Mitrović: Sa Parkerom već pričam o sledećoj sezoni

Panagiotis Moschandreou/Euroleague Basketball via Getty Images

Zvezdan Mitrović, trener koji iz godine u godinu strpljivo gradi karijeru, koji je do sada gotovo svaki san uspeo da pretvori u javu, trenutno se nalazi u Podgorici gde se maksimalno pridržava propisanih mera, u cilju da pruži doprinos u borbi protiv koronavirusa.

U trenutku kada je šampionat Francuske zaustavljen i kada je stala Evroliga, Asvel iz Vilerbana je bio na deobi prvog mesta u domaćem šampionatu, a sa deset pobeda daleko najprijatnije iznenađenje elitnog takmičenja.

Sada je sve pod velikim znakom pitanja. Čelnici Evrolige su naglasili da žele da se takmičenje nastavi, ali da će se to desiti jedino u slučaju da se obezbedi maksimalna bezbednost kada je zdravlje građana širom planete u pitanju. Isto važi i za šampionat Francuske, ABA ligu…

Sada je najvažnije da pobedimo koronavirus. Osoba sam koja sebi uvek postavlja vrhunske ciljeve i nastoji da snove pretvori u javu. Do sada sam velikim trudom, radom i odricanjima uspevao u tome. Sada sanjam da je koronavirus ostao iza nas i da smo ponovo na parketu”, naglasio je Zvezdan Mitrović za Sport Klub i nastavio, “U stalnom sam kontaktu sa čelnicima kluba i predsednikom Tonijem Parkerom. Video sam stav Evrolige. Što se trenera i igrača tiče, kao i klubova, mi ćemo sigurno ispoštovati svaku odluku, a jasno je da bi svi voleli da smo na parketu, umesto u kućnoj izolaciji. Međutim, situacija je drugačija od onoga što mi želimo, tačnije drugačija je od onoga što smo mogli da zamislimo. Ovo što se sada dešava gledali smo samo na filmovima. Nažalost, fikcija je postala stvarnost sa kojom moramo da se borimo. Međutim, nije vreme za junačenje, nego za pametno, disciplinovano i odgovorno ponašanje svakog pojedinca. Borba protiv koronavirusa je obaveza svih građana planete. Apelujem i molim sve građane da ostanu kod kuća, da pomognu medicinskim radnicima koji ulažu zaista nadčovečanske napore protiv nevidljivog, ali izuzetno opasnog protivnika, koji je nemilosrdno odnosi ljudske živote širom planete”.

Ljubitelji košarke sa nestrpljenjem očekuju odluke u vezi sa nastavkom NBA lige, Evrolige, Evrokupa, ABA lige, domaćih šampiona, ali…

Tolga Adanali/Euroleague Basketball via Getty Images

Ali, objektivno, postavlja se pitanje da li je to u ovom momentu realno. Polazim od stav Evrolige. Navedeno je da će takmičenje biti nastavljeno, ali samo pod uslovom da se obezbedi maksimalna sigurnost kada je zdravlje u pitanju. S druge strane, trenutno su gotovo sve granice zatvorene, ekipe uglavnom rasformirane, igrači u kućnoj izolaciji, nisu kročili na parket više od mesec dana. U trenutku kada se odluči da može da se nastavi takmičenje potrebno je bar mesec dana da se ekipe okupe, počnu sa radom i stignu do takmičarske forme. Takođe, nije lako ni ljudima koji treba da donesu odluke o nastavku takmičenja jer odluke ne zavise od njih, odluke diktira globalna zdravstvena pošast koja je stopirala sve životne tokove. Iskreno, voleo bih da nisam u pravu, ali objektivno već bi trebalo da počnemo da razmišljamo o sezoni koja sledi, sa nadom da će ona početi u terminu u kojem je planirana”, naglasio je Mitrović i nastavio u dahu, “Sa Tonijem Parkerom sam pričao o eventualnom nastavku sezone, kako u Evroligi, tako i u šampionatu Francuske, ali već smo počeli da razgovoramo i o planovima za sezonu koja sledi u kojoj će sve ekipe biti suočene sa ekonomskim problemima. Već sada je jasno da će budžeti biti dvostruko, trostruko manji u odnosu na periode pre koronavirusa. U toj situaciji, blagu prednost će imati ekipe koje su igru bazirale na mladim igračima, na momcima iz sopstvenog pogona, a Asvel je upravo takva ekipa. Ponavljam, čekamo odluke u vezi sa nastavkom tamičenja, svi bismo voleli da se stanje vrati u normalu, da se vratimo na parket, ali objektivno, da li je to realno?”.

