Zapad: Hjuston gleda GSW, GSW istoriju, a Jokić plej-of

Skener 11. okt 201820:36 > 20:39
Ronald Martinez/Getty Images

Nova NBA sezona je pred gledaocima Sport kluba. U najavi koja sledi bavićemo se timovima koji se takmiče u tri divizije Zapadne konferencije. Deset ekipa konkuriše za plej-of i bilo bi zaista senzacionalno da se neki od preostalih pet timova nađe među najboljih osam na kraju.

Svaki od timova koji se sa realnim šansama bori za plasman u doigravanje ima svoje prednosti i mane, ali, što je još značajnije, svaki od tih timova ima svoju ”priču” – istorijski trenutak u kojem se nalazi i u odnosu na njega meri svaki svoj korak, svoj uspeh ili neuspeh. Nekima bi dolazak do finala konferencije bio ravan katastrofi, a nekima najveći uspeh u istoriji franšize.

Svih 15 ekipa imaju ”priču” koja ih definiše, narativ koji će njihove mečeve činiti uzbudljivijim od pukog nadmetanja ”ko će dati više koševa.” Nekada su okolnosti prilično jasne, a ponekad su tajnovite i gledaocima nedostupne. Počevši od onih sa najvećim šansama da u junu 2019. godine igraju NBA finale kretaćemo se ka timovima koji svoje ambicije opisuju ipak malo drugačije. Ipak, stepen zanimljivosti narativa ne mora nužno da opada sa neizbežnim padom kvaliteta. Ponekad će, naprotiv, slabiji timovi imati jače ”mamce” za navijače.

Golden Stejt Voriors – održati motivaciju i svest o istorijskoj šansi

Ezra Shaw, Getty Images

Dileme nema da su već postali istorijski bitna NBA ekipa, a Stiv Ker i igrači to veoma dobro znaju. Postigli su visok stepen zajedničkog funkcionisanja, a zvezde tima sopstvenim ponašanjem utrle su put košarkaškoj kulturi koja ne poznaje sujetu. Zato i jesu toliko dobri – jedan Klej Tompson je sasvim zadovoljan činjenicom da je četvrti najvažniji čovek tima, a u skoro polovini lige bio bi prva zvezda. Stef Kari jeste ideološki vođa, ma koliko to glupo zvučalo – njegova nepretencioznost i svest o tome kada treba da se skloni, a kada da ”poludi” i ispaljuje trojke iz driblinga sa devet metara ključ su uspostavljanja ove dinastije kojoj se ne nazire kraj.

Trener Stiv Ker je svestan da ne treba mnogo dirati aktuelnu konstelaciju snaga – status kvo je dovoljan za velike šanse za trijumf. Ipak faktori iznenađenja svakako postoje, pa u prošlogodišnjem finalu Zapada bili su na jednu povredu Krisa Pola daleko od eliminacije. Mnogi su izveštavali o tome kako je bilo velikih nesuglasica u svlačionici Golden Stejta, a o tome je ”pisnuo” i novopečeni penzioner Dejvid Vest. Međutim, Pol se povredio, GSW pobedio Hjuston 4:3, Lebron je pao u finalu treći put u četiri sezone i Voriorsi su ponovo bili šampioni, a prvaci ne iznose prljav veš u javnost.

Dinastija će, ako bude padala, biti srušena iznutra. Istina je da se sada u timu nalazi nekoliko problematičnih karaktera: Drejmond Grin, Kevin Durent, a sada i Demarkus Kazins deluje kao ”bure baruta.” Ipak, svi vole da pobeđuju i niko se ne ”hvata za sitnice” dok se pobede nižu i dok mogu da zamisle trofej Lerija O’Brajena u svojim rukama. To je mantra koju će Ker ponavljati: ”ako igramo kako znamo i funkcionišemo kao odrasle osobe, bićemo prvaci.”

