Od Japana do Japana: Počinje Svetsko prvenstvo

Odbojkaški savez Srbije

U subotu počinje 18. Svetsko prvenstvo u odbojci za žene. Najbolje odbojkašice na svetu igraće u Japanu, zemlji koja će po peti put ugostiti najbolje reprezentacije sveta, što nijedna država pre nije uradila.

fivb.org

Takmičenje će trajati do 20. oktobra kada su u Jokohami na programu mečevi za medalje. Sistem takmičenja je malo drugačiji nego kod odbojkaša, a titulu osvojenu pre četiri godine brani reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država.

Što se tiče pomenutog sistema takmičenja, 24 ekipe biće podeljene u četiri grupe sa po šest ekipa. Prve četiri će proći u drugu fazu takmičenja, gde će se formirati dve grupe sa po osam timova. Tri najbolje reprezentacije na tabeli u svakoj od grupa proći će u treću rundu, a računaće se rezultati ostvareni u prvoj i drugoj fazi. Treća runda je standardna, dve grupe sa po tri tima, po dve najbolje ekipe prolaze u polufinale, koje će se igrati u Jokohami, baš kao i veliko finale.

Sistem je takav da traži pobedu u svakom meču i da ekipe nemaju mnogo prostora za grešku. Srbija će u prvoj fazi imati jednu lakšu grupu, gde će joj glavni rival biti reprezentacija Brazila.

Ekipa Zorana Terzića je u Japan otputovala kao aktuelni evropski šampion i kao drugoplasirana reprezentacija sa Olimpijskih Igara u Riju pre dve godine. Kao takva, sigurno spada u glavne favorite na šampionatu. Srbija je u premijernom izdanju Lige nacija izborila plasman na završni turnir, ali je tamo doživela dva poraza posle pet setova u grupnoj fazi, od SAD i Turske, i tako završila na deobi petog mesta. Ipak, valja napomenuti da na tom turniru nije igrala povređena Brankica Mihajlović, uz Tijanu Bošković prva napadačka opcija reprezentacije Srbije, ali se sjajna Brčanka oporavila posle operacije levog kolena i spremna dočekuje turnir.

Naravno, Srbija će na Svetskom prvenstvu biti jača za jednog od najboljih dizača na svetu, Maju Ognjenović. Kapiten reprezentacije je propustila prošlogodišnje Evropsko prvenstvo, kao i Ligu nacija, ali se vratila u tim da možda po poslednji put predvodi reprezentaciju na velikom takmičenju. O njenim kvalitetima je suvišno govoriti, iako su Bojana Živković, Ana Antonijević i Slađana Mirković sjajno igrale, nova odbojkašica moskovskog Dinama sa sobom sem igračkih kvaliteta, donosi i liderske sposobnosti, koje će naročito doći do izražaja u završnici prvenstva.

Tijana Bošković, zvanično najbolja odbojkašica Evrope, a nezvanično najbolji korektor na svetu, predstavljaće najjače oružje Srbije i biće igračica od koje će najviše zavisiti rezultat Srbije na šampionatu. Iako rođena Bilećanka ima samo 21 godinu, ona je već do sada prošla dosta velikih takmičenja, pobrala gotovo sve individualne nagrade, a i na klupskom planu nastupa za jedan od najjačih timova Evrope, turski Ezačibaši, gde joj je do skoro društvo pravila Maja Ognjenović.

