Beta verzija KKP deluje dobro, treba ispraviti bagove

Skener 15. okt 201922:11 > 22:22
KK Partizan NIS

Partizan je prvi put u bogatoj istoriji slavio u Viljnusu protiv Ritasa – hroničarima bitno, svakako lepo, ali za trenutnu situaciju crno-belima potpuno sekundarno. Ono što je važno je pobeda koju je beogradski tim doneo iz litvanske prestonice, a najznačajniji je način na koji je izvojevana.

Ekipa iz Humske sada je na čelu grupe u Evrokupu sa maksimalnim učinkom posle tri kola, a ono što bi „Grobare“ najviše trebalo da raduje je činjenica da su sve tri pobede ostvarene posle neubedljive igre u počecima mečeva. Ni u jednom od tih trijumfa (Venecija, Tofaš i sada Ritas) srpski vicešampion nije blistao – procenti šuta nisu bili sjajni, bilo je nelogično izgubljenih lopti, minuta niskog energetskog nivoa, defanzivnih propusta… Sa druge strane, nekadašnji šampion Evrope demonstirao je neke hvale vredne kvalitete.

Povezano

Pre svega, iskazao je još jednom raznovrsnost – Partizan ima roster koji mu omogućava da odgovori različitim tipovima protivnika na nivou Evrokupa. Tokom 40 minuta videli smo četvoricu crno-belih košarkaša na poziciji plejmejkera (Volden, Gordić, Jaramaz, Pejdž), igrače zadatka bez pretenzija ka velikom broju šuteva (Pejners), vođstvo i bitne odluke u pravim trenucima (Gordić), šuterske specijale (Pejdž) i svestranu partiju najboljeg igrača meča (Mozli).

Iz polivalentnosti proističe i drugi kvalitet – prilagodljivost. U tom segmentu tradicionalno najviše zasluga ide treneru tima, a Andrea Trinkijeri je u Viljnusu posao odradio odlično. Srpski tim je krenuo meč sa izuzetno visokom petorkom u kojoj su na tri najviše pozicije bili uveliko natprosečno visoki košarkaši u odnosu na konkurenciju – Rade Zagorac na ’trojci’, Nikola Janković kao krilni centar i Artsjom Parahovski kao „stara“ petica.

Teško je bilo „frontkortu“ Partizana da se nosi sa Berstouom, Butkevičusom i Ekodasom – daleko pokretnijom i šuterski potentnijom visokom linijom rivala. Oni su otvarali mnogo prostora Krusu i Holoveju i doveli Litvance do početne prednosti. Ipak, italijanski trener shvatio je da plan igre ne funkcioniše i ubrzo odlučio da rotaciju u reketima „sreže“ – Parahovski nije ulazio u igru posle uvodna četiri minuta, a na parketu nije bilo ni kapitena Novice Veličkovića, čije će iskustvo i zarazna srčanost biti od veće koristi na nekim drugim mečevima. Tokom utakmice Partizan je prešao pun krug i duel završio potpuno drugačije – sa tri beka u petorci Gordić-Pejdž-Volden-Zagorac-Mozli.

Rašon Tomas, odličan skakač i defanzivac, bio bi idealno rešenje za ovaj meč, ali je bivši košarkaš Sasarija ponovo odsustvovao zbog povrede, iako se očekuje da će se njegovo bolovanje uskoro završiti.

#related-news_0

Trinkijeri je pravilno prepoznao važnost duela, naročito u svetlu bolnog poraza u Kopru, kao i priliku da protiv ne preterano raspoloženog domaćina Partizan dođe do druge pobede u gostima nakon samo tri kola. Zbog toga je šef struke „Parnog valjka“ praktično čitavu poslednju četvrtinu na parketu držao čoveka koji mu je možda i najviše doneo tokom večeri – Mozlija.

Sa njim dolazimo i do treće vrline svojstvene Partizanu na startu sezone 2019/2020 – upornosti.