Igrački, na parketu deluju još bolje nego ranije. Kazins nije tu do kraja godine, a i kada se vrati pitanje je kako će se kretati. Ukoliko bude i na 50 odsto starog Kazinsa, i dalje će biti veliko poboljšanje u odnosu na bilo kog centra kojeg su Ratnici imali prošle godine. Sama veličina i šut biće dovoljni za potrebe petorke Golden Stejta. Jedan od velikih ciljeva zdravstvene službe Voriorsa biće da mu regulišu težinu, budući da se centar vrlo često nakon povreda vraćao malo ”popravljen.” Klupa sa Iguadalom i Livingstonom je tu, malo osvežena i pojačana dobrom streč-četvorkom u Jonasu Jerebku.

Spolja je sve jednako dobro kao što je bilo i prošle sezone, verovatno i bolje. Jedina opasnost preti iznutra. Ako Karijevo i Kerovo ”tiho vođstvo” uspeju da iznesu mir u svlačionici u još jednoj sezoni, biće to nova stavka vredna divljenja u već prebogatim karijerama obojice asova.

Hjuston Rokits – kako ponoviti prošlogodišnju odbranu?

Getty Images/Andrew D. Bernstein

Ekipe Majka D’Antonija uvek će igrati elitni NBA napad, a kamoli u slučaju kada imaju dvojicu tako efikasnih strelaca kao što su Džejms Harden i Kris Pol. Harden je, uprkos ponekad opravdanim spočitavanjima u vezi sa stilom igre i ponašanjem na terenu, impresivan igrač, koji bez ičije pomoći može da nosi ofanzivu dobrog NBA tima – njegova kombinacija sposobnosti proigravanja i postizanja poena naizmeničnim korišćenjem ulaza i šuteva za tri poena trenutno nema konkurenciju. Od Nejta Arčibalda 1973. godine nije postojao košarkaš koji je u jednoj sezoni bio lider NBA u broju asistencija i poena, a u moderno vreme imamo dvojicu košarkaša koji bi mogli da napadnu taj rekord – Hardena i Rasela Vestbruka.

Harden uparen sa plejmejkerom Krisom Polom diže svoju ekipu na viši nivo – tokom 48 minuta u igri je prvoklasni i izuzetno efikasni organizator napada, a u jednom od najpotcenjenijim košarkaša lige Klintu Kapeli Rokitsi imaju sigurnost u reketu i „sidro“ svoje odbrane. Mnogo puta je opisivana nepobedivost Hjustona kada je trojac Harden-Pol-Kapela zajedno na terenu, a ta trojka će biti kičma tima i u narednoj sezoni. Kičma se „slomila“ u plej-ofu i upravo zahvaljujući povredi Krisa Pola Rokitsi nisu izdržali u seriji u kojoj su tokom većine minuta bili bolji tim, pa se umesto njih u veliko finale NBA plasirala ekipa Golden Stejta.

Nakon uspešnog ekperimenta sa Polom i trenutaka fantastične košarke Rokitsi znaju da nikada neće biti bliži Voriorsima. Ono što ih je činilo toliko dobrim u prošloj sezoni bila je odbrana, a zameniti Trevora Arizu i Luka Rišara Mba a Mutea Karmelom Entonijem i Džejmsom Enisom u 2018. godini predstavlja regres i u napadu i u odbrani. I dalje će tu biti materijala za odličan napad i solidnu odbranu, ali deluje da je kapitalna šansa propuštena u finalu Zapada 2018. godine.

Što se Karmela tiče, mnogo je veća verovatnoća da će igrati loše nego da će igrati dobro – prošle sezone u Oklahomi bio je jedan od najlošijih igrača u NBA gledano proporcionalno ulozi u timu. Ipak, Karmelo je istorijski NBA košgeterski velikan, a ako pronađe „hemiju“ sa svojim starim drugarom Polom, moguće je da su Roketsi dobili ogromno pojačanje za veteranski minimum. Ipak, šanse za drugačiji ishod trenutno deluju mnogo veće.

Juta Džez – nije održivo? Zašto ne bi bilo?

Getty Images/Gene Sweeney Jr.

