Lučić za SK: Kod Deja igre karijere, sličan je Duletu

Marko Metlas/Euroleague Basketball via Getty Images

Novi, trogodišnji ugovor, potpisan prošlog leta, bio je potvrda da je Vladimir Lučić zadovoljan životom u Minhenu i igrama u dresu Bajerna.

Prošle sezone odbranjena je titula Nemačkoj, plej-of Evrolige izmakao je „za dlaku“, a individualne partije u timu Dejana Radonjića bile su najbolje u karijeri, tvrdi naš sagovornik.

U ovoj sezoni tražio se iskorak, ili barem nastavak uzlazne putanje. Pre svega u elitnom evropskom rangu.

Do toga, ipak, nije došlo.

Igre i rezultati u EL bili su ispod očekivanja i Bavarci su do prekida zauzimali pretposlednju poziciju (8-20). Nemački kup okončan je iznenadnim porazom u osmini finala, pa je za spas sezone ostao pokušaj da se dođe do trećeg uzastopnog trofeja u Bundesligi.

O tome, ali i svemu što je prethodilo u sezoni, situaciji u Minhenu, odlasku Dejana Radonjića, prekidu takmičenja, budućnosti i potencijalnom povratku u Partizan, Vladimir Lučić je govorio za Sport Klub.

Christina Pahnke/Euroleague Basketball via Getty Images

Krenimo od aktuelnosti. Sezona u Nemačkoj će biti nastavljena šestog juna i put ka peharu vodi kroz turnirski sistem. Objasnite nam detaljnije kako je sve predviđeno?

Ovde je 10 ekipa je bilo za nastavak sezone, a sedam protiv, tako da se napravio format kao na Svetskom prvenstvu. Igraćemo u dve grupe po pet ekipa, sastaće se svako sa svakim i onda po četiri najbolje iz obe grupe idu u četvrtfinale. Do kraja će se zatim igrati na dve dobijene, kao Evrokup. Cilj je da se liga završi za tri nedelje, kako bi se ispoštovali ugovori igrača. Mnogima oni ističu 30. juna.

Koliko će biti teško vratiti se košarci posle gotovo tromesečne pauze?

Svako ko je bio posvećen, mogao je da održava neku formu, iako je to daleko od one prave, takmičarske. Biće teško doći u pravi ritam i odraditi te tri takmičarske nedelje. Postoji i opasnost od povreda. Pri tome, igraće se na svaka dva dana, u grupi imaš četiri utakmice i svaka može da bude eliminaciona. Neophodno je maksimalno zalaganje.

Kako bi ocenio svoje psiho-fizičko stanje pred nastavak takmičarