Sena

Reuters/Stinger

Pre 26 godina, prvog dana maja 1994. na trci u Imoli poginuo je jedan od najvećih vozača u istoriji Formule 1 Aerton Sena.

Čoveka iz Sao Paula, koji je u večnost otišao sa samo 34 godine života, mnogi smatraju prvim asom ovog opasnog sporta u kojem je ostavio zaostavštinu od tri titule svetskog šampiona (1988, 1990. i 1991. godine), 41 pobedu i 80 podijuma.

Povezano

Ostalo je zapisano da je vozeći tokom deceniju duge karijere za ekipe Tolemana, Lotusa, Meklarena (u kojoj je stigao do svih titula) i Vilijamsa nastupio u 161 trci za svetski šampionat i čak 65 puta imao pol poziciju. Zbog sjajnih vožnji po kiši dobio je nadimak ’Kišni čovek’, a njegova dramatična nadmetanja sa velikim rivalom i jedno vreme kolegom iz tima Alenom Prostom ni danas nisu zaboravljena.

Sena je bio pobožni katolik koji je često citirao Bibliju, a jednom prilikom je izjavio: “To što imam veru u Boga ne znači da sam besmrtan”. U Brazilu nijedan sportista osim fudbalera Pelea i Garinče nije u narodu uživao takvu popularnost kao ovaj junak sa staza Formule 1. Njegovom poslednjem ispračaju u Sao Paulu je prisustvovalo oko milion ljudi, dok je Aerton za života donirao velike sume iz svog ličnog bogatstva za pomoć siromašnoj deci najveće države Južne Amerike. Uživao je u skijanju na vodi, veslanju na dasci, ribolovu, ali je često upravljao svojim ličnim helikopterom, te jednom prilikom vozio mlazni avion vazduhoplovnih snaga Brazila. Objasnio je da vožnju opasnim bolidima koristi kao sredstvo za vlastito samootkrivanje ali i kao motivaciju za nove izazove.

Što više pritisnem, to više pronalazim u sebi. Uvek tražim sledeći korak, drugačiji svet u koji idem, područja na kojima ranije nisam bio. Usamljeno je voziti Gran Pri bolide, ali je i veoma upijajuće. Doživeo sam nove senzacije i želim još. To je moje uzbuđenje, moja motivacija“.

Budući svetski šampion Formule 1 rođen je 21. marta 1960. kao stariji sin bogatog vlasnika zemlje i tvornica Miltona de Silve i njegove supruge Neide, koja se devojački prezivala Sena. Mali Aerton, koga su roditelji zvali ’Beco’, interesovanje za automobile i motociklističke trke je pokazao već kao četvorogodišnjak, da bi tri godine kasnije seo za volan džipa. Kada je imao 13 godina počeo je da se takmiči u kartingu sa znatno starijim rivalima, a tokom rane karijere je imao podršku oca, velikog zaljubljenika u automobilizam. Prvi veliki uspeh ostvario je 1977. godine trijumfovavši u južnoameričkom karting šampionatu, da bi se 1981. preselio u Englesku gde je počeo da se nadmeće u trkama britanske Formule Ford 1600. Već u debitantskoj sezoni osvojio je prvo mesto, dok je u sledećoj bio još uspešniji –  pobedio je i u britanskoj i u evropskoj Formuli Ford 2000.

Mike Powell/Getty Images

Zanimljivo je da je pre starta te sezone, pod pritiskom roditelja da preuzme ulogu u porodičnom biznisu, planirao povratak u Brazil i povlačenje iz automobilskog sporta. Odustao je od te namere kada mu je ponuđeno da za 10.000 funti vozi sa ekipom Formule Ford 2000, a tada je i doneo odluku da ubuduće nastupa sa devojačkim prezimenom svoje majke – Sena. Iduće 1983. osvojio je titulu u Formuli 3, čime je sebi konačno kupio ulaznicu za nastup u najcenjenijem nadmetanju bolida – Formuli 1.