Na prvi pogled ne deluje „realno“ da jedan 20-godišnjak može da kao prva napadačka opcija vodi tim do petog mesta u plej-ofu snažnog Zapada, ne deluje „realno“ da čovek koji izgleda kao surfer bude elitni NBA šuter, da dugoruki centar može u toj meri da utiče na šuteve protivnika iz reketa. Ipak, tačno je tako bilo – Donovan Mičel je „vejdovskom“ ruki sezonom zaprepastio NBA, Džo Ingls je i dalje nepogrešiv šuter, a Rudi Gober „čembrlenovski“ bere lopte oko koša.

Ne deluje da će se išta tu u velikoj meri menjati ukoliko igrači ostanu zdravi – trener Kvin Snajder odlično vodi ekipu i uspeva da pronađe ulogu igračima koji deluju čak i pomalo „zastarelo“ za modernu NBA – plejmejker bez šuta Riki Rubio, teški krilni centar Derik Fejvors, košarkaš teško opisive pozicije i čudnih veština Dante Egzum…

Juta ima čvrst, disciplinovan, veteranski tim u kojem glavni igrači nisu veterani, već momci koji bi u narednih 10 godina trebalo da vode tim do uspeha, a to zvuči, ali i izgleda kao odlična kombinacija.

Oklahoma Siti Tander – naučiti živeti (i umreti) sa Vestbrukom

Thearon W. Henderson/Getty Images

Tander je pre sezone već pobedio – Pol Džordž će nakon potpisivanja višegodišnjeg maksimalnog ugovora postati dugogodišnji partner neukrotivog Rasela Vestbrukama u više i manje uspešnim plej-of avanturama. Tander je ostvario glavni cilj – i dalje je tim iz malog grada relevantan u NBA i ne pada u monotoniju „ekipe malog tržišta“ osuđene na čamotinju u NBA čistilištu – niti dovoljno dobri za plej-of nadigravanje, niti dovoljno loši da se domognu superzvezde i budućnosti kroz NBA draft.

Tander je tako, uprkos brojnim pogrešnim koracima napravljenim od NBA finala 2012. godine ipak uspeo da izbegne potpuno katastrofu i spomenutu NBA osrednjost – prvi korak u toj pobedi bila je Vestbrukova odluka da postane personifikacija Oklahoma Sitija nakon Durentovog odlaska u Golden Stejt, a drugi Dordžov ostanak. Mediji će i dalje maštati o potencijalnom MVP trojcu Durent-Vestbruk-Harden, ali imati dvojicu od najboljih 20 igrača u NBA i dalje nije nikako loše.

A kako će to izgledati na parketu je druga stvar – Oklahoma bi sa imenima koja ima morala da pretenduje na vrh konferencije. U eri Golden Stejta neosvajanje veoma jakog Zapada nije katastrofa, ali poraz u plej-of seriji od znatno manje iskusne Jute u prethodnoj sezoni bio je težak udarac. Vestbruk ima svoje mane, koje mu se bez izuzetka preuveličavaju i prekomerno izdvajaju u medijima, ali isto tako odiše energijom koja napaja čitavu ekipu. Ono što mu je potrebno za karijeru NBA velikana, kojoj Vestbruk stremi, jeste klupski uspeh, ali će morati da se promeni da bi do njega došao. Dani iz MVP sezone moraju da se okončaju jer šutnuti bez izuzetka svaku loptu u poslednjih pet minuta meča nije produktivno. Ako trener Donovan ne napravi veliku promenu u tekućoj sezoni, za očekivati bi možda bilo i da se Oklahoma okuša sa drugim stručnjakom. Vestbruk svjeručno tim može da donese do određene granice, ali do samog vrha i dalje nije sposoban.

Tander i dalje nije došao do momenta u kojem preti da postane NBA finalista, ali trenutno u svojim redovima imaju jasno kristalisanog prvog i drugog najboljeg igrača tima, a to nije nešto čime mnogi NBA timovi mogu da se podiče. Kako je delovalo nakon Durentove odluke 2016. godine, sada je fantastično. OKC je „preživeo“, ali Vestbruk se ne zadovaljava pukim preživljavanjem.

