Iz Šapca u Real, iz Zvezde u SAD

Skener 12. maj 20209:00 > 9:24
Loyola Marymoun University

Mladi košarkaš univerziteta Lojola Merimaunt Lazar Živanović govorio je u intervjuu za Sport klub o košarkaškom iskustvu koje stiče u Americi, o ponudi Real Madrida u koji je otišao iz rodnog Šapca sa samo 15 godina, kao i o tome gde sebe vidi u budućnosti.

Pažnju košarkaške javnosti 19-godišnji košarkaš privukao je prvi put kada je iz OKK Šabac u kome je počeo da igra košarku, prešao pravo u Real Madrid, što smatra jednom od najtežih odluka u dosadašnjoj karijeri.

Lazar Živanović rođen je 19. januara 2001. godine u Šapcu. Igra na poziciji beka, a najbolje partije beležio je u dresu Crvene zvezde. Učestvovao je na tri juniorska turnira Evrolige i najbolji učinak imao na kvalifikacionom turniru u Beogradu u sezoni 2018/2019. Prosečno je beležio 13.5 poena po meču, uz sedam skokova, pet asistencija i jednu ukradenu loptu po utakmici. Trenutno nastupa za LMU, mladu univerzitetsku ekipu koja se takmiči u prvoj diviziji NCAA, u konferenciji Zapadne obale.

To je negde početak priče, pre četiri godine. Košarku sam počeo da treniram rano, sa devet ili 10 godina. To je više bilo usput, pored škole, koja je uvek bila prioritet. Vremenom sam bio sve bolji i u jednom trenutku je stigao poziv za reprezentaciju, okupila se grupa dečaka od 14 i 15 godina. Otišli smo na turnir u Mađarsku, tamo su me zapazili skauti iz Real Madrida“, rekao je Lazar za Sport klub i dodao:

Usledio je poziv da idem sa njima na turnir, da treniram i vidim kako to izgleda. Dopao sam im se i nakon završetka mog osmog razreda u Šapcu otišao sam u Madrid“.

Lazar je istakao i da je odluka da napusti Srbiju sa 15 godina bila posebno teška za njegove roditelje.

 „Naravno da je bila teška odluka, imao sam 15 godina, bio sam veoma nezreo i još uvek mali, ali košarka je uvek bila nešto čime sam ja želeo da se bavim, od 11. godine sam želeo da budem košarkaš. Mislim da je to neka žrtva koju je neophodno da podnesete, ukoliko želite profesionalno da se bavite ovim. U tom trenutku je bilo teško odvojiti se od kuće i drugova i svega. Ipak, to je u tom trenutku bila najbolja odluka koju sam mogao da donesem“, rekao je bivši igrač Crvene zvezde i dodao:

 „Svakako je bilo malo nestvarno u tom trenutku. Jednog dana igrate košarku u Šapcu, u malom mestu, a sutradan dobijete poziv od Real Madrida. Velika je stvar da pustite dete sa 14 godina da se odvoji od roditelja i ode u Španiju. Znali smo da nemamo mogućnosti da se vidimo često. Proveo sam tamo godinu dana, verovali su mi dovoljno da mogu da me puste da odem jer sam ja tada okusio taj profesionalni svet po prvi put. To je bio deo mog odrastanja i upoznavanje sa drugom kulturom i načinom života je imalo mnogo uticaja na mene dalje u karijeri“.

Osim „vojničke“ discipline u Real Madridu se prvi put susreo sa svim onim što donosi moderna profesionalna košarka.

