U godini za nama sa fudbalske scene otišlo je nekoliko velikih fudbalera, ali je pomalo nepravedno zapostavljen 10. novembar kada je Havijer "Ćavi" Ernandes Kreus saopštio da više neće igrati profesionalno fudbal.
To i nije veliko iznenađenje iz nekoliko razloga, bez obzira što je Ćavi iza sebe ostavio fudbasku revoluciju i bez obzira što će ostati upamćen kao jedan od najboljih igrača sredine terena u istoriji.
Svoju odluku saopštio je kao igrač katarskog Al-Sada, a sa scene se povukao tiho, nenametljivo, baš kao što je i igrao fudbal.
Biografija
Rođen je 25. januara 1980. godine u Terasi, gradu udaljenom 20 kilometara od Barselone.
Sa 11 godina je stigao u ‘Masiju’ i gotovo celu svoju fudbalsku karijeru je proveo na Kamp Nou.
Veoma brzo je prošao kroz sve mlađe selekcije i rezervne timove, a bio je ključni igrač Barselone B koja je uspela da stigne do Segunde. Za prvi tim je debitovao 18. avgusta 1998. godine u Superkupu Španije i odmah je pokazao koliko će biti dobar postigavši gol na debiju protiv Maljorke.
Bio je kapiten mlade reprezentacije Španije koja je 1999. godine osvojila titulu prvaka sveta. Godinu kasnije na Olimpijskim igrama sa istim timom osvojio je srebro. Za seniorsku reprezentaciju debitovao je 15. novembra iste godine protiv Holandije i od tada pa do kraja Mundijala 2014. godine bio je nezamenjiv član „furije“.
Njegov nastup na šampionatu sveta 2006. bio je pod znakom pitanja zbog povrede kolena, ali uspeo je da se oporavi i da zaigra na najvećoj smotri svetskog fudbala. Tadašnji selektor Luis Aragones opisao je svojevremeno koliko je Ćavi važan za nacionalni tim.
“Ljudi pričaju da se kockam kada sam odlučio da povedem Ćavija sa nama, ali ja kažem da bio bio lud da sam ga ostavio kući.”
Vrhunac karijere u dresu reprezentacije Ćavi je imao u periodu od 2008. pa do 2012. Na Evropskom prvenstvu u Austriji i Češkoj bio je uz Inijestu ključni čovek u povezivanju odbrane i napada. U polufinalu je bio strelac prvog gola protiv Rusije, a u finalu je maestralnim dodavanjem omogućio Toresu da postigne pobedonostni gol protiv Nemačke. Na kraju je proglašen za najboljeg igrača turnira.
Iako se nakon EP 2008. promenio selektor, igra i uspesi Španije nisu. Ćavi je i na šampionatu sveta u Južnoj Africi bio jedan od ključnih faktora zbog kojih je Španija prvi put u svojoj istoriji postala prvak sveta. Nastup na EP 2012. bio mu je treći na šampionatima Evrope, pošto je bio član ekipe koja je igrala i 2004. godine.
Iz reprezentacije se povukao posle neuspeha na šampionatu sveta u Brazilu 2014. Za „furiju“ je odigrao 133 utakmice za 14 godina, bio je ključ najvećih uspeha u istoriji nacionalnog tima. O tome koliko je značio Španiji, govori i izjava selektora Del Boskea koji je bio na klupi kad je Španija postala prvak sveta. On je rekao da je Ćavi ključ ekipe i da je bio važniji i od selektora.
U dresu reprezentacije osvojio je dva Evropska prvenstva 2008. i 2012, Svetsko prvenstvo 2010, Svetsko prvenstvo za mlade 1999, kao i srebrnu olimpijsku medalju 2000. u Sidneju.
Klupsku karijeru proveo je u Barseloni za koju je igrao od 1998. do 2015, dok je poslednje dve godine bio član katarskog Al-Sada. Sa 767 nastupa, rekorder je katalonskog kluba, a odigrao je najviše ligaških mečeva – 505. Blistavu klupsku karijeru u Barseloni okončao je sa 25 trofeja – osam La liga i četiri Lige šampiona.