Denver Nagets – nisu više ’hit lige’, sada je tu i odgovornost

Getty Images/Matthew Stockman

Nije to nikako mala stvar – srpska košarka posle petnaestak godina ponovo ima igrača u NBA koji je vođa svog tima, a postoje i dodatne okolnosti koje entuzijazam mogu samo da uvećaju. Nikoli Jokiću tek su 23 godine, ima „iz aviona“ vidljiv beskrajan talenat, bazu mladih igrača oko sebe u Denveru i upečatljiv i atraktivan stil igre koji navijači obožavaju. Stečeni su svi potrebni uslovi za neumerenu ekstazu u slučaju dobrih i prestroge kritike u slučaju loših rezultata.

Denver više nije mladi tim koji „može da iznenadi“ – Nikola Jokić i Geri Heris dobili su darežljive ugovore, veteransku igračku podršku i konce igre Nagetsa, a naročito je to slučaj sa srpskim centrom. Na leđima 23-godišnjeg Somborca počiva veliki pritisak, pojačan dvostrukim gubljenjem plej-of mesta u poslednjim danima regularne sezone. Jokić je naučio sebe i saigrače kako se igra košarka, a sada mora da nauči kako se pobeđuje.

Srbin napreduje veoma brzo, ali i dalje je jedan od najlošijih NBA centara u defanzivi. Ipak, njegova sposobnost da kreira šanse za koš za sebe i druge čistom veštinom je ono što ga izdvaja i što je donelo Denveru toliko pobeda u sezonama u kojima se očekivao mnogo umereniji rast. Jokić je sa Herisom i drugim bekom Džamalom Marijem razvio odličnu saradnju prethodne godine – vrlo su komplementarni, iako su njih dvojica nominalno na bekovskim pozicijama, Jokić je zapravo plejmejker tima. Kada prima loptu na „visokom postu“ on proigrava saigrače i organizuje napad.

Osim Jokića i Herisa, veliki ugovor dobio je i Vil Barton, čovek koji je nosio klupu prethodne sezone u pomalo iznenađujućoj odluci rukovodstva tima iz Kolorada. Biće zanimljivo pratiti u koju će ulogu „upasti“ nekadašnji MVP kandidat Ajzea Tomas, još jedan bek koji voli da pogađa više nego da proigrava druge – da li će biti starter ili će preuzeti Bartonovu ulogu „revolveraša“ sa klupe?

Mnogi kažu da će u slučaju novog razočaranja krivicu snositi trener Majk Maloun, koji je tokom poslednjih sezona zaista imao neke problematične odluke, najčešće sa izborom rotacija i tvrdoglavim korišćenjem određenih postava dugo pošto je postalo očigledno da ne funkcionišu. U svakom slučaju, došao je red na novu etapu u zvezdanom razvoju Nikole Jokića – da li će Denver zaigrati pobedničku košarku? Jokić je do sada svaku stepenicu savladao sa „svim peticama“, a svi navijači u Srbiji se nadaju da bi mogao i ovu.

Los Anđeles Lejkers – ’Kralj’ nije došao da bi uživao

Harry How Getty Images Sport

Lebron Džejms je čovek velikih ambicija i svima je jasno da je prelazak u Los Anđeles više motivisan marketinškim nego košarkaškim okolnostima. U Lejkersima će nekada nervozni momak iz Ohaja, a danas poslovni mogul, moći da se ostvari kao kulturna, modna, pa i politička ličnost daleko više nego što bi to ikada bio slučaj u radničkom Klivlendu. Njegove ambicije sežu daleko više od košarke, ali to ne znači da na parketu Džejms cilja ka ičemu manjem od statusa najboljeg košarkaša svih vremena.

