Kako funkcioniše Ajaksova čuvena škola fudbala?

Skener 18. apr 20199:16 > 9:17
Michael Steele, Getty Images

Fudbaleri Ajaksa zadivili su Evropu eliminisanjem Real Madrida i Juventusa, a nadaleko su poznati po školi fudbala. Evo kako ona tačno funkcioniše i na kojim principima.

Deo preuzet iz teksta Sportifico.rs: „Fenomen Ajaks: Istorija, filozofija i škola fudbala“

Autor: Milorad Gačević

U Amsterdamu ćemo zateći fudbalere svih uzrasnih kategorija kako na terenima u Sportskom parku De Toekomst (koji se nalazi u blizini Amsterdam arene i sadrži veliki broj terena za igru i mali stadion kapaciteta 2.250 mesta za sedenje) ponosno nastavljaju tradiciju u Ajaksovoj fudbalskoj akademiji koja je, uz dužno poštovanje prema slavnoj prošlosti, uvek okrenuta budućnosti, kako samo ime sedišta akademije govori (toekomst na holandskom znači budućnost). Na leđima prošlih pokoljenja ajaksovci koračaju ka budućnosti.

Nije slučajno to što Ajaks u svetu fudbala ima odličnu reputaciju. Ona ne počiva jedino na ostvarenim rezultatima i slavnim fudbalerima – za reputaciju Ajaksa u velikoj meri zaslužna je upravo slavna Ajaksova škola fudbala. U Ajaksu važi pravilo da na svake dve godine tri nova fudbalera iz omladinske fudbalske škole moraju da postanu deo prvog tima. Nemački stručnjak za rad sa mlađim kategorijama Norbert Vajt (Vieth) smatra da tajnu uspeha Ajaksa treba tražiti u „čvrstoj i konzistentnoj saradnji između omladinske i profesionalne sekcije kluba“. Kvalitet rada u klubu meri se prema tome koliko je mladih fudbalera našlo mesto u prvom timu. Razvoj mladih fudbalera zato leži u samom srcu trenerskog rada.

Povezano

Ajaksova fudbalska akademija počiva na nekoliko osnovnih principa koji predstavljaju imperativ za sve ljude koji u njoj rade. Među njima se ističu dva principa. Prvi se odnosi na kontinuirano praćenje razvoja fudbalera prema jasnim kriterijumima, a radi pravovremene i adekvatne selekcije i pravilnog razvoja samih fudbalera u skladu sa zahtevima koji se postavljaju u školi. Kontinuitet praćenja razvoja mladih fudbalera omogućen je kontinuiranim radom trenera. Dugotrajan rad trenera sa učenicima iste uzrasne kategorije jedan je od glavnih imperativa u radu škole. U Ajaksu se identičan značaj pridaje radu sa svim uzrasnim kategorijama. To konkretno znači da se podjednako važnim smatra rad sa dečacima od 8 do 10 godina i profesionalnim fudbalerima prvog tima. U Ajaksovoj školi fudbala naprosto nisu poželjni treneri koji nemaju ambiciju da sa fudbalerima određenog uzrasnog doba rade na duže staze. Treneri mlađih kategorija moraju biti srećni što rade sa mladim fudbalerima i svesni toga koliko je njihov rad značajan za klub.

Drugi bitan princip, zahvaljujući kojem je Ajaks možda i najprepoznatljiviji u svetu fudbala, vezan je za postojanje određene vrste fudbalske filozofije, tačnije i konkretnije rečeno, određenog stila igre koji svi treneri koji rade u klubu moraju da prihvate, što znači da treneri Ajaksa nemaju pravo individualnog izbora stila igre. U Ajaksu, dakle, postoji poželjan način, tj. stil igre koji i danas počiva na principima totalnog fudbala. Proces školovanja fudbalera uvek mora da se upravlja prema tom stilu, a on mora da sadrži tehničku superiornost, napadačku orijentaciju i mora da bude zabavan. Taj stil počiva na orijentaciji na posedu lopte, individualnoj slobodi koju igrači imaju u realizaciji situacija u samoj završnici napada, sužavanju prostora za igru protivnika i presingu koji se realizuje na protivničkoj polovini. Posebno se insistira na tome da igrači moraju da pomažu jedni drugima. Krajnji cilj školovanja fudbalera jeste osposobljavanje fudbalera da odgovore zahtevima stila igre Ajaksa u trenutku kada postanu članovi seniorskog tima.