U sva ti meča u Evrokupu, ali i protiv Igokee u ABA ligi, crno-beli ulaze sporo i dižu nivo igre kako susret odmiče. To jeste lepa pohvala karaktera igračkom kadru Partizana, ali iznenađenje protiv Primorske ilustruje koliko je takva praksa opasna. Ako Partizan u duel ne „uvede“ dovoljno napadački raspoloženih košarkaša, zaostatak iz prvog dela meča može biti nenadoknadiv.

KK Partizan NIS

U Viljnusu je najzaslužniji za ishod suprotan onom subotnjem u Sloveniji bio 203 centimetra visoki centar Vilijam Mozli. Veteran Palakanestra radio je sve neophodno da „održi glavu iznad vode“ crno-belima – neumorno postavljao blokove, pratio pik-igru kojom je rukovodio Nemanja Gordić, borio se u odbrani i na skoku i doslovno mišićima donosio prednost Partizanu.

Nemanja Gordić je pokazao da je glavni „klouzer“ ekipe, čovek kojem u ruke ide lopta u neizvesnim trenucima. U momentima krize u finišu treće četvrtine na parketu je možda i predugo bila napadački ne toliko moćna petorka, a Gordić je individualnim kvalitetom odbio nalet domaćih. U samom finišu je trojkom u poslednjem minutu i direktno odlučio meč u sebi svojstvenom maniru.

Markus Pejdž ima izmenjenu rolu u odnosu na prethodnu sezonu – nije toliko koncentrisan na organizaciju i proigravanje koliko je bilo prethodne sezone u crno-belom, ali je mnogo više u ulozi egzekutora. Sa sve manje lopte u rukama, Pejdž postaje odličan spot-ap šuter u mečevima u kojima je u ritmu. U utakmicama u kojim nije, poput meča sa Tofašom, može mu se desiti da se i ne upiše. Podela uloga je na početku sezone jasna – lopta je u najbitnijim minutima uglavnom kod Gordića, barem dok Volden ne uhvati malo bolju formu. Otvara se neočekivana šansa za Pejdža kao of-bol beka, a treba naglasiti i da je nekadašnji student Severne Karoline i daleko čvršći defanzivac nego što je bio pre nego što je početkom prethodne sezone obukao crno-beli dres.

KK Partizan NIS

Imali su crno-beli i loših strana na drugom gostovanju sezone u Evrokupu, u to apsolutno nema sumnje – mnoge izgubljene lopte u drugom poluvremenu završile su direktno u rukama rivala i otvorile kontre, šut za tri je i dalje problematičan, a ostaje da se reši problem izuzetno slabog ulaska u duele. Pejners i Volden moraju više u napadu, a od Parahovskog navijači čekaju da vide prvi dobar meč u crno-belom.

Činjenica je da su sva tri protivnika Partizana do sada u EK igrala veoma loše mečeve. Razmišljanje u tom smeru uvek je nezahvalno, delimično je istina da su naprosto imali loše dane, ali uzorak od tri meča ukazuje da je udela u njihovoj nekvalitetnoj predstavi imao i učinak Partizana. Ipak, pošteno je naglasiti da su Litvanci poklonili Partizanu pregršt prilika nekim neočekivano nerazumnim potezima – bilo je tu i nekontrolisanog flopinga, neiteligentnih faulova i nepromašivih promašenih zicera. Adomaitis je imao mnogo toga da zameri svojim momcima, među kojima je energijom tokom čitavog meča plenio jedino Pako Krus.

Trinkijeri počinje da ostavlja svoj pečat, da čini Partizan timom koji iritira protivnike i ima plan za svakog rivala. Doduše, izvedba je i dalje daleko od ubedljive, ali su osnovni postulati vidljivi i u ovom trenutku dovoljni za dobre rezultate. Partizan je na svom potencijalnom maksimumu, od kojeg je još veoma daleko, sjajno zamišljen koncept, ali realnost vrlo često donosi razne šokove poput onog koji je priredila Primorska.

Navijače crno-belih treba da raduju pobede u Evrokupu, iako moraju da budu svesni savršeno svesni da je trenutna nepobedivost u tom takmičenju izuzetno krhka i da ništa do kraja sezone neće biti garantovano.