Sat vremena sa Kosanom: Od Obilića i Arkana do Tumbe…

Skener 7. jan 20208:00 > 08. jan 2020 0:01
print screen

Decembar je 29. Nedelja. Vreme do početka Nove godine meri se u satima. Praznična atmosfera oseća se na svakom koraku. Rado bismo i mi, novinari, postali deo novogodišnjih čari, ali posao ne sme da trpi. Ovoga puta, služba nalaže da se ode u - Novi Sad.

Dođi u kafanu Beza, tamo ću biti. Taman da na miru napravimo priču. To ti je na kraju Fruškogorske. Samo reci taksisti da te vozi do Štranda i ne možeš da promašiš“, napisao je sagovornik u poruci.

Za dobru priču – sve. Pa i u kafanu. I onako vlada mišljenje da su najbolje storije nastale tamo.

Sneg u saradnji sa vetrom izaziva loše emocije, a tog jutra je u Novom Sadu jako duvalo, naročito tamo pored Dunava.

Zato se iz taksija ka Bezi izletelo u visokom startu.

Ulazak u tu, drvenu kafanu daje odgovor na pitanje zašto je druga strana tražila da se baš tamo nađemo – pogled sa vrata udara direktno u zid sa krupnom fotografijom sagovornika iz vremena dok je vodio Crvenu zvezdu.

Ovde je Milorad Kosanović voljen i cenjen, okružen dragim ljudima, i ne bi bilo pogrešno reći da mu je Beza druga kuća.

Privatna arhiva

Ovo radi već 30 godina i ja svako jutro, kad sam u Novom Sadu, dođem ovde da popijem kafu sa ovim mojim barabama i prelistam novine. Ne mogu da zamislim drugačiji početka dana. Često i doručkujem na ovom mestu, hoćeš ti nešto da pojedeš?“, otvara neformalni razgovor sadašnji trener niškog Radničkog.

Odgovor je bio negativan, uz zahvalnost na ponudi. Kafa i limunada su sasvim dovoljni.

Mogao si barem nešto malo, došao si iz Beograda zbog mene, ali nema veze. Hajde sedi za onaj sto do prozora, da nam ne smetaju ovde ovi mangupi, sad ću ja da dođem. Mala, aj majke ti, prebaci nam pića tamo“, upućeno je crnokosoj konobarici.

Evo, odmah, čika Mišo“, stigao je odgovor iz šanka.

Smestismo se konačno. Jedan prekoputa drugog.

Posle različitih „off the record“ tema, o kojima bi se mogla napraviti zasebna, bogata priča, došlo je vreme za ono glavno.

Diktafon uključen, papir i olovka na mestu, srk kafe i – krećemo.

Počećemo od aktuelnosti. Trenutno ste na tromesečnoj suspenziji zbog dešavanja posle utakmice sa Javorom u Ivanjici, u kojoj je vaš Radnički pobedio sa 7:0. Na konferenciji za medije ste indirektno optuženi da ste namestili tu utakmicu?

To su gluposti! Voleo bih da mi neko objasni kako se namešta utakmica da pobediš 7:0? To su kompleksi, proizvod ambijenta u kojem mi igramo sve vreme. Ljudi se ponašaju nenormalno! Uvuku u celu priču i publiku, koja potom vređa, provocira. Ljudi kupe ulaznicu za meč i misle da mogu da rade šta hoće. Leče svoje frustracije na utakmicama. To je pogrešno. U normalnoj državi takvi bi odmah bili odstranjeni sa tribina. 

Izričito tvrdite da nečasnih radnji u Ivanjici nije bilo?

Ma to ne dolazi u obzir. Jednostavno, nisam takav čovek, ne mogu to. Bilo je nekoliko slučajeva, ali čim čujem za tako nešto, odmah kažem da ja neću da budem deo te predstave. Da se ne lažemo, danas se takve stvari rade, takvo je postalo celokupno društvo, ljudi na sve načine pokušavaju da ostvare zacrtane ciljeve. Ali, ja to ne mogu da razumem i nikad neću podržati.