Nova etapa u toj priči su Lejkersi, koji od 2010. godine praktično nisu kandidati za NBA tron. Na prvi pogled delovalo bi da putanja kojom se kreće mladi tim Lejkersa nije u skladu sa putanjom Lebronove karijere, ali iz prethodnih nekoliko sezona vidimo da Džejms ne pokazuje znake usporavanja. Karijeru bi mogla da uspori povreda, ali nju baš i nije realno očekivati na primeru čoveka koji igra NBA od 2003. godine, a nijednom nije imao čak ni lakšu povredu. Koliko će Lebron trajati, pomognut čuvanjem u odbrani, hiperbaričnim komorama i alternativnim terapijama, niko ne može da zna, ali za sledeću sezonu je bezbedno reći da će i dalje biti reč o jednom od lidera lige.

Lebronove kolege će idućoj sezoni biti prilično čudne i raspoređene u dva bloka. Prvi je mladi blok i čine ga Brendon Ingram, Lonzo Bol, Kajl Kuzma i Džoš Hart, a drugi je nepredvidivi veteranski na čelu sa Ražonom Rondom, a tu su još i redom košarkaši dokazanog staža problematične košarkaške inteligencije: Džavejl Mekgi, Lens Stivenson i Majkl Bizli, sa Kentavijusom Kaldvel-Poupom, koji je tačno na sredini dve grupe košarkaša. Ono što je jasno je da Lebron ima veliko poštovanje prema treneru Voltonu, ali i da Volton ima opširno znanje i ideju o tome kako Lejkersi treba da igraju. Već je u predsezoni očito da će mladi Lejkersi biti mnogo drugačiji od ponekad umornih Kavalirsa iz prethodne tri sezone.

Lebron je Lebron, ne treba ga propustiti ni u nebitnim mečevima, a kamoli sada, kada je svestan da je u El-Eju, na najvećoj pozornici na svetu.

Nju Orleans Pelikans – da li su sposobni da zadrže Dejvisa?

Gregory Shamus/Getty Images

Pelikansi imaju igrača od kojeg se u mnogim krugovima očekuje da za pet godina bude bez premca najbolji košarkaš lige, Entonija Dejvisa, ali se baš i ne ponašaju kao da prave tim koji će se baš tada boriti za titulu. U vreme „ukrupnjavanja talenta“ potrebno je više igrača Ol-star kalibra u jednom timu da bi se moglo na megdan Voriorsima i ostalim „aždajama“ Zapada. Od 2012. godine Pelikansi su „Obrvi“ uspeli da Dejvisu obezbede jedino Džrua Holideja od saigrača visoke klase, kao i šezdesetak utakmica Demarkusa Kazinsa.

Sve se više govori o potencijalnom odlasku Dejvisa u ekipu koja će moći da mu omogući borbu za titulu, a Seltiksi figuriraju kao jedna od ozbiljnijih opcija. Eksperiment Nju Orleansa sa Kazinsom nije nužno bio neuspeh, ali očito nije bio trajno rešenje, a u pauzi između sezona Pelikansi nisu uspeli da se pojačaju ni ovog leta. Sa Dejvisom je to tim dovoljno jak da igra u plej-ofu, ali iz godine u godinu sve je očitije da je to tim nedovoljnog kapaciteta da u njemu ostvari nešto više od pukog učestvovanja.

Ne treba se začuditi reportažama o Dejvisovom nezadovoljstvu ukoliko sezona ne krene dobro u Luizijani, a još manje potencijalnim blokbaster trejdom u februaru.

San Antonio Spurs – ”Počnimo ljubav ispočetka”

Ethan Miller/Getty Images

Obožavani Sparsi Dankana, Parkera, Đinobilija i ostalih košarkaških genijalaca sada su konačno jedna od najlepših stranica NBA istorije, a prelazni period svakako nije odrađen u skladu sa planovima organizacije. Incident koji se dogodio na relaciji Kavaj Lenard – rukovodstvo „Mamuza“ šokirao je NBA svet, koji je kao aksiom uzimao to da Sparsi uvek imaju savršenu komunikaciju i odnos sa svi svojim igračima.