Što se tiče ostatka tima, deluje da Srbija ima najbolje srednjake na svetu, jer nijedna reprezentacija nema taj luksuz da joj npr. Jovana Stevanović ili Stefana Veljković sede na klupi. Uz njih, mesto u postavi je rezervisano za Milenu Rašić, koja je sa turskim Vakifbankom već dve godine za redom šampion Evrope. Stefana će od naredne sezone igrati u Italiji, za Novaru, i vodiće velike borbe sa Stevanovićevom, koja je pojačala Skandići, baš kao i Bojana Milenković, dojučerašnja igračica Crvene Zvezde, koja je sve oduševila igrama u Ligi nacija. Milenkovićeva će se boriti za mesto u timu sa iskusnom Tijanom Malešević, dok je pozicija libera rezervisana za Silviju Popović. Pored pomenutih igračica, svoju šansu čekaju Bojana Živković, Ana Bjelica, Maja Aleksić, Bianka Buša i drugi libero Teodora Pušić. Deluje da uz Srbiju još samo Amerikanke imaju ovakvu dubinu i kvalitet na klupi, a to je jedan od presudnih faktora na napornim prvenstvima kao što je predstojeće.

Ovo je reprezentaciji Srbije tek peto pojavljivanje na Svetskim prvenstvima. Prvi put je igrala pod nazivom Jugoslavija davne 1978. godine. Najveći uspeh ostvaren je 2006. godine, kada je u prvom nastupu posle 28 godina osvojena bronza baš u Japanu. Četiri godine kasnije u istoj zemlji, odbojkašice su završile kao osme, a na poslednjem šampionatu su bile sedme. Pored srebra iz Rija i svetske bronze, Srbija je dva puta bila prvak Evrope, prošle godine u Azerbejdžanu i Gruziji i 2011. na šampionatu igranom u Italiji i Srbiji. Pored toga Srbija ima još jedno srebro i bronzu sa Evropskih prvenstava.

Uspon ženske odbojke počeo je 2006. u Japanu, a deluje da će vrhunac dostići 12 godina kasnije u istoj zemlji, i to sve pod vođstvom istog selektora, sjajnog Zorana Terzića.

Što se tiče grupe D, koja će se igrati u Hamamacuu, pored Srbije tu su još Brazil, Kazahstan, Dominikanska Republika, Kenija i Portoriko.

Već na prvi pogled i najvećem laiku je jasno da će se za prvu poziciji boriti Srbija i Brazil. Brazilke dolaze predvođene legendarnim Ze Robertom, čovekom koji već 15 godina predvodi ovu ekipu. On je jedini trener u istoriji, koji je osvajao zlatnu olimpijsku medalju i muškoj i u ženskoj konkurenciji. Sa muškarcima je to učinio 1992. godine, a sa ženama 2008. i četiri godine kasnije u Londonu. Ipak, mrlju predstavlja loš nastup na Olimpijskim igrama u Riju, gde su Brazilke na domaćem terenu zauzele razočaravajuće peto mesto. Ze Roberto je tada krenuo u podmlađivanje selekcije, to je rezultovalo osvajanjem zlata u okviru poslednjeg Gran Prija igranog prošle godine u Nanđingu. Međutim, za Ligu Nacija i ovo prvenstvo, prekaljeni trener se odlučio za jedan iskusan sastav, gde će mnoge igračice po poslednji put jurišati na svetsko zlato. Dizač Danijel Lins ima 33 godine, Fernanda i Andenicija po 32, libero Suelen Pinto zajedno sa Taisom, koja se vratila posle teške povrede stopala, 31, a po 30 godina imaju Amanda i Tandara. Poslednje pomenuta predstavljaće veliku snagu ove reprezentacije, igra na poziciji korektora i bila je jedan od naboljih poentera Lige nacija. Ne treba zaboraviti ni Adenciju, već dve godine za redom najboljeg blokera italijanske Serije A, kao ni primače, Gabi i Nataliju, koja će kao kapiten predvoditi Selesao na ovom turniru.

Brazilke zanimljivo nemaju svetsku titulu i to je nešto za čime žude dugi niz godina. Propustile su samo dva prvenstva, 1952. i 1967. ali zlato nije osvojeno iz 16 pokušaja. Tri puta su izgubile u finalu, prvi put od Kube 1994. na domaćem terenu u Sao Paolu, dok su baš u Japanu poklekle dva puta uzastopno, 2006. i četiri godine kasnije, a oba puta su poražene od Rusije i oba puta posle taj-brejka. Pored toga, Brazilke su osvojile i bronzanu medalju, pre četiri godine u Italiji, kada su u meču za treće mesto savladale domaćina sa 3:2.

