Maja Ognjenović – fenomen srpskog fenomena

Skener 5. sep 201920:18 > 20:27
Getty Images/Masashi Hara

Ona je vlasnica olimpijskog srebra, svetskog i evropskog zlata, a u bogatoj riznici trofeja ima još šest medalja sa najvećih takmičenja (SP, EP, Gran pri...).

Kada Maju Ognjenović, koja će u subotu u polufinalu 31. EP u Ankari protiv Italije odigrati 285. zvanični meč za seniorsku selekciju Srbije pitate čega se sve seća iz duge i bogate karijere, dobijete kratak i konkretan odgovor.

Svega, i lepih i ružnih stvari!

Na sreću, bilo je puno onih lepših…

Glava me zaboli od svih brojki i uspomena, od svega što smo prošli i kakav je taj put bio. Čak sam i 2003. bila na pripremama, ali nisam išla u Ankaru. Moje prvo EP bilo je ono u Zagrebu, dve godine kasnije, kada smo zauzele 7. mesto. Kad smo se pojavile na velikoj sceni, još kao Srbija i Crna Gora, bili smo relativno novi na završnim turnirima. Sećam se da smo u Zagrebu bile ravnopravne sa ekipama koje su tada imale znatno veći rejting od našeg. Stigla je i ogromna podrška od strane Saveza, imale smo sjajnu generaciju, a selektor Zoran Terzić je hrabro poveo celu priču. Svako naredno Evropsko prvenstvo bilo je priča za sebe. Prvo veliko slavlje usledilo je 2007. godine, pošto smo u Belgiji i Luksemburgu došle do finala”, seća se Maja.

Poljska 2009, nije ostala u lepoj uspomeni našim odbojkašicama.

Doživele smo debakl, nismo došle do završnice, ali je zato dve godine kasnije stigla najveća radost. Turnir u Beogradu pamtim, ne samo zbog zlata, već i zbog činjenice što smo igrale pred punim „Pionirom“. Sećam se i 2013, kad smo bile četvrte i 2015, kad smo u Holandiji osvojile bronzu.“

FOTO: CEV

Nije Maja igrala 2017, kada je Srbija stigla do druge zlatne medalje u svojoj istoriji, ali je i tada, kao i sada, bila ponosna na sve svoje reprezentativne drugarice.

Azerbejdžan će uvek ostati upisan zlatnim slovima i to je bila samo potvrda neverovatnog kvaliteta ove selekcije Srbije. Nadam se da ćemo u Ankari nastaviti taj put”, ističe kapiten srpskih odbojkaških diva.

Uoči 2019. godine akcenat je bio na olimpijskim kvalifikacijama?

Uradile smo veliki posao što smo se iz prvog pokušaja kvalifikovale, ali smo isto tako znale da nam sledi Evropsko prvenstvo, zaista veliko takmičenje. Možda je zbog većeg broja ekipa kvalitet u prvoj rundi bio nešto slabiji, ali će na kraju ipak sve doći na svoje. Osim možda Holandije, favoriti su stigli do polufinala”, kaže Maja.

O fenomenu ženske srpske odbojke, Ognjenovićeva bi mogla da priča „dan i noć”. Zna jako dobro da je nekadašnja Jugoslavija, početkom 21. veka bila i van najboljih 100 na svetskoj (FIVB) rang-listi. Danas je Srbija „broj 1” na planeti.

Povezano

Mislim da je i današnja ženska planetarna odbojka, na nivou NBA lige. Kako klupska, tako i reprezentativna. Što se tiče Srbije, malo je viši nivo cele priče. Od Olimpijskih igara u Riju, imamo verovatno najbolju selekciju na planeti. Evo već četvrtu godinu. Prisutan je kontinuitet sjajnih rezultata, a i pojedinačni kvalitet je na izuzetnom nivou. Čak i kada neke od nas nismo bile tu, osvajane su medalje. I to najsjajnije. Dobro se sećam devojaka sa kojima sam igrala u reprezentaciji pre deset i više godina. I tada su one bile u sjajnim klubovima, ali ovo što imamo sada je definitivno najbolje”, primećuje Ognjenovićeva.

Da li to znali da je Srbija danas u Evropi ono što su godinama unazad bile Poljska sa Glinkom, Italija sa Lo Bjanko, ili Rusija sa Gamovom?

Upravo tako, iako ne bih volela da to neskromno zvuči. Mislim da nam s razlogom pripada epitet favorita. Često pričamo sa protivničkim igračicama i nekada nam bude i neprijatno, kad nas toliko hvale i respektuju. Ipak, u stanju smo da osvajamo medalje na svim meridijanima, što nije slučaj sa nekim drugim selekcijama, poput recimo Turske, ili Japana. Ali, ne smemo da se opuštamo, konkurencija je neverovatna!

Mora se priznati da je Srbija od pojavljivanja Brankice Mihajlović i Tijane Bošković dobila ekstra kvalitet?

Stvarno ne volim da ističem pojedince, ali sam milion puta u intervjuima pričala o Tijani, koja je pravi biser na svetskom odbojkaškom nebu. Došla je u seniorsku selekciju 2014. i Zoran Terzić je sa 17 godina gurnuo u postavu na Svetskom prvenstvu! Dolaskom Tijane i Brankice, ekipe je poprimila neke druge razmere. Njih dve su nam jako pomogle da u ovom trenutku budemo za koplje iznad drugih.”

