Patrik Miler za SK: Ne dižem tegove, sve je genetika

KK Partizan NIS/Miroslav Todorović

Američki plejmejker Patrik Miler u Partizan je došao kao srpskoj javnosti prilično anoniman igrač, iako je nastupao za relativno poznati koledž Tenesi Stejt, ali i turski Bešiktaš. Kako vreme odmiče, navijačima crno-belih je jasno da u svom timu mogu da gledaju ozbiljnog evropskog plejmejkera.

Prva stvar koja upada u oči kada se govori o 25-godišnjem momku iz Čikaga je građa koja više odgovara igraču američkog fudbala. Iako je tačno da Miler dominira regionom zahvaljujući fizičkim predispozicijama, u dosadašnjim mečevima u ABA ligi i Evrokupu organizator igre je pokazao da je dobro obučen i svestran plejmejker.

Imao je nesvakidašnji košarkaški put, koji ga je do Beograda doveo preko razvojne lige, turskog prvenstva i Dominikanske Republike. Miler je, uz dve godine mlađeg zemljaka Najdžela Vilijamsa Gosa, daleko najsvetlija tačka za sada prilično tmurne Partizanove sezone.

U regionalnoj ligi u proseku postiže skoro 17 poena uz fantastičnih 58 odsto šuta iz igre, 5,5 asistencija i manje od jedne izgubljene lopte za oko 29 minuta po meču. U Evrokupu je učinak nešto niži – 16,4 poena, 3,7 asistencija, 2,7 izgubljenih lopti po meču, kao i nešto lošiji šut van linije 6,75 metara.

Na terenu je eksplozivan i uživa u brzoj igri u kojoj se ističu njegove najbolje strane, a u ophođenju sa medijima veoma je razborit i elokventan.

Za Sport klub Miler je govorio o tome kako se oseća u Beogradu bez porodice, sa kojim odličnim NBA igračem i drugom iz detinjstva je u svakodnevnom kontaktu, o promenama koje je novi trener Nenad Čanak uveo, ali i uzroku svojih, za evropsku košarku elitnih, fizičkih predispozicija.

Miler je u polusezoni u redovima „Parnog valjka“ doživeo mnogo – smenu trenera, veliki uzlet nakon pobede nad Bilbaoom praćen bolnim prizemljenjima, bizarnu epizodu sa Samardom Semjuelsom, peripetije oko nikad ostvarenog angažovanja Radeta Zagorca, ali, uprkos svemu, Milera ne napušta ni trunka optimizma ili samopouzdanja.

A možda je to upravo ono što je crno-belima potrebno nakon turbulentne polusezone.

Razgovor smo započeli možda i najatraktivnijim trenutkom dosadašnjeg toka Partizanove sezone, zakucavanjem američkog plejmejkera u duelu protiv Limoža u Beogradu, koji su crno-beli izgubili u samoj završnici.

https://youtube.com/watch?v=jtM8f4ScnZs

Zakucavanje je „sevnulo“ niotkuda, da li ćete nastaviti tako agresivno da idete na koš?

To je moja igra – uvek napadam obruč. Nažalost, nisam mnogo zakucavao ove sezone, ali u prethodnim godinama jesam. Mislim da sam tim zakucavanjem protiv Limoža započeo seriju i nadam se da ću u narednim mečevima češće to činiti.

Kako vam se dopada život u Beogradu, da li ste se navikli na grad posle nekoliko meseci?

Život u Beogradu je sjajan, imam fin stan i lep auto. Grad je veliki, tako da ima puno stvari koje mogu da se urade. Mnogo mi se sviđa to što ima dosta različitih restorana. Malo liči na Istanbul u kojem sam živeo kada sam igrao za Bešiktaš, tokom svoje prve profesionalne sezone. Nije mi bilo teško da se priviknem.

Da li ste u kontaktu sa Amerikancima iz Crvene zvezde, da li ste možda negde izlazili zajedno?

Ne, ja baš i nisam tip koji preterano izlazi, više volim da provodim vreme ’kulirajući.’ Majka mi je bila u poseti početkom decembra, pa sam se družio sa njom. Moja porodica, verenica i jednogodišnji sin, došli su iz Čikaga, pa smo mogli da budemo na okupu za praznike. Radovao sam se tome što su bili tu i što samo mogao da im pokažem grad. Mnogo mi je značilo to što sam proveo Božić sa svojim sinom.

Igrali ste košarku u Dominikanskoj republici, kakva je uopšte košarka tamo?

Pre svega, bilo je veoma vruće, u halama je bilo pakleno. Mnogo se razlikuje i od Evrope i od SAD – igra je ’muška’, fizički zahtevna, a to meni odgovara. Uživao sam tamo, a i porodica je bila sa mnom. Kao da sam bio na odmoru na kojem igram košarku.

Igrali ste naravno i koledž košarku u SAD, kakav je nivo košarke u NCAA u poređenju sa Evrokupom, na primer?

Svaki nivo je drugačiji – u koledž košarci je sturktura impresivna, sve je fantastično organizovano. Kada igraš profesionalno, kao na primer u Evropi, tu već nema šale. Svako ko je stigao do toga da igra profesionalno je sigurno dobar. Evrokup se dosta razlikuje od ABA lige za nas. Nažalost, u Evrokupu nismo uspeli da ostvarimo mnogo pobeda, ali imam osećaj da nas je iskustvo igranja u evropskom takmičenju pripremilo na dobre stvari koje slede u ABA ligi – mislim da nas čeka serija pobeda.