Tiki-taka
„Prva lekcija koju sam naučio u Barseloni je da igram podignute glave. Ukoliko gledaš okolo tek kada primiš loptu, kako možeš da znaš šta se dešava? Ali ukoliko podigneš glavu pre nego što iskontrolišeš saigračevo dodavanje, istog trenutka uočavaš prostor oko sebe. Znaš gde ti je najbliži odbrambeni igrač i koje su najbolje opcije za uspešno dodavanje. Dobijao sam sjajne savete u karijeri, ali taj prvi je i dalje najvažniji.“
Ove Ćavijeve reči deluju jednostavno u teoriji, ali retko ko je kao on uspevao da to sprovede na terenu.
Sa visinom od 168 centimetara i građom koja je odgovarala više školarcu nego profesionalnom fudbaleru, Ćavi je odudarao od modernog fudbala u kojem dominira brzina i fizička snaga.
„Nisam fizički snažan ni visok, tako da uvek moram da tražim slobodan prostor da kreiram i da imam vremena da razmislim, kontrolišem loptu i tražim sledeće dodavanje. To znači da moram da pretrčim kilometre na svakom meču kako bih pronašao taj prostor i omogućim svojim saigračima da se otkriju kada im dodajem loptu. Morate da mislite o situacijama tokom utakmice, ali i o saigraču kojem dodajete loptu.“
https://youtube.com/watch?v=ZGyYUrTyRbc
Tiki-taka se u teoriji zasniva na timskoj igri i bez toga ne može da funkcioniše. To je jedna od Ćavijevih najvećih vrlina.
Osim nesebičnosti, za tiki-taku je neophodno razumevanje geometrije na fudbalskom terenu, odnosno prostora između protivničkih linija. I, iznad svega, jednostavnost.
„Kada primim loptu, ja razmišljam da li imam vremena da se okrenem ili imam protivničkog igrača iza sebe. To je prva stvar. Ako sam pod pritiskom, gledam da odigram sa jednim ili dva dodira. Praktično, trudim se da dobijem nekoliko metara prostora, da ne izgubim loptu i omogućim ekipi da razvije napad.“
Ovaj stil vuče korene od legendarnog Johana Krojfa, čiji je mentor bio jedan od najvećih trenera u istoriji Rinus Mihels. Njihova ideja totalnog fudbala, koja je nastala još 70-ih godina prošlog veka, svoj vrhunac je doživela pod komandom upravo Ćavija na terenu i Pepa Gvardiole na klupi.
Krojf je bio trener Barselone od 1988. do 1996. godine i posadio je u katalonski klub tu ideju. „Igra kratkih dodavanja“ je nešto što često čujemo u fudbalu, ali je Barselona to prenela na mnogo viši nivo.
Ćavijeva inteligencija na terenu se ogledala i selekciji dodavanja.
„Najvažnija stvar kod dodavanja je da lopta dođe do vašeg saigrača na takav način da on nema problema prilikom svog sledećeg poteza ili akcije. Prvo i najvažnije, tražim saigrača koji nije pokriven. Komplikujete život saigraču ukoliko mu dodajete kada mu je odbrambeni igrač blizu. Razmišljam o tome da li je moj saigrač levonog ili desnonog i na osnovu toga mu prosleđujem loptu tako da razvije igru brzo. Konačni cilj je da saigrač krene napred.“
Osnova učenja u čuvenoj Barsinoj školi ‘Masiji’ je da je samo tim važan, a Ćavi je, slobodno se može reći, doktorirao na tu temu.