Odluka Disciplinske komisije FSS obrazložena je rečima da ste davali neprimerene izjave u sredstvima javnog informisanja…

Cela ta konferencija je inscenirana. Ovaj mali iz Javora (Igor Bondžulić) je došao na konferenciju, isprovocirao me onom izjavom i odmah pobegao, a ostavili kamermana da snimi sve što ću mu odgovoriti. Rekao sam samo da je nekulturan i da nije u redu da tako priča, a nabacili su mi da sam spominjao konje u pubici, vređao navijače i tako dalje. Jesam li nešto slagao? Nisam. Njih 300 dođe i je*e mi oca i majku celu utakmicu, iako im nijednim gestom nisam dao povoda za to. Posle kažu Kosan ovakav, onakav, a ja reagujem samo u odbrani.

Kako onda objašnjavate suspenziju?

Hajka na mene je počela još dok sam bio u Radniku iz Surdulice, od one utakmice protiv Crvene zvezde. Izmislili su penal za Zvezdu, nama čist nisu svirali, i ja posle utakmice u kameru kažem da ne može da se pobedi kad imaš ljude sa strane koji odlučuju o svemu. Nazvao sam ih direktno lopovima i od tad sam im trn u oku. Njima je, zapravo, krivo što ih ja pobeđujem na terenu uvek. Dođem sa Borcem i spakujem Zvezdi pet komada usred Beograda…

FK Napredak Kruševac

Vođenje Radničkog vam ne pomaže mnogo u takvoj situaciji. Nišlije se, na čelu sa predsednikom Ivicom Tončevim, godinama unazad karakterišu kao „najprljaviji“ klub u Srbiji?

Ne znam šta se dešavalo pre i kako je bilo. Možda je bilo nekih stvari o kojima se priča, možda i nije, ali sad gde god da odemo rivali traže da mi budemo oštećeni. Čim se nešto protivniku ne svira, odmah kreću priče o nameštanju i tome, a kad im suđenje ide u prilog onda ćute i uživaju. Što tad ne kažu nešto?

A što se Ivice tiče, sa njim gotovo i da ne pričam. Otkako sam u Nišu video sam ga dvaput. On ima svoja posla, mnogo radi, ja imam svoj posao i to je to. Zovem ga samo kad je baš neki veliki problem, koji stručni štab i sportski direktor ne mogu da reše.

Važite za čoveka koji se ne libi da javno ukaže na negativne stvari. Koliko je to poželjno u današnje vreme?

Ovima sa vrha baš to i smeta. Lepo sam pitao, gde ima da za selektora A reprezentacije postaviš čoveka koji nikad trener nije bio!? To nije pogrešno, to je bolesno! I niko na takve stvari ne reaguje, samo ja. Znači, Kosan je dežuran krivac i udrite po njemu.

Gde je rešenje za probleme?

Privatizacija! Dok ne dođe do toga, srpski fudbal neće krenuti nabolje. Na ovaj način sigurno ne može da se napreduje. Sa kojim pravom Zvezda i Partizan dobijaju toliki novac od države? Zašto Radnički ne dobije nešto, ili Napredak… Ali, ovde su ljudi privatne vojske, bitno je ostvariti onaj „viši“ cilj. Ako bi se svi privatizovali takvih stvari ne bi bilo.

Imate dugačak staž u domaćem fudbalu. Bili ste trener Crvene zvezde u čuvenoj sezoni 1997/98, u kojoj je Obilić osvojio „onu“ titulu. Kako sadašnje stanje poredite sa tim periodom?

Ma, tad je mogla glava da se izgubi! Ja sam imao sreću što me je Željko (Ražnatović) voleo. Upoznali smo se još u Švedskoj dok sam ja igrao za Malme, ali se potom nismo viđali sve dok nisam došao u Zvezdu. On je voleo taj klub i zato me je poštovao kao Zvezdinog trenera. 

