Od Bamaka, preko Požarevca, do Serije A

sport klub

Ove sezone takmičenje u odbojkaškoj Superligi Srbije obogaćeno je rekordnim brojem stranaca. U Novom Pazaru igraju odbojkaš iz Rusije i Kolumbije, u Vojvodini su Kubanac i Ukrajinac, Radnički iz Kragujevca je nedavno takođe angažovao momka iz Ukrajine.

Međutim, jedan igrač se posebno istakao svojim odličnim partijama. Reč je o Numoriju Keiti, igraču koji dolazi iz Malija, a nastupa za Mladi radnik iz Požarevca. Ono što ga izdvaja od drugih ‘legionara’ jeste činjenica da ima samo 17 godina i da dolazi iz zemlje koja baš i nema odbojkašku tradiciju. Popularni ‘Papis’ je kupio sve u klubu, od uprave do stručnog štaba i saigrača, i to ne samo svojim igrama već i dečački iskrenim osmehom koji je konstantno prisutan.

Mladi radnik je loše otvorio sezonu, a Keita je zbog administrativnih problema zaigrao tek od petog kola. Sa njegovim dolaskom poklopili su se odlični rezultati, tako da je ekipa Milana Đuričića završila ligaški deo takmičenja na trećoj poziciji. Taj rezultat predstavlja najbolji plasman u klupskoj istoriji. Ukoliko na toj poziciji ostanu i nakon mini – lige, po četvtrti put izboriće izlazak na evropsku scenu.

Numori je u razgovoru za Sport Klub govorio o svojim odbojkaškim počecima, o odbojci u Maliju, ali i o tome da li bi možda u budućnosti zaigrao za reprezentaciju Srbije.

Za početak, zašto je izabrao baš odbojku? U Maliju odbojka nikako ne važi za najpopularniji sport.

Fudbal je apsolutni broj jedan, ali kada igram odbojku osećam se odlično. Rano sam počeo da treniram, već sa šest godina, međutim kasnije sam prešao na košarku jer su me savetovali da ću se tu bolje snaći zbog svoje visine. Tri meseca sam trenirao košarku, nije mi se svidela, tako da sam se vratio prvoj ljubavi“, otkrio je Keita na početku razgovora za Sport Klub.

Kako si uopšte došao na ideju da treniraš odbojku u svojoj zemlji, da li si je gledao na televiziji ili se možda neko iz tvoje porodice bavi tim sportom?

Svi u mojoj porodici igraju odbojku! Imam sestru i dva brata, svi su mlađi od mene i svi smo zaljubljeni u taj sport. Moj stric je takođe igrao, tako da sam pored njega zavoleo odbojku”.

Možeš li nam reći nešto više o odbojci u svojoj domovini i koliko je ona zapravo popularna u Maliju?

Imamo dva takmičenja – veliki šampionat i ligu. Ima tu dobrih igrača, ali nemamo odgovarajuću infrastrukturu. Mečevi su posećeni jer se igra malo utakmica tokom sezone, tako da publika nije često u prilici da gleda odbojku. Volim da igram tamo jer su svi igrači fizički snažni, skočni, udaraju loptu jako. Takođe, postoje turniri koji se igraju na otvorenom i koje prati veliki broj ljudi, a zanimljivo mi je tada da igram jer na meč utiču faktori poput sunca ili vetra“.

Koji je najbolji klub u zemlji?

Sada imamo čak tri odlična kluba. Nekada je dominantan bio Isfas, ali sada su tu pored njih Milvit i Kominsis. Kominsis je inače moj klub, u njemu sam počeo karijeru. Nisam osvojio seniorski trofej sa njima, ali smo bili kadetski prvaci države”.

Ko je najbolji igrač koji dolazi iz Malija?

Igrači iz Malija najčešće odlaze u Francusku i Tunis, uključujući i nekoliko mojih prijatelja koji su već tamo. Ne znam šta bih rekao, ja igram u dobrom klubu i kvalitetnoj ligi, a prošlog leta sam proglašen za najboljeg igrača turnira u domovini, koji se inače tradicionalno igra svakog jula, tako da se može reći Numori Keita (smeh)“.

Kakva je situacija u reprezentaciji, ti si već sada seniorski reprezentativac?

