Sad ih niko ne voli zbog Džordana i Bulsa, ali…

NBA 15. feb 20208:59 > 28. apr 2020 15:57
Getty Images/Rick Stewart

Pre više od 30 godina Detroit Pistonsi su u velikom finalu NBA lige savladali LA Lejkerse i na taj način prekinuli dominaciju tima čije je zaštitno lice tih godina bio Medžik Džonson, ali i Boston Seltiksa.

Gregory Shamus/Getty Images

Autor: Vladimir Janković

Dve ekipe koje su obeležile čitavu deceniju osamdesetih godina uspeo je da zaustavi Ajzea Tomas sa svojim „lošim momcima“.

Svedoci smo danas da se u najjačoj košarkaškoj ligi sveta sa nekoliko trejdova može stvoriti tzv. supertim i doći do šampionskog pehara na način koji mnogi pravi ljubitelji ove igre i ne odobravaju. Kevin Garnet i Rej Alen su se pridružili Polu Pirsu u Bostonu i osvojili su titulu 2008. godine. Lebron Džejms i Kris Boš su otišli put Majamija, gde su sa Dvejnom Vejdom uspeli dva puta da dođu do šampionskog trofeja. Kevin Durent je to učinio prelaskom u Golden Stejt.

Sa Detroitom stvar je bila potpuno drugačija početkom 80-ih godina prošlog veka. Sâm grad nije bila omiljena destinacija za košarkaše iz NBA lige i većina njih je na taj klub gledala kao na prolaznu stanicu u svojoj karijeri. Razlog tome leži u činjenici da su veliki nemiri i sukobi koji su se izdešavali 1967. godine uticali na to da se percepcija ljudi o Detroitu znatno izmeni. Kao posledica svih tih dešavanja, ogromne materijalne štete koja je naneta tokom sukoba demonstranata i policije, i košarkaški tim je morao da se preseli u drugu halu, tačnije stadion kapacitata 80.000 mesta.

Rezultati nisu bili dobri, publika nije dolazila, a sezona 1979/1980. završena je sa samo 16 pobeda.

Sve se promenilo postavljanjem legendarnog Džeka Mekloskog za generalnog menadžera. Veliki Džek Mekloski, tvorac uspeha Detroit Pistonsa, učesnik Drugog svetskog rata sa svojih 19 godina, čini se, nije mogao da povuče nijedan loš potez tokom decenijskog stvaranja tima. Od Ajzee Tomasa, do postavljanja Čaka Deljila za trenera, dovođenja Lambira, Dumarsa, Salija i svih drugih momaka, koji su deo po deo popunjavali slagalicu koja se zvala Detroit. Prvobitno je imao želju da sve igrače koje je zatekao po dolasku u tim trejduje za Medžika Džonsona, ali kao što svi znamo, od tog plana nije bilo ništa.

Vlasnik kluba Bil Dejvidson se odlučio da postavi Meklaskog za generalnog menadžera, iako ovaj prethodno nije imao nikakvog iskustva rada na toj poziciji. Ali rizik se i te kako isplatio.

Prvi deo te slagalice bio je Ajzea Tomas, jedan od najboljih plejmejkera NBA lige i čija je želja za pobedom mogla da se poredi i sa Džordanovom. Na kraju krajeva, Ajzea je i odrastao u Čikagu, pa je do pojave Majkla Džordana u dresu Bulsa verovatno i bio najomiljeniji sportista ljudima iz „Vetrovitog grada“.

Tomas je izabran na draftu 1981. godine kao drugi pik, iza Marka Agvajera, sa kojim će godinama kasnije i zaigrati u Detroitu. Njegova prva želja bila je da igra za Bulse, pa je tako u intervjuu koji je dao, neposredno pred početak drafta te godine, na pitanje da li želi da ide u Detroit, diplomatski odgovorio: „Ja samo želim da igram košarku.“

„Džek Mekloski mi je pred draft rekao, da ga ne zanimaju preterano moje želje i gde želim da igram, on mene vidi u svom timu“, prisetio se Ajzea.

