Nova era NFL

Tim Warner/Getty Images

Svi ljubitelji američkog fudbala sa nestrpljenjem čekaju septembar svake godine. Predsezonske utakmice u avgustu se isprate, ali retko ko želi da gleda igrače sa klupe više od jedne četvrtine.

Patrick Smith/Getty Images

Ne mora da znači da će tim koji briljira u predsezoni biti dominantan kad bude bilo bitno, kad se pobede i porazi stvarno računaju. Na početku svake sezone neki igrači nas iznenade, rukiji – jer uvek sumnjamo kakvu će tranziciju napraviti sa koledža u NFL, slobodni agenti – jer promena sredine može mnogo da znači za produktivnost. Retko kad se pominje sistem. Još teže je uspostaviti sistem jer u rosteru jednog NFL tima ima više od 50 igrača, ali kada generalni menadžeri i treneri imaju dobar plan i kada se sve kockice sklope obično imamo jednu sezonu za pamćenje. Ove godine nismo mogli da predvidimo dostignuća Baltimor Rejvensa, ali upravo su oni tim koji je pokazao da se uspeh može postići i kada razmišljate “izvan kutije“.

Rejvensi su osnovani 1996. godine, kada je Art Model, tadašnji vlasnik Klivlend Braunsa odlučio da preseli franšizu u Baltimor. Klivlend Braunsima je ostalo ime, istorija, zadržali su klupske boje i dobili obećanje od NFL da će najkasnije do 2000. godine ponovo imati tim. Braunsi su tada gradili franšizu pod dirigentskom palicom Bila Beličeka, koji se okružio mladim i perspektivnim ljudima iz sveta američkog fudbala, jedan od njih bio je i Ozi Njusom, bivši tajt end Braunsa koji je 1999. godine postao član kuće slavnih u Kentonu.

Zašto izdvajam baš Ozija? Mnogi pomoćnici Bila Beličeka iz tog tima Braunsa su postali glavni treneri kasnije u NFL, ali Ozi nije odlučio da ide tim putem, naučio je od Bila kako da skautuje, kako da prati najbolje igračne podobne za sistem koji želi da implementira. Kada se ukazala prilika da on povlači poteze već u prvoj sezoni u Baltimoru kao generalni menadžer Ozi je u prvoj rundi izabrao dva buduća člana kuće slavnih – Džonatana Ogdena i Reja Luisa. Taj tandem je Rejvensima doneo prvi Lombardijev trofej već 2000. godine, a Ozi je godinama nastavio da bira na draftu igrače koji su ostavili dubok trag na igru i na zajednicu kojoj je sport možda jedina svetla tačka.

Mitchell Layton/Getty Images

Posle drugog Lombardija 2012. godine tim je imao mnogo problema da se nađe u doigravanju, a po odlasku Reja Luisa i Eda Rida u penziju nije postojala prava timska hemija. Terel Sags je bio vođa, ali sa ofanzivne strane nije imao adekvatnu podršku, ili Džo Flako nije dorastao zadatku. Jaz između mlađe generacije i iskusnih dokazanih veterana nije mogao tako lako da se premosti, ali je Ozi ponovo počeo da gradi tim počevši od odbrane. Kada je nova odbrana bila oformljena i kada su Rejvensi ostali bez doigravanja zbog poraza u poslednjem kolu od Sinsinati Bengalsa 2017. godine, bilo je jasno da je vreme za neke promene u Baltimoru.

Ozi je najavio svoje penzionisanje, ali je na svom poslednjem draftu napravio smeo potez i trejdovao pikove sa Filadelfija Iglsima. Iglsi su imali poslednji, 32. pik prve runde na draftu, a sa te pozicije je Ozi Njusom na iznenađenje mnogih izabrao Lamara Džeksona, kvoterbeka sa univerziteta Luivil. Kvoterbeka za kojeg je Majkl Vik već tada rekao da će oboriti njegove rekorde, ali naravno, to smo videli više kao podršku novoj generaciji nego realnost. Ipak je to Majkl Vik, jedan od najatraktivnijih igrača koji je ikad stavio ped i kacigu.

