Pobedio je Karija i misli da je basket ispred košarke

Youtube FIBA 3x3

Ne tako davno, Stef Kari je bio taj kojem su delili lekcije na terenu, a sada nema košarkaša koji ne bi želeo da ga imitira. Ali, pre nego što je postao globalna zvezda, košarkaš Golden Stejt Voriorsa morao je da se pokloni njima - srpskim košarkašima.

Autor: Aleksandra Radivojević.

Srpski košarkaš i član basket tima Liman Stefan Stojačić govorio je u intervjuu za Sport klub o utiscima i rezultatima u nedavno završenoj sezoni 3×3 Svetskog tura. Otkrio je i detalje o tome kako je srpska reprezentacija „tukla“ Stefa Karija, svojim interesovanjima u oblasti robotike i studentskom životu profesionalnog košarkaša.

Stojačićevu reprezentativnu karijeru u mlađim selekcijama krase tri zlatne medalje. Najsjajnija odličja osvajao je na Evropskom prvenstvu za košarkaše do 18 godina 2007. godine, a iste godine se sa godinu dana starijim saigračima popeo na pobedničko postolje na Svetskom prvenstvu u Novom Sadu. Godinu dana kasnije okitio se još jednim evropskim zlatom sa selekcijom do 20 godina.

U finalu Svetskog prvenstva 2007. godine savladana je Amerika 74:69, a tim Miroslava Nikolića do pobede su predvodili Mladen Jeremić sa 24 poena, Milan Mačvan sa 19 i Stefan Stojačić sa 14 ubačenih poena.

U redovima ekipe koja je važila za favorita briljirali su nekadašnji košarkaš Crvene zvezde, a sada član San Pablo Burgosa Dion Tompson sa 16 poena i aktuelni plejmejker Los Anđeles Klipersa Patrik Beverli sa 15 poena.

Zvezda Golden Stejt Voriorsa Stef Kari nije imao svoje veče i ubacio je samo šest poena.

To je već ispričano negde i svi vole da kažu ‘Stojačić je pobedio Karija’. To svakome prija, ali suštinski je to i neistina. Ja stvarno jesam bio član te reprezentacije i mi to prvenstvo jesmo osvojili. Dušan Katnić, Milan Mačvan i ja smo bili mlađi deo te selekcije i nama je sam ulazak u tu reprezentaciju bila satisfakcija. Ja sam bio jedini Novosađanin koji je u Novom Sadu igrao to prvenstvo. Počeo sam taj šampionat loše i kako je odmicalo bio sam sve bolji i bolji, a svoje najbolje partije sam pružio u četvrtfinalu i polufinalu. Dobio sam samopouzdanje, u finalu smo čekali Amerikance koje smo u grupi već pobedili i ja sam tada stvarno odigrao ubedljivo najbolju utakmicu u životu. Bio sam u direktnom duelu sa Stefom Karijem koji je i tada bio najbolji igrač u Americi u tom uzrastu i koji je tada odigrao verovatno najlošiju utakmicu u karijeri. Tako se to poklopilo kao da sam ja njega pobedio. On je, realno, i tada bio ovo što je danas i, naravno, mnogo bolji igrač nego ja. Svi smo ga čuvali, promašivao je, nije bio njegov dan. Pokazali smo taj srpski karakter, malo smo ga tukli, bilo je tu svega”, priseća se Stojačić kroz smeh.

Za i dalje novi tim na svetskoj basketaškoj sceni početak sezone obeležili su usponi i padovi. Ekipa Limana je na Mastersu u Kanadi bila peta, a u Japanu treća. Ipak, malim izmenama u načinu rada Stefanov tim osvojio je Čelendžer u Ljubljani, a zatim i Masters u Debrecinu i tako su postali prva srpska ekipa posle Novog Sada Al Wahde koja je osvojila neki Masters turnir. Liman se na pobedničko postolje popeo i na Mastersu u Meksiko Sitiju, pa je plasman na završni turnir bio logičan nastavak.

Sve je počelo pre dve godine. Tu, u kraju, iz ljubavi prema igri i čistog drugarstva.

Tim Limana danas čine Stefan Stojačić, Aleksandar Ratkov, Stefan Kojić, Mihailo Vasić i Marko Branković.