U debitanstskoj sezoni 1984. godine bio je deo tima Toleman-Harta, a prvi bod u trkama za Svetski šampionat osvojio je na Velikoj nagradi Južne Afrike. Pažnju na sebe skrenuo je nastupom u Monaku gde je startovao kao 13. na stazi koja je bila izuzetno teška za vožnju zbog jake kiše koja je padala tog dana u Grimaldijevoj kneževini. Iako je na ovoj stazi preticanje skoro nemoguće mladi Brazilac je redom preticao sve vozače koji su se nalazili ispred njega, da bi se u 31. krugu našao i ispred tada vodećeg Alena Prosta. Trka je, međutim, nakon toga prekinuta zbog jake kiše, a pošto se prema pravilima Formule 1 računao poredak iz prethodnog kruga Francuz je proglašen pobednikom, dok je Aertonu pripalo drugo mesto. Bio je to najbolji rezultat Južnoamerikanca u debitantskoj sezoni koju je okončao na devetom mestu sa 13 osvojenih bodova, ali i početak velikog rivalstva između Prosta i Sene.

Momak iz Sao Paula je iduće sezone prešao u tim Lotusa i već u drugoj trci, voženoj po jakoj kiši u portugalskom Eštorilu, ostvario svoju prvu od ukupno 41 pobede u karijeri. U Eštorilu je postavio i najbrži krug trke, te stekao nadimak ’Kišnog čoveka’ koji će ga pratiti do tragičnog kraja u Imoli. Trku za Veliku nagradu Austrije okončao je na drugoj poziciji iako je čak u tri navrata bio vodeći, da bi u kišnim uslovima koji su pratili nadmetanje u Belgiji ponovo stigao pre svih rivala do cilja. Šampionat je okončao na četvrtom mestu generalnog poretka, baš kao i naredne 1986. godine. Tu sezonu je započeo odlično, bio je drugi u Brazilu i pobednik trke koja se vozila u Španiji. U nastavku sezone nije bio tako uspešan, ali je nakon trijumfa u Detroitu uveo u praksu ritual mahanja brazilskom zastavom tokom počasnog kruga koji će se ponavljati posle svake njegove pobede.

Simon Bruty/Allsport

Lotus je 1987. godine, u sezoni u kojoj je Brazilac poslednji put vozio za ovu ekipu, dobio snažnije Hondine motore. Aerton je, nakon sudara i sukoba koji je imao sa Najdželom Menselom na trci za Veliku nagradu Belgije, ostvario dve uzastopne pobede i izbio na prvo mesto u generalnom plasmanu. U Monaku je zabeležio prvi trijumf u Kneževini, a još jednom je bio brži od svih rivala na stazi u Detroitu. Ipak, kako je sezona odmicala postajalo je jasno da Vilijamsovi bolidi imaju prednost u odnosu na konkurente, što se najbolje moglo videti u Velikoj Britaniji gde su Mensel i Nelson Pike nadmašili Senu i njegovog timskog kolegu Satorua Nakađimu. Nezadovoljan mogućnostima Lotusa, as iz Sao Paula je najavio da će naredne 1988. preći u redove Meklarena što je i učinio po okončanju šampionata u kojem je sa sakupljenih 57 bodova zauzeo treće mesto u generalnom poretku.

U Meklarenu mu je timski kolega postao veliki rival, dotadašnji dvostruki svetski šampion Alen Prost sa kojim je imao složene odnose. Iako su bili konkurenti u borbi za titulu, ipak su morali da zbog interesa tima rade zajedno, posebno na testiranju bolida. Na trci za Veliku nagradu Portugala Sena je skrenuo da blokira Prosta, a Francuz razljućen manevrom rivala kritikovao je Brazilca na sastanku koji je održan po okončanju nadmetanja. Aerton se izvinio zbog ovog incidenta koji, međutim, neće biti poslednji nesporazum između ove dvojice velikih vozača Formule 1.

