Novo vreme je došlo, čak je i NCAA dinosaurus priznao

Skener 6. maj 202013:04 > 13:26
Patrick Smith/Getty Images

Mnogi kažu da se dogodilo ono što je moralo da se dogodi, ali treba imati u vidu da govorimo o organizaciji koja ne haje mnogo za promene i modernizaciju. NCAA je objavila da će od sezone 2021/2022. studenti-sportisti dobijati novčanu nadoknadu za svoje nastupe, tj. za svoju popularnost.

Nacionalno univerzitetsko sportsko udruženje (NCAA) neprofitna je organizacija koja reguliše sportske programe univerziteta širom SAD i Kanade i pod njenom jurisdikcijom se nalazi nešto manje od pola miliona studenata-sportista.

Povezano

Prema dostupnim podacima za sezonu 2016/2017. obrt čitave NCAA bio je viši od jedne milijarde dolara. Studentima-sportistima od te hrpe novca nije uplaćen nijedan jedini dolar. To je srž problema koji je prilično kompleksan.

Kao prvo, nije ispravno reći da studenti-sportisti ne dobijaju apsolutno ništa – oni stiču mnoge stvari poput stipendija, koje su za neke od viđenijih koledža veoma skupe, obrazovanja, smeštaja, hrane, opreme, najmodernijih uslova za rad… Sve su to stavke koje dosta koštaju i nisu dostupne mnogim drugim studentima čije atletske sposobnosti nisu toliko briljantne, ali čiji akademski uspesi prevazilaze nivo studenata-sportista.

Duane Burleson / Stringer

Problem nastaje kada ti mladi ljudi svojim igračkim i marketinškim potencijalom generišu mnogo interesovanja i zarađuju kolosalne svote novca za svoje koledže. Međutim, oni i njihove porodice od toga nemaju neposrednu korist.

Jedan od najvećih zagovornika davanja većih prava igračima i uvođenja institucije plaćanja studenata-sportista je bivši NBA košarkaš Džejlen Rouz. Sâm Rouz je bio ogromna zvezda tokom univerzitetskih dana. Zajedno sa Krisom Veberom, Džuvanom Hauardom, Džimijem Kingom i Rejem Džeksonom činio je legendarnu postavu Mičigen Vulverinsa ovekovečenu nadimkom „Fab Five“ (Fabulozna petorka).

Taj košarkaški tim univerziteta Mičigen „zaludeo“ je SAD početkom devedesetih godina – petorica košarkaša prve godine postali su sportski, ali i kulturni simboli. Insistirali su na nošenju širokih šortseva, crnih čarapa i patika, uneli su hip-hop kulturu u glavni tok javnog života u SAD i postali idoli mladih Afroamerikanaca. NCAA i univerzitet Mičigen su znali kako to da unovče.

Proizvođači sportske opreme su zarađivali milione od proizvoda koje smo im mi reklamirali. Istovremeno, mi nismo imali novca da te stvari kupimo u radnji. Trener koji nas je vodio nosio je skup sat i vozio luksuzan auto, a ja nisam imao dovoljno da platim račun za struju u stanu u kojem je živela moja majka“, izjavio je Džejlen Rouz govoreći o toj temi.

Duane Burleson/Getty Images

Rouz je po završetku uspešne NBA karijere počeo da se bavi humanitarnim i medijskim poslom i ne propušta priliku da podstakne mlade sportske zvezde širom NCAA da se bore za svoja prava, a neretko ih je pozivao i na bojkot zbog situacije u kojoj se nalaze.

Jedna stvar treba da bude jasna – NCAA je po pitanju sprovođenja tog pravila, zabrane uplaćivanja novca studentima-sportistima, ekstremno stroga. Primeri su beskonačni i ponekad prilično bizarni – budući NBA bek Keri Kitls kažnjen je sa tri utakmice neigranja jer je prekoračio minute na telefonskoj kartici koju mu je koledž dodelio. Rouzov nekadašnji saigrač Kris Veber našao se na sudu jer je otkriveno da je od jednog čoveka u Detroitu primao novac tokom univerzitetskih dana.