U Kavajevom slučaju to je bilo daleko od istine i on je dao sve od sebe kako nikada više ne bi obukao dres Sparsa, a oni su ostali bez čoveka kojem su planirali da predaju uzde organizacije u budućem periodu. Jasno je da ste kada u trejdu ostanete bez jednog od najboljih pet igrača lige slabiji nego što ste pre tog trejda bili, ali Demar Derozan je dovoljno dobar igrač da zajedno sa Lamarkusom Oldridžom i još nekolicinom dokazanih NBA veterana može da dogura tim do plej-ofa. Ipak, to sigurno neće biti autopilot koji samo od sebe pobeđuje protivnika preko 50 puta u sezoni kako su nas Sparsi navikli u prethodne dve decenije, već će tim morati da krene u ozbiljnu borbu kako bi se našao među prvih osam mesta na Zapadu u aprilu.

Počinje nova era Sparsa i pitanje je koliko će još dugo na klupi ostati Greg Popovič, koji bi mogao da se povuče na kraju sezone ako se start novih „Mamuza“ ispostavi kao neuspešan.

Onaj ko voli košarku i dalje će moći da nađe utočište na mečevima San Antonija – ekipa više nema kvaliteta da napadne titulu, ali je izvesno da će Sparsi iz tih igrača izvući napadački efikasnu, u odbrani požrtvovanu, sveukupno nesebičnu košarku.

Portland Blejzers – Misija: Postići održivi razvoj

Abbie Parr/Getty Images

Blejzersi jesu bili dobri prethodne sezone, ali je utisak da su ostvarili previsok plasman – treće mesto Zapada iza Golden Stejta i Hjustona ipak nije realan odnos snaga na Zapadu, na kojem su Blejzersi na trećem i Nagetsi na devetom mestu bili udaljeni svega tri pobede.

Stoga mnogi očekuju veliki regres Blejzersa u narednoj sezoni, budući da tim iz Oregona posle Demijana Lilarda i Si-Deja Mekoluma, zaista impresivnog dua strelaca, nemaju nijednog igrača koji može na sebe da preuzme rukovođenje napadom. Aminu, Harkles i ostali jesu solidni igrači zadatka, ali su ipak samo to. Iako deluje kao ogroman pad, Blejzersi bi lako mogli da ostanu bez plej-ofa naredne godine.

Ponosan borac kakav je Lilard daće sve od sebe da to ne dopusti – iako ponekad deluje neozbiljno usled kukanja o tome kako je liga protiv njega, Lilardu se ne može osporiti da je fantastičan primer saigračima i da postavlja primer profesionalnosti. Lilardov pristup ne dozvoljava Portlandu da ispadne iz trke za plej-of već nekoliko sezona, ali dok tim ne bude ojačan na više pozicija, trka sa najvećima i dalje će biti prevelik zalogaj.

Ostali

Pet timova ima veoma male šanse da se plasiraju u doigravanje, a mnogima od njih plej-of nije ni cilj. Situacija u kojoj bi se neka od tih ekipa našla među najboljom osmorkom Zapadne konferenije predstavljala bi ogromno iznenađenje ili bila plod velikih povreda u više timova. Ipak, u NBA su se tokom istorije dešavale i manje očekivane stvari.

Los Anđeles Klipersi su u novoj eri i pokušavaju da pronađu smer u kojem će ići. Jedino što su za sada uspeli da shvate je da im za budućnost, ma kakva ona bila, nije potreban Blejk Grifin, pa su ga poslali u Detroit. Takođe su zaključili i da više ne misle da je dobra ideja da sve konce u rukama drži trener-generalni menadžer Dok Rivers, koji se tako pretvorio u ”samo trenera” Doka Riversa.

