FK Crvena zvezda: Put ka vrhu Evrope (drugi deo)

FK Crvena zvezda

Godina 1991. predstavlja najsvetliju tačku ovdašnjeg fudbala. Jedan srpski klub postao je šampion Evrope. Kakav je uspeh tad napravljen govori činjenica da nešto slično nije učinjeno pre, ni posle toga. Veliki su izgledi da neće ni u doglednoj budućnosti, sudeći prema trenutnoj konstelaciji snaga.

Crvena zvezda je u sezoni 1990/91. pokorila Stari kontinent. Istorija se pisala kroz duele Kupa šampiona sa Grashoperom, Rendžersom, Dinamo Drezdenom i minhenskim Bajernom, a vrhunac je dostignut finalnim mečom protiv Marseja.

Maj 29, Bari i stadion Sveti Nikola postali su tri neraskidiva dela celine koja kod svakog pripadnika crveno-bele javnosti budi neizmerni ponos. Predstavljaju nešto o čemu se, uz posebnu emociju, govorilo do danas i o čemu će se pričati sve dok priče bude bilo.

U petak nas čeka proslava 29. rođendana čuvenog uspeha, što je dovoljan povod da se podsetimo kako je izgledao put ka evropskom tronu. On će biti predstavljen kroz tri dela, uz komentare naših kolega Gojka Andrijaševića, Vladimira Novakovića i Vladimira Živkovića.

Prvi deo bio je posvećen svemu što je prethodilo sezoni 1990/91, sa akcentom na rezultate u Evropi i stvaranje šampionskog sastava.

U drugom ćemo se posvetiti očekivanjima i utakmicama ka velikom finalu u Bariju.

Olakšavajući sistem i status favorita iz senke

Sezona 1990/91. bila je poslednja u kojoj se Kup šampiona igrao po nokaut sistemu. U narednoj je uvedeno takmičenje po grupama u drugoj fazi (osam timova koji su prošli prve dve runde podeljeni u dve grupe) kao preteča formata kakav danas poznajemo.

Nokaut sistem takmičenja olakšavao je put ka trofeju, do finala je bilo neophodno slaviti nad ukupno četiri protivnika, a Crvenoj zvezdi je u istorijskom poduhvatu naruku išlo i to što deo Kupa šampiona nisu bili engleski i holandski šampon.

Liverpul je odrađivao dodatnu godinu suspenzije zbog tragedije na Hejselu, a Ajaks je na isti način platio ceh divljačkog ponašanja navijača u sezoni ranije.

Odnos snaga u Evropi bio je takav da su se izdvajala tri kluba – Milan, kao dvostruki uzastopni prvak, minhenski Bajern, čiju su okosnocu činili svetski šampioni sa Nemačkom iz 1990, i Olimpik Marsej, bogati projekat kontroverznog francuskog biznismena Bernara Tapija.

Povezano

Ali, imala je i Zvezda etablirano mesto u tom društvu. Pređašnji rezultati u evro takmičenjima i izuzetno kvalitetan tim svrstavali su crveno-bele visoko na listi favorita iz senke.

Mi smo od starta znali da je Zvezda sposobna da postane šampion. Takav ishod uopšte nije delovao nerealno pred početak sezone. Niko nije bio iznenađen dobrim igrama, svi su očekivali to. Zvezda je imala dve, tri dobre generacije pre toga, često igrala evropska proleća i znalo se dobro šta može”, priseća se Vladimir Živković, novinar Sport Kluba.

Kvalitetnu osnovu za takav status na Starom kontinentu, crveno-beli su imali i u dobroj finansijskoj situaciji u celokupnoj državi.  