Bilo je dovoljno samo nekoliko uvodnih mečeva te sezone da Tomas potpuno zablista, pokaže svoj talenat i najavi velike promene u Pistonsima. I nije samo plenio svojom igrom. Harizma, osmeh, koji mu je zaštitni znak i dan danas kada se pojavljuje na televiziji, dodatno su uticali da postane zaštitno lice franšize u godinama koje su usledile.

Odrastao je u zapadnom delu Čikaga, i kako sam kaže, u neznanju da li će sutradan imati nešto da jede. Dva brata su mu preminula, od side i narkotika, tako da je košarka bila za Ajzeu jedini spas da pobegne od svega ružnog što ga je okruživalo.

„Sećam se jednog dana da mi je neki momak oteo hranu koju sam poneo da jedem u školi. Vratio sam se kući, rekao svojoj majci i ona mi je odgovorila da se vratim na ulicu i potučem se sa tim klincem ako želim da jedem.“

Pored Ajzee, drugo prepoznatljivo lice Detroita i čovek koji je verovatno i jedan od najomraženijih likova u istoriji NBA lige bio je Bil Lambir. Njih dvojica imali su dve zajedničke stvari. Odrasli su u Čikagu i podjednako su želeli pobedu na terenu.

Bil Lambir potiče iz porodice multimilionera, tako da je to potpuno drugačija priča od Tomasovog odrastanja. Kako i priznaje, nikada nije morao da brine za novac, a dok je igrao za Klivlend, pre dolaska u Detroit, njegov otac je zarađivao više novca od njega samog. Mekloski je primetio “rmpaliju“ koji nije birao sredstva prilikom okršaja sa svojim protivnicima i odlučio da ga dovede u svoj tim. I opet nije pogrešio.

Laktanje, pesničenje, svađanje, vređanje, šta god je trebalo, samo da se pobedi. Sa te strane bio je vrhunski majstor da svojim rivalima uđe u glavu. Koliko je bio omražen, dovoljno govori i podatak da košarkaši koji su u kasniijim godinama dolazili u Detroit, govorili su da su u početku mrzeli taj tim upravo zbog Lembira. Kasnije, kada bi postali saigrači, situacija se menjala. Bil je bio tu da svakom novaljliji objasni šta se od njega očekuje. Ako prihvatiš, dobrodošao si, ako ne, možeš da se pokupiš i odeš.

To je jedna od najupečatljivijih stvari vezana za Pistonse – zajedništvo. Svi su bili kao porodica i sve je bilo podređeno timu. Vrhunska odbrana, raznovrsnost u napadu, visoki igrači koji su pogađali za tri poena, centri koji su umeli da trče kontru kao bekovi. Oni su imali sve, ali taj osećaj zajedništva koji ih je vodio ka konačnom cilju, a to je bilo osvajanje šampionske titule, bio je poseban.

Predvodnik sa klupe bio je jedan od najboljih košarkaških trenera NBA lige – Čak Dejli. Mekloski se odlučio da stavi Dejlija na klupu, posle ne baš sjajne sezone koju je ovaj imao sa Klivlendom.

Tom Pidgeon/Getty Images

„Smatram da Čak Dejli nije loš trener zato što je imao slabe rezultate u Klivlendu. Moje mišljenje je da on tamo nije imao dobre igrače sa kojima je mogao nešto ozbiljno da uradi“, rekao je svojevremeno generalni menadžer Pistonsa.

„Daddy rich“, kako su ga zvali njegovi igrači, bio je veliki majstor da izvuče maksimum od svakog svog košarkaša, a to se posebno ogledalo na psihološkom planu. Uvek nameštena frizura, odelo i kravata, i spremnost da svakog svog igrača sasluša i čuje njegovo razumevanje igre, ali da na kraju nametne svoj plan.