Treća reprezentacija po kvalitetu u grupi jeste selekcija Dominikanske Republike. Dominikanke po osmi put učestvuju na SP, od toga šesti put uzastopno. Debitovale su 1974. godine, a najveći uspeh ostvarile su na prethodnom prvenstvu, kada su šokantno stigle do treće faze, a tamo izgubile od Kine sa 3:2 i Brazila maksimalnim rezultatom. Na kraju je Dominikanska Republika podelila petu poziciju sa Rusijom. Odbojkašice sa Kariba su učestvovale i u premijernom izdanju Lige nacija, gde su zauzele 14. poziciju. U odnosu na taj tim, reprezentacija će biti silno pojačana povratkom iskusne Betanije De La Kruz, prošlosezonske odbojkašice Skandićija. Betanija će činiti primački tandem sa Brajelin Martinez, još jednom igračicom koja nastupa u Italiji i koja je ostavila najbolji utisak u Ligi nacija. Od ostalih, pažnju treba obratiti i na Džineri Martinez, mlađu sestru pomenute Brajelin.

Portoriko će sedmi put učestvovati na smotri najboljih reprezentacija na svetu, a najbolji rezultat ostvaren je 2002. godine kada je osvojeno 10. mesto. Verovatno najveći uspeh u njihovoj istoriji predstavlja prvi plasman na Olimpijske igre, pre dve godine u Riju. Ekipu predvode dve igračice koje su prošle sezone igrale u Italiji, Dali Santana i Stefani Enrajt. Enrajtova je imala dobru sezonu u Novari, a Santana je bila možda i najbolja odbojkašica Firence.

Kenija će u ovoj grupi predstavljati najvećeg autsajdera. Ekipa iz Afrike će šesti put igrati na SP, a od 1994. godine propustila je samo prethodni šampionat u Italiji. Najveći uspeh ostvaren je u dva navrata, 1994. i četiri godine kasnije, kada su Kenikije zauzele 13. mesto. Kenija je dva puta igrala na OI, i oba puta završavala kao 11-ta, 2000. i 2004. godine. Kenijke su dominirale afričkom odbojkom 90-tih godina, ukupno su šampionke Crnog kontinenta bile devet puta, poslednji put pre tri godine u Brazavilu, kada su savladale Kamerun sa 3:1. Prošle godine, Kamerunke su se revanširale u finalu na domaćem terenu u Jaundeu, a Kenija je osvajanjem srebra bukirala svoje mesto na ovom šampionatu. Sve kenijske odbojkašice igraju u domaćem šampionatu, a kao kapiten ih predvodi Mersi Mojim.

fivb.org

Kazahstan nije propustio nijedan svetski šampionat od debija 2006. godine. Najbolji plasman ostvaren je na prethodnom prvenstvu, kada je takmičenje završio na 15. mestu. Iako Kazahstan dolazi kao predstavnik Azije, kao bivšu članicu Sovjetskog Saveza, njih karakteriše stara sovjetska škola odbojke, sa visokim igračicama i snažnim napadima, a ne brza igra kao što je to slučaj kod preostalih azijskih predstavnika. Ekipu predvodi prekaljena, 35-godišnja Radmila Berešnjeva, a u ekipi se ističe i srednji bloker, Alesija Safronova.

Što se tiče preostalih favorita za tron, pored Srbije i Brazila, tu se još ubrajaju aktuelne olimpijske šampionke, odbojkašice Kine, zatim selekcija SAD, kao reprezentacija koja brani svetsku titulu, a iz prikrajka, šansu za medalju vrebaju Rusija, Holandija, Turska i Italija.