U te dve, tri godine ekonomska situacija u Jugoslaviji je bila dosta dobra. Ljudi su živeli značajno bolje nego pre i posle toga, pa je tako bilo i dosta novca za ulaganje u fudbal. Sećam se da su te sezone, u polufinalu sa Bajernom, cene karata za meč u Minhenu i Beogradu bile jednake. Po 20 maraka je bilo stajanje, a po 100 sedenje. Dakle, iste cene u Nemačkoj i Jugoslaviji, a Marakana puna. Nikome nije bilo mnogo da plati toliko kartu za meč, tako da sve što je Zvezda ostvarila te sezone nije slučajnost ni sa tog ekonomskog faktora”, dodaje Živković.

Grashoper za spuštanje na zemlju

Crvena zvezda je na početku puta ka evropskoj tituli morala preko Ciriha. Rival Beograđanima bio je švajcarski šampion Grashoper.

Iako kvalitet drastično na strani srpskog tima, dvomeč nije bio lagan. To se posebno odnosi na prvu utakmicu na Marakani, koja je završena 1:1.

Prvak Švajcarske je za nas u to vreme bio izuzetno lak rival. Kvalitet jednostavno nije mogao da se meri. Ipak, prvi mečevi u Evropi su uvek nezgodni. Igraš početkom septembra, još traje leto, svi su nekako opušteni… I ti, umesto da im na suv kvalitet daš pet golova i rešiš odmah sve, završiš prvi meč 1:1. I to jedva”, kaže Gojko Andrijašević, novinar Sport Kluba.

Takav ishod delovao je pozitivno na ekipu Ljupka Petrovića, pa su se stvari postavile na mesto već u revanšu u Cirihu – trijumf od 4:1, golovima Pančeva, Prosinečkog dvaput i Radinovića.

Prolaz u drugu rundu ostvaren je na dominantan način.

Mislim da je taj meč sa Grashoperom u Beogradu bilo nešto najbolje što je moglo da se desi. Spustio je celu ekipu na zemlju i to je bilo primetno već u revanšu. U nastavku takmičenja je sve išlo znatno lakše”, ističe Živković.

Rutinski do polufinala

Žreb je za rivala u drugoj rundi doneo škotski Rendžers i već tad je počelo da se nazire da Zvezda može daleko. To se, pre svega, odnosilo na prvi meč u Beogradu, koji je rešen sa ubedljivih 3:0 (autogol Braun, Prosinečki i Pančev).

Rendžers na Marakani nikad neću zaboraviti. Sećam se da smo pre meča pričali da je važno dobiti bilo kojim rezultatom, pa da se tamo stisnemo i, uz neki minimalni poraz, prođemo. Međutim, od starta meča shvatiš da si mnogo bolji i da je već obezbeđeno proleće”, kaže Vladimir Novaković, novinar Sport Kluba.

Revanš u Glazgovu okončan je rezultatom 1:1, te se može reći da su crveno-beli rutinski izborili proleće u Evropi.

Tamo im je prvi protivnik bio Dinamo Drezden, poslednji predstavnik Istočne Nemačke u Kupu šampiona. Finalni ishod bio je još ubedljiviji u odnosu na prethodno kolo.

Najpre su Prosinečki, Binić i Savićević doneli pobedu u Beogradu (3:0),  da bi zatim Savićević i Pančev u Nemačkoj potvrdili plasman u polufinale (2:1).

Znalo se da kad Zvezda uđe u ritam, to je to. Taj tim je bio kandidat da osvoji Kup UEFA i sezonu pre, ali je nesrećno ispao od Kelna, tako da je bilo pitanje ko će da plati za to. Posle Drezdena je već počelo da se priča o tituli. Milan je u toj rundi ispao i ostali su Bajern, Marsej i Spartak. Dovoljno da počne euforija”, objašnjava Andrijašević.

Bolja igra, drama i sreća za finale

Poslednja prepreka ka finalu bio je minhenski Bajern.

Ja sam njih najviše i želeo na žrebu. Ne znam zašto, ali mi je takav osećaj bio. U Marsej je uložen veliki novac, imali su izuzetno dobar tim sa Papenom, Piksijem… Rusi nam, sa druge strane, nikad nisu ležali i nekako sam priželjkivao Bajern. Ali, opet kažem, kad si jak nikoga se ne plašiš. A Zvezda je imala izuzetno jaku ekipu i za evropske uslove”, jasan je Andrijašević.