„Ja razumem da svako od vas ima svoj način da pobedi, ali koristićemo moj način“, umeo je da kaže Dejli svojim momcima. Naravno da se može čuti kako je sve krupne odluke vezane za teren, ali i politiku dovođenja igrača, vršio u saradnji sa Ajzeom Tomasom. To ne bi trebalo ni da izaziva toliko čuđenje jer kada imate takvog igrača u timu, prosto je nemoguće da ne slušate šta on ima da kaže. Na kraju krajeva, ko veruje da se Džordan nije ništa pitao u Čikagu i da se samo slepo slušalo šta ima da kaže Fil Džekson.

Treći deo slagalice zvane Detroit bio je Džo Dumars. Tihi momak iz Luizijane, vrhunski profesionalac koji je došao iz siromaštva do NBA lige, postao je nezamenljivi član tima nakon što je izabran kao 18. pik na draftu 1985. godine – pre svega zbog odlične odbrane, ali i ništa lošijeg napadačkog arsenala. Sam priznaje da mu je Ajzea bio idol, dok je studirao na koledžu i da je njegov poster držao na zidu svoje sobe, pa je dolazak u Pistonse bilo ostvarenje sna za Dumarsa

„Moj otac je ratni veteran i radio je kao vozač kamiona. Kada sam draftovan u NBA, rekao mi je da je to u redu, ali da ja za svaki slučaj imam na umu i da mogu da radim taj njegov posao, ako košarka ne krene kako treba“, rekao je Džo Dumars.

Getty Images/Jonathan Daniel

Iste godine kada je Mekloski pokupio Dumarsa na draftu, uspeo je da dovede i Rika Mahorna, čoveka koji priznaje da nije voleo Detroit baš zbog sve one prethodne priče o Lambiru, ali i da ga je iritirao osmeh Ajzee Tomasa. Koliko nije želeo da postane član Pistonsa, dovoljno govori i činjenica da tokom leta uopšte nije želeo da trenira, pa da se na početku priprema pojavio sa kilogramima viška.

„Došao sam na trening poprilično opušten, u lošoj formi i tu me je sačekao Bil Lambir i rekao mi da je moje ponašanje neprihvatiljivo i da sve te gluposti ostavim iza sebe. Ovde se od mene očekuje da skačem i igram odbranu. Tada sam pomislio: ’Ko si bre ti da meni govoriš kako ću da igram?’ Daj mi j..enu loptu i pusti me da igram.“

U sezonama koje su usledile Rik Mahorn se po stilu igre pokazao kao brat blizanac Lambira. Udaranje, laktovi, tuča sa kompletnim suparničkim timom. Šta god da pomislite da su mogli da urade, uradili su, da bi došli do pobede. Na kraju krajeva, kada su počele da se štampaju majice sa natpisom Bad boys, Mahorn i Lambir su bili oni čiji su likovi maksimalno iskorišćeni.

Jedini igrač koji se do kraja nije mogao uklopiti u koncept ovakve ekipe koji je podrazumavao da morate da se žrtvujete za dobrobit tima zbog postizanja rezultata jeste Adrijan Dantli. Sa svojom visinom od 194 cm, bio je majstor igre na niskom postu, ali nije želeo da žrtvuje svoje minute i šuteve zarad igre nekog od svojih saigrača. U njegovom slučaju to je bio Denis Rodman. Posebno će ostati u sećanju jedna svađa između Dentlija i Čaka Dejlija tokom meča sa Seltiksima, kada je Rodman trebalo da uđe u igru. Dantli nije hteo napolje i rasprava je trajala. Epilog takvog ponašanja je na kraju bio da je Dantli trejdovan u Dalas, a on veruje da iza svega toga stoji Ajzea Tomas.