Od 2017. sam član A selekcije, debitovao sam već sa 16 godina. Igrali smo prethodnog leta u Burkini Faso kvalifikacioni turnir za Afrički kup i zauzeli treće mesto. Nismo imali mnogo uspeha na reprezentativnom nivou, ali zato naše devojke imaju mnogo bolje rezultate“.

Nakon Kominsisa, otišao si u Katar, u Al Rajan?

Primetili su me menadžeri i skauti na jednom turniru i ponudili mi da pređem u Katar. Moj otac se nije slagao sa tim jer sam bio isuviše mlad, imao sam 14 godina. Ipak sam otišao tamo, prvom godinom nisam zadovoljan jer sam samo trenirao samo napad i servis, nisam radio ni na prijemu ni na snazi. Nisam igrao utakmice, obećali su mi da ću igrati ako pristanem da nastupam za njihov nacionalni tim, što sam odbio. Trenirao sam inače tamo sa srpskim odbojkašima Milošem Stevanovićem i Ivanom Borovnjakom, koji su sjajni momci. Miloš, bivši igrač Mladog radnika i rođeni Požarevljanin, među najzaslužnijima je što sam zaigrao za njegov matični klub“.

Tokom tri godine u Dohi, Keita je imao priliku da bude saigrač najvećim odbojkaškim zvezdama, poput Ervina Engapeta i Robertlandija Simona, koji su nastupali za Al Rajan. Da li bi voleo da igraš kao Francuz, ako uzmemo u obzir da igrate na istoj poziciji?

Ne. Odličan je igrač, ali meni je idol Vilfredo Leon. Imam sličan stil igre kao Kubanac, moram još mnogo da radim kako bih došao na njegov nivo, ali bih definitivno hteo da igram poput njega”.

Kubanac Leon, po mišljenju mnogih najboljih igrač na svetu, od ove godine igraće za reprezentaciju Poljske. Dobio je pasoš zahvaljući činjenici da mu supruga dolazi iz te zemlje. Da li bi ‘Papis’ bio spreman da krene putem svoga idola, ako bi oženio neku devojku iz Srbije?

Možda, nikad se ne zna! (smeh) Devojke u Srbiji su lepe, mada nemam mnogo vremena za njih jer sam maksimalno fokusiran na odbojku“.

Šta ti nedostaje najviše u Srbiji?

Porodica, naročito moja mlađa sestra. Ne mogu da ih posećujem često, samo tokom letnje pauze, ali je moj otac već dolazio u Požarevac da me obiđe“.

Šta si znao o Srbiji pre dolaska?

Nisam mnogo znao o samoj zemlji, ali sam gledao na televiziji vaš nacionalni tim. Mnogo su jaki!“.

https://www.instagram.com/p/BpImwdEAc0f/

Keita je fantastično dočekan u gradu i u samom klubu. On je prvi stranac koji ne dolazi iz komšijskih zemalja, a koji je zaigrao odbojku u Požarevcu. Bilo je fudbalera iz Afrike, ali ‘Papis’ se svuda ističe svojom pojavom, imajući u vidu da je visok čak 207 centimetara. On sam je vrlo zadovoljan uslovima u Mladom radniku, ali i samim gradom.

Požarevac je lep grad, a najbolje od svega je što svuda mogu da idem pešaka i što mogu da popijem piće kada god hoću jer je sve blizu, za razliku od Dohe gde svuda moraš kolima. Ljudi su me sjajno prihvatili, već me svi prepoznaju i nisam doživeo ni najmanju neprijatnost“.

A kako ti se čini hrana u Srbiji, šta si sve probao? Sviđali ti se ovdašnja muzika?

Probao sam sve, ali ipak najviše volim piletinu i pomfit, to mi je definitvno omiljena hrana. Muzika je takođe kvalitetna, čak sam zaigrao i kolo sa saigračima, na svečanoj večeri koju je klub organizovao“.

Ove zime palo je mnogo snega, da li je to tvoj prvi susret sa istim?

Ne, deda me je vodio u Francusku na zimovanje kada sam bio mali. Mada priznajem da mi je zanimljivo i da mi uopšte nije hladno”.

Keita govori francuski, koji mu je matični jezik, a dobro se snalazi i sa engleskim. Mladi radnik mu plaća časove srpskog, koji mu za sada ne ide lako.

Naučio sam neke osnove, poput: ‘kako si’, ‘šta radiš’, naravno i stvari u vezi sa samim terenom. Da budem iskren, prvo sam naučio psovke (smeh)“.


