nalazimo u odnosu na potencijalne rivale iz Evrope” rekao je talentovani golman Jakov Sinđić uzdanica Partizana iz Tivta i momak koji može da se pohvali da je pre dve godine osvojio Kup, a prošle godine titulu.

EHF vikend je organizovan zaista sjajno i iskorišćen je maksimalno. Seniori su odigrali dva meča sa selekcijom Češke, jednu su dobili, drugu izgubili. Svi su bili na okupu, a utakmice sa Češkom su označile i definitavan povratak u tim golmana Simića. Ambicije Crne Gore na Evropskom prvenstvu nisu megalomanske. Selektor Đukić je rekao da su Nemačka, Slovenija i Makedonija favoriti, ali da neće biti lako tu ulogu opravdati na terenu. Crna Gora ima mladu generaciju rukometaša koja bi mogla da traja dva kvalifikaciona ciklusa za Olimpijske igre. U prevodu mogla bi uz malo sreće da se izbori za mesto u Tokiju, a uz predan i sistematski rad gotovo sigurno u Pariz.

Kadetska liga Crne Gore je formirana, a rad sa ovom generacijom pojačan do maksimuma. Seniori su na Evropskom prevenstvu. Jaz između kadeta i seniora treba da premosti selektor Brano Božović sa juniorima. Eventualni plasman na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta bi bio ogroman uspeh.

Ono što je najvažnije kada su mini priprema na Žabljaku u pitanju je da smo svi međusobno uspostavili sjajan odnos. Za par dana samo napravili timski duh i pozitvnu hemiju, što i nije bilo toliko teško jer se poznajemo još od malena. Pripreme sa državnim timom je za sve nas ogroman motiv da nastavimo sa još jačim radom. Da napredujemo iz dana u dan, iz treninga u trening. Ne mogu da obećam plasman na veliko takmičenje, koje bi bilo prvo u istoriji mlađih selekcija, ali mogu da obećam da ćemo se boriti do poslednjih atoma snage. Uspeh koji su ostvarili Vuko Borozoni drugovi je motiv za sve nas da nastavimo da se borimo za muški rukomet u Crnoj Gori” rekao je Aleksa Peršić eksplozivni krilni igrač kojem stručnjaci predviđaju sjajnu karijeru.

Što se klupskog rukometa situacija nije sjajna. Za titulu i opstanak se bori samo šest klubova. Međutim, oni koji prate rukomet u Crnoj Gori jasno vide pomak koji je ostvaren. Šampion Partizan, osvajač Kupa iz prošle sezone Lovćen, Mojkovac, Komovi, Bijelo Polje i Mornar iz Bara imaju mlade timove, sa igračima koji poseduju potencijal, ali treba imati strpljenja da se taj potencijal pretoči u kvalitet, da od svega navedenog korist ima državni tim.

Nagoveštaj daleko boljih dana je veliki derbi koji je odigran između glavnih konkurenata za osvajanje trofeja u Crnoj Gori. Snage su u Tivtu odmerili Partizan i Lovćen. Ljubitelji rukometa imali su priliku da uživaju u zaista kvalitetnom duelu u kojem je slavio tim iz Cetinja, koji je aplauzima ispraćen iz Tivta.

Muški rukomet u Crnoj Gori nije stigao do svitanja. Junacima ovog filma ostaje još mnogo da se bore do svitanja, ali za sada su na pravom putu. Uz započeti rad i trud, uz malo strpljenja, medijsku pažnju, nisu daleko od istine oni koji tvrde da će muški rukomet u bliskoj budućnosti postati brend kao što je sada slučaj sa ženskim rukometom.

Doček koji je priređen ruometašima Crne Gore na aerodromu u Titvu je dokaz da ljubitelji rukometa u Crnoj Gori to žele i da su spremni da daju neophodan vetar u leđa kada god je to potrebno.