Na pitanje da li je izvesno da će Parker pored Asvela, preuzeti i fudbalski klub Lion, Mitrović je rekao:

Iskreno, nismo pričali na tu temu, ali na osnovu informacija iz francuskih medija gotovo je izvesno da će tako i biti”.

Godina je počela na najlepši mogući način kada je Zvezdan Mitrović u pitanju. Naime, Košarkaški savez Crne Gore je tradicionalnu nagradu Goran Poli Bojanić, koja se dodeljuje najboljem treneru godine, uručio upravo bivšem selektoru Crne Gore.

Romain Biard/Euroleague Basketball via Getty Images

Emotivno, baš emotivno sam doživeo nagradu. Tačno je da smo plasmanom na Mundobasket ostvarili istorijski uspeh, tačno je da sam srećan zbog duple kruna u Francuskoj, ponosan sam na momke koje sam vodio u državnom timu, kao i momke koje vodim u Asvelu, koji beleže nestvarno dobre rezultate u elitnom društvu. Međutim, nagrada za najboljeg trenera koja nosi ime jednog od najboljih stručnjaka i čoveka kojeg sam imao čast da upoznam Gorana Polija Bojanića, koji je za mene košarkaški otac, od neprocenjivog je značaja”, istakao je Mitrović i nastavio, “Jako mlad sam odlučio da završim košarkašku i započnem trenersku karijeru. Poli Bojanić je bio čovek koji me je iz amaterskih razmišljanja i voda, postepeno uvodio u profesionalnu priču. Nikada neću zaboraviti sa koliko je entuzijazma i napora nabavljao video kasete sa NBA i NCAA utakmica i treninga, kako bi svi mlađi treneri na seminarima imali priliku da vide kako veliki svetski stručnjaci vode treninge. Uspeo je čak da nam obezbedi i prevode kako bi nam sve bilo jasnije. Tada, kao sada nije bilo savremene tehnologije. Učeći od Polija Bojanića i kasnije od vrhunskih stručnjaka kakvi su Aleksandar Nikolić, Željko Obradović, Dušan Ivković, Božidar Maljković, Duško Vujošević, Bogdan Tanjević, shvatio sam da se trudom, radom i odricanjima može stići do cilja. Samo treba verovati i biti spreman na ogroman rad, trud i odricanja. Bio sam spreman na sve to i sada mogu da se pohvalim da već 19 godina radim u inostranstvu, da sam bio selektor Crne Gore, da vodim ekipu u Evroligi”.

Bivši selektor Crne Gore i trener Asvela iz Vilerbana stekao je trenersko ime koje se sa poštovanjem izgovara u Evropi. Put kojim je išao mogao bi da bude primer svim mladim trenerima, iako put nije bio ni malo lak, naprotiv.