Vraćamo se na priču o Vama. Prosto je neverovatno da imate takvu energiju u 35. godini. Posle naporne klupske sezone smosli ste snage da odradite pripreme i izdržite sve ove, prilično stresne, reprezentativne utakmice?

Bilo je raznih momenata u karijeri, manjih kriza, kada nisam mogla da pronađem motiv, ali me je definitivno u reprezentaciju vraćala energija svih ovih mladih devojaka. Možda Stefana Veljković više ne spada u mlađe, ali kad je vidim onako nasmejanu, prosto ne mogu da ne odem na trening i podignem joj par lopti. Ove još mlađe su baš posebne. Njihov duh, polet, nekada i ono glupiranje, daju mi dodatnu snagu da budem tu i da im pomognem, da prevaziđemo zajedno sve te teške treninge i stresne situacije. Priznajem, nekada se pitam i „šta ja radim ovde”, ali onda pogledam oko sebe i baš zbog tih devojaka nastavljam da radim. Jedan od najvećih krivaca je i Zoran Terzić. Često me slomi rečenicom, nemoj sada da odustaneš, ajde da osvojimo zlato u Ankari, ajde da postanemo i olimpijski pobednici u Tokiju!“

CEV

I u čemu je zapravo tajna veze između Zorana Terzića i Maje Ognjenović, koja traje već 17 godina. Kako to sve danas funkcioniše?

Joj, ne znam… sve bolje i bolje!”, nasmejala se Maja. „Kad je sve počinjalo on je bio mlad trener, ja baš klinka. Ukazao mi je ogromno poverenje, kada verovatno niko nije znao za mene, dao šansu, koju ne znam da li sam u tom trenutku bila zaslužila. Maja Simanić je u Zvezdi bila prvi dizač, a on me uveo u igru u Kupu, 1. Decembra. To nikada neću zaboraviti, iako tada ničeg nisam bila ni svesna. Tad je bilo odličnih dizačica u mojoj generaciji. Nadam se da sam to u karijeri znala da vratim i opravdam, ali njegova hrabrost je bila mnogo veća. Trebalo je izvući neko dete iz Zrenjanina, dovesti ga u Beograd i dati mu šansu da igra. Pored svih dizača u mojoj generaciji, Ivane Vasin, Dragane Bašić, Bojane Radulović, Nikoline Rastovac… ja sam dobila šansu da zaigram u reprezentaciju, pa čak i pre jedne Sandre Milosavljević.”

A koliko ste ga puta opsovali?

Bilo je sličnih pitanja i različitih momenata u karijeri. To je negde i normalno, kad sarađujete sa nekim toliko godina. Kao i u svakom poslu, dođe do razmirica. Na kraju krajeva, da nije ovakva situacija, dizač i trener moraju da imaju neku posebnu konekciju. Čak su me u Italiji i osporavali, kako u klubovima ne pružam partije kao u reprezentaciji. Ako je i bilo tako, ja sam razlog pronašla u Terzi i njegovom pristupu u reprezentaciji. Međutim, došle su neke stvari i sa iskustvom, već sam posle sama znala šta i kako treba, pa sam Terzine savete i rezone koristila i u klubovima.”

A kako to sve danas izgleda, jel dovoljan i pogled?

Sada jako malo pričamo na terenu, mnogo manje nego pre. Naravno, meni je svaki savet i dan danas dragocen. I ono što je meni bilo važno u nekom momentu kad sam osetila da mogu sama, tačno u tom trenutku i Terza mi je dao slobodu. Nije više kao pre, sad i kad pogrešim, čega obično budem svesna, idemo dalje. Mnogo više se tolerišu greške, ako baš ne odstupam puno od taktike. Znam i kad uzme tajm-aut zbog mene, da je to samo zato da bi me vratio na pravi kolosek.”

Kako ćete protiv Italije, imate li već spremnu taktiku za taj meč?

Italija je uvek dobra, ko god da igra, tu su, u borbi za medalju. Sad ne igra Boseti, igra Sorokaite. Volim da igram sa njima, jer su vrhunska ekipa i uvek znam da sa njima ne možeš lako. Taktički su uvek spremni do savršenstva i to je idealna prilika da se nadmećete sa njima. I druge devojke razmišljaju tako. Poslednjih godina smo za nijansu bolje. Svetsko prvenstvo je još uvek vruće, možda one motiv potraže u tom porazu. Ovo je definitivno finale pre finala. Ne verujem da Turska, ili Poljska, mogu da osvoje titulu. Meč između Srbije i Italije biće verovatno najkvalitetniji na ovom Šampionatu.

Na sreću, Srbiji je proradio i servis?

Ubio nas je Terza podatkom na treningu pred Bugarke, da su one u grupi najbolji prijem imale protiv nas, čak bolje i od mečeva protiv Grčke i Francuske. To nas je baš trgnulo, već smo na tom treningu popravile neke stvari i servis je funkcionisao u četvrtfinalu. U suštini, teško smo se privikavale na slabe rivale u grupi. To je, eto, bilo kobno za Holanđanke, one su bez izgubljenog seta došle u Ankaru i ispale.“

Da li ćete svoju taktiku prilagođavati protivniku, ili našoj igri?

Ma, našoj igri, definitivno. Evo, celo prvenstvo nemamo srednjaka koji vuče „koreju”, pa igramo „alme” i to ne predstavlja nikakav problem. Igraćemo našu igru, nadam se da će to biti dovoljno za još jedno veliko slavlje!