Zanimljiva je bila izjava Lamara Džeksona na pitanje Diona Sendersa,  neposredno nakon odabira: “Šta navijači Baltimora mogu da očekuju od tebe?“, a hladnokrvni Džekson je odgovorio: ”Dobićete Superboul od mene, verujte u to!”. Bilo je teško naslutiti šta se sprema tada u Baltimoru, Džo Flako je i dalje bio starter, a Marti Morninveg ofanzivni koordinator, delovalo je da će Džekson imati priliku da uči iza bivšeg MVP Superboula i napreduje ne bi li jednog dana preuzeo tim. To se desilo na polovini sezone, pri skoru 4-5, Flako je povredio kuk, a Lamar dobio priliku da zaigra u NFL i pokaže da je nešto više od raning beka.

Sistem Baltimora tada nije bio napravljen za njegove individualne kvalitete, ali bez obzira na to, Morninveg je pronašao način da Rejvensi budu uspešni, koristio je rid opcije i trčanja Lamara Džeksona koji je uz pomoć sjajne odbrane doveo Baltimor do prve titule prvaka severa AFC još od 2012. godine. Od trenutka kada je Lamar postao startni kvoterbek Baltimor je imao 200 jardi trčanjem i nagovestio je da bi to mogao da bude recept za uspeh u predstojećim godinama. Mnogi su tad shvatili genijalnost Ozija Njusoma, ali, naravno, ne idu sve zasluge samo njemu.

Posle plasmana u plej-of i prve utakmice kod kuće posle pet godina, Rejvensi su na poluvremenu imali ozbiljan rezultatski deficit i nikakav ofanzivni ritam, trčanje nije funkcionisalo protiv razjarenih Čardžersa koji su igrali sa jednim lajnbekerom i potpuno poremetili Morninvega i njegov gejm plan. Sa tribina su stigli zvižduci, navijači su tražili da Džo Flako uđe u igru i da još jednom povede Baltimor do cilja, ali je tada Džon Harbo, glavni trener odlučio da Lamar ostane u igri, ohrabrivši tim postupkom mladog kvoterbeka da umalo priredi neviđeni kambek. Rejvensi su izgubili taj meč, ali su dobili snagu u svlačionici, mlade igrače željne dokazivanja i spremne da stanu jedni iza drugih, kao i šest meseci priprema za sezonu koja sledi. Nova era u Baltimoru je počela tog trenutka.

Iskustvo nas je naučilo da ne očekujemo puno od kvoterbekova koji previše trče i skrembluju, naravno da će oni imati svoj period dominacije, ali kada jedan defanzivni koordinator pokaže svima kako igrati protiv njih, obično smo uvek dočekali kraj jedne ere. Naravno, nije samo do mobilnih kvoterbekova, ofanzivni koordinatori nekako teže da nateraju te igrače da ostanu u džepu i da promene svoj igrački identitet. Iskreno, ne može svako da bude Tom Brejdi ili Pejton Mening. Možda je trebalo pustiti Rendala Kaningema da trči, možda je Majkl Vik morao da ima sistem koji uključuje njegova trčanja, možda bi tako videli manje povreda i ne bi sada imali predrasude.

Scott Taetsch/Getty Images

Činjenica je da se kvoterbekovi koji trče i ulaze u kontakt povređuju, čak i ako su fizički dominantni, kao Kem Njutn, ali postoji savršen primer kako imati kvoterbeka koji trči i baca, a ne propušta utakmice. Govorim o Raselu Vilsonu i sistemu Sijetl Sihoksa. Trčanje kao osnova, plej-ekšn pas, mogućnost rol auta i rid opšna, precizna dodavanja i trčanja koja završavaju u autu ili uklizavanjem. Demonstracija atletizma i brzog donošenja odluka pod ruku sa novim pravilima gde se udarci ne iniciraju kacigom.