Međutim, staro je pravilo da uspeha bez rada, odricanja i ljubavi prema onom što radite i želite nema. Mitrović je sada već daleke 1992. godine odlučio da završi igračku karijeru i da počne da radi na sebi kao treneru. Prihvatio je predlog tada prvog trenera Pikadilija Baneta Vukićevića, seo pored njega, postao asistent i priča je krenula. Mitrović je tri godine proveo u Pikadiliju koji je poznat i kao OKK Titograd, a zatim se preselio u Budućnost gde je nastavio usavršavanje, učenje…

Euroleague Basketball via Getty Images

Mitrović je dugi niz godina radio kao asistent u Budućnosti, ali i u reprezentaciji. Bio je zadužen za rad sa mlađim selekcijama. U periodu kada je imao priliku da sarađuje, tačnije uči od Duška Vujoševića, bio je period kada je jedan od najboljih trenera Evrope, bio u stručnom štabu Crne Gore, a Mitrović radio sa kadetima.

Ponavljam još jednom, Goran Poli Bojanić i Duško Vujošević su me usmerili, objasnili šta treba i kako treba da radim, ako želim da uspem. Neizmerno sam im zahvalan na svakoj košarkaškoj i životnoj lekciji. Napravili su od mene boljeg trenera i čoveka u svakom smislu. Uz sva iskustva koja sam skupljao kao asistent sa mnogim trenerima sa kojima sam radio, uz lekcije koje sam naučio na seminarima i klinikama, uz ogroman induvidualni rad, odlučio sam da se osamostalim. U Crnoj Gori su tada postojala dva ozbiljna kluba Budućnost i Lovćen. Za mene kao mladog trenera nije bilo mesta, pa sam se otisnuo u Ukrajinu”, istakao je Mitrović.

U Ukrajini je vodio Himik, Krivbas, Budiveljnik, Azovmaš. U tom periodu je bio i asistent Luki Pavićevću na Evropskom prvenstvu 2013. godine. Mnogi su u trenutku kada je Mitrović krenuo put Ukrajine, konstatovali da će se brzo vratiti. Postavljali su pitanje, ko je karijeru napravio u Ukrajini? Zvezdan Mitrović je uspeo.

fiba.basketball

Nisam imao strah jer me je vodila ogromna želja i motiv. Bio sam odlučan u nameri da dam sve od sebe, da sve što sam naučio od trenera čija sam imena spomenuo iskoristim i da napravim nešto od karijere, da ostanem u košarci, da pokažem da mogu da budem trener. Imao sam i ogromnu obavezu prema ljudima od kojih sam učio jer nisam želeo da ih razočaram i izneverim. Ukrajina je u tom periodu bila relativno nerazvijena kada je košarka u pitanju. U timu ste mogli da imate samo dva stranca, odnosno mogli ste da se oslonite samo na domaće igrače, odnosno na stvaranje tima, na stvaranje košarkaša. S obzirom na to da sam veći deo karijere proveo u radu sa mlađim igračima bilo je to za mene pravo zadovoljstvo. Veliki rad, predanost, uz sva odricanja i posvećenost momaka sa kojima sam radio je doneo i željene rezultate. U Ukrajini sam proglašen za najboljeg trenera, osvojio sam titulu sa Krivbasom, Kup sa Budiveljnikom. Radio sam sa mnogo mladih igrača iz Ukrajine koji su kasnije napravili vrhunske karijere i jako sam ponosan na to”, naglasio je Mitrović.

Posle sjajne decenije u Ukrajini, Mitrović je odlučio da je vreme za korak dalje i to veliki. Stigla je ponuda od Monaka i Mitrović je stigao u Kneževinu. Sa Monakom je osvojio tri trofeja Kupa, dva puta je izabran za najboljeg trenera Francuske, dva puta je igrao u finalu FIBA Lige šampiona, dobio je poziv da peti put bude učesnik Ol star vikenda u Francuskoj, a od princa Alberta zajedno sa celom ekipom koju je vodio dobio orden za velike zasluge na sportskom polju.