Možda je najupečatljiviji primer striktne primene ovih pravila kažnjavanje Redžija Buša. Raning bek je bio transcendentalna koledž zvezda, praktično pandan „Feb fajbu“, a osvojio je prestižnu nagradu „Hajzman trofej“ 2005. godine i imao je sjajnu profesionalnu karijeru tokom koje je bio i NFL prvak. Međutim, samo jednu godinu po osvajanju trofeja za najboljeg igrača godine u koledž fudbalu, Buš je postao predmet istrage NCAA zbog toga što je njegova porodica primala poklone koji nisu u skladu sa regulativama. Čitav tim univerziteta USC u američkom fudbalu, kao i sâm Buš, kažnjeni su, a mlada superzvezda je pod pritiskom javnosti postala prva u istoriji koja je vratila čuvenu Hajzmanovu nagradu.

Chris Trotman/Getty Images

Spomenutim slučajevima prekršeno je osnovno pravilo NCAA – sportisti su amateri. „Jedino što je u NCAA amatersko je to što ne plaćaju svoje zaposlene“, kažu kritičari. Da bi ostali amateri, sportistima je zabranjeno da imaju bilo koji drugi posao, tj. ikakve druge prihode.

U 2019. godini dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj Zajon Vilijams, sigurni prvi pik NBA drafta, ima milione pratilaca na društvenim mrežama, već dogovoren sponzorski ugovor sa Najkijevim brendom „Džordan“, ali nema nijedan pravni način da se od toga naplati. Šta bise dogodilo da se Vilijamson katastrofalno povredio i nije dobio priliku da od košarke zarađuje kao profesionalac? On možda nije adekvatan primer jer je talenat koji se viđa veoma retko, ali šta ako se govori o nekom drugom vrhunskom prospektu pred kojim je nesumnjivo duga NBA ili NFL karijera?

#related-news_0

To i jeste dilema pred kojom se npr. nalaze 18-godišnji košarkaši, ne samo u SAD, već širom sveta. Da li otići na neki viđeniji koledž, koji bez dileme nudi najbolje uslove za napredovanje, ili odmah posegnuti za prvim dostupnim profesionalnim ugovorom i uzeti makar nešto novca? Prva alternativa je potencijalno isplativija, ali i rizičnija. Treba imati na umu da mnogi sportisti dolaze iz nezavidnih porodičnih i finansijskih situacija i ne mogu da priušte rizike u trenutku u kojem im je dostupna neophodna novčana pomoć.

Takav pristup ima mnogo mana – odlični dokumentarac „Kroz vatru“, koji prati bivšeg NBA plejmejkera Sebastijana Telfera, lepo ilustruje šta može poći po zlu kada se ne prave postepeni koraci na putu ka košarkaškom vrhu. Mladi Njujorčanin je bio velika zvezda u srednjoj školi, a po tadašnjim pravilima je mogao da ode u NBA direktno sa 18 godina, što je i učinio jer nije želeo da rizikuje novac koji mu se nudi. Taj potez se potom ispostavio kao velika greška.

Sa druge strane, mnogo se govori o tome da čelnici najvećih koledža plaćaju „ispod žita“ najtalentovanije sportiste da dođu baš na njihov univerzitet, ali i samo zbog toga da bi bili zadovoljni. Nekadašnji NBA bek Gilbert Arenas jeste prilično neozbiljan u javnim obraćanjima, povremeno se tokom karijere ponašao i direktno sumanuto, ali njegovo mišljenje o NCAA i platama ne deluje toliko nerealno.

Andy Lyons/Getty Images

Zaista mislite da Djuk ne plaća sportistima da dođu kod njih, a ne u Kentaki, npr? Znam dvojicu igrača koji su u prethodnih pet godina dobili po 200 hiljada dolara da dođu na Djuk“, napisao je kontroverzni Arenas na Instagramu tokom jedne rasprave.