Pomenuo sam 2012. godinu kada su Rejvensi igrali u Superboulu protiv San Francisko 49ersa koje je sa pozicije kvoterbeka predvodio Kolin Kapernik. Prve dve sezone nije bilo lako braniti Kapernika, ali kada su defanzivci shvatili da nije najprecizniji i da samo treba zaustaviti trčanja ka autu, njegova karijera je krenula nizbrdo. Mnogi će sada pomisliti da je njegova karijera završena zbog klečanja, ali statistika jasno govori da je kraj došao mnogo pre toga. Iza tog napada Najnersa koji je stigao do Harbo Boula stajao je Greg Roman, tada ofanzivni koordinator tima iz Kalifornije, sada ofanzivni koordinator Baltimora. Čovek koji je prepoznao kakav talenat ima na rosteru Rejvensa i šta treba da učini kako bi učinio ovaj tim najopasnijim u ligi. Dvanaest pobeda u nizu govore da je uspeo u tome, ali ne i kako.

Ako pogledamo hvatački korpus Baltimora, osim dvojice rukija Markisa Brauna i Majlsa Bojkina tu su još i malo poznatiji Vili Snid i Set Roberts, ne deluje baš da je Lamar imao previše opcija u napadu. Najbolji hvatač po broju uhvaćenih jardi (852) i tačdaunova (10) ove sezone bio je tajt end Mark Endruz, a Lamar je i pored propuštanja poslednje utakmice protiv Stilersa i posmatranja četiri utakmice sa klupe u četvrtoj četvrtini zbog ogromne prednosti na kraju sezone završio na prvom mestu sa 36 dodavanja za tačdaun. Dva puta ove sezone imao je savršen paser rejting, a ako gledamo celu sezonu rame uz rame je sa Druom Brisom koji je jedan od najpreciznijih kvoterbekova svih vremena.

Kirk Irwin/Getty Images

Naravno da Džekson ne bi bio toliko uspešan da sistem u kojem igra ne forsira trčanje. Baltimor je uspeo da postavi novi rekord po broju istrčanih jardi jednog tima u sezoni sa 3.296 jardi po zemlji, a prethodni rekord postavili su Petriotsi davne 1978. godine (3.165). Lamar Džekson je novi rekorder po broju istrčanih jardi jednog kvoterbeka (1.206), uz sedam istrčanih tačdaunova, a oborio je rekord svog idola Majkla Vika koji mu je odmah čestitao snimljenim video klipom koji se našao na društvenim mrežama. Mark Ingram je takođe istrčao više od hiljadu jardi, treći put u svojoj karijeri, prvi put u dresu Baltimora. Ingram i Džekson, obojica osvajači Hajzmanovog trofeja na koledžu su tek drugi tandem saigrača sa više od hiljadu istrčanih jardi, prvi tandem čine Majkl Vik i Vorik Dan koji su to učinili 2006. godine.

Igra po zemlji na ovom nivou bi bila nemoguća da ofanzivna linija, tajt endovi i ful bekovi ne obavljaju svoj posao kao treba. Rejvensi su ove sezone odigrali najviše akcija iz Pistol formacije, formacije koja zahteva tajt enda uz ofanzivnu liniju, ful beka i trkača, kao i dvojicu hvatača, od kojih jedan može biti tajt end. Mnogo potencijalnih blokera. Čak i kada se u boksu nalazi osam ili devet defanzivnih igrača, šema blokiranja je kreativna i daje prednost ofanzivnim igračima, naročito ako uzmemo u obzir da Baltimor ima igrača više za trčanje zahvaljujući atletizmu kvoterbeka.