Sena i Prost su te sezone zajedno ostvarili 15 pobeda na 16 održanih trka Svetskog šampionata, ali je titula konačno pripala Brazilcu. Sada već 28-godišnji automobilistički as iz Sao Paula je zabeležio trijumf više (osam pobeda) i sakupio tri boda više u generalnom plasmanu (90:87), što mu je bilo dovoljno da upiše svoje ime među besmrtnike ovoga sporta. Zanimljivo je da je odlučujuću pobedu ostvario na trci u Japanu na kojoj je morao da pobedi Prosta ukoliko je želeo da postane šampion. Loše je započeo nadmetanje ali je, iskoristivši pomoć svog najboljeg saveznika – kiše postepeno preticao rivale i na kraju završio trku ispred drugog vozača Meklarena. Sena je sa osam pobeda u šampionatu te 1988. nadmašio dotadašnje surekordere Džima Klarka i Alena Prosta (trijumfovali su u po sedam trka u jednoj sezoni), a postao je i čovek sa najviše pol pozicija (13) u jednoj sezoni ovog takmičenja.

Naredne 1989. godine odnosi između dvojice velikih konkurenata su se još više zaoštrili, da bi, nakon incidenta na pretposlednjoj trci sezone u japanskoj Suzuki, Francuz zamenio Brazilca na svetskom automobilističkom tronu. Sena je uspešno započeo šampionat trijumfovavši u San Marinu, Monaku i Meksiku, a kasnije je bio najbolji i u trkama voženim u Nemačkoj, Belgiji, Španiji. ’Profesor’ iz Francuske, koji je prestao da komuncira sa Brazilcem nakon novog incidenta u Imoli kada je Aerton navodno prekršio njihov džentlmenski dogovor da ne pretiču jedan drugoga na startu, uzvratio je serijom pobeda, pa je tako pred obračun u Suzuki bio u boljoj poziciji od jedinog rivala.

Sena je na trci u Japanu morao da trijumfuje kako bi održao neizvesnost do poslednje trke sezone, dok je njegovom kolegi iz ekipe Meklarena odgovaralo da Brazilac ne zavši nadmetanje u Suzuki jer bi u tom slučaju odmah mogao da počne sa proslavom treće titule svetskog šampiona. Južnoamerikanac je sve vreme napadao vodećeg Prosta, a kada je u jednom trenutku u 42. krugu krenuo da ga pretekne došlo je do sudara zbog Francuzove odluke da timskom kolegi prepreči put. Obojica su se našla van staze, ali je za razliku od Prosta, koji je odustao od trke, šampion iz Sao Paoua, nakon zamene prednjih guma u boksu, nastavio borbu za odbranu trona. Uspeo je da preuzme vođstvo i prvi prođe kroz cilj, međutim, nije mu bilo suđeno da proslavi pobedu i ostane kandidat za tron do poslednje trke šampionata.

Sudije su diskvalifikovale Senu sa obrazloženjem da se “na neprimeran način vratio na stazu”. Sad već bivši svetski šampion je bio besan i smatrao je da iza ove političke odluke stoji predsednik FIA Žan Mari Balestre, zemljak i prijatelj Alena Prosta. Nakon što je novčano kažnjen (100.000 dolara) i privremeno suspendovan Brazilac se nosio mišlju da okonča karijeru Formuli 1, ali je posle razgovora sa šefom Meklarena Ronom Denisom odustao od te namere. Prost, koji je zbog poremećenih odnosa u ekipi Meklarena po okončanju sezone otišao u tim Ferarija, odbacio je početkom 1990. optužbe da je na trci u Suzuki namerno preprečio put Seni.

Aerton ima mali problem. Misli da se ne može ubiti, veruje u Boga, a ja smatram da je to izuzetno opasno za nas druge vozače”, kazao je tada aktuelni šampion naše planete.

Pascal Rondeau/Allsport

I naredne 1990. odluka o šampionu pala je na Velikoj nagradi Japana, ali se ovoga puta nekadašnji ’mali Beco’ osvetio ’Profesoru’ iz Lorete. Seni je sada, za povratak titule, bilo dovoljno da Francuz ne završi trku u Suzuki, što se zaista i desilo već u prvom krugu. Brazilac je bio najbrži na treningu, ali je trku poveo Prost kome je bila neophodna pobeda. Rival mu, međutim, nije dozvolio da daleko odmakne, već se pri brzini od 250 kilometara na sat na ulasku u zavoj zakucao u Alenov bolid. Telemetrija je kasnije pokazala da Južnoamerikanac uopšte nije kočio pre sudara, dok je branilac titule usporio svoj Ferari. Obojica su, zbog pretrpljene štete u sudaru, odustala od trke, pa je tako 30-godišnjak iz Sao Paula po drugi put postao svetski šampion u Formuli 1. I Sena je, kao njegov veliki konkurent sezonu ranije, demantovao optužbe da se namerno sudario sa Prostom.