U igri su milijarde dolara i deluje naivno pomisliti da nema baš nimalo „prljave igre“ u čitavoj unosnoj industriji. Toga je svesna i NCAA, pa nedavno povučeni potez za cilj ima da predupredi skandale u vezi sa korupcijom, kojih prethodnih decenija nije manjkalo.

Dakle, šta se novom uredbom NCAA promenilo? Studenti-sportisti će od sada dobijati novčanu naknadu za svoje usluge – problem bi trebalo da je rešen, zar ne? I tu je situacija daleko složenija.

Šta je zapravo NCAA dozvolila, tj. rekla da će dozovliti? Prakitčno, sportisti će moći da ostvaruju prihod sa „treće strane“ – dozvoljeno je da studenti-sportisti dobijaju kompenzaciju za prilike koje koriste preko društvenih mreža, imaju sponzore i osnivaju lična preduzeća. Ipak, iako će sportistima biti dozvoljeno da se identifikuju sa svojom školom, oni ne smeju da zarađuju koristeći logo škole i konferencije ili bilo koji od zaštićenih proizvoda NCAA.

Ronald Martinez/ALLSPORT

Osim toga, tu su i noviteti kozmetičke prirode. NCAA divizije će dobiti nova imena i drugačiji vizuelni identitet, a sve to počinje od starta sezone 2021/2022.

Situacija je i dalje veoma neizvesna jer nemamo tačne informacije oko toga šta će biti drugačije i, što je još bitnije, ne znamo kako će se promene primenjivati. Mislim da se ništa neće promeniti suštinski, koledži i dalje nude najbolje uslove za razvoj košarkaškog talenta. Ipak, velika je stvar što je tako staromodna i rigidna organizacija poput NCAA otpočela proces velikih promena. Deluje da je pošteno da sportisti dobiju barem nekakvu nadokandu za sav taj profit koji donose svojim univerzitetima – na taj način će moći makar da pokrenu svoj start-ap ili dobiju nekakvu finansijsku sigurnost. Ipak, NCAA će dati sve od sebe da zadrži postojeći odnos između amaterskog i profesoinalnog sporta jer im je to veoma bitno. Sa druge strane, oni žele i da sačuvaju ravnotežu između studenata sportista i ostalih polaznika univerziteta. Međutim, vremena se menjaju, novac koji je u igri je sve veći, pa su promene neophodne“, kaže Srđan Radojević, komentator Sport kluba.

#related-news_0

Nema sumnje da promene u košarkaškoj sekciji NCAA utiču i na NBA, koji veliku većinu svojih zaposlenih regrutuje upravo iz te neporfitne organzacije.

Čini se da su inovacije više nego opravdane, a moguće je da će promene doneti manje tzv. ’one and done’ igrača – košarkaša koji odrade samo jednu obaveznu godinu u NCAA, kako bi što pre mogli da se otisnu u NBA. Rekao bih da su ove odluke NCAA dobim delom odgovor i na poteze koje je povukla Dži liga prethodnih nedelja“, dodaje Radojević.

Razvojna „Dži“ liga, koja je u vlasništvu NBA, krenula je u ofanzivu kada se radi o regrutovanju najtalentovanijih srednjoškolaca – organizovala je program uključivanja najvećih potencijala u elitu. Koliko će se on ustoličiti kao legitimna alternativa NCAA ostaje da se vidi, ali do sada su se trojica „top prospekata“ odlučila da tako grade svoj brend. Biće to Džejlen Grin, Dejšen Niks i Ajzeja Tod, redom momci od kojih se očekivao visok plasman na draftu 2021. godine.

Grin je naročito bitan jer mu se zaista predviđa velika karijera. Odluke koje je Dži liga donela obezbeđuju maksimalnu platu za igrače od oko pola miliona dolara, pa ostaje da se vidi da li će taj put do NBA biti finansijski isplativ u odnosu na ono šta nudi NCAA. Pred novim formatom Dži lige, tj. njenom ulogom u kreiranju budućih NBA zvezda, ima dosta upitnika, ali najveći se vezuje za činjenicu da NBA prospekti praktično neće igrati mečeve od takmičarskog značaja i psihički se pripremiti za najjaču svetsku košarku.

