Subotić za SK: Ratnik sam u srcu

Skener 25. maj 202022:37 > 22:40
ABA league, Crvena zvezda MTS

Mlađi ljubitelji košarke Slobodana Subotića pamte kao trenera ekipe Budućnosti sa kojom je počeo sezonu koju je prekinuo koronavirus. Doduše, ima i onih koji znaju da je popularni Piksi imao igračku i trenersku karijeru na osnovu koje bi mogao film da se napravi.

U pitanju je osoba koja je izuzetno rado viđena u svim klubovima u kojima je igrao i radio. Svuda je ostavio izuzetan trag, a kada se pomene njegovo ime, uglavnom možete da čujete komentar da je gospodin u pravom smislu te reči, da su mu ljudske i moralne vrednosti najvažnije u životu. Nepisano je pravilo da takve ličnosti uspevaju da ostvare ambiciozne planove u životu.

Subotić je sa mnogo entuzijazma i optimizma preuzeo ekipu Budućnosti. S obzirom na to da je ogromne uspehe kao igrač i trener ostvario u grčkom Arisu, a nadimak igrača je “Ratnici iz Soluna”, naglasio je po dolasku da od šampiona Crne Gore želi da napravi ekipu ratnika, ekipu koja će se boriti i izgarati na parketu od prvog do poslednjeg minuta.

Posle dobrog pripremnog perioda, početak sezone je doneo oscilacije. Budućnost je gubila utakmice na jednu loptu u Evrokupu, ali je istovremeno pobedila i Crvenu zvezdu u Beogradu. Pojavila se mala dilema, porazi u Evropi su bili bolni jer su doživljeni u Podgorici, a kada se pojavila priča da bi moglo da dođe do problema u turbulencija, predsednik kluba Dragan Bogan i Subotić su to rešili na džentlmenski način.

Rastali smo se prijateljski. Uvek sam tako odlazio iz klubova, zato su mi uvek bila otvorena i vrata kada sam ponovo dolazio. Sastanak je bio ujutro. Rekao sam predsedniku Bokanu da bi u trenutnoj situaciji najbolje bilo da jedni drugima olakšamo situaciju. Vidim da postoji nezadovoljstvo, nisam presrećan ni ja, pa mislim da bi bilo najbolje da se raziđemo. Pružimo jedan drugom ruku, svako ode na svoje stranu, niko ništa i nikome nije dužan. Bokan mi je rekao da je iznenađenje razgovorom i da mu se to prvi put desilo u bogatoj sportskoj i poslovnoj karijeri. Zaista smo se rastali na prijateljski način, bez stresa, bez turbulencija, bez teških reči, koje su karakteristične za takve situacije”, naglasio je na početku razgovora Slobodan Subotić za Sport Klub i nastavio, “Pomno pratim dešavanja u svetu košarke, a naravno da mi je fokus na klubovima u kojima sam igrao ili bio trener jer me za sve te klubove vežu posebne emocije. Petar Mijović i Budućnost su ostvarili odlične rezultate u sezoni koju je prekinuo koranavirus. Osvojili su Kup, uspeli su da se vrate u borbu za plasman u Top 16 fazu Evrokupa, obezbedili su drugo mesto i prednost domaćeg parketa u polufinalnoj seriji ABA lige. Podgoričani su imali osnova da se nadaju osvajanju regionalnog takmičenja, iako su imali daleko manji budžet u odnosu na glavne rivale na tom putu”.

ABA, Budućnost Voli

Trenutno je sva u fazi čekanja kada su sportska takmičenja u pitanju. Velika je dilema šta će biti sa sezonama u nekim od liga.

Čovek sam koji se nikada nije bavio procenama po principu šta bi bilo kad bi bilo. U ovom trenutku fokus svih građana u regionu i na planeti treba da bude na pridržavanju propisanih mera u borbi protiv globalne pošasti koja nemilosrdno odnosi ljudske živote. Moramo da budemo odgovorni i disciplinovani, jer je zdravlje uvek bilo i ostalo na prvom mestu”, naglasio je Subotić i nastavio, “Smatram da nije realno da se nastave takmičenja. Posle pobede nad virusom u koju verujem i koju iščekujem kao i svi građani planete, kristalno je jasno da nas sve zajedno očekuje ekonomska kriza. U takvoj situaciji, smatram da treba biti objektivan i realan. Treba pobediti virus, stvoriti uslove da naredna sezone krene u skladu sa planovima, nastojati da posledice virusa budu što manje, a istovremeno, sportski prihvatiti odluke koje budu donete, iako one ne mogu da budu pravedne i sportske jer nisu donete na parketu, koje je jedino merilo kvaliteta”.

Slobodan Piksi Lefteris Subotić rođen je 1956. godine u Herceg Novom. Kao mali je opijen magijom koju nosi košarkaška, odlučio je da se posveti magičnoj igri pod obručima. Ostvario je sjajnu igračku karijeru, sjajnu trenerku karijeru. Opijen je i dalje.

Tokom igračke karijere branio je boje Olimpije i Arisa. U dresu popularnih ’Ratnika’ iz Soluna je ostvario najveće uspehe na radost majke koja je Grkinja. Za sedam sezona koliko je igrao za Aris (od 1986. do 1993. godine) osvojio je deset trofeja – pet titula šampiona i pet trofeja namenjenih najboljem u Kupu te zemlje.

