Budućnost NFL je već počela vol. 10

Jacob Kupferman/Getty Images

U samo predvečerje ovogodišnjeg NFL drafta kao bomba je odjeknula vest da su Karolina Pantersi potpisali četvorogodišnji ugovor sa svojim raning bekom Kristijanom Mekefrijem za sumu od 64 miliona dolara, učinivši ga tako najplaćenijim igračem u istoriji NFL na ovoj poziciji.

Bobby Ellis/Getty Images

Iako je za mnoge ova vest bila pomalo neočekivana, svi dobro upućeni poznavaoci prilika u NFL sa odobravanjem su komentarisali ovaj potez Pantersa. Posebno znajući šta je sve ovaj momak ostvario u ligi za prethodne tri godine, koliko je prošlo od kada je sa svog univerziteta Stenford kao osmi pik na draftu 2017. godine stigao u ligu.

Povezano

Naravno, da su i ovde mišljenja podeljena o tome: ko je najbolji raning bek u NFL i ko zaslužuje najveću platu, ali jedno je sigurno, Mekefri jeste jedan od najboljih i možete da ga volite ili ne, ali njegovi brojevi i impresivna statistika jednostavno ne lažu. Najbolji komentar na ovu vest, izrečen naravno u šali, glasio je: “Sve je otišlo bestraga, kada je najbolji i najplaćeniji raning bek u NFL belac”.

Ali, hajde da se malo bolje upoznamo sa ovim momkom, koji apsolutno pripada grupi igrača kojima je budućnost NFL već počela. Kristijan će tek u junu napuniti 24 godine, a rođen je u Kesl Roku u državi Kolorado, što nije nimalo slučajno, s obzirom na to da je njegov otac Ed Mekefri, bivši tajt end Denver Bronkosa. Stariji Mekefri je za Bronkose igrao u periodu od 1995. do 2004. godine, pošto je prethodno kraće vreme bio član Njujork Džajantsa i San Francisko 49-ersa. Bio je član slavne generacije Bronkosa koja je predvođena Džonom Elvejom osvojila dva vezana Superboula, a imao je sreću da i sa Najnersima jednom postane šampion. Još dok je studirao na Unverzitetu Stenford, upoznao je svoju današnju suprugu Lisu, koja je bila članica fudbalskog tima i koja bi po mišljenju mnogih da nije bilo povrede leđa sigurno dogurala do reprezentacije Sjedinjenih Država.

Ezra Shaw/Getty Images

E sada, možda je to bila i srećna okolnost jer su se tako njih dvoje posvetili formiranju porodice, čiji su rezultat četiri sina, koji su se rodili u periodu dok je Ed igrao za Bronkose. Junak naše priče Kristijan je drugo po redu dete, a zanimljivo je da je i njegov stariji brat Maks igrao fudbal na Djuku, dok su druga dva mlađa brata još aktivni i obojica igraju kao kvoterbekovi – Dilan na Univerzitetu Mičigen, a najmlađi Luk na Univerzitetu Nebraska. Kako bi priča o ovoj mega sportskoj porodici bila upotpunjena, obavezno treba istaći i da je Kristijanov stric Bili igrao košarku na Univerzitetu Djuk, a da je i njegov deda po majci Dejv osvajač medalje u atletici na Olimpijskim igrama u Rimu davne 1960. godine.

Sa takvim genima nije ni čudo što su se sva četiri brata posvetila fudbalu, ali Kristijan je za sada ipak taj koji je u centru pažnje, mada se može reći da je to bio od samog  početka jer se od njegovih malih nogu videlo da je super talentovan. Kao član srednjoškolskog tima Vejlor, čiji je njegov otac danas trener, za četiri godine postavio je sve moguće rekorde i škole i države Kolorado, od kojih se izdvajaju: broj ukupno osvojenih jardi (8.845) i ukupno postignuti tačdaunovi (141). Zanimljivo je da u to vreme igrao na čak četiri pozicije u timu: kao raning bek, vajd risiver, kornerbek i panter. Ovde je važno istaći i da se Mekefri toliko isticao brzinom, da je bio član i atletskog tima, za koji je 100 metara trčao za manje od 11 sekundi, tačnije 10.75. Kada je došlo vreme za koledž, opredelio se za isti onaj na kojem je studirao njegov otac i tako postao član Stenforda.