Pre dve godine smo počeli da igramo basket, a plasman na ‘Svetsku turneju’ smo izborili prošlog leta. Sve je počelo iz drugarstva. Moj drugar sa fakulteta Aleksandar Ratkov i ja smo došli na ideju da oformimo ekipu, osvojili smo nekoliko studentskih takmičenja, zatim rešili da se prijavimo i za turnire u Srbiji gde smo takođe bili uspešni. Plasman na svetsku turneju smo obezbedili na turniru u Lozani 2016. godine. Tada smo izgubili u polufinalu, ali smo bili zadovoljni postignutim. Ove godine smo razmišljali da li da nastavimo, pošto obojica radimo i nismo bili sigurni da ćemo imati vremena. Dobili smo poziv za turnir u Mongoliji i učinilo nam se zanimljivim da odemo tamo, pomislili smo ‘hajde, kad ćemo ići u Mongoliju’. Želeli smo da vidimo koliko možemo. Osvojili smo taj čelendžer, zatim se plasirali na Masters u Japanu i tako je sve počelo“, rekao je Stojačić za Sport klub.

Osim uspeha na košarkaškim terenima širom sveta Stefan je uspešan i u na drugim poljima, a najviše naslova u medijima posle basketaških uspeha, popunio je i dobrim rezultatima na fakultetu. Ne jednom, već tri.

Dogodio se čudan splet okolnosti. Ne mogu da kažem da je jedna stvar prelomila u toj odluci da sa 24 godine prestanem da se bavim košarkom. Bio sam u mlađim reprezentativnim selekcijama, osvajali smo medalje na velikim takmičenjima i tada je moja karijera išla uzlaznom putanjom. Igrao sam Jadransku ligu i što se tiče moje lične satisfakcije je to bilo u redu. Moja karijera je bila na solidnom nivou. Ceo život sam voleo da imam i neko usmerenje u obrazovanju i razmišljao sam o tome. Tada sam došao i do nekog nivoa gde moraš da igraš profesionalno košarku, a ja sam ipak više želeo da je igram iz ljubavi. Uz to, nisam bio ni na tom nivou da ću sebi obezbediti život igrajući košarku. Odjednom sam osetio stagnaciju u karijeri. Odlučio sam tada da studiram nešto što sam oduvek želeo. Upisao sam Fakultet tehničkih nauka, smer mehatronika i robotika. Želeo sam da završim ono čime želim i u budućnosti da se bavim”, istakao je srpski košarkaš i dodao:

To je bio treći fakultet. Ta priča o meni se stalno vrti u krug, to i jeste malo čudno kad kažeš da je neko završio tri fakulteta, ali ja sam prva dva završio uporedo sa igranjem košarke i to su bili Finansije i bankarstvo na Univerzitetu Singidunum i Privredna akademija u Novom Sadu, opšti pravni smer. To su bili fakulteti koje sam želeo da završim, da imam njihovu diploma. Iako je bilo potpuno nenormalno, rešio sam da upišem i treći i da studiram ono što najviše volim”.

Stojačić je na individualnoj basketaškoj rang listi FIBA na četvrtoj poziciji, iznad njega su srpski basketaši Dejan Majstorović, Marko Savić i Dušan Bulut, a od prvih 40 najboljih 3×3 igrača na svetu, čak 18 je rezervisano za srpske basketaše.

Koliko god to na prvi pogled izgledalo čudno, mislim da je basket naš nacionalni sport, a ne košarka. Svi mi volimo košarku i svi smo košarkaši. To je do sada bila jedina aktivna grana igre pod obručima. Basket se igra oduvek. Ja sam počeo da igram košarku tako što sam počeo da igram basket 3 na 3 na ulici sa drugarima, kao što je i većina klinaca tako počela. To je neki put koji svi prođu. Kod nas se ‘3 na 3’ igra najviše, više nego u celom svetu. To što je FIBA basket učinila profesionalnim, a sada i olimpijskim sportom je odlična stvar, a naš poriv da se time bavimo i budemo dobri u tome rezultuje time da nam nacija bude prepoznatljiva po dobrim basketašima širom sveta”, objasnio je Stojačić.

Nekadašnji bek Partizana, Mega Vizure, Crvene zvezde, kragujevačkog Radničkog i Vojvodine je na nedavno završenoj 3×3 Svetskoj turneji dobio MVP priznanje regularnog dela sezone. Stojačić je u sve popularniji basket ušao pre dve godine, a ekipa Limana za koju nastupa trenutno je treća najbolja ekipa na svetu.

Dobio sam tu nagradu prvenstveno zbog ekipnog uspeha. Mi smo jedina ekipa koja je krenula od nule. Stigli smo do trećeg mesta na svetu, igrali smo dobro i ja sigurno nisam toliko kvalitetom zaslužio tu nagradu, već više kao lider jedne dobre ekipe“, počeo je Stojačić za Sport klub.