Što se tiče samog kluba, predsednik Laza Ristić zajedno sa upravom poslednjih godina čini sjajne stvari. Uz pomoć gradske Uprave i sportskog Saveza, ali i domaćinskog poslovanja, pozamašni dugovi su anulirani, a stvoren je i tim koji na terenu beleži zapažene rezultate. Kako Keita gleda na uslove u klubu i rezultate svog tima?

Odlično je sve, treninzi su jako dobri. Imam sve što mi je potrebno, svi moji uslovi su zadovoljeni, nemam ni najmanjih primedbi. Što se tiče rezultata, znam da možemo još bolje, ponekad nam se dogodi pad koncentracije koji dovede do gubitka bodova. Svestan sam da smo mlad tim i da su takve stvari normalne, ali možemo još bolje“.

Kakav je tvoj odnos sa saigračima, kako si prihvaćen sa njihove strane?

Sjajno, stvarno smo skup odličnih momaka. Svaki put posle treninga idemo zajedno do grada na piće, a idemo i u noćne izlaske zajedno. Ne mogu da izdvojim nikoga posebno, zaista sam sa svima dobar, pravi smo tim i na terenu i van njega“.

Od ove sezone na klupi Mladog radnika sedi Milan Đuričić. Svojevremeno je popularni ‘Minka’ vodio kadetsku reprezentaciju Srbije do dva uzastopna zlata na Svetskom prvenstvu, 2009. i 2011. godine. Može se reći da Numori nije mogao da poželi boljeg stručnjaka za rad, s obzirom da je dokazan u radu sa mlađim selekcijama.

On je odličan, uvek je tu kao podrška, naročito kada napravimo neku grešku, odmah nas posavetuje kako to da ispravimo. Sjajan je u radu sa mladim igračima. Mislim da sam dosta napredovao od kako sam došao u Požarevac. Moram da priznam da nisam trenutno zadovoljan svojim igrama, slabije serviram i napadam nego prethodne sezone. Napredovao sam u taktičkim i tehničkim segmentima igre, ali svojim napadom nisam zadovoljan. Znam da mogu bolje“.

https://www.instagram.com/p/Bp31AnAD8h8/


Potpisao si ugovor na godinu dana sa Mladim radnikom, planiraš li možda da ostaneš duže?

Mnogo mi se sviđa ovde i lično bih voleo da ostanem. Ako bi zadržali tim na okupu i naredne sezone, mislim da bi mogli da napravimo još bolje rezultate i da napadnemo titulu“.

Gde bi voleo  da igraš nakon Srbije, imaš li omiljenu ligu?

Definitino italijanska liga. Gledam je redovno na Sport Klubu, najbolji igrači igraju tamo i to je definitivno najjača liga na svetu. Ranije sam imao želju da se oprobam u Francuskoj, ali sada bih igrao u Italiji“.

Šta najviše voliš da pratiš od ostalih sportova?

Definitivno košarku, a Lebron Džejms mi je idol. Fudbal pratim samo kada Barselona igra“, rekao je Numori Keita u intervjuu za Sport Klub.

Numori Keita. Samo 17 godina. Dobro upamtite ime ovog momka. Tako mlad, a već pravi ogromnu razliku na terenima širom Srbije. Mladi radnik će pokušati da ga zadrži i naredne sezone, ali spisak klubova koji bi voleli da ga vide u svojim redovima svakim danom je sve duži. Potvrdio je priču da je letos Ervin Engapet želeo da ga odvede u francuski Tur. I jedan od najboljih na svetu je namirisao talenat. Ipak, pokazao je čast i nije želeo da pogazi reč datu Mladom radniku.

Sa neverovatnim fizičkim predispozicijama, ali i sa odlučnim stavom koji krasi najbolje, momak iz Bamaka ima sve preduslove da postane vrhunski igrač. Nije daleko dan kada će zaigrati na najvećoj sceni i kada će gledaoci Sport Kluba moći da ga gledaju u prenosima italijanske Serije A ili Lige šampiona. Do tada, valjalo bi uživati u njegovim partijama u Superligi Srbije. Možda ćemo uskoro svi moći da pričamo kako smo uživo gledali veliku zvezdu sporta koji u Maliju nije toliko popularan, ali će zbog ‘Papisa’ to svakako postati.