Dvojica srpskih igrača Miloš Teodosić i Boban Marjanović imaće dosta prostora, dosta više nego lane, pa treba očekivati bolje statistike reprezentativaca Srbije nego u prethodnoj sezoni. Tu su Danilo Galinari, Patrik Beverli, Ejveri Bredli – redom dokazani NBA igrači koji imaju problema da ostanu zdravi, a Tobajas Heris ima šansu da se nametne kao prva zvezda tima i, ukoliko odvede ekipu na viši nivo, može da postane kandidat za nagradu za igrača koji je najviše napredovao, a možda iznenadi i istakne se kao Ol-star kandidat.

Memfis Grizlisi su u velikim problemima – njihovo rukovodstvo i dalje veruje da je jedini razlog zbog kojeg se ne takmiče u plej-ofu činjenica da Mark Gasol i Majkl Konli nisu bili zdravi. Tokom dugih godina ”Grit end grajnd” ere tim iz Tenesija bio je redovan i vrlo uspešan član doigravanja, ali je očigledno da je toj generaciji Grizlija došao kraj, ma koliko velike ugovore Gasol i Konli imali.

Grizlisi tokom poslednjih više od pet sezona nisu uspeli da razviju nijednog mladog igrača do nivoa budućeg vođe tima, ali što je još gore, nisu razvili nijednog mladog igrača koji trenutno može da doprinosi konstantno. Ima tu nekoliko potencijalno solidnih igrača zadatka, koji u odsustvu prvih zvezda – plejmejkera i centra, nisu dovoljno kvalifikovani da vode tim. Na sam kvalitet i iskustvo Gasola i Konlija, kao i dobar primer ostalim igračima, Grizlisi mogu da dođu do 30 pobeda. Uz veoma dobro zdravlje i odličnu hemiju u timu biće čak i bolji od toga, ali plasman u plej-of deluje prilično neostvarivo.

Dalas Meveriksi govore o potencijalnom uključivanju u borbu za osmo mesto, ali ona za sada deluje predaleko i ne naročito bitno za ekipu. Tačno je da su doveli jedno pojačanje koje ih momentalno čini boljima – Diandrea Džordana, koji će poboljšati odbranu i skok, ali ono na šta Teksašani treba da se koncentrišu biće razvijanje bekovskog dvojca ogromnog potencijala – Denisa Smita Juniora i Luke Dončića.

Uprkos tome što će uz Diandrea, sveukupnu solidnost Harisona Barnsa i mentorstvo Dirka Novickog u smiraj karijere Meveriksi biti nezgodni za favorite, njihova snaga ostaje budućnost. Ipak, lakše je graditi pobedničku budućnost ako s vremena na vreme možete da pokažete zube jačem i dođete do neočekivanih pobeda. Dončić je u dosadašnjoj karijeri pokazao da uvek očekuje da bude na samom vrhu, a u Dalasu se nadaju da će taj stav preneti na sve saigrače što pre. U početku će to najverovatnije biti samo stav, a od igračkog kadra zavisi koliko će se brzo konkretizovati. Dirk je draftovan 1998. i u finišu gigantske karijere utakmice počinje na klupi, Dončić je rođen 1999. godine i igraće u petorci – budućnost je stigla i deluje da ju je Dalas spremno dočekao.

Finiks Sansi imaju trenera rukija, koji je sve, samo ne neiskusan. Srpski trener Igor Kokoškov veoma je poznato lice širom NBA, a mesto prvog trenera u nekom NBA timu čekao je možda i predugo. Ono što je do sada u karijeri demonstirao kao svoj ogroman kvalitet je uspostavljanje odnosa poverenja prema svojim igračima, a ono će mu biti potrebno u Finiksu, koji od neuspelog eksperimenta sa tri vrhunska plejmejkera (Tomas, Dragić, Bledso) 2015. godine ne zna u kojem se smeru kreće.

Christian Petersen/Getty Images

Jedino dobro što im se desilo u tom periodu je draftovanje beka Devina Bukera, skorera ogromnog, ali ne dobro usmerenog talenta. Nakon sreće u draft lutriji u Arizonu dolazi i Diandre Ejton – robinsonovski atletski dominantan centar koji ima ogroman potencijal. Tu je i mladi trener kojeg mladi igrači vole i odjednom deluje da Sansi znaju kuda se kreću. Možda najmisteriozniji tim lige – dok ne budu istrčali na parket sredinom oktobra. Ipak, jedna stvar nije misterija – uprkos dovođenju Arize kao mentora-veterana, nikakve borbe za plej-of tu neće biti.