Potkrepljenje u svemu stizalo je i iz visokih pobeda u prethodne tri runde.

Džaja je, recimo, vrlo retko davao bombastične izjave, uvek je bio prilično smiren, ali posle tog žreba rekao je da Zvezda dobija Bajern i u Minhenu i u Beogradu. Eto, takvo je samopouzdanje vladalo. I to nije bilo bez osnova. Bajern je Bajern, dobar tim, veliko ime, međutim, kad imaš ono što je Zvezda imala, onda nema problema. To su sve velemajstori bili! Milina gledati ih. Stvarno je bila poezija kako su igrali”, priseća se Andrijašević.

Ipak, istorija duela sa Nemcima predstavljala je veliko upozorenje. Zvezda je 11 godina ranije izgubila od Bavaraca u trećoj rundi UEFA kupa, a bili su tu porazi i od Kelna, Mehengladbaha dva puta, HSV…

Kad je reč o snazi minhenskog tima iz te sezone, o njoj dovoljno govore reči Novakovića:

Bajern je bio čudo te sezone. Pola nemačke reprezentacije, koja je postala prvak sveta prethodnog leta, igralo je tu. Uz to, imali su i Laudrupa kao superzvezdu… Baš su bili jaki”.

Dvomeč je bio onakav kakav dolikuje polufinalu najjačeg evropskog takmičenja i okršaju dva sjajna tima – kvalitetan i uzbudljiv.

Zvezda je u prvom meču u Minhenu napravila sjajnu osnovu za prolaz. Pobedu od 2:1, posle preokreta na Olimpijskom stadionu, doneli su Pančev i Savićević.

Cela jedna tribina bila je sa Zvezdinim navijačima, dakle oko 20.000 ljudi i svi pre meča potpisujemo da izgubimo 2:1. Postoji priča sa Piksijem u vezi sa tim. Marsej je igrao u Moskvi sa Spartakom, u drugom polufinalu, i Piksi je posle pitao za Zvezdin rezultat. Rekli mu da je 2:1 i njegov komentar je bio ‘super, pobedimo kod kuće 1:0 i to je to, finale’. Dakle, mislio je da je Zvezda izgubila i opet je bio zadovoljan. Eto takav je osećaj vladao… Čak ni kad je ostvarena pobeda, niko nije mogao da garantuje prolaz”, dodaje Novaković.

https://youtube.com/watch?v=09_clhHoaxs

Sjajnu igru iz Minhena, Zvezda je prenela i u Beograd. Revanš je počeo sjajno, pošto je Mihajlović u 24. minutu doveo crveno-bele u vođstvo, ali drama je bila neizbežna.

Bavarci su preko Augentalera i Tona preokrenuli u nastavku, da bi na kraju autogol Augentalera u 90. minutu doneo Zvezdi veliko finale.

Oni nisu videli centar do onog nesrećnog gola kroz noge, Zvezda je bila znatno bolji rival nekih 160 minuta, ali se posle uvukla panika. Da je ona stativa Bajerna ušla za treći gol, gotovo…”, seća se Novaković.

Ni Andrijašević nema dilemu da je na kraju sreća bila presudna.

Mnogo puta je Zvezda ispadala na glup način. Magla, sudije, nesrećni slučajevi… Verujem da se sve to stavljalo u neki fajl i da je sreća morala nekad da dođe u kontra smeru. Eto, bilo je to protiv Bajerna”, zaključuje Andrijašević.

Malo neosporni kvalitet i zasluga, malo sreća, tek Crvena zvezda je izborila meč za titulu evropskog šampiona.

Do najvećeg uspeha u istoriji ovdašnjeg fudbala delio ju je Olimpik Marsej.

Maj 29, Bari, stadion Sveti Nikola.

Detaljnije o finalnom okršaju, svemu što je prethodilo i usledilo, čitaćete u poslednjem delu trilogije.