Posle regularnog dela sezone za titulu Svetskog prvaka u prestonici Kine borilo se 12 najboljih timova, a četiri mesta na završnom turniru bila su rezervisana za srpske timove. Pored Stojačićevog Limana, deo finalnog turnira bili su i Novi Sad, Zemun i Beograd, a u uzbudljivom srpskom finalu Zemun je bio bolji od Novog Sada.

Na završni turnir u Kini smo otišli sa velikim ambicijama zbog dobre sezone koju smo imali. Tamo smo malo zakazali, zaustavljeni smo u četvrtfinalu, ali kada se sumira cela sezona, prezadovoljni smo, naročito ako uzmemo u obzir naš pristup svemu tome na startu. Možda je to bio i dobar način shvatanja basketa, videli smo to kao priliku da se družimo i ispunimo naše slobodno vreme na lep način. Na kraju smo uspeli da zaradimo od toga i uz to smo završili kao treća ekipa na svetu. To nije bilo ni blizu onoga što smo očekivali na početku. Čestitam sjajnoj ekipi Zemuna osvajanje titule prvaka sveta“, objasnio je 28-godišnji košarkaš.

Stefan je objasnio i šta basketašku sezonu čini uzbudljivom, i na terenu i van njega.

Postoji prijateljstvo između igrača iz suprotnih timova. Družimo se i van terena, mislim da će to postati još izraženije, još smo nova ekipa. I dalje postoji onaj pravi sportski rivalitet. Cela ta turneja je meni interesantna. Obišli smo neke zemlje za koje nisam ni pomišljao da ću obići. Nisam verovao da ću jednog vikenda biti u Kanadi, a jednog u Japanu“.

U sve veću popularizaciju nove-stare vrste igre pod obručima najbolje se uverio na turniru u Mongoliji.

Basket je nenormalno popularan svuda u svetu. To je tako i zamišljeno, kao popularistički sport, gde nije kvalitet u prvom planu. Tendencija FIBA je da ‘3×3’ bude sport koji može da se igra bilo gde u svetu i bilo kada. ‘5 na 5’ je u odnosu na to malo elitistička priča, treba ti 12 dobrih i uvek spremnih igrača, da bi iole mogli da uđu u neko takmičenje protiv ekipa koje su starije i imaju neku tradiciju. Fascinantan mi je bio prvi turnir u Mongoliji. Ja nisam ni znao da se tu igra košarka. Oni su u ‘3 na 3’ uložili toliko novca da je njima sada to postao nacionalni sport. Oni imaju svoju reprezentaciju koja se takmiči na ‘World tour’ i to su četvorica ozbiljnih igrača koje je njihov savez selektirao kao četiri svoja najbolja mongolska basketaša. Oni su od države koja nikada ne bi mogla da ima ozbiljnu košarkašku ekipu napravili sebi ozbiljan tim za basket. To je samo jedan primer popularnosti tog sporta, ali se odnosi i na sve ostale zemlje u kojima sam bio“.

Stefanovi planovi za budućnost tiču se igre pod obručima, ali one sa trojicom članova tima jer će, kako kaže, obaveze u košarkaškom klubu Vojvodina morati da napusti. I elektrotehnika će i dalje biti deo njegovih profesionalnih planova, a ambicije u narednoj sezoni formirane su shodno uspesima u protekloj.

U ‘3 na 3’ si sam svoj gazda. Klub u našem sportu je organizovan tako što se četvorica drugara sastanu i počnu da igraju basket. Basket pruža mogućnost da se putuje, drugačiji je ciklus i cela sezona. Košarkaši u manjim srpskim klubovima sve više počinju da se bave basketom možda i zbog toga što je, po mom mišljenju, bez razloga napravljen neki veliki pritisak rezultata, a finansijski ne može taj traženi profesionalizam da se isprati. Basket se više igra iz ljubavi, novac zarađuje samo nekoliko najboljih timova. Odlučio sam da se maksimalno posvetim basketu, tako da ću morati da napustim klupske obaveze. Sada smo treći na svetu, ambicije rastu, ali mislim da će se i kvalitet u basketu 3 na 3 povećati. Svake godine dolaze dve ili tri nove ekipe koje su kandidati za svetski vrh. Naša želja je da budemo jednaki ostalim timovima i uđemo u borbu za svetski vrh“, zaključio je Stojačić za Sport Klub.