Kineskinje su osvojile olimpijsko zlato u Riju, pošto su u finalu bile bolje od Srbije rezultatom 3:1. Selekcija legendarne Dženi Lang Ping će pokušati da ovaj put stigne do titule, pošto je pre četiri godine poražena u finalu od Amerike sa 3:1. Kina je dva puta bila šampion sveta, i to dva puta uzastopno, 1982. i 1986. godine. To su bile zlatne godine kineske odbojke, jer je 1984. osvojena i zlatna olimpijska medalja u Los Anđelesu. Lang Ping je kao kapiten predvodila taj kineski tim, tako da je sa pravom smatraju legendom kineske odbojke, naročito posle uspeha i na selektorskom mestu. Kinezi na titulu čekaju 32 godine, i veruje da je došlo vreme za novi uspeh, pošto su dočekali da ih na terenu predvodi verovatno najbolja odbojkašica na svetu, Džu Ting. Ting je vodila Vakifbank do dve Lige Šampiona u prethodne dve sezone, a proglašena je i za najbolju igračicu olimpijskog turnira. Ostale odbojkašice se savršeno uklapaju u sistem i pomažu Ting, a odlikuje ih činjenica da su sve relativno mlade, i da imaju bar još dva SP pred sobom u godinama koje dolaze. Najmlađa je 18-godišnja Đinđing Li, i valjalo bi obratiti pažnju na nju, pošto je neki smatraju legitimnim naslednikom fantastične Džu Ting.

Sjedinjene Američke Države brane titulu osvojenu pre četiri godine u Italiji. Nekoliko igračica iz te ekipe je još uvek tu, uključujući i zvanično najkorisniju sa prethodnog šampionata, Kimberli Hil. Ekipu predvodi Karč Kiralji, koji je zajedno sa italijanom Lorencom Bernardijem proglašen za najboljeg odbojkaša 20. veka. Amerikanke imaju možda i najkompletniji sastav od svih na turniru, i njihova prva postava zavisiće od trenutnog raspoloženja i inspiracije. Dizač je Karli Lojd, korektor Keli Marfi, primač i kapiten Džordan Larson i pomenuta Kim Hil, ali se tokom Lige nacija u fantastičnom svetlu pokazala Mišel Barč. Srednjaci su iskusne Akinradevo i Adams, mada će voditi veliku bitku sa Tori Dikson i Lorin Gibemajer. Amerikanke su pobedom nad Turskom došle i do zlata u premijernom izdanju Lige nacija, tako da sa pravom dolaze sa epitetom prvog favorita za osvajanje titule. Zanimljivo, ženska odbojkaška reprezentacija SAD je bila svetski šampion samo pomenute 2014. i tada je konačno skinuto prokletsvo, jer su Amerikanke tri puta bile srebrne na OI, dva puta na SP i jednom na Svetskom Kupu. Jedino takmičenje gde su imale velikog uspeha, jeste Gran Pri, koji su osvajale čak šest puta.

Holandija je aktuelni vicešampion Evrope i ekipa koja je u poslednjih nekoliko godina konstantno u vrhu. Na poslednja dva Evropska šampionata je bila druga, a pre dve godine u Riju je osvojeno četvrto mesto. Pre toga se ženska selekcija Holandije mogla hvaliti samo zlatom sa EP igranog na domaćem terenu 1995. Ekipu predvodi amerikanac Džejmi Morison, koji u samostalnom radu nema prevelikog iskustva, ali je bio pomoćnik vrhunskim trenerima, poput Hju Mekačona, Karča Kiraljija i Đovanija Gvidetija. Upravo ga je poslednji, sa kojim sarađuje u Vakifbanku, preporučio za selektorsko mesto, kao svog naslednika na klupi Lala. Ekipu predvodi Loneke Slutjes, odbojkašica šampiona Evrope Vakifbanka, a tu su još i Selest Plak kao i dizač Laura Dajkema. Najveći uspeh na SP, Holandija je ostvarila 1998. godine kada je zauzela sedmo mesto.