Iako je već na otvaranju sezone kao frešmen uhvatio pas za 52 jarde i pretvorio ga u tačdaun, nije video previše akcije cele te godine, uprkos tome što je igrao na svih 13 utakmica. Ipak, već sledeće sezone, sve je došlo na svoje mesto i Mekefri postaje prava koledž zvezda. Ta sezona 2015, ostaće zabeležena u istoriji pošto je Mekefri srušio dotadašnji NCAA rekord legendarnog Berija Sendersa po broju ukupno osvojenih jardi u jednoj sezoni. Sendersov rekord od 3.250 jardi, Mekefri je pretekao učinkom od 3.864 jarde. Tu sezonu je završio sa preko 2.000 istrčanih jardi i jednoglasno se našao u najbolje timu Amerike. Iste godine, bio je nominovan i za Hajsmanov trofej, ali je on tada ipak otišao u ruke takođe jednog raning beka Dereka Henrija.

Steve Dykes/Getty Images

Tokom Rouz Boula na kraju te sezone, postavio je još jedan rekord jer je u toj finalnoj utakmici istrčao za 172 jarde i imao 109 uhvaćenih jardi, uz dva postignuta tačdauna, od kojih je jedan zapravo bio pant ritern, koji je vratio za 63 jarde u ubedljivoj pobedi svog tima. U svojoj poslednjoj godini na koledžu, ponovio je sjajnu sezonu, sa najviše istrčanih jardi (1.604) u jednoj od najjačih koledž konferencija i imao prosečan učinak od preko 200 ukupno jardi po meču, uz 16 postignutuh tačdaunova. Ukupno, za sve te tri godine na Stenfordu, osvojio je 6.987 jardi ukupno i postigao 33 tačadauna. Odlučio je da ne igra na poslednjoj utakmici sezone u jednoj od Boul utakmica, što su mu neki zamerili, ali Kristijan je hteo da se što bolje pripremi za predstojeći kombajn, pošto se prethodno prijavio za draft te 2017. godine.

Bio je rangiran među tri-četiri najbolja raning beka na tom draftu, projektovan da sigurno bude izabran već u prvoj rundi. I zaista se tako i dogodilo, pošto su ga Karolina Pantersi izabrali kao osmog pika i to kao drugog raning beka izabranog te večeri, pošto je Džeksonvil sa četvrte pozicije uzeo Leonarda Forneta. Eto igrom slučaja, ovih dana je stigla vest da je taj isti Džeksonvil odbio opciju da Forneta zadrže pod ruki ugovorom i petu sezonu, nakon što ova sezona 2020. bude završena. Ipak treba reći da je ovaj Mekefrijev plasman na osmo mesto na draftu bio i te kako veliki uspeh ako se pogleda klasa trkača koja je te godine došla u ligu i da su posle njega ostali birani tek u drugoj i ostalim rundama sledeća imena: 41. pik Dalvin Kuk (Minesota), 48. pik Džo Mikson (Sinsinati), 67. pik Alvin Kamera (Nju Orleans), 86. pik Karim Hant (Kanzas Siti – Klivlend), 105. pik Džejms Koner (Pitsburg), 119. pik Tarik Koen (Čikago), 143. pik Marlon Mek (Indijanapolis), 182. pik Aron Džons (Grin Bej) i 249. pik Kris Karson (Sijetl), od kojih je većina u prethodne tri sezone makar po jednom stigla do Proboula, računajući naravno i samog Mekefrija.

A taj put do svog prvog Proboula na kraju ove poslednje sezone i ugovora koji ga je 16. aprila 2020. godine učinio najplaćenijim trkačem u istoriji NFL nije bio nimalo lak. Pogotovu ako se u obzir uzme činjenica da je kao po nekom nepisanom pravilu bio žestoko podređen od strane stručnjaka, smatrajući ga previše „sitnim“ i „lakim“ za ono što ga čeka u NFL i da pre svega zbog toga ima male šanse da bilo šta napravi. Jedini koji je toliko verovao u ovog momka bio je naš kolega Mihailo Stefanović, koji je od prvog trenutka govorio da će Kristijan biti „zver“ i da će napraviti čudo. 

Andy Lyons/Getty Images

I tako je belac na poziciji raning beka sa visinom od samo 180 cm i težinom od 90 kilograma krenuo da sebi krči put u NFL. Prva sezona nije bila toliko blistava, mada se učinak od 435 istrčanih i 650 uhvaćenih jardi uz ukupno sedam tačdaunova, nikako ne može nazvati skromnim učinkom, posebno za jednog rukija. Uz to, njegova Karolina se plasirala za plej-of gde je već na startu poražena od divizijskog rivala Nju Orleans Sejntsa 26:21, u meču u kojem je Mekefri istrčao za 16 jardi, ali zato uhvatio 101 jard uz jedan tačdaun.