Odlaskom u Madrid sam shvatio koliko je odricanja potrebno da bi se uspelo u današnjem sportu. Vi praktično postajete vojnik, strogo ste opredeljeni za nešto od svoje 14. godine, ulažete u nešto. Samim tim, niste jedini dečak koji to radi u tom trenutku. Imate još 15 momaka koji su isto napustili svoje kuće i ostavili sve za sobom i bore se za svoje snove. Mislim da je to za mene bilo najveće otkrovenje, nisam bio dovoljno svestan toga kako ovaj život izgleda. Za mene je u tom trenutku to bilo samo igra“, rekao je Lazar i dodao:

Cela ta akademija za  mlade košarkaše u Madridu je dosta dobro organizovana. Imate buđenje u sedam ujutru, u školi ste do 4 ili 5 popodne, odmah nakon toga idete na treninge, koji traju po tri ili tri i po sata. U kontaktu ste sa najvećim profesionalcima, evroligaškim igračima, imate priliku da vidite kako oni rade i treniraju, svakodnevno se susrećete sa njima. U istoj ste Sali i bude vam dodatni motiv kada u jednom trenutku Andres Noćioni i koji je bio na zalasku karijere dolazi prvi na trening, a kada se trening završi on i dalje trči pored terena.  Tamo možete da vidite šta je potrebno da se uradi da biste bili na vrhunskom nivou“.

Nakon jednogodišnje epizode u Madridu, Živanović je karijeru nastavio u dresu Crvene zvezde, a interesovanje dva najveća srpska kluba postojala su i pre njegovog odlaska u Španiju.

Pre nego što sam otišao u Madrid već sam imao pozive većih domaćih klubova, Zvezde, Partizana. Međutim, ta moja prva godina u Madridu bila je turbulentna, bio sam dete, nisam se ja baš najbolje snašao tamo, nije mi odgovaralo to što sam odvojen od roditelja, jednostavno nisam bio spreman. U dogovoru sa porodicom odlučio sam da je bolje da se vratim u Srbiju. Postojalo je interesovanje domaćih klubova. Odlučio sam da je Crvena zvezda najbolje mesto gde mogu da nastavim dalji košarkaški razvoj i tako sam se vratio u Beograd“, objasnio je Lazar i dodao:

KK Crvena zvezda mts

Za mene je taj povratak kući bilo olakšanje. Zvezda je veoma organizovan klub i tamo postoji izvrstan rad sa mlađim kategorijama. Dobro su organizovani i što se tiče treninga i što se tiče nastave, moguće je pohađati školu i istovremeno trenirati. Imate organizovanu nastavu prema rasporedu treninga. Meni je to mnogo značilo jer sam u osnovnoj školi u Šapcu bio đak generacije, tako da je za mene i dalje škola bila na prvom mestu. Kasnije sam se opredeliio da košarka bude moja profesija“.

U crveno-belom dresu igrao je juniorsku Evroligu, što je u tom uzrastu, kako kaže, posebno iskustvo.

„To je najveće takmičenje za mlađe kategorije u Evropi. Veliko iskustvo i srećan sam što sam imao mogućnost da učestvujem na tri turnira sa Crvenom zvezdom. Ne samo da smo učestvovali, imali smo tu čast i da osvojimo taj kvalifikacioni turnir u Beogradu i da učestvujemo na finalnom turniru Evrolige. Tu upoznajete najbolje momke u vašem godištu u Evropi i tačno možete da vidite gde ste u odnosu na njih“.

Druga teška odluka u karijeri stigla je sa punoletstvom. Poziv od univerziteta Lojola video je kao priliku da se oproba u nečemu novom i krene ka svom cilju – da jednog dana zaigra u NBA ligi.

 „Za mene je to predstavljalo veliki izazov posle odlaska u Madrid. Moj cilj je da jednog dana zaigram u NBA ligi i put koji sam odabrao da do tog cilja dođem je bio kroz koledž. Usaglasio sam se sa svojim roditeljima još jednom i odlučili smo da je za mene najbolje da odem tamo. Jednostavno, mislim da mi je pružena odlična šansa da nastavim da se razvijam kao košarkaš, ali da ne zapostavim akademsko obrazovanje. Meni je bilo važno da odaberem najbolje takmičenje u kom ću igrati za moju uzrasnu grupu. To su momci od 18 i 19 godina, pa do 23 ili 24 godine. Većinski deo drafta izlazi sa koledža. Smatram da ako uspete tamo da se izborite, onda ste na pravom putu“, istakao je Živanović.

Ipak, dobre partije u Crvenoj zvezdi, na evroligaškoj sceni, ali i u reprezentaciji Srbije bile su najveći „krivac“ za ponudu koja je stigla iz Sjedinjenih Država i to od univerziteta koji nastupa u Prvoj diviziji NCAA.