Ove sezone Rejvensi imaju dvanaestoricu Pro Boulera što je najveći broj igrača iz jednog tima u istoriji NFL, a trinaesti bi bio Met Skura koji je imao najviše glasova za Pro Boul od svih centara pre nego što se povredio i završio ovu sezonu na listi za povređene igrače. Iz ofanzivne linije poziv su dobili iskusni gard Maršal Janda kome će ovo biti osmo Pro boul priznanje i Roni Stanli, levi tekl koji ove sezone nije dozvolio nijedan sek. Janda je Pro Bouler od 2011. godine, priznanje je izostalo samo 2017 jer je sezonu propustio zbog povrede. Samo Janda, Džimi Smit i dva člana specijalnog tima Džastin Taker i Sem Koh su osvojili Lombardijev trofej u dresu Rejvensa 2012. godine od igrača sa aktivnog rostera. Janda je jedan od razloga zašto se odsustvo sjajnog centa Meta Skure nije osetilo. Njegova zamena Patrik Mekari, nedraftovani ruki se dobro snašao u ofanzivnoj liniji i od dvanaeste nedelje je preuzeo mesto startnog centra. Pozivanje protekcije je naravno prošlo bez problema uz konsultacije sa Jandom.

Roni Stenli je pik prve runde drafta 2016. godine, šesti pik, momak za koga se verovalo da je neverovatan atleta i da će uz malo iskustva postati jedan od dominantnijih igrača na svojoj poziciji. Stanli je još uvek pod ruki ugovorom, a kako kaže „Profootballfocus“ najbolji bloker prilikom pas akcija na poziciji tekla ove sezone bi mogao da bude lepo plaćen kad se završi sezona. Sin bivše legende Rejvensa Orlando Braun junior je dobio poziv na Pro Boul kao izmena, ako neko bude odustao. Braun je na koledžu blokirao za Bejkera Mejfilda kao levi tekl, jedan je od najzaslužnijih za Bejkerovo osvajanje Hajzmana, a nakon drafta 2018. godine Rejvensi su ga postavili na desnog tekla gde se ako uzmemo u obzir ovu sezonu snašao bez problema.

Igra Baltimora u napadu u mnogome zavisi i od tajt endova. Oni su dodatne hvatačke opcije, ali i jako važni blokeri za taj sistem. Počeću od najstarijeg – Nika Bojla koji je draftovan 2015. godine i jedan je od najboljih blokera na svojoj poziciji. Roman ga često koristi i kao ful beka zbog individualnih kvaliteta. Bojl je svoj prvenac u NFL uhvatio ove sezone u meču protiv Petriotsa, a do kraja sezone je uhvatio 321 jard i dva tačdauna. Hejden Hurst je pik prve runde prošlogodišnjeg drafta, momak koga je Ozi Njusom izabrao ispred Lamara Džeksona. Hurst je takođe sjajan bloker, ove sezone je uhvatio 350 jardi i postigao dva tačdauna. Mark Endruz koga sam pomenuo na početku je ipak najbolji hvatač među tajt endovima Rejvensa. Momak koji je izabran u trećoj rundi prošlogodišnjeg drafta pokazao je da ima sjajnu hemiju sa Lamarom Džeksonom već u ruki sezoni, a ove je zaslužio i prvi poziv na Pro Boul. Dodao bih i ful beka Patrika Rikarda koji igra i na poziciji defanzivnog enda, a ima i jedan tačdaun hvatanjem.

Rejvensi su takođe prvi tim koji je uspeo u jednoj sezoni prosečno po utakmici da osvaja više od 200 jardi pasom (201) i trčanjem (206). Po broju osvojenih jardi po utakmici ove sezone su drugi u ligi, po broju postignutih poena prvi (33,2), po broju osvojenih prvih daunova i poentiranju u prvom posedu prvi u ligi. Imaju najviše konverzija četvrtog dauna i više od 70 odsto uspešnosti na četvrtom daunu, a što se tiče kontrole sata, najduže u svom posedu loptu drže upravo igrači Baltimora. Disciplina igra takođe važnu ulogu, Rejvensi su četvrti po broju jardi nakon kazne u ligi. Dominacija napadača Rejvensa omogućava defanzivcima da manje vremena provode na terenu, što je jedan od preduslova da se nađu među top pet timova u mnogim bitnim defanzivnim kategorijama, dozvoljeni poeni po meču, dozvoljeni jardi, osvojeni prvi daunovi. 