Već sledeće sezone postaje starter i igra Pantersa polako, ali sigurno počinje da se oslanja na igru Mekefrija, koji na isti način postaje glavni oslonac ekipe. Kao i u srednjoj školi i na koledžu, rekordi počinju da padaju kao na traci. Jedan od njih se desio na meču protiv Sejntsa kada je bio Monday Night Football, na kojem je istrčao za 50 jardi, imao hvatanja za 50 jardi i bacio tačdaun dugačak 50 jardi, što je pre njega uspelo samo slavnom Volteru Pejtonu (obavezno pročitajte priču o njemu u blogu kolege Igora Gaćeše). Oborio je te sezone najveći broj rekorda ekipe, a sezonu završio sa učinkom od 1.098 istrčanih jardi uz sedam tačdaunova, ali i sa 107 hvatanja (rekord NFL za jednog trkača), 867 osvojenih jardi i pet tačdaunova. Postao je tek treći beli raning bek u istoriji koji je istrčao više od 1.000 jardi u sezoni. Na njegovu žalost, Karolina nije stigla do plej-ofa, a čak i ovakav njegov učinak nije bio dovoljan za Proboul, iako je svima bilo jasno da je napravljena velika nepravda.

Ali, Kristijan je bio strpljiv i dočekao sezonu 2019, koja je u potpunosti bila njegova. Istina velika tumbanja u timu, povreda i neigranje prve zvezde tima Kema Njutna, otpuštanje dugogodišnjeg prvog trenera tima Rona Rivere usred sezone, značajno su u zasenak bacili još jednu neverovatnu sezonu koju je ovaj momak pružio. Tokom nje je pokazao svim „nevernim tomama“ da i jedan omaleni, beli raning bek može da bude najbolji u ligi. Rekordi su ponovo pljuštali na sve strane. Čak i pored toga što se igra Karoline u napadu svodila bukvalno isključivo na Mekefrija, nije bila dovoljna protivničkim odbranama da ga zaustave. Tek sporadično na po nekoj utakmici su uspevali, ali većinom Mekefri je činio čuda na terenu. 

Sezonu je završio sa 1.387 istrčanih jardi i 15 postignutih tačdaunova. Takođe je imao i još jednu sezonu sa preko 100 hvatanja i to za 1.005 jardi uz još četiri tačdauna. Sa preko 1.000 osvojenih jardi u obe kategorije, Kristijan se priključio legendama Rodžeru Kregu i Maršalu Folku, koji su jedini pre njega uradili tako nešto. Skoro 43 odsto osvojenih jardi celog tima Karoline osvojio je Mekefri, što je takođe još jedan rekord NFL. Konačno je izabran na svoj prvi Proboul, pa je nepravda iz prethodne sezone malo ispravljena. Ipak, sve je nekako ostalo u senci svih dešavanja u timu i još jedne gubitničke sezone Pantersa.

Novi vlasnik kluba od pre dve godine Dejvid Tiper krenuo je sada u veliku rekonstrukciju tima, sa namerom da ga u kratkom roku vrati u pobednički ritam i na pobednički kolosek jer ne zaboravite da su Pantersi pre samo pet godina igrali u Superboulu. Kao prvi zadatak na tom putu, bilo je potpisivanje četvrogodišnjeg ugovora sa Mekefrijem, koji je sada prva zvezda tima i igrač oko koga će se bukvalno sve vrteti. Njutn je sada već prošlost, a tu je i novi glavni trener harizmatični Met Rul, koji dolazi sa mesta glavnog trenera Univerziteta Bejlor i nema mnogo iskustva u NFL.

Novi startni kvoterbek je Tedi Bridžvoter, a Pantersi su na draftu svih sedam svojih izbora potrošili na defanzivce, pri čemu su ih birali što bi rekao naš narod „onako na svoju ruku“, a očekuje se da ovi novi klinci zamene takva imena kakvo je recimo Luk Kikli, jedan od najboljih lajnbekera lige, koji se penzinisao na kraju prethodne sezone. U svakom slučaju, pred Pantersima je sigurno još jedna turbulentna sezona, a Mekefriju preostaje samo da nastavi da radi ono što je činio i u ove prethodne tri godine i da se nada da će njegov tim što pre biti u konkurenciji za plej-of i Superboul, kako ne bi na kraju završio kao plejada vrhunskih igrača koji su godinama igrali na najvišem nivou, a igranje u plej-ofu i nešto više od toga nisu mnogo osetili i doživeli.