Budućnost NFL je već počela

NFL 9. apr 202017:00
Kevin C. Cox/Getty Images

Svi još sa neskrivenim divljenjem pratimo etablirane starove NFL, pa su tako pomalo neočekivano i u prethodnom FA (prelaznom roku), sve oči bile uprte u Toma Brejdija, Deandrea Hopkinsa, Melvina Gordona i ostale zvezde koje su promenile timove.

Tom Pennington, Getty Images

Pa iako svi navedeni uz još pregršt veterana još predstavlja sam krem NFL moramo biti svesni da je smena generacija u američkom fudbalu uveliko počela. Patrik Mahoms i Lamar Džekson već preuzimaju primat od starijih kvoterbekova, da ne govorimo o još nekolicini mlađih igrača na ovoj u američkom fudbalu najvažnijoj poziciji – Dešon Votson (Hjuston), Kajler Marej (Arizona), Bejker Mejfild (Klivlend), Džoš Alen (Bafalo), Dak Preskot (Dalas), Džered Gof (Los Anđeles Rems), Karson Venc (Filadelfija), Sem Darnold (Njujork Džets). Slično je i na ostalim pozicijama, a svedoci smo da iz godine u godinu svaka nova ruki klasa već u prvoj godini daje igrače koji već u svojim prvim sezonama prave prevagu za timove koji ih izaberu.

Kao nikada ranije prošla sezona iznedrila je i neverovatnu klasu igrača na poziciji hvatača (wide receiver) i ovo je upravo priča o njima. U narednim danima imaćete priliku da pročitate zanimljive priče o svakom od njih, a krenućemo od momka koji je u svojoj ruki sezoni stigao do samog kraja, igrajući u Superboulu za svoj San Francisko.

Dibo Semjuel je izabran u drugoj rundi drafta kao 36. pik od strane 9ersa nakon što su pre njega na poziciji hvatača u prvoj rundi izabrani samo još Markis Braun (Baltimor) i Nkil Heri (Nju Ingland). Njegovo pravo ime je inače Tišon, ali mu je nadimak Dibo (Deebo) nadenuo otac po liku iz filma “Petak” koga je glumio Tini Lister. Danas, praktično niko više i ne pominje njegovo pravo ime.

Elsa/Getty Images

Jedan od ključnih događaja u njegovom životu odigrao se još dok je imao 14 godina, kada je njegov rođeni brat Kvon završio u zatvoru zbog pokušaja pljačke. Nakon povratka iz zatvora posle samo godinu dana, ponovio je delo i izabrao svoj put. Na sreću, iako mu je stariji brat bio uzor u svemu, Dibo odlučuje da krene potpuno suprotnim putem jer je shvatio da ne želi da sledi onaj koji je odabrao njegov brat. Ogroman talenat samo je podupreo velikim radom koji je potom usledio, tako da je igrajući za svoju srednju školu oborio sve rekorde i za četiri godine provedene tamo, ostvario 166 hvatanja za 2.750 jardi uz 36 tačdaunova. Takođe trčao je 133 puta za 898 jardi uz 13 tačdaunova. U svojoj seniorskoj sezoni doveo je svoj tim do polufinala, a te godine izabran je za jednog od trojice najboljih hvatača u svojoj klasi od čak 247 kandidata.

Kao takav, mogao je da bira koledž koji će pohađati, a on se opredelio za svoj lokalni – Južnu Karolinu. Međutim, nije sve krenulo kako je Dibo očekivao. Već na prvom meču protiv Severne Karoline, istegao je zadnju ložu i propustio veći deo te sezone, odigravši samo tri meča uz učinak od 12 uhvaćenih lopti za 161 jard.

Druga sezona je već bila mnogo bolja. Na deset odigranih utakmica Semjuel je imao 59 hvatanja za 783 jarde, istovremeno istrčavši još 98 jardi i ukupno šest tačdaunova. U finalu te sezone protiv Južne Floride zablistao je, uhvativši na tom meču loptu čak 14 puta za ukupno 190 jardi.

Ronald Martinez/Getty Images

Bilo je jasno da je nova zvezda rođena i u trećoj sezoni svi su očekivali pravu eksploziju. Tako se i desilo – već na prvoj utakmici nove sezone Dibo je uhvatio pet lopti za 83 jarde uz dva tačdauna, a takođe je vratio i početno ispucavanje za još jedan tačdaun na samom početku te utakmice. U drugom meču protiv Mizurija, ponovo je vratio početno ispucavanje za tačdaun i imao ukupno 75 jardi kobinovano i jedan tačdaun trčanjem. Na trećem meču protiv Kentakija, na samom početku utakmice uhvatio je pas dugačak 68 jardi i to za tačdaun i najavio novu blistavu partiju. Ali, tada mu je sreća još jednom potpuno okrenula leđa. Prilikom jednog hvatanja krajem treće četvrtine, protivnički igrač je svom težinom pao na njegovu nogu, što je dovelo do preloma fibule i još jedna sezona je bila okončana.