Pomenutu sezonu mnogi smatraju za najnepošteniju u istoriji srpskog fudbala. Kako je vi vidite iz ove perspektive?

Nama su te sezone oteli titulu! Da ne zalazim previše u detalje, ali hteli su na silu da uzmu Zvezdu. Ja sam i danas mnogo ljut i na navijače koji su odustali od titule i prešli na Željkovu stranu. Obilić je imao zatvorenu celu sezonu, sve protivnike je „završio“, osim nas.

Čak i Partizan?

Normalno! Bio je to dogovor za kup. Delili su zajedno medalje jedni drugima, Obiliću za prvenstvo, a Partizanu za kup. I posle se meni pripisuje kako nemam trofeje, pa kako da ih imam?

Kroz šta ste sve prolazili tada?

Generalno je to vreme bilo jako loše. Mi smo protiv Obilića na Vračaru otišli direktno na teren, nismo išli u svlačionice. Bile su ozvučene, pratilo se… Ma bilo je tu svega! Pretili su mi igračima, bio je jako opasan period. Obilić igra u Zrenjaninu, a „oni“ dođu sa 12 džipova tamo i… Je*eš utakmicu.

Danas nismo svedoci takvih situacija…

Sad se radi drugačije, namazanije, možeš kao nešto da se boriš, suprotstaviš, ali je opet atmosfera jako loša. Kad krene da se priča o nameštanju, muka mi je! To se sve reflektuje dalje kroz rezultate u Evropi. Gde nam je liga? Četvrti nivo fudbala. Evo, Radnički je letos ispao od tima iz Estonije!? Ej, zamislite, iz Estonije.

Crvena zvezda i Partizan su igrali u grupama evropskih takmičenja. Kako vidite njihove utakmice u Evropi, konkretno Zvezdine čiji ste trener bili dvaput?

Jednostavno nismo konkurentni. Pogledajte koje rezultate je Zvezda imala u Ligi šampiona – 5:0, 6:0, ma nemojte me zezati. Igrao sam i ja protiv tog Bajerna pre desetak godina, pa umalo da pobedimo. A vidite ovo sad. Nemaš sistem, dovodiš po 20, 30 igrača… Kad da uigraš sve to? Doživiš debakl, pa ko ti je posle kriv? Ivica Tončev?

Crveno-beli su nedavno promenili trenera. Otišao je Vladan Milojević, a došao Dejan Stanković. Kako komentarištete njegovo angažovanje?

Dejan ima pedigre, navike, zna šta je Zvezda, kakvi su zahtevi. Ali, jedno je znati, a drugo iskusiti. Pitanje je kako će to nositi. Kao ličnost, mislim da ima sve kvalitete, ali stručno… To može da bude problem.Zvezda je izazov, ali i ogroman pritisak. Kad uđeš unutra osećaš se kao da si pod presom. Posebno ako si trener.

Legendarni igrač do sad nije imao trenerskog iskustva. Koliko će to uticati na buduće rezultate?

Vidimo Savu (Miloševića) u Partizanu, on to fino gura sve vreme, ali eto šta mu se desilo protiv Alkmara. Takve stvari se događaju trenerima početnicima. On sigurno više nikad neće napraviti grešku iz Holandije, ali bilo je potrebno da tako nešto doživi. U ovom poslu se ne uči na tuđim greškama, samo na svojim.

Stanković je od Milojevića nasledio 11 bodova prednosti u odnosu rivale…

Ma, Zvezda je prva, pa prva. To je odluka već doneta. Jednostavno se ne može prići. Dođeš donekle, zapretiš, i udariš u zid. Zvezda je sve to završila.

Bili ste neposredni učesnik dva incidenta koje je načinio Nenad Lalatović – ona „čuvena“ konferencija u Kruševcu i pretnje smrću u Nišu. Kako to komentarišete?