Generalno, u karijeri svake večeri moraš da se boriš, a mislim da sam na svakoj sledećoj stepenici svoje karijere bio pomalo bolji. Kako se nivo kvaliteta takmičenja u kojem igram povećavao, tako sam i ja postajao bolji košarkaš.

Na koledžu ste, igrajući za Tenesi Stejt, delili svlačionicu sa danas veoma dobrim NBA igračem Robertom Kovingtonom. Da li ste i dalje u kontaktu sa njim i kako komentarišete njegove odlične igre u poslednjih nekoliko sezona?

Naravno, znamo se sa koledža, ali i od pre – obojica smo iz Čikaga. On mi je dobar prijatelj, tri godine smo igrali zajedno, pa se i danas stalno čujemo. Mnogo mi je drago zbog njega.

Da li biste i vi voleli da se oprobate u NBA, da li vam je to plan za nastavak karijere?

Definitivno. Nadam se da ću izboriti mesto u jednom od timova koji će igrati u narednom izdanju Letnje lige i tako se preporučiti nekoj NBA franšizi. Već sam jednom bio član Čikago Bulsa u tom takmičenju. Ukoliko se to ne dogodi ovog leta, vratiću se u Evropu, nastaviti da igram na profesionalnom nivou, pa ću pokušati ponovo.

Znate li za neke igrače kojima je Partizan pomogao da se domognu NBA? Partizan je tokom godina bio prilično uspešan u tome.

Znam da je lista dugačka. Svaki put kada pričam sa ljudima, oni naglašavaju da je gomila igrača odavde otišla u NBA i da je Partizan sjajno mesto ukoliko želite da podignete svoju karijeru na viši nivo. Meni je zaista drago što sam dobio priliku da igram ovde, nivo košarke je visok, a vidi se da klub ima dugu tradiciju. Upravo ta tradicija me motiviše, kao i vatreni navijači – i ja želim da postanem deo bogate istorije.

Nedavno je došlo do promene trenera – u čemu se ogleda razlika u radu Nenada Čanka u odnosu na njegovog prethodnika Miroslava Nikolića?

On se trudi da poboljša našu igru u odbrani, na to se uglavnom koncentrišemo. Doneo je neke nove defanzivne principe kojih zahteva da se držimo. Takođe, uveo je nove napadačke setove, pa mislim da ćemo, kada se svi povređeni igrači oporave, imati podlogu za dobar rad i priliku da u drugu polovinu sezone uđemo mnogo bolje nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

Postoji li nešto što biste zamerili prethodnom treneru, nešto sa čime se niste slagali u njegovom radu?

Ne naročito, jednostavno nam u tom periodu nije išlo. Imali smo dosta povreda i nismo igrali dobro. Ponekad je potrebna promena, a sa trenerom Čankom sam ubeđen da je imamo. Stalno govori o odbrani i poboljšanju na tom kraju parketa i mislim da će napredak doći kao posledica napornog rada. Smatram da će sledeći deo sezone biti daleko bolji.

Igrali ste i u beogradskom večitom derbiju protiv Crvene zvezde, kako se on razlikuje od obične utakmice?

Navijači prave razliku. Hala je bila prepuna, pa je odmah i intenzitet košarke veoma visok. Osetio sam kako i sȃm želim da budem bolji i da se više takmičim. Jedva čekam sledeću utakmicu protiv njih – moramo da im vratimo za onaj poraz. Veliko je rivalstvo, a sada sam i ja deo njega.

Rekli ste da ćete se u narednom delu sezone maksimalno koncentrisati na odbranu.

Bez dileme, to nam je glavni cilj. Mi ni u jednom trenutku u sezoni nismo imali problema sa poentiranjem. Za poboljšanje u tom delu igre treba puno vremena, ali ukoliko se uloži mnogo energije i truda, mislim da će promena nabolje doći. Moramo da poradimo na skokovima, a kada se povređeni centri vrate u trenažni proces, mislim da će se i to poboljšati.

Dave Eggen/NBAE via Getty Images

Trenutno ste jedan od fizički dominantnih bekova u ABA ligi, da li provodite više vremena u teretani od svojih saigrača i protivnika?

Iskren da budem, za to je zaslužna genetika. Znam da mi niko ne veruje, ali to je sve prirodno. Praktično nikada ne dižem tegove, a na koledžu sam bio još krupniji, pa su me terali da se mnogo istežem.

Prilikom poslednjeg pitanja najiskusniji saigrač Patrika Milera u Partizanu, Novica Veličković, u šali je dobacio “Laže, laže, video sam ga da diže tegove”, a Miler se iskreno nasmejao. Za kraj je zato usledilo logično pitanje – kakva je atmosfera u timu?

Saigrači su sjajni, volim da provodim vreme sa njima. Svi se slažu, često idemo zajedno na kafu. Najdžel i ja smo osetili dobrodošlicu kakva se samo poželeti može. Mi smo sada nova braća – bićemo bolji.