Vratio se da odigra i svoju seniorsku sezonu, iako je već bilo poziva da se prijavi na draft. Te poslednje sezone na koledžu na 12 utakmica imao je učinak od 882 uhvaćene jarde uz 11 tačdaunova, a posebno će ostati upamćena partija protiv Klemsona kada je uhvatio 10 lopti, 210 jardi uz tri tačdauna.

I tako dolazimo do drafta 2019, koji bi ukoliko se ovako nastavi mogao da bude zapamćen kao jedan od najboljih u istoriji kada su u pitanju hvatači. I pored odličnih rezultata na kombajnu, Dibo je izabran tek u drugoj rundi, ali sreći nije bilo kraja, kada je samo nekoliko minuta pre objave dobio telefonski poziv od Džona Linča, generalnog menadžera San Franciska.

Došavši u tim koji je prethodne sezone imao samo četiri pobede uz 12 poraza, nije obećavalo neku blistavu ruki sezonu. U timu je na poziciji hvatača bila nekolicina dobrih igrača, ali daleko od nekog krema kada su u pitanju kriterijumi NFL. U takvoj situaciji Semjuel je dočekan sa mnogo očekivanja, ali su u San Francisku ipak svog rukija polako uvodili u igru ne dozvolivši da rano “izgori”. Možda i najveće zasluge za ono što će se kasnije dešavati tokom sezone, ima trener hvatača legendarni Ves Velker, koji je dugo godina igrao u tandemu sa Tomom Brejdijem u Petriotsima i koji je najviše radio sa Semjuelom, pogotovo u prvim pripremnim kampovima.

Ipak, treba reći da je pre samog početka sezone, mnogo stručnjaka posumnjalo u mogući uspeh Semjuela u ligi s obzirom na njegovu konstituciju – visok je 183 centimentra i težak 98 kilograma. Ali, s obzirom na trend u NFL, ispostaviće se da ovakvi hvatači, uzgred igrači koji poseduju ogromnu brzinu, polako oduzimaju mesto ranijem prototipu hvatača: visoki, elegantni, sa dugim rukama…

I tako, na debiju u NFL protiv Tampe, izgubljena lopta i samo tri hvatanja za 17 jardi. Već na sledećem meču protiv Sinsinatija pet hvatanja, 87 jardi i prvi tačdaun u profesionalnoj konkurenciji. Onda je usledio period u kome se i nije previše isticao. U osmom kolu, prvi hvatač tima Kris Gudvin se povredio i završio sezonu i kao da su se tada otvorila sva vrata za Semjuela. Zanimljivo je da je nedelju kasnije u tim doveden i iskusni Emanuel Senders iz Denvera, ali umesto da mu bude konkurent, Senders se postavio kao mentor i sjajno se uklopio u već odličnu atmosferu u timu, koja je stvorena usled velikog broja pobeda koje je tim ostvario do tada.

Ezra Shaw/Getty Images

U 10. kolu, bio je to Monday Night Football, protiv Sijetla odigrao je svoj najbolji meč do tada, sa 112 uhvaćenih jardi. Već na sledećem meču protiv Arizone, došao je novi rekord sa 134 uhvaćene jarde iz osam hvatanja. U odlučujućoj utakmice sezone, u poslednjem kolu protiv Sijetla, Semjuel je bio jedan od najzaslužnijih za pobedu, koja je San Francisku donela prvo mesto u konferenciji i povlašćeno mesto u plej-ofu. Na tom meču Dibo je imao pez hvatanja za 102 jarde i trčanje od 30 jardi za tačdaun. Ukupno je regularni deo sezone završio sa učinkom od 57 hvatanja, 802 jarde i tri tačdauna. Imao je i 14 trčanja za 159 jardi i takođe još tri tačdauna.

Na kraju je imao tu retku čast i priliku da u svojoj ruki sezoni sa svojim timom igra i u Superboulu. Ostvariti san na samom početku karijere nije mala stvar i to je bila njegova izjava pre meča. Na samoj utakmici, bio je jedan od najboljih u redovima 49ersa. Imao je pet hvatanja za 39 jardi i tri trčanja za 53 jarde, čime je postavio rekord za jednog hvatača u Superboul utakmicama.

Svi znamo kako se završio taj meč. Patrik Mahoms i Kanzas Siti su osvojili Lombardijev trofej. Semjuel je nakon utakmice rekao da je veoma razočaran i da su propustili veliku priliku. Izraz njegovog lica je govorio sve. U njegovim očima videla se glad i želja za revanšom. Nema sumnje da je jedna velika karijera tek na početku i da već sledeće sezone od ovog momka treba očekivati da bude možda i najbolji igrač u napadu svoga tima, a sezona sa preko 1.000 uhvaćenih jardi bi bila samo kruna svega toga… Uz možda još jedan nastup u Superboulu, ko zna? Dibo Semjuel, ime koje će tek značiti u NFL u godinama koje su ispred nas…