 „Ti EL turniri i takmičenja sa reprezentacijom su praćena od strane skauta i stizale su ponude sa različitih univerziteta. Sada je sve to dostupno. Ja nisam konkurisao nigde, dobio sam poziv od koledža na kom se trenutno nalazim. Dobio sam poziv za takozvani ’official visit’. Možete da odete i da pogledate kako to izgleda, ceo program. Odlučio sam da je to najbolji korak za moju karijeru“.

fiba.basketball

Dan studenata sa sportskim obavezama u Americi organizovan je tako da ne ostaje mnogo slobodnog vremena.

„Dan je spakovan tako da ustajem oko pet ili šest, trening je oko pola 7, završavamo trening oko 11, pola 12, odmah zatim idemo na časove i završavamo ih oko pet popodne. Nakon toga ide drugi trening, a onda se tu negde dan i završava. Ne dešava se mnogo stvari između, previše ste umorni. Možda odgledate seriju ili igrate igricu, ali u krevetu ste i sutra počinje novi dan“, rekao je Lazar za Sport klub i nastavio:

„Najjači utisak na mene ostavio je nivo konkurencije tamo. Tamo dolaze vrhunski momci, veliki je broj dece koji konkuriše za svako mesto. Veliki je broj dečaka koji uopšte igraju košarku u Americi. Sve se to filtrira dok stigne do prve NCAA divizije i sve je na veoma visokom nivou. Svaki univerzitet u prvoj diviziji ima propisano koliko sportova mora da ’pokriva’. To je veliki broj i ide od veslanja, odbojke i muške i ženske. Srećemo se sa svima, živimo u istom kampusu. Oni vam nekada daju i dodatnu motivaciju ujutru kada krenete na trening i vidite kajakaše i veslače koji se već vraćaju, oni svoj trening odrade u četiri ili pet ujutru. Delite iskustva sa svima njima i prolazite kroz sve to zajedno“.

Osim škole i sporta, univerzitet zahteva i druge vrste edukacija, a posebna posvećenost zahteva se od studenata na polju odnosa sa medijima.

Loyola Marymoun University

„Organizuju se seminari nekoliko puta tokom godine, svi smo bavezni da prisustvujemo i imamo razgovore sa ljudima koji su u PR i marketing sektoru. Cela Amerika jednostavno dosta polaže u marketing, zna se šta smete da kažete, a šta ne i u kom momentu karijere. Edukuju vas kako da razgovarate sa medijima, postoje jasne granice, mnogo stvari moraju da odobre PR i marketing timovi. Gradi se imidž ekipe i ne dozvoljava se da ga pojedinci naruše. Primorani ste da se edukujete o tome od samog početka“.

Lojola Merimaunt je ove sezone u konferenciji Zapadne obale, pre prekida zbog virusa korona, zabeležila četiri pobede i 12 poraza.

Moglo je bolje, ali mi smo mlada ekipa, imali smo sedam ili osam freshmana, što je neverovatno za NCAA ekipu. Nije bio dobar učinak, ali mislim da smo pokazali da nam tek predstoje uspesi“.

U istoj konferenciji nastupa i ekipa Gonzage u kojoj briljira još jedan Srbin Filip Petrušev. Dvadesetogodišnji košarkaš je u dresu tima koji je bio glavni kandidat za osvajanje NCAA lige, prosečno postizao 17.7 poena po utakmici.

„On je bio proglašen za najboljeg igrača te konferencije i ovim putem mu čestitam na tome. Filip je sjajn momak, imao je neverovatnu sezonu i igra za ekipu koja je važila za favorita za osvajanje NCAA lige“.

Osim o timskom Lazar je govorio i o ličnom učinku.

Što se ličnog učinka tiče, mislim da će biti bolje. Svestan sam da može bolje, ali i zadovoljan. Ima još prostora za napredak, ne želim sebi da stavljam neki teret, ali mislim da mogu bolje i želim da postanem lider pobedničke ekipe“, zaključio je Živanović za Sport klub.