Eto, videli ste sve, a mene kažnjavaju zbog onoga… Prema Lali su drugačiji aršini, gleda mu se kroz prste za sve ispade, ali šta ćeš… On hvali predsednika. A kakve veze predsednik države treba da ima sa fudbalom? Ja sam ga zatekao na Severu kad sam došao u Zvezdu. Navijač je. Neka navija slobodno, ali neka pusti ljude da rade.

Katarina Kostić

Reprezentacija. Kako vam deluje trenutno stanje u državnom timu?

Imamo neki kvalitet, ali polako gubimo i to. Naši igrači su više izvikani ovde, nego što stvarno vrede. Pogledajte, mi imamo samo jednog igrača u prvih pet klubova Evrope. Samo jednog – Luku Jovića, i on ne vidi teren. Sve je to posledica lošeg rada i sistema. Škola Vojvodine se raspada, Partizana isto, Zvezda nikad i nije imala neku školu…

Na koji način je došlo do toga?

Jednostavno je! Treneri u školama fudbala žive od članarina, a ne od plata. I njima se više isplati da naguraju 100, 200 dece, da im bace loptu da igraju na dva gola, i sebi zarade platu od članarina. Neka svaka članarina košta po 2000, 3000, 4000, i eto para. Vuk sit, ovce na broju. To je sramotan način rada.

Ne tako davno imali ste priliku da radite u Savezu. Bili ste, između ostalog, direktor centra za edukaciju trenera. Da li ste imali neki dugoročni plan tada?

Predlagao sam 2010. godine Toletu Karadžiću da napravimo jasan program rada sa mlađim kategorijama, da ga podelimo klubovima i da se u mlađim selekcijama reprezentacije radi po njemu.

On me pita ‚Zašto to?‘. Pa, zato što nemaš nijednog igrača iz domaće lige koji je može da igra za reprezentaciju. Hajde da odredimo kriterijume kakvi treneri mogu da rade sa mlađim kategorijama, da vidimo ko tu može da radi sa decom, a ne da se postavlja bilo ko.  Kaže on, ‚Ne može, hoću ja da određujem trenere‘. ‚Je li tako?‘, odgovaram mu ja. ‚Tako!‘, kaže on. Ja se spakujem i odem u Kinu. Neću da radim na takav način. Posle je došao „ovaj“ u Savez, došao Brodarac, i evo gde smo sad.

FSS

 „A“ reprezentacija nije uspela da se plasira na EURO kroz kvalifikacije. U međuvremenu je Mladena Krstajića nasledio Ljubiša Tumbaković…

U ovom trenutku niko drugi to ne bi mogao, jer mi nemamo trenere. Ovde se treneri ne školuju, ne uče, idu preko reda… U moje vreme nisi mogao da priđeš nekom klubu, dok te dobro ne izmere uzduž i popreko, a kamoli reprezentaciji. Sad toga nema, tako da hvala Bogu što je Tumba došao. On je bar iskusan.

U potpunosti podržavate njegov izbor?

Tumba je za sve ove doktor nauka, samo je pitanje koliko će mu dati prostora da samostalno radi i odlučuje. Mada, u ovom trenutku pitanje je koliko i on može da iznese sve to.

On ima jedan specifičan problem. Dugo je radio u slaboj reprezentaciji, u kojoj je bilo normalno izgubiti. Važnije je bilo da se ne izgubi, nego da se pobedi. Sad je došao negde gde je drugačija filosofija, gde se trijumfi traže.

Pobede će biti neophodne u martu, u baražu za Evropsko prvenstvo. Rival u polufinalu je Norveška. Da li ste optimisti?

Ne znam šta bih rekao… Mislim da je Tumba napravio grešku što nije iskristalisao tim do sad. Mnoge igrače je probao, a to tako ne funkcioniše. Svaka utakmica igrala se sa novim imenima, ne postoji baza. Duel sa Norveškom sve odlučuje i kako će tu da se postavi? Nisam mnogo optimističan…