Novi let Orlova: EURO ili ulazak u treću dekadu?

Skener 25. mar 20192:07 > 2:24
Dean Mouhtaropoulos Getty Images Sport

Utakmicom sa Portugalom u Lisabonu (ponedeljak, 20:45) fudbalska reprezentacija Srbije startuje kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2020. godine.

Pred novi početak stoji sad već staro pitanje: Može li ova generacija, predvođena selektorom Mladenom Krstajićem, da ostvari ono što nijedna pre nje nije u proteklih 19 godina i plasira se na kontinentalni šampionat prvi put od 2000.

Bezmalo dve decenije i četiri EP prošli su otkako je domaća selekcija poslednji put bila deo tog takmičenja. Na završnom turniru u Belgiji i Holandiji pomenute 2000, državni tim, tada pod nazivom SR Jugoslavija, uspeo je da se domogne četvrtfinala. 

Predvođeni Vujadinom Boškovim sa klupe, a Jugovićem, Stojkovićem i Mijatovićem na terenu, Plavi su iz grupe sa Španijom, Norveškom i Slovenijom izašli kao drugoplasirani, uz isti broj bodova kao Skandinavci (4), ali i bolji međusobni skor.

Usledio je četvrtfinalni susret sa Holandijom i ispadanje u vidu poraza od 6:1. Deluje da od te bolne eliminacije Srbija nije uspela da se oporavi gotovo 20 godina… 

Država je, u međuvremenu, dva puta menjala ime i postala samostalna, reprezentacija je promenila grb i boje dresova, čak 15 selektora je sedelo na klupi, pokušavalo se i sa stranim rešenjima, pa i sa „tročlanom komisijom“… Sve se radilo, menjalo, ali je jedna stvar ostala ista – Evropsko prvenstvo pored televizora.

Nije pomoglo ni proširenje takmičenja sa 16 na 24 selekcije, koliko ih je bilo 2016. u Francuskoj…

Isti broj reprezentacija igraće i 2020, po dve iz svake od 10 kvalifikacionih grupa, a pred Orlovima se nalazi izuzetno zahtevan put u narednih osam meseci i isto toliko mečeva grupe B.

Sve počinje od gostovanja aktuelnom šampionu Evrope.

Dean Mouhtaropoulos, Getty Images Sport

Portugal (7. na FIFA rang listi)

Portugal je pre tri godine na EP u Francuskoj došao do istorijske titule. Malo ljudi je verovalo da će takav ishod biti posle izuzetno loših izdanja u grupnoj fazi.

Ekipa Fernanda Santoša igrala je u grupi F sa Mađarskom, Islandom i Austrijom. Bez potcenjivanja, to su rivali koje bi jedan šampion Evrope morao da rutinira u devet od 10 utakmica. Umesto toga, Portugalci su upisali tri remija i kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane ekipe, zahvaljujući gol razlici (4:4), prošli u osminu finala.

Povezano

U toj rundi su bili bolji od Hrvatske (1:0), golom Rikarda Kvarežme u 117. minutu, zatim su Poljsku izbacili posle boljeg izvođenja penala, da bi u polufinalu savladali jedno od iznenađenja turnira Vels (2:0).

Usledilo je veliko finale protiv selekcije domaćina na Sen Deniju.

Santošov tim je u hendikepu odigrao gotovo čitav meč, pošto je Kristijano Ronaldo zbog povrede morao da napusti igru u 25. minutu. Sve je bilo „nacrtano“ da Francuzi pred svojim navijačima podignu trofej, a onda se sudbina predomislila i uzela gumicu…

U polju za pobednika izbrisala je ime Francuska, a upisala Portugal.

Da sve bude još neverovatnije, za heroja je odredila fudbalera koji je do tog trenutka odigrao ukupno 13 minuta na turniru. Da, to je „onaj“ Eder, napadač poreklom iz Gvineje Bisao, koji trenutno zarađuje za hleb u moskovskoj Lokomotivi, a koji je u prethodne tri godine upisao utakmicu i po za državni tim.

Korpulentni Eder ušao je u igru u 79. minutu, da bi u 109, nakon što se nekako izborio sa Košelnim i kontrolom lopte, raspalio sa preko 25 metara i doneo titulu Portugalu (1:0).

Prisetimo se…

Veliki uspeh iz Francuske, Portugalci nisu uspeli da ponove dve godine kasnije na Svetskom prvenstvu u Rusiji. Ni blizu. Ispali su već u osmini finala od Urugvaja. Za šampiona Evrope takav rezultat mora se smatrati neuspehom.