Američki fudbal je timski sport, sport u kome svi moraju da obave svoj zadatak da bi akcija bila uspešno izvedena, nikada zasluge ne pripadaju samo jednom pojedincu, ali najveći pritisak i donošenje prave odluke je na plećima kvoterbeka. Zato je ova sezona posebna za Lamara Džeksona i njegov napredak i afirmaciju. Još pre nego što je izašao na draft svi analitičari su sumnjali u Lamara i njegovu mogućnost da bude uspešan startni kvoterbek u NFL. Mnogi su mislili da bi bilo bolje da igra na poziciji hvatača. Mnogi su mislili da će donošenje odluka biti veliki problem kada se bude suočio sa NFL plejbukom, ali ako pogledate analize bivših igrača i trenera, Lamar retko kada donosi pogrešne odluke zbog čega je vrlo brzo zadobio simpatije kvoterbekova koji su u kući slavnih ili će se sigurno u njoj naći po završetku karijere.

Takođe postoje očekivanja da će kvoterbek koji je uspešan u svojim prvim sezonama postati zvezda preko noći, ipak su to mladi igrači, a svaka distrakcija može da utiče na razvoj ličnosti i partije koje ti igrači pružaju na terenu. Nijedna franšiza ne želi da im kvoterbek postane Kem Njutn, ili da snimi više reklama od Bejkera Mejfilda. Džekson ima podršku svlačionice i svojom skromnošću je pokazao da sujeta verovatno nikad neće biti problem kada je on u pitanju. Od kada je postao starter Džekson ima skor 19-4, predvodio je svoj tim do dve titule prvaka severa AFC i dva učešća u plej-ofu, a gotovo je izvesno da će biti MVP lige za sezonu 2019.

Jason Miller/Getty Images

Iako je tek u svojoj drugoj sezoni oborio je mnoge rekorde franšize Baltimor Rejvensa, ali i mnoge NFL rekorde. Pet puta je bio ofanzivni igrač nedelje u AFC, kao i ofanzivni igrač meseca novembra u pomenutoj konferenciji. Dobio je najviše glasova za ovogodišnji Pro Boul na kojem će biti startni kvoterbek, naravno, ako se Rejvensi ne plasiraju u Superboul. Rekorda je mnogo, ali najimpresivniji podatak je da Džekson sve ovo postiže iako ima samo 22 godine. Pre nego što je zaigrao za Baltimor Lamar Džekson je pohađao univerzitet Luivil, na kome je u poslednje dve sezone postigao 96 tačdaunova uz više od 7.000 jardi pasom i 3.000 jardi trčanjem.

Neverovatno je kako mnogi nisu primetili njegove pobedničke sposobnosti, mada ruku na srce, mnogi nisu primetili ni prošlogodišnjeg MVP Patrika Mahomsa, koji je pokazao prethodne sezone da nova era američkog fudbala dolazi. Lamar je to samo potvrdio ove sezone. Konačno smo dočekali i tu eru američkog fudbala kada ne morate da pratite stereotip da biste bili uspešni. Arizona je bila uspešnija sa Kajlerom Marejem, mobilnim kvoterbekom koji je pokazao da bi mogao uz pravu podršku da vrati Kardinalse na put pobede, nego sa Rozenom koji verovatno neće ni dobiti šansu da bude starter u NFL. Kako godine budu prolazile biće sve više kvoterbekova koji će koristiti svoj atletizam za trčanje, ne samo za skrembl. Verujem da je sada sve više klinaca koji neće morati da se odluče da budu hvatači ili trkači, jer sve to može da radi i kvoterbek. Nova era je tu!