„Tu je stvar vrlo jednostavna. Ja nisam bio jedan od njegovih momaka. Imali smo i sastanak ekipe, gde je on ušao u svlačionicu i počeo da analizira igru svakog od nas pojedinačno i da nam govori koje su nam greške. U jednom momentu sam ga prekinuo i pitao: ’Čekaj malo, hajde sad nam pričaj o tvojim greškama’.

Dentli taj trejd Ajzei nikada nije oprostio, iako je Mekloski govorio i godinama posle toga, da Tomas sa tim nema nikakve veze. U Detroit je tada stigao prvi pik sa drafta 1981. godine Mark Agvajer. Imao je slične karakteristike kao Dentli, ali je shvatio ono što ovaj drugi nije, podređenost timu. Bio je spreman da žrtvuje svoje mesto u startnoj petorci kako bi Rodman dobio više minuta i bio starter. Pokazalo se da je to odlično rešenje jer su tu sezonu Pistonsi završili kao prvoplasirana ekipa Istoka.

Rodman je u Detroitu radio ono što najbolje zna. Skokovi, odbrana, bacanje u prvi red tribina, borbenost. Brajan Burvel, novinar iz Detroita, govorio je da Rodman igra kao da želi da pobegne od nečega. Nije ni čudo, uzimajući u obzir odrastanje i život koji je imao pre dolaska u NBA ligu. Čak Dejli mu je bio kao otac, i on je isticao da je taj borbeni način igre Rodmana jedini za koji ovaj zna, i da mu ne pada na pamet da nešto kod njega menja.

Pistonsi su imali nekoliko pohoda na titulu pre nego što su konačno uspeli da je osvoje. Ajzea je iz prvog reda morao da gleda kako Medžik i Bird uzimaju svu slavu, a upravo su Seltiksi bili prva prepreka koju su morali da savladaju. U finalu Istoka 1986. godine izgubili su 4:2, da bi sledeće godine u petom meču u Bostonu imali poen prednosti na pet sekundi do kraja i loptu sa strane. Pas koji je bio upućen Lambiru od strane Ajzee, Lari Bird je presekao i dodao loptu do Denisa Džonsona koji je postigao pobedonsoni koš. Boston je tu seriju okrenuo i pobedio u sedmoj utakmici. Udarac od kojeg bi se malo koja ekipa oporavila.

Getty Images/Mike Powell

U narednoj sezoni Boston je konačno pobeđen. Koliki je animozitet postojao između timova, govori nam i to da je Bil Lambir pre početka meča u TD gardenu, izlazio na parket, odlazio do centra i pljunuo na grb Seltiksa. Kako sam kaže, tek onda je bio spreman da igra. Ali, šta očekivati od čoveka kojem su zbog netrpeljivosti koju su ljudi osećali prema njemu upućivane i pretnje smrću.

Finale 1988. igrano je protiv Lejkersa. Dva velika prijatelja, koja u godinama koje su usledile to nisu bili, Medžik i Ajzea jedan protiv drugog. U petom meču plejmejker Pistonsa je povredio zglob. Činilo se da je čitava serija za njega završena, ali on je na jednoj nozi odigrao meč, koji se može podvesti i pod anale. U trećoj četvrtini, tako povređen, sasuo je Lejkersima 25 poena, ali ni to nije bilo dovoljno za pobedu. U toj finalnoj seriji Medžik i kompanija slavili su posle sedam mečeva. Bilo je potrebno sačekati još godinu dana.

Sledeće sezone, ista meta isto odstojanje. Pistonsi protiv Lejkersa, samo što je ovog puta Medžik zadobio povredu zbog koje nije mogao ovu seriju da odigra do kraja. Kada se to desilo, Detroit je imao sledeću metu. Uvući se u glavu Džejmsu Vortiju. I u toj nameri su uspeli, na način koji je bio karakterističan za njih. Trash talk, udaranje, laktovi. Detroit je uspeo da pobedi Lejkerse i da dođe do titule šampiona NBA lige. Sav trud i rizik se isplatio. Bad boys su bili na krovu sveta.