Getty Images/Stuart Franklin

U tu svrhu u školi se neprestano vrši selekcija čiji cilj je da školovanje nastave fudbaleri za koje se proceni da imaju najveće šanse da se razviju u skladu sa zahtevima Ajaksovog stila. Selekcija se odvija na osnovu opštih selekcionih principa, tj. kriterijuma i na osnovu posebnih selekcionih parametara. Dok opšti selekcioni principi važe za sve uzrasne kategorije, za selekciju igrača u različitim uzrasnim kategorijama koriste se različiti selekcioni parametri. Glavni selekcioni principi, tj. kriterijumi poznati su pod nazivom TIPS, što je akronim izveden od engleskih reči: Technique (tehnika), Intelligence (inteligencija) ili Insight (uvid), Personality (ličnost), i Speed (brzina). Dakle, u Ajaksu prednost imaju fudbaleri koji poseduju tehniku, inteligenciju, ličnost i brzinu.

Iako je odlična tehnička obučenost, koja u Ajaksovoj fudbalskoj filozofiji prvenstveno podrazumeva ravnomeran i podjednak razvoj svih elemenata fudbalske tehnike i posebno postojanje i razvoj sposobnosti za kontrolu lopte u svim situacijama, praktično nužan uslov za učešće u fudbalskoj igri, u Ajaksovoj školi posebno insistiraju na tri preostale komponente u okviru TIPS-a. Mladi fudbaleri koji poseduju inteligenciju, ličnost i brzinu imaju prednost. To je tako zato što u Ajaksu smatraju da je tehniku uvek moguće popravljati, dok je na inteligenciju, ličnost i brzinu veoma teško uticati. Pod inteligencijom u Ajaksovoj školi prvenstveno podrazumevaju sposobnost za dobro uočavanje situacije na terenu (pregled igre) i za mogućnost predviđanja njenog daljeg razvoja (anticipacija).

Prema poimanju fudbala koje važi u Ajaksu, fudbaler koji ima ličnost poseduje sposobnosti za dobru komunikaciju sa saigračima i sklonost ka disciplinovanom i posvećenom radu. U pogledu ovog parametra u Ajaksu posebno insistiraju na sposobnosti za kreativno delovanje, zatim na odvažnosti, samouverenosti i harizmatičnosti. Ajaksovi fudbaleri moraju biti u stanju da prevazilaze šablone i da umesto toga traže nova i neočekivana rešenja (kreativnost). Oni takođe moraju biti postojani u svakom duelu i spremni da se suprostave jačem protivniku (odvažnost). Isto tako, oni moraju da veruju u mogućnost ostvarenja svih zadataka koji su pred njih postavljeni (samouverenost). Najzad, oni moraju biti harizmatični, što znači da moraju posedovati dar (na grčkom harizma znači božanski ili specijalni dar), tj. moć da utiču na pripadnike kolektiva u smislu da ih podstiču na odvažnost i da im ulivaju veru u uspeh. Konačno, u Ajaksu pod brzinom podrazumevaju sposobnost fudbalera za brzo postavljanje, pokretljivost i brzo trčanje na kratkim i dužim deonicama.

Henning Bangen/Getty Images

Iako se određeni selekcioni parametri razlikuju u zavisnosti od uzrasne kategorije fudbalera, u Ajaksovoj školi, pored osnovnih selekcionih principa, ipak postoje parametri koji su manje-više zajednički u svim uzrasnim kategorijama, i koji proiziaze iz opštih selekcionih kriterijuma. Spomenuti parametri odnose se na tehničke i taktičke zahteve, posebne oblike fudbalskog znanja, fizičke veštine i karakteristike ličnosti. S obzirom na to da postoji veliki broj tih parametara koji variraju u odnosu na uzrasne kategorije, ovde možemo izdvojiti samo neke parametre koji se spominju u jednoj od brošura Ajaksove akademije – oni se u manjoj ili većoj meri javljaju u svim uzrasnim kategorijama, ali su posebno bitni u uzrasnom dobu između 12 i 14 godine.