Sakramento Kingsi sa punim pravom imaju reputaciju najlošije vođene NBA franšize u proteklih 10 godina – gube utakmice, biraju visoko na draftu, ali biraju loše, pa onda dobijaju igrače nedovoljno opremljene da nose tim i u kontinuitetu pobeđuju, pa opet gube i tako u krug. Kada biraju dobro, kao na primer 2010. godine Demarkusa Kazinsa, onda ne znaju kako da organizuju igru oko tzv. ”franšiznog talenta.” Epilog je najčešće sličan – talentovani igrači nisu zadovoljni i odlaze, a veterani, ukoliko nisu baš u završnoj fazi karijere, zaobilaze prestonicu Kalifornije.

Jonathan Daniel, Getty Images

Da li se nešto promenilo tokom Divčevog staža u Sakramentu kao predesdnika košarkaških operacija? Za sada ne znamo, jer ćemo morati da sačekamo razvoj trenutnih mladih talenata. U štabu ”Kraljeva” nadaju se da će jedan isplivati kao vođa tima koji je sposoban da nosi ekipu. Da li će to biti Marvin Begli, Dieron Foks, Vili Koli-Stajn ili Badi Hild? Teško je reći, ali je ljubiteljima košarke u Srbiji jasno da je u prethodnoj sezoni njihov najbolji igrač bio Bogdan Bogdanović i niko ne bi trebalo da se čudi ako on to bude i ove godine.

Bogdan igra zrelo, strpljivo i efikasno – redom u suprotnosti sa odlikama Kingsa prethodnih godina. Nemanja Bjelica je konačno u klubu u kojem će imati malo odrešenije ruke, budući da u Minesoti jednostavno nije bilo ni izbliza dovoljno lopti za njega, a ko je pratio njegovu karijeru, zna za šta je sposoban kada mu se lopta preda u ruke. Da li će Srbi uneti prevrat u košarkašku kulturu Kingsa? Najverovatnije neće, ili makar neće odmah i drastično, ali velika uloga Bogdana i Nemanje u Sakramentu nikoga ne bi trebalo da iznenadi.

Usled delikatne situacije u Minesoti, o Timbervulvsima vas u utorak čeka poseban tekst.

****************

I tako smo stigli do kraja razgovora o Zapadnoj konferenciji u NBA i po ko zna koji put demonstrirali zbog čega je liga toliko zabavna. Čak i najlošije ekipe lige daju dovoljno materijala za veliku zabavu i imaju narative koje je interesantno pratiti. Neki timovi su na samim počecima svojih ciklusa (Sansi), neki na vrhuncima (Voriorsi), neki na začecima (Grizlisi), a neki nisu ni u kakvim ciklusima već 15 godina (Kingsi), ali imaju igrače sa Balkana, koje je uvek lepo videti u ubedljivo najjačoj konkurenciji na svetu.

Jason Miller, Getty Images Sport

Tu su timska, pa lična rivalstva, trenerska nadmudrivanja, mahinacije baratanja „seleri kepom”, karakteristično američka jurnjava za rekordima – svaka noć nosiće određena uzbuđenja. Ne bi to bila NBA da ih nema.

Prenosi na Sport klubu doneće navijačima priliku da vide mnoge asove na delu i zaista nije mudro za bilo kog ljubitelja košarke da propusti priliku da gleda istorijski bitne košarkaše koji su sada na vrhuncu karijera – Džejmsa, Durenta, Karija, Hardena, Vestbruka, Džordža, Dejvisa, Lilarda…

To su igrači o kojima ćemo svi mi u budućnosti voleti da ”držimo banku” mlađima – ”e znalo se kada je Durent igrao, ovo danas ništa ne valja…”