Santoš je, uprkos tome, ostao na klupi. Evropski trofej je zaostavština koja bi mu očuvala selektorsku poziciju sve i da je ispao u grupnoj fazi. To se ispostavilo kao dobar potez čelnika, s obzirom na to da su Portugalci izborili plasman u polufinale Lige nacija kao prvi u grupi sa Italijom i Poljskom.

U junu ove godine imaće priliku da dođu do premijerne titule u tom takmičenju i to na domaćem terenu – u Portu.

Iako je na startu ovih kvalifikacija zabeležen remi sa Ukrajinom pred svojom publikom (0:0), što se za glavnog favorita grupe može smatrati neuspehom, pred duel sa Srbijom u tamošnjoj javnosti ne vlada zabrinutost. Selektor Santoš je dodatno umirio celu situaciju podsećanjem da je njegov tim i u prošlim kvalifikacijama krenuo slabo (poraz od Švajcarske u prvom kolu), pa zatim dodao gas, ostvario svih devet pobeda i otišao na Mondijal.

#related-news_0

Razlozi za verovanje da će se ova grupa “odraditi” rutinski postaju još jači ako se zna da je Portugal u prošlih 18 kvalifikacionih utakmica upisao 16 pobeda, remi i samo jedan poraz. Pri tom, odnos kvaliteta govori da je takav ishod više nego realan.

Srbija i Portugal su u novijoj istoriji dva puta bili u istoj kvalifikacionoj grupi – za EP 2008. u obe utakmice bilo je 1:1, dok je za EP 2016. Portugal upisao dupli trijumf – oba puta 2:1. (Sećate se onog fantastičnog  gola Nemanje Matića u Lisabonu?).

Ako pogledamo kompletnu istoriju duela, do sad su se dva tima susrela u devet navrata. Srbija ima dve pobede, Portugal pet, a dvaput je bilo nerešeno.

Kakav ishod sad očekujete?

Dennis Grombkowski, Getty Images Sport

Ukrajina (24. na FIFA rang listi)

Ukrajinci su tim u čijem se pravcu mora gledati tokom ovih kvalifikacija (iako će vam svaki fudbaler i trener ovoga sveta reći da on uvek gleda samo u svoje dvorište), pošto je to tim preko kojeg bi trebalo tražiti plasman na EP.

U nekom očekivanom sledu događaja, koji Portugalce kao najveće favorite stavlja na lidersko mesto grupe (što, naravno, ne mora da bude slučaj), a Luksemburg i Litvaniju pozicionira kao autsajdere, borba sa Ukrajincima za poziciju dva i plasman na EURO deluje kao „viđena“ stvar.  

Ukoliko se sudbina ponovo poigra, poslednje kolo kvalifikacija i međusobni duel u Beogradu 17. novembra mogao bi da odlučuje o tome. Orlovi će pre toga u trećem kolu, sedmog juna, gostovati u Kijevu.

Ukrajina je od osamostaljenja (1991) igrala na samo dva velika takmičenja, ne računajući EP 2012. čiji je domaćini bila. Na SP 2006. u Nemačkoj stigla je do četvrtfinala, dok je na prethodnom EP u Francuskoj u potpunosti podbacila i sa 0 bodova i golova završila poslednja u grupi sa Nemačkom, Poljskom i Severnom Irskom.

Ta eliminacija bila je poziv za neke radikalne promene. Iz mlade selekcije na selektorsko mesto prekomandovan je legendarni Andrej Ševčenko, tim je podmlađen, a poseglo se i za naturalizovanim rešenjima u vidu Brazilaca Marlosa i Žuniora Moraeša, fudbalerima Šahtjora i jednih od najboljih igrača tamošnje lige.

Claudio Villa/Getty Images

Ukrajina od Ševčenkovog dolaska ide uzlaznom putanjom, iako nije igrala u na SP u Rusiji (u direktnom duelu poražena od Hrvatske na svom terenu u poslednjem kolu kvalifikacija i time završila kao treća u grupi). O tome svedoči i rezultat u Ligi nacija, gde je ostvarila  plasman u prvu diviziju osvajanjem maksimalnih devet bodova u grupi sa Češkom i Slovačkom.

Pomenuti remi sa Portugalcima najsvežija je potvrda toj tvrdnji i Orlovi će morati da prikažu igre na najvišem nivou kako bi završili ispred nje na kraju kvalifikacija.