Turska prethodnih godina nije spadala u sam vrh svetske odbojke, ali se to promenilo dolaskom na klupu sjajnog italijana, Đovanija Gvidetija. Čovek koji već 10 godina predvodi turski Vakifbank, sa kojim je četiri puta bio prvak Evrope. Turska je do dolaska Gvidetija imala srebro i bronzu sa kontinentalnih šampionata, a onda je za godinu dana osvojena bronza na prošlogodišnjem EP i srebro u Ligi nacija. Podmladio je i preporodio tursku selekciju, a pre svega je napravio tim koji se nikada ne predaje i koji nijednom od njegovog dolaska nije glatko poražen, sem možda u polufinalu prošlogodišnjeg EP od Srbije. Ekipa u kojoj istinske zvezde nema, posle povlačenja Demir Neslihan. Ipak, lider ove reprezentacije je Eda Erdem, koja je i kapiten ekipe. Turska je do sada četiri puta igrala na SP, a šesto mesto iz 2010. predstavlja najveći uspeh.

Ekipa koja ne deluje kao favorit za visok plasman, ali ipak može da iznenadi jeste reprezentacija Italije. Azurine dolaze na prvenstvo posle loših partija na prošlogodišnjem EP i u Ligi nacija. Ipak, početkom septembra su osvojile prestižni turnir u Montreu, čime su pokazale da mogu parirati mnogima. Davide Macanti je napravio rez u reprezentaciji, i od starijih igračica u timu ostavio samo svoju suprugu Serenu Ortolani i libera Moniku De Đenaro. Njih dve su ubedljivo najstarije u timu, koji kao kapiten predvodi sjajna Kristina Kirikela. Najviše poena u rukama ima fantastična Paola Egonu, koja sa svojih 20 godina već igra glavnu ulogu u reprezentaciji i svom klubu Novari. Sve reprezentativke igraju u najjačoj ligi na svetu, Seriji A, a ako i ne urade ništa na ovom šampionatu, već za četiri godine na narednom ubrajaće se u glavne favorite za medalju.

Rusija je najtrofejnija reprezentacija, pošto je čak sedam puta bila najbolja na svetu, a ukupno je osvojila 11 medalja. Sa šest se nije vratila sa odličjem oko vrata, a propustila je samo jedan turnir, što je i po tom parametru čini najboljom u istoriji. Sovjetski Savez je bio šampion sveta pet puta, a samostalna Rusija dva puta zaredom, 2006. i 2010. godine. Od kako se takmiči pod ovim imenom, Rusija nije osvojila medalju samo na prethodnom šampionatu, gde je zauzela petu poziciju. Ruskinje se nisu proslavile u Ligi nacija, ali su tada igrale bez Natalije Gončarove i Tatjane Košeleve. Košeleva nije uspela da se na vreme oporavi posle teške operacije kolena, ali je na turniru u Montreu, Gončarova pokazala zašto je apsolutni broj 1 u ovoj reprezentaciji. Iako ima kontra-korak, ona neverovatno napada i važi za jednog od najboljih korektora današnjice. Visoka je čak 194 cm, a još pet odbojkašica ima 1. 90 m ili više, dok je rezervni korektor Darija Maligina visoka čak 202 cm! Naravno, odlikuje ih sjajan blok i snažan napad, ali imaju velikih problema protiv ekipa koje forsiraju brzu igru.

Pred nama je dakle novo uzbuđenje, Svetsko prvenstvo za odbojkaše ulazi u samu završnicu, a dame počinju svoj put ka svetskom tronu. „Plave dame“ važe za jednog od najvećih favorita, a svoj put ka tituli počinju u subotu od 9:10 kada se sastaju sa Dominikanskom Republikom. Apsolutno sve mečeve sa šampionata u Japanu možete pratiti samo na kanalima Sport kluba.