Na tehničkom planu od mladih fudbalera Ajaksa zahtevaju se sledeće sposobnosti. Korišćenje obe noge u izvođenju tehničkih elemenata, prijem lopte svim delovima tela osim rukama, žongliranje lopte svim delovima tela osim rukama, sposobnost upućivanja pasova iz mesta i kretanja, sposobnost za upućivanje preciznih udaraca ka golu, pravilno izvođenje udaraca glavom, sposobnost za driblinge i “lažna“ kretanja, sposobnost za ograđivanje i zadržavanje lopte pod pritiskom protivnika, sposobnost oduzimanja lopte protivniku itd.

Na taktičkom planu zahtevaju se sledeće sposobnosti. Dobro pozicioniranje i po širini i po dužini prostora, utrčavanje u prazan prostor, zauzimanje odgovarajuće pozicije za prijem lopte, zauzimanje pozicije saigrača i razvijanje sposobnosti za igru na različitim pozicijama, sposobnost sagledavanja situacije na terenu van videokruga pozicije na kojoj se nalazi lopta, sposobnost za donošenje odluke o tome u kojem trenutku je potrebno dodati loptu, a u kom krenuti u dribling, sposobnost kontrole lopte i dobrog zagrađivanja prilikom driblinga, sposobnost pokrivanja prostora prilikom napada protivnika, sposobnost markiranja najopasnijeg protivničkog fudbalera.

Pod posebnim oblicima fudbalskog znanja (eng. Know-how) u Ajaksu podrazumevaju to da mladi fudbaleri moraju da nauče pravila igre, da znaju kako da održavaju svoju sportsku opremu, da budu upoznati sa načinom ishrane fudbalera, i posebno, da dobro poznaju Ajaksov stil i sistem igre i treninga, i uopšte, specifičnu kulturu koju fudbalski klub Ajaks gaji.

Lars Baron, Getty Images Sport

Na fizičkom planu od fudbalera Ajaksove akademije očekuje se da imaju razvijenu pravilnu tehniku kretanja koja omogućava koordinisano trčanje, da poseduju mogućnost za sprinteve u svim pravcima, da razviju pokretljivost svih delova tela, da nauče kako da koriste telo u duel igri, da nauče da skaču odražavajući se pomoću jedne i pomoću obe noge itd.

U akademiji se posebno insistira na razvijanju sposobnosti vezanih za ličnost fudbalera. Još od najmlađeg uzrasta fudbaleri Ajaksa moraju da nauče da se ponašaju sportski, u smislu da poštuju protivnika, da poštuju sudiju i prihvataju njegove odluke, da sarađuju sa saigračima, trenerom, njegovim saradnicima i svima koji rade u Akademiji, da prihvate da je fudbal timski sport, da budu samokritični i otvoreni za mišljenja saigrača, da analiziraju svoju igru, treninge i utakmice, da prihvataju lidere u timu, da budu koncentrisani i posvećeni radu na treninzima, da budu odgovorni prema sportskoj opremi, da slušaju svoje telo i izbegnu povrede itd.

Kada je o organizaciji rada reč, u Ajaksovoj akademiji fudbaleri su podeljeni na nekoliko uzrasnih kategorija: od 8 do 10 godina, 10-12 godina, 12-14 godina, 14-16 godina i od 16 do 20 godina. Kroz proces selekcije u svim uzrasnim kategorijama formiraju se timovi koji se sastoje od 16 fudbalera. U svakom timu nalaze se dva golmana, četiri desnonoga fudbalera koja zauzimaju pozicije desnog beka (2), desnog veznog fudbalera (6) i desnokrilnog napadača (7), četiri levonoga fudbalera koja zauzimaju pozicije levog beka (5), levog veznog fudbalera (8) i levokrilnog napadača (11), tri fudbalera na poziciji centralnih odbrambenih fudbalera (3 i 4) i tri fudbalera na poziciji napadača i poziciji iza napadača (9 i 10).