„Ne postoji osećaj na svetu kao što je asistencija. Kada date taj završni pas koji rezultira golom, pomislite: „Dođavola, ovo je fantastično.“ Pas kojim otvorite napad preko krila i koji potom završi centaršutom za gol je takođe dobra stvar, ali iznad svega, dodavanje kroz sredinu koje slomi odbrambenu liniju i ostavi napadača jedan na jedan sa golmanom je nešto najbolje što postoji. Moje dodavanje Petru u finalu Lige šampiona 2011. godine je za mene bio neverovatan trenutak.“
Rekli su o Ćaviju
Tijago Alkantara: „Ćavi je večan… On je fudbal. On je jedan od igrača koji su napravili od Barselone ono što je ona danas.“
Sesk Fabregas:„Jedna od velikih grešaka koje ljudi prave jeste što govore o tome ko bi mogao da bude sledeći Ćavi, što mu traže naslednija. Gubimo vreme stalno tražeći zamenu za Ćavija. Nikada se neće pojaviti novi Ćavi.“
Hristo Stoičkov:„Od prve do poslednje utakmice, on je bio igrač oko koga se sve vrti u Barseloni, igrač koji je uradio za Barselonu više od bilo kog drugog, igrač koji je podigao više trofeja nego ijedan ranije. To je Ćavi Ernandes. Vreme se računa pre i posle Ćavija.“
https://youtube.com/watch?v=ZFp9fy3B8Uw
Andres Inijesta:„Ponestaje mi komplimenata kada govorim o njemu. Niko ne može da se poredi sa njim, ni kao osobom ni kao igračem. Njegova statistika, godine, osećanja dovoljno govore, neopisiv je način na koji radi stvari.“
Horhe Valdano: „Da je fudbal nauka, Ćavi bi otkrio formulu. Sa loptom u nogama, nikada niko nije tako inteligentno komunicirao sa igračima na terenu.“
Pep Gvardiola: „Nadam se da će neki budući igrači učiti od njega o ljubavi prema igri baš kao što sam ja. Nije prošao jedan jedini dan, a da ga nisam video da uživa na terenu… On je najveći amater među igračima koje znam i istovremeno najveći profesionalac, baš kao što je njegova ljubav za fudbalom.“
Santi Kasorla:„Nikada više se neće pojaviti igrač kao Ćavi. Imao sam sreće da igram sa njim i svaki dan naučim nešto novo. On je igrač koji je teške stvari činio lakim, pojednostavljujući sve.“
Žulen Lopetegi:„Ćavi je promenio fudbal. Pomogao nam je da izgradimo ili vidimo novi profil igrača koji trči kroz sve nivoe nacionalnog tima. Ubio je mit o tome da je fizička snaga iznad svega i otvorio ljudima oči kada je reč o kvalitetima niskih igrača, teničara, dokazujući da možeš i da napadaš i da se braniš sa loptom.“
Serhio Ramos:„On je fudbal u najčistijoj formi.“
Karlos Marčena:„Pomogao je Španiji da prevaziđe svoje komplekse i da drugim uspešnim timovima gleda u oči. Teško je reći nešto novo o njemu kao igraču, ali on je fudbaler koji je svoje saigrače činio boljim.“
Džejmi Karager:„On je najbolji španski fudbaler svih vremena i najbolji igrač sredine terene tog tipa kojeg sam ikada video… Mi ne stvaramo takve igrače u Britaniji.“
Đoan Laporta:„Ćavi je branilac vrednosti najvećeg tima Barselone u istoriji. On je personifikacija modela zasnovanog na trudu i posvećenosti dodiru i tehnici, izvanredno oko koje Barselona predstavlja u svetu.“
Lionel Mesi:„On je najbolji igrač u istoriji španskog fudbala.“
Mičel:„On je jedan od malobrojnih preostalih igrača koji su zaista zainteresovani za fudbal u njegovoj najčistijoj formi i zbog toga on želi da nastavi da pomaže igri radeći i dalje u fudbalu.“
Karles Pujol:„Motor, stil, mozak jednog najboljih timova Barselone u istoriji.“
https://youtube.com/watch?v=Y7E7_-z1DGk
Johan Krojf:„Kada Ćavi ima loš dan, onda Barselona ne igra ni u pola dobro. On je taj koji daje ritam igru. Njegova igra omogućava timu da funkcioniše. On je drugačiji.“
Hoseba Ečeberija: „U životu sam video samo jednog igrača, a to je on, koji može da pomera 22 igrača na terenu kako želi, u svom ritmu. To što igrač kao što je Ćavi nije osvojio Zlatnu loptu je uvreda za fudbal.“
Rinus Mihels, Johan Krojf, Pep Gvardiola… sledeći je Ćavi.