“Jedino mi je žao što nismo osvojili titulu iako smo dve sezone bili neprikosnoveni posle ligaškog dela takmičenja. U prvoj sezoni nas je Asvel izbacio odmah na startu doigravanja, a zatim smo poraženi u velikom finalu potpuno nezasluženo, uz neke svari koji nemaju veze sa korektnim ponašanjem na terenu. Podatak da je princ Albert odlučio da nas odlikuje iako nismo osvojili titulu, a da su to odlikovanje do sada dobili jedino fudbaleri kada su bili šampioni Francuske, dovoljna je satisfakcija, iako sam bio baš ljut i besan posle finala. Moram da naglasim da sam ljut i besan, samo kada se dešava nešto što nije pravedno”, naglasio je Mitrović i nastavio, “Pomešanih osećanja sam napustio Monako, isto kao i Ukrajinu. Ostvario sam sjajne rezultate, stekao mnogo dobrih prijatelja, ali ponuda Asvela je jednostavno bila prilika da napravim korak napred. To se jednostavno ne odbija. Sezona je bila fenomenalna. Osvojili smo duplu krunu, stigli do Evrolige u kojoj je cilja bio da svaku pobedu slavimo kao da smo osvojili medalju jer imamo ekipu koja je daleko od finansijskih moćnijih giganata, ali uspeli smo da stignemo do deset medalja, a kompletna ekipa je i dalje gladna uspeha i ne želi da stane. Da li će to biti ove, ili što je mnogo realnije, naredne sezone, u ovom trenutku je manje važno, važno je da pobedimo koronavirus, te da život vratimo u normalne tokove, da se ponovo svi zajedno vidimo na parketu”.

Tolga Adanali/Euroleague Basketball via Getty Images

Prošle godine, Mitrović je uoči Nove godine, imao ogromnu želju da izbori plasman na Mundobasket, želja, ili ti san je postao java.

Nisam razmišljao nijednog trenutka kada je stigla ponuda. Nisam razmišljao o tome da li je rizik veliki ili nije, da li to može da bude loše za moju karijeru ili ne. Meni je selektorsko mesto državnog tima čast i obaveza. San koji je postao java. Zajedno sa momcima sanjao sam da se nekako izborimo sa Belorusijom i prođemo u drugu ili ti glavnu fazu. Dobili smo Belorusiju u meču koji je bio biti ili ne biti, a zatim rasterećeni i puni samopouzdanja i Sloveniju. Usledila je još jedna utakmica sa prefiksom biti ili ne biti. Dobili smo Ukrajinu, a onda su stigla dva čuda u vidu velikih pobeda nad Turskom i Letonijom. Zatim smo posle čudesne utakmice i triler završnice protiv Letonije u Podgorici stigli do Mundobasketa. Borili smo se na Svetskom prvenstvu, momci su dali sve od sebe i zaista sam ponosan na ekipu koju sam vodio”, naglasio je Mitrović i nastavio, “Izbor Boška Radovića za selektora je logično rešenje koje potpuno podržavam. U pitanju je mlad trener koji je već dugi niz godina član reprezentacije. Sarađivao je sa Duškom Vujoševićem, Lukom Pavićevićem, Bogdanom Tanjevićem, meni je mnogo pomogao na putu ka Mundosketu. Bio je selektor mlađih selekcija, odlično zna, kako treba pripremati ekipu tokom neugodnih FIBA prozora. Iako je grupa jako teška, verujem da će Radović uspeti sa reprezentacijom Crne Gore da izbori plasman na šampionat Evrope u konkurenciji sa Francuskom, Nemačkom i Velikom Britanijom”.

U međuvremenu, Mitrović se, kao i gotovo svi sportisti, treneri i članovi sportske porodice širom planete pridržava propisanih mera u borbi protiv koronavirusa i sanja da će uskoro san postati java, da će ponovo biti uz ekipu na parketu. Do sada, svi snovi Zvezdana Mitrovića su postali java, pa je gotovo izvesno da će i ovaj. Jedina dilema, dilema koja muči sve ljubitelje košarke je da li će se to desiti ove, ili će magija pod obručima ponovo početi da opčinjava neke nove klince, naredne sezone.