Privatna arhiva

Nešto stariji ljubitelji košarke dobro se sećaju sjajne generacije Arisa čije su boje pored Subotića, branili Nikos Galis i Panajotis Janakis, a trener je bio Janis Janidis. Navijači Partizana i Arisa dobro se sećaju 1988. godine, kada su oba kluba izborili plasman na finalni turnir tadašnjeg Kupa šampiona u belgijskom Ganu. Partizan je u polufinalu poražen od Makabija, Aris od Filipsa iz Milana, a u borbi za treće mesto Partizan je pobedio Aris sa 105:93. Ratnici iz Soluna su stigli i do finalnog turnira u Minhenu, ali nisu uspeli da stignu do trona. U polufinalu su poraženi od Makabija. Titulu prvaka Evrope je osvojila Jugoplastika, a u utešnom finalu, borbi za treće mesto, Aris je bio bolji od Barselone. Bilo je to 1989.godine.

Subotić je igračku karijeru završio 1993. godine kada je prihvatio ponudu da bude asistent u Iraklisu. Godinu dana kasnije, postao je prvi trener. Usledio je čitav niz klubova koje je vodio – AEK, Aris, Panatinaikos, Panionios, PAOK, Olimpijakos, Jesi, Roseti, Split, Cedevita, Olimpija, Al Rijadi iz Libana, Cibona, Budućnost.

Subotić je bio i selektor reprezentacije Slovenije od 2001. do 2003. godine. Može da se pohvali da je osvojio dve titule u Grčkoj, obe sa Panatinaikosom. Jedan Kup Grčke, sa Olimpijakosom. Dva puta je proglašen za najboljeg trenera u Grčkoj. U Libanu je osvojio tri titule.

Međutim, gotovo je izvesno da mu je najdraži trofej Kup Radivoja Koraća koji je osvojio sa Arisom 1997. godine. ’Ratnici’ iz Soluna su u velikom finalu pobedili turski Tofaš sa 154:147. U prvom meču Tofaš je pobedio sa 77:66, a u revanšu je bilo 88:70 za Aris.

Teško je izabrati koji trofej je najdraži. Međutim, emotivno sam vezan za Grčku jer je to domovina moje pokojne majke, pošto je to država u kojoj sam proveo dvadeset predivnih godina“,rekao je Subotić i nastavio, „Aris je naravno posebna priča. Osvojio sam deset trofeja kao igrač i Kup Radivoja Koraća kao trener. I danas pomno pratim rezultate Arisa, popularnih ratnika iz Soluna i radujem se svakom uspehu ovog kluba. Aris mi je u srcu i kada bih mogao da biram voleo bih da karijeru završim u Arisu. Što bi se reklo ja sam ratnik u srcu.

KK Budućnost Voli

Posle velikog uspeha i osvajanja Kupa Radivoja Koraća sa Arisom, takmičenja koje je tada imalo međunarodni karakter, Subotić je stigao u Panatinaikos. PAO je bio u velikoj krizi. Mediji su pričali i pisali da je stvoren kompleks i gubitnički mentalitet u klubu. Titula se čekala 14 godina. Nju je u trofejnu salu doneo, pogađate Subotić.

Ta titula mi je izuzetno, izuzetno draga. Baš zbog priče koju ste naveli. Panatinaikos je dugo čekao titulu. Navijači su izgubili strpljenje, a ništa bolja nije bila ni medijska slika. Kada smo stigli do trona svi su bili oduševljeni, a ja ponosan do neba“, rekao jeSubotićidodaoGodinu dana kasnije ponovo smo osvojili titulu. Navijači su bili u transu jer smo u finalu pobedili Olimpijakos, a svima je jasno o kakvom se rivalstvu radi. Uz to, titulu smo osvojili u majstorici pred navijačima Olimpijakosa. Meni je naravno duša bila puna, ali ipak se više radujem i dalje prvoj tituli koju sam osvojio sa Panatinaikosom.

Vreme je polako prolazilo. Subotić je vodio Panionios, reprezentaciju Slovenije, a onda je kao grom iz vedra neba odjeknula vest. Subotić preuzeo Olimpijakos! Bilo je to 2002. godine. Na pitanje kako su mu navijača Panatinaikosa to oprostili, odgovara:

Nikako. Bilo je baš nezgodno kada smo imali međuosbne duele. Gađali su me jajima, upaljačima, ma sve što im se našlo pri ruci išlo je ka meni, ali…“.

KK Budućnost Voli

Period proveden na mestu selektora Slovenije ne pamti po dobrom. Slovenija je na Evropskom šampionatu u Turskoj bila na 15. poziciji, a dve godine kasnije u Švedskoj na 10.

Pitali ste me da biram koja mi je titula najdraža. Nisam mogao. Ali, kada su dobra i loša iskustva u pitanju to mogu. Slovenija je loše iskustvo. Kada kažem Slovenija mislim na period dok sam bio selektor. Nisam se najbolje snašao. Dugo sam bio odsutan iz slovenačke košarke i nisam znao kakvi su odnosi. Mnogi igrači su otkazivali pozive jer nisu želeli da igraju sa drugima na koje sam takođe računao. I tako, sklapali smo kockice, nismo imali hemiju, a onda nema ni rezultata, naglasio je Subotić.

Posle tri titule u Libanu, Subotić je odlučio da se malo odmori, zatim je radio kao trener Cibone iz Zagreba, pa Budućnosti iz Podgorice. Trenutno vreme provodi u Ljubljani, čeka da medicina ostvari pobedu nad virusom, a ljubitelji košarke sa nestrpljenjem čekaju da velikog gospodina što Slobodan Subotić definitvno jeste ponovo vide na parketu. Da li će uspeti da ostvari san i karijeru završi u Arisu, jer je kako je naglasio ratnik u srcu, ostaje da se vidi.