Naravno, u skladu sa Ajaksovom filozofijom i tradicijom totalnog fudbala koja se u akademiji istrajno gaji, u toku svog igračkog razvija fudbaleri igraju na različitim pozicijama u timu. Preferirani sistem igre do 2001. godine je bio stari dobri Mihelsov 3-4-3 sistem, dok je sada to sistem 4-3-3, pri čemu se ta dva sistema stalno variraju, tj. transformišu iz jednog u drugi u toku same igre, kao što je to uostalom bio slučaj već kod Mihelsa. Isto tako, insistira se na tome da u određenim fazama rada sa fudbalerima treba da budu akcentovani određeni aspekti koje treba razvijati kod mladih fudbalera – u uzrastu između 10 i 12 godine akcenat u radu je na tehnici, a u uzrastu od 12 do 18 godine na taktici. U samom trenažnom procesu postoje tri osnovna razvojna perioda: u prvom (igrači od 8 do 11 godina) razvija se poziciona igra i tehnika; u drugom (igrači od 12 do 14 godina) razvija se timska igra; u trećem (igrači od 15 do 18 godina) razvija se taktika i učenje kako da se ostvaruju pobede.

Kako akademija ima veliki broj polaznika, selekcija mora biti permanetno vršena na osnovu utvrđenih kriterijuma. Različite vrste testiranja fudbalera se vrše neprestano, dok se dva puta godišnje, u aprilu i decembru, podnosi detaljan izveštaj o karkateristikama i razvoju svakog igrača. Ajaksova akademija specifična je po tome što se u njoj insisitra na tome da sami mladi fudbaleri i posebno njihovi roditelji budu u potpunosti upoznati sa radom trenera. Roditelji su upućeni u to kako se radi sa njihovom decom i dobijaju detaljne izveštaje o njihovom razvoju.

U Ajaksovoj akademiji odlaze i korak dalje i pokušavaju da uspostave veze sa širom socijalnom zajednicom. To oni na primer čine tako što fudbal pokušavaju da izmeste i van granica same akademije. Dva puta nedeljno mladi fudbaleri obavljaju aktivnosti van akademije u posebnim fudbalskim parkovima i igralištima širom Amsterdama. To su aktivnosti vezane za igre sa loptom, poput nožnog tenisa. U tom smislu veoma važno je istaći da se u akademiji insistira na tome da se praktično čitav trenažni proces odvija kroz rad sa loptom. U Ajaksu smatraju da fudbaleri nikad ne mogu da provedu dovoljno vremena sa loptom. Zato na svakom treningu Ajaksa u svim kategorijama igra sa loptom i tehnički elementi jesu sastavni deo uvodne faze treninga, tj. zagrevanja. U Ajaksu „suvo trčanje“ na treningu nije na ceni. Novinar i fudbalski trener Jorit Smink ističe da za ajaksovce „dodavanje i šutiranje na gol jesu temelji fudbalske igre“.

U evropskom fudbalu izgleda s punim pravom važi pravilo prema kojem sigurno mnogo zna fudbaler koji prođe Ajaksovu fudbalsku školu. A istorija Ajaksa je istorija pređenog puta od učenika do učitelja, od šegrta do majstora. Holanđani su fudbal učili od Engleza, a sada oni podučavaju ceo fudbalski svet. Pitomci Ajaksove fudbalske škole i njene filozofije decenijama unazad unapređuju fudbal širom sveta.

Nekad su to činili isključivo kao vrhunski fudbalski i trenerski asovi velikih klubova, dok danas, u eri fudbalske globalizacije, to čine unapređujući fudbalske timove u malim i/ili finansijskim sredstvima siromašnijim sredinama. Gde god da dođu, u bogate klubove vrhunskog nivoa ili u relativno siromašne klubove iz malih sredina, pitomci Ajaksove fudbalske akademije ostavljaju značajan trag i na terenu prave razliku (npr, Mičel Donald, pitomac Ajaksove fudbalske akademije, upisao se u istoriju Crvene zvezde jer je bio prvi fudbaler iz inostranstva koji je nosio kapitensku traku beogradskog kluba). Za to je zaslužna filozofija koja je u Ajaksovoj akademiji ubrizgana u njihov fudbalski krvotok.

Ceo tekst, u kojem se govori i o istoriji kluba, njegovoj filozofiji i slavnim trenerima, pročitajte OVDE.