Koliko je profesionalni sport surov, pokazuje i to što je Rik Mahorn trejdovan na ekspanzijskom draftu u Minesotu i da mu je to saopšteno tokom šampionskog slavlja. Džek Mekloski se svim slilama borio da sačuva svog centra, ali u tome nije uspeo. Kako reče sam Mahorn, tada je shvatio da u ovom poslu nema nikakvih emocija.

Sledeće godine naslov šampiona je odbranjen pobedom nad Portlandom u velikom finalu, ali mora se posebno naglasiti da je u svim tim pohodima Detroita do šampionskog trofeja stvoreno još jedno veliko rivalstvo. U pitanju su Džordanovi Bulsi.

Tri puta zaredom su igrali konferencijsko finale. Na sve moguće načine su uspevali da zaustave najboljeg svih vremena. Izmislili su i tzv. Džordanovo pravilo. Ako Majkl primi loptu na strani izolovati ga i usmeravati ka sredini. Ako je primio loptu na sredini igrališta, usmeravati ga da dribla na levu stranu i potom ga udvajati.

Džordan nije imao rešenja za Detroit tih godina. Kako je i sam rekao, u početku nije imao dovoljno fizičke i mentalne snage da im se suprostavi. Tvrdio je da su igrali toliko grubo da su imali želju da ga namerno povrede. Ali i da bez tih Pitstonsa on nikada ne bi postao igrač koji je postao. Terali su da ga bude bolji. Koliko nije voleo Detroit, govori i njegova izjava da svi ljudi, izuzev stanovnika samog Detroita, jedva čekaju da ih Čikago pobedi jer se nikome ne sviđa kako Pistonsi igraju.

Na kraju je upravo Čikago bio tim koji je zaustavio Ajzeu i družinu da dođu do treće uzastopne titule. Pobeda u finalu Istoka 1991. godine je označila i kraj dominacije „loših momaka“. Košarkaši Detroita nisu sačekali kraj utakmice kako bi čestitali svom rivalu. Krenuli su ranije da napuštaju teren. Džordan je to ispratio sa ironičnim osmehom na licu. Ujedno, aktuelna je i ona priča, da je upravo on „najzaslužniji“ zašto Ajzea nije bio član reprezentacije na Olimpijskim igrama u Barseloni 1092. godine.

Ko je tvorac ideje da se parket napusti pre nego što je odsviran kraj meča? Ajzea, Lambir… Ostaje samo da se nagađa.

Posle tog poraza Detroit više nije mogao da se vrati. Godine igranja učinile su svoje. Bil Lambir se povukao na početku sezone 1993/94. Ajzea je te iste sezone sezone pokidao Ahilovu tetivu i završio svoju karijeru u 32. godini. Rodman je zaigrao za Čikago Bulse i nastavio sa osvajanjem šampionskih prstenova. Džo Dumars je igrao najduže od svih, da bi se na kraju povukao 1999. godine.

Detroit Pistonsi će u istoriji NBA lige ostati upamćeni kao jedinstven i neponovljiv tim. Fantastična odbrana i pokušaj pronalaženja raznih načina da se sačuvaju najbolji protivnički igrači. Svojim defanzivnim varijacijama su uticali da se promeni shvatanje same košarke i da se do vrhunskog rezultata dolazi igrom u odbrani. U napadu arsenal je bio takođe ogroman. Džek Mekloski kao idejni tvorac, Čak Dejli kao čovek koji je posložio kockice, i Ajzea kao predvodnik šampionske generacije. Tolika želja, borbenost, i talenat, a ujedno i omraženost od strane ostalih.

Prošlo je 30 godina od prve šampionske titule, a na terenima NBA se nije pojavila ekipa slična njima. Verovatno i neće.