Kad je reč o dosadašnjim međusobnim duelima, svih pet utakmica dobili su Ukrajinci, uz gol razliku 9:1. Poslednja je bila prijateljska 2016. godine.

Luksemburg (118. na FIFA rang listi)

Luksemburg poslednjih godina nije ekipa na koju bi trebalo da se kladite da će kvalifikacionu grupu završiti zakucana na poslednjem mestu. Napredak u tamošnjem fudbalu evidentan je u osvajanju sve većeg broja bodova. Nedavnu Ligu nacija završili su sa 10 poena drugi u grupi iza Belorusije, a ispred Moldavije i San Marina, a ove kvalifikacije otpočeli su trijumfom nad Litvanijom (2:1).

To Luksemburžane još ne pomera iz pozicije autsajdera protiv bilo koje iole ozbiljnije reprezentacije, međutim, neozbiljnost u pristupu utakmici sa njima mogla bi skupo da vas košta. Pitajte Francuze…

Oni su u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Rusiji, na kojem su kasnije postali šampioni, remizirali na svom terenu protiv Luksemburga (0:0). Sve to u trenucima kad im je direktan plasman visio o koncu. Bila je to zaista senzacija nad senzacijama, nešto što se ne može očekivati svakog dana, ali dovoljno upozorenje za Srbiju, koja nije imuna na velike kikseve.

Inače, Luksemburg je tad grupu završio sa šest osvojenih bodova, remizirao je i sa Bugarskom na svom terenu, dok je u Sofiji poražen tek u nadoknadi vremena (4:3).

Trijumf protiv Litvanije stavio ih je na čelo kvalifikacione grupe, i posebno će biti zanimljivo videti reakciju u duelu sa Ukrajincima (ponedeljak, 20:45).

Srbija će im gostovati 10. septembra u šestom kolu, pa će ih zatim dočekati 14. novembra u pretposlednjem.

Do sad je sa njima igrala 11 mečeva, poslednji 2001. godine, 10 puta je pobedila, a jednom je bilo nerešeno.

Litvanija (124. na FIFA rang listi)

Litvanci su rival iz nedavne Lige nacija. U prvom meču u tamo, Srbija je slavila sa 1:0, dok je u Beogradu bilo 4:1.

Dva tima susretala su se i u kvalifikacijama za Mondijal 2010. godine. Orlovi su bili bolji kod kuće ubedljivo sa 4:0, dok je poslednji meč kvalifikacija završen pobedom Litvanaca 2:1.

To je ujedno i jedini trijumf tog tima nad Srbijom, ali treba napomenuti da je za tadašnju ekipu Radomira Antića to bio duel bez rezultatskog značaja, pošto je četiri dana ranije velikom pobedom nad Rumunijom (5:0) ostvaren plasman u Južnu Afriku.

Litvanija u ovom trenutku verovatno spada u poslednji ešalon evropskog fudbala, što je posebno jasno posle 13 poraza na poslednjih 14 zvaničnih mečeva, uključuijući nedavni od Luksemburga, i na šest bodova protiv nje mora se računati ako se želi na EURO.

To, naravno, ne znači da će biti lako do toga doći, posebno teško ume da bude na njihovom terenu. Kristajićev tim je mogao to da oseti u Ligi nacija.

Prvi duel u ovoj kvalifikacionoj grupi igra se 10. juna Srbiji, u okviru četvrtog kola, a drugi 14. oktobra na strani u osmom.

Clive Rose, Getty Images Sport

Jasno je da Orlovi uoči starta kvalifikacija imaju izgledne šanse da se nađu na Evropskom prvenstvu prvi put posle 20 godina.

Igrački kvalitet, uz fantastične sezone koje iza sebe imaju Dušan Tadić i Luka Jović i partije na zavidnom nivou velikog broj ostalih reprezentativaca, te objektivna snaga rivala, daju za pravo ovdašnjoj javnosti da veruje u pozitivan ishod.

U ovom trenutku zaista ne deluje kao nemoguća misija završiti grupu ispred Ukrajine, ali tako je izgledalo i u prethodnim kvalifikacijama za EP, kad su nam glavni rivali bili Albanci i Danci.

Zato je oreol sumnje uvek prisutan iznad glave reprezentacije.

Da li ga izabranici Mladena Krstajića, i Mladen Krstajić, mogu skinuti i učiniti ono što generacije pre njih nisu? Hoćemo li, konačno, gledati Srbiju na Evropskom prvenstvu?