Video sam priliku da ga preteknem i krenuo sam. To je ono što trkači vozači rade”.

Kasnije je priznao da se osvetio Prostu za ono što se desilo 1989. godine, a njih dvojica nisu razgovarali sve do 1993. kada se Francuz, osvojivši četvrtu titulu svetskog šampiona, oprostio od nastupa u Formuli 1. Sena je 1991. godine ostvario sedam pobeda u šampionatu i tako postao najmlađi trostruki prvak naše planete u ovom sportu. Prost mu te sezone, zbog pada perfomansi u Ferariju, nije bio ozbiljan konkurent u nadmetanju za tron. Glavni rival mu je bio Mensel, a odluka o šampionu je pala, gde bi drugo nego na stazi u Japanu. Pošto se Britanac, kome je u ovom nadmetanju bila neophodna pobeda da bi zadržao šanse za titulu, u 10. krugu izleteo sa staze, Brazilac je velikodušno prepustio timskom kolegi Gerhardu Bergeru da prvi prođe kroz cilj, dok se sam zadovoljio osvajanjem drugog mesta.

Aerton je planirao da 1992. godine pređe u tim Vilijamsa ali je, na molbu izvršnog direktora Honde Nobuhika Kavamota, pristao da i naredne sezone vozi sa Meklaren-Hondu. Problem je, međutim, bio u tome što je novi Meklarenov bolid imao nekoliko nedostataka i nije mogao da se adekvatno suprotstavi kvalitetnijem Vilijamsu. Branilac titule je zabeležio tri pobede u šampionatu (u Monaku, Mađarskoj i Italiji), što mu nije bilo dovoljno da se po četvrti put popne na Olimp. Sezonu tokom koje je imao sukobe sa mladim Mihaelom Šumaherom, koji ga je optužio “da igra oholo”, okončao je na četvrtom mestu, čime svakako nisu bile zadovoljene njegove ambicije.

Želeo je da naredne 1993. vozi za Vilijams ali je njegov transfer stopirao novi član ovog tima Alen Prost. Francuz koji je prethodno popunio jedno upražnjeno mesto u Vilijamsovom timu iskoristio je tačku ugovora koja mu je omogućavala da bira drugog vozača u ekipi, te stavio veto na dolazak velikog rivala.  Sena je na kraju pristao da ostane u dosadašnjem timu, s tim što sa Meklarenom ovaj put nije sklopio jednogodišnji ugovor, već angažman koji se odnosio na svaku pojedinačnu trku i Brazilcu donosio milion dolara po nastupu.

Nakon trijumfa u šestoj trci sezone koja se vozila u Monaku Aerton se nalazio na vodećoj poziciji u generalnom plasmanu. Ipak, uskoro se pokazalo da Meklaren ne može da se ravnopravno nadmeće sa Vilijams-Renoom. Prost i Dejmon Hil su pobedama potvrđivali superiornost svojih bolida, dok je Senin automobil imao mehaničke kvarove na nadmetanjima u San Marinu, Kanadi i Velikoj Britaniji.  Na pretposlednjoj trci šampionata bio je najbolji u Japanu, ali je zatim ušao u verbalni i fizički sukob sa Edijem Irvinom koga je udario u lice. Zbog ovog neprimernog postupka sankcionisan je sa zabranom nastupa u dve vožnje naredne 1994. godine, međutim ova kazna je obrzo ukinuta.

Poslednju, 41. pobedu u karijeri Sena je ostvario na Velikoj nagradi Australije. Završno nadmetanje sezone na stazi u Adelejdu okončao je trijumfom nad svojim najvećim rivalom, što mu je omogućilo da šampionat završi kao drugi u  generalnom plasmanu. Francuza, koji je nakon ove trke sa četvrtom titulom svetskog šampiona otišao u penziju, čovek iz Sao Paula je u Australiji po okončanju trke dočekao na gornjem stepeniku pobedničkog postolja, čime je, kako su mnogi smatrali, učinio simboličan gest pomirenja sa najvećim rivalom.

