Milena Rašić za SK: Samo nek se ređaju trofeji

Skener 5. jan 201815:40 > 15:44
CEV

Prošle sezone njeno ime se čitalo rečju šampion. Peharu se radovala na Evropskom prvenstvu, kao kapiten ženske odbojkaške reprezentacije, te u Ligi šampiona i Svetskom klupskom prvenstvu, kao jedna od najboljih u timu turskog Vakifbanka. Ipak, Milena Rašić zna čime bi ovu mogla da učini još boljom.

Malo ko može da se pohvali uspesima koje je u proteklih 12 meseci ostvarila srpska reprezentativka. Još je manji broj onih koji mogu da kažu da su najveće uspehe koji su se protekle sezone mogli ostvariti na klupskom i reprezentativnom nivou, ostvarili uprkos dve ozbiljne povrede.

Pa ipak, Rašićeva ne prihvata sve zasluge, koje joj s pravom pripadaju, već skromno ističe da je sve pitanje “lude sreće”.

“Prethodna godina je zaista imala i dobrih i loših strana. Što se loših tiče, imale smo dosta problema sa povredama. Uvek se nešto novo dešavalo pred sam početak takmičenja. Ali sve se to zaboravlja jer se previše toga lepog dogodilo. Bukvalno smo na svakom takmičenju osvojile medalju i to je nešto po čemu ću pamtiti ovu sezonu”, počinje priču srednji bloker srpske reprezentacije i turskog Vakifa.

Nacionalni tim Srbije je tokom leta pokazao da mu nema ravnih u Evropi. Izabranice Zorana Terzića zabeležile su 25 pobeda i svega tri poraza – bez izgubljenog seta trijumfovale su na kvalifikacionom turniru za svetski šampionat, osvojile su trofej na Kupu Borisa Jeljcina, bile su bronzane na Gran priju, a na kraju su sve krunisale šampionskom titulom na Evropskom prvenstvu, uz samo dva izgubljena seta na turniru.

Svi ti uspesi za Rašićevu imaju i dodatnu vrednost, pošto je posle povlačenja Maje Ognjenović, selektor Terzić ukazao čast da bude kapiten tima.

“To je jedna od stvari koja je obeležila minulu godinu. U početku mi je bilo čudno i teško… Ali sa svim devojkama se znam već dost dugo, tako da ta traka ispod broja na dresu jedina razlika između njih i mene. Drago mi je da je moja debitantska kapitenska sezona bila tako uspešna da sam na četiri takmičenja na kojima smo učestvovale pehar podigla na isto toliko. Nadam se da će biti tako i u buduće”, zadovoljno je priznala.

Ipak, ni u godini punoj uspeha, nije sve bilo ”med i mleko”. Zbog povrede noge, koja ju je mučila još tokom klupske sezone, Milena nije zaigrala na pomenutom kvalifikacionom turniru za Svetsko prvenstvo. Ipak, brzo se vratila, te je uz medalju na Gran priju ponela i priznanje za najboljeg srednjeg blokera finalnog turnira.

FIVB

Na žalost, bilo je to kratkotrajno slavlje. Tek što je reprezentacija otpočela pripreme za Evropsko prvenstvo, sa Kopaonika je stigla vest da se prva dama srpskog tima povredila. I to prilično ozbiljno – na treningu je slomila kost u stopalu.

Bila je to samo jedna u nizu loših vesti koji su srpsku reprezentaciju zadesile tog avgusta. Uprkos tome niko od njih nije gubio nadu, jer je do prvenstva ostalo još mesec dana.

Ipak, Milenina povreda je bila takva da je malo ko očekivao da će poći na kontinentalni šampionat. Među tim malobrojnim bio je i onaj najvažniji – selekzor Terzić, koji je, zbog svega što je predstavljala i predstavlja za nacionalni tim, odlučio da je povede.

“Ja sam otišla na Evropsko prvenstvo povređena i jedini zadatak mi je bio da budem tu za ekipu, šta god da treba devojkama da im pomognem. Nekako sam sve doživela i emotivnije jer nisam bila u situaciji da pomognem ekipi na terenu. Bila sam samo zoni za izmene”, priseća Rašićeva i dodaje:

“Već u četvrtom setu finala protiv Holandije sam počela da plačem jer sam znala da ćemo osvojiti zlato… Emotivno je bilo i kasnije na dočeku i svime što je išlo uz to. Pred Evropsko prvenstvo retko ko je verovao da ćemo da uradimo nešto. Ja sam samo došla kod selektora i rekla – Kad bude trebalo, devojke će dati sve od sebe. Znam ih… Tako je na kraju i bilo.”

Činjenica, Rašićeva je odigrala i nekoliko poena u meču protiv Belgije u poslednjem kolu grupne faze.

“Jesam, a bolje da nisam. Drago mi je što sam ušla na tih nekoliko poena, čisto da osetim teren, što mi je mnogo značilo u tom trenutku.”

Na pitanje šta je to pomoglo reprezentaciji da prevaziđe sve probleme i sa samo dva izgubljena seta osvoji kontinentalni šampiona, kapiten odgovara:

“Sama ta činjenica da igraš za reprezentaciju je nešto što treba da ti bude čast i zadovoljstvo, za šta treba da se boriš. Ne dobija baš svako priliku da se nađe u nacionalnom timu. To je jedna od stvari… Druga je atmosfera koju imamo u timu. Podržavamo jedna drugu. Imale smo sastanak pred početak takmičenja na kome smo se dogovorile da, uprkos brojnim povredama, moramo da se vratimo i pomognemo jedna drugoj, da verujemo da možemo mnogo toga da uradimo na Evropskom prvenstvu. Zaista hvala devojkama, na svemu učinjenom.”

Pre nego što je postala šampionka Evrope sa reprezentacijom, Milena Rašić je taj naslov ponela i sa klubom. Turski Vakifbank osvojio je Ligu šampiona, a Srpkinja se našla u idealnom tmu završnog turnira kao najbolji srednji bloker. Potom je stigla i svetska kruna na klupskom nivou.

CEV

Kao poslednji u nizu, neposredno pred Novu godinu, stigao je i trofej namenjen osvojaču turskog Kupa.

“Mogu da kažem da imam sreće što sam deo sjajnih ekipa. I reprezentacije i isto tako kluba. Imam priliku da igram sa sjajnim igračicama i jednostavno to je skup koji će uvek dati sve od sebe, koji će se uvek boriti do poslednje lopte. Naravno da mi prva Liga šampiona, kao i Svetsko klupsko, a onda i Evropsko prvenstvo veoma znače… Sada i ovaj Kup u Turskoj je bio prvi koji sam osvojila… Samo nek se ređa, neka ide tako.”

Uprkos svemu što je osvojila u minuloj godini, Rašićeva ima ideju kako da narednu učini još boljom.

“Ima par stvari. Volela bih da osvojimo tursku ligu, pošto prošle nismo uspele. Nismo imale sreće sa tim. Volela bih da odbranimo titule iz Ligi šampiona i na Svetskom klupskom prvenstvu i medalju sa Lige nacija, a onda i na Svetskom prvenstvu”, dodaje uz osmeh kapiten Srbije.