Kako god bilo, NCAA je ekspresno reagovala na oduku NBA i odlučila se za mere. Da li će one „ubiti“ najavljenu ekspanziju ravojne lige, teško je prognozirati u trenutnoj situaciji.

Patrick Smith/Getty Images

Prema nekim procenama 82% spomenutog obrta višeg od milijardu dolara generiše NCAA košarkaški turnir za muškarce u Diviziji 1, ili popularno „Martovsko ludilo“. Međutim, NCAA se i te kako bavi i durgim sportovima, od kojih je daleko najpopularniji američki fudbal.

Koledž fudbal generiše ogroman novac, a on će postojati sve veći, pa je jasno da je NCAA morala nekako da reaguje. Univerzitet Oregon npr. ima 11 verzija dresa, koji se prodaje u velikim količinama, a stadioni u Diviziji 1 su uvek prepuni – mnogi od njih imaju i preko 100 hiljada mesta i veći su ponekad čak i od onih u NFL. Ulaznice nisu preskupe kao u profesionalnoj ligi, a i sam fudbal je često atraktivniji. Meč koledž fudbala je čitava ceremonija, koja uključuje celodnevne žurke na parkinzima oko stadiona, a kampusi koledža, koji su kao manji gradovi, potpuno su prazni u trenucima kada se igra utakmica“, rekao je komentator Mihajlo Stefanović, uz čiji glas imate priliku da uživate u NFL mečevima na kanalima Sport kluba.

Jednostavno ne deluje održivo da oni koji su najodgovorniji za zaradu ne dobiju baš ništa. Promena pravila će sigurno imati uticaja i na NFL – očekujem da će oni igrači koji bi inače pokušavali da odu u NFL posle treće godine, ostati sve četiri na fakultetu. Prozor za ostvarivanje uspešne karijere u američkom fudbalu nije veliki zbog prirode sporta i igrači se trude da zarade što više mogu. Zavisiće sve od toga koliko novca igrači budu mogli da inkasiraju na univerzitetu. Oni elitni prospekti će verovatno razmišljati kao i do sada, ali kod igrača koji su potencijal za drugu i treću rundu možemo da vidimo neke promene. Mnogo momaka dolazi u NFL svake godine, održava se sedam rundi drafta, a pritom svaki tim uzme po barem petoricu nedraftovanih igrača. Moraćemo da vidimo kako će ove odluke uticati na ligu kada budu počele da se primenjuju“, kaže Stefanović.

Sean Gardner/Getty Images

***

Na kraju se sve svodi na jedno pitanje – „Da li je pošteno da igrači ne dobijaju novac?“

Ne može se zaključiti decidirano, a da to nema konotaciju moralnog suda. Refleks je reći „Da – fer je da dobiju makar nešto, iznose na svojim leđima posao milijarderske firme“ i tome je teško protiviti se. Ako neko plati desetine dolara za dres na kojem je tvoje ime, grozno je da ti od čitave transakcije ne vidiš ni cent. Ostali argumenti postoje, imaju težinu, ali zaista jesu ništavni u poređenju sa spomenutim.

NCAA, ma koliko uspavana bila u svojim decenijskim uspesima, došla je do trenutka u kojem više ne može da se „nojevski“ zabada glavu u pesak i čini se da se ništa ne dešava. U 2020. godini individualni brend je neuporediv sa onim od pre 30 godina, a mladi studenti-sportisti uživaju neverovatnu popularnost. Zapravo, ljudi su ih jednako voleli u eri pre interneta, ali igrači nisu imali mehanizam da to naplate. Danas stvari stoje drugačije.

Odluke o promenama u NCAA su donete, ali su daleko od primene, pa ne možemo da znamo njihov puni opseg dok god ih ne budemo videli na delu, ali je jasno da će one imati uticaj na sve profesionalne lige američkih sportova. Možda taj uticaj na kraju bude i minimalan, ali sportistima sigurno znači da su ljudi na vrhu konačno prepoznali da je ovakav sistem u trećoj deceniji 21. veka apsolutno neodrživ.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)