Mike Hewitt/ALLSPORT

Pošto se Prost penzonisao više nije bilo prepreka da Brazilac  narednu sezonu (1994. godine) započne kao član Vilijamsovog tima. Prilikom predsezonskih testiranja novog bolida izrazio je nezadovoljstvo njegovim perfomansama, ali i slutnju da bi predstojeći šampionat mogao da donese tragedije na stazama Formule 1.

Imam vrlo negativan osećaj u pogledu upravljanja vozilom. Automobil ima svoje karakteristike u koje još nisam potpuno siguran… Biće ovo sezona sa mnogo nesreća i rizikujem da kažem da ćemo imati sreće ako se ne dogodi nešto zaista ozbiljno”.

Nakon odustajanja u prve dve trke šampionata, Aerton je najavio da sezona za njega počinje nastupom na Velikoj nagradi San Marina, koja je bila na programu 1. maja 1994. u Imoli. Dobro raspoloženje su mu, međutim, pokvarile nesreće, čije su žrtve, uoči njegove trke, bili Austrijanac Roland Racenberger i Senin zemljak i prijatelj Rubens Barikelo. Racenberger je izgubio život kada je njegov bolid tokom subotnjih kvalifikacija udario u betonski potporni zid, dok je Barikelo prilikom izletanja sa staze koje se desilo dan ranije imao više sreće – zadobio je lom nosa i ruke.

Duboko potresenom Seni su, kad mu je šef medicinske službe FIA Sid Votkins saopštio vest o Austrijančevoj smrti, potekle suze niz lice. Votkins, koji je inače bio dobar prijatelj trostrukog svetskog šampiona, predložio je Brazilcu da sutradan ne nastupi u trci, već sa njim ode u ribolov (obojica su delili ovu strast), međutim Aerton je odbio da tako postupi i krenuo u susret sudbini.

Christian Fischer/Bongarts/Getty Images

Pre nego što je poslednji put u životu seo u bolid, čovek iz Sao Paula je tog nedeljnog jutra u Imoli razgovarao sa doskorašnjim velikim suparnikom Alenom Prostom o pronalaženju načina za poboljšanje bezbednosti vozača Formule 1. Usledio je start trke u čijm je sedmom krugu, vozeći ispred prvog pratioca Šumahera, Sena svojim bolidom pri brzini od oko 307 kilometara na čas napustio trkačku liniju, a zatim udario u betonski zid u krivini „Tamburelo“. Teško povređenog brazilskog asa su iz automobila izvukli doktor Votkins i njegov medicinski tim, pokušavši da mu pruže prvu pomoć. Sena je imao otkucaje srca, ali i značajan gubitak krvi (oko četiri i po litara), a zbog pacijentovog lošeg neurološkog stanja Votkins je na licu mesta obavio traheotomiju i zatražio da Aerton hitno bude helikopterom prebačen u bolnicu u Bolonji. Nažalost, u ovom medicinskom centru nisu mogli sa spasu trostrukog svetskog šampiona Formule 1, koji je zadobio fatalne lomove lobanje i povrede mozga, pa je šefica za hitne slučajeve u bolonjskoj bolnici „Marija Tereza Fijandri“ u 18.40 časova saopštila da je Sena preminuo.

Jedan od najvećih sportskih sinova Brazila je uz najviše državne i vojne počasti sahranjen u rodnom gradu na groblju “Morumbi”. Nad njegovim večnim prebivalištem ispisane su reči: „Ništa me ne može odvojiti od ljubavi prema Bogu”. Na Seninom poslednjem ispraćaju kovčeg sa posmrtnim ostacima velikog šampiona je nosio i njegov nekadašnji rival Alen Prost koji je kasnije objasnio zašto se, nakon određenih nedoumica, ipak odlučio da dođe na sahranu čoveka sa kojim nije imao dobre odnose.

Da nisam to učinio, kajao bih se celog života! Kada je poginuo, osetio sam kako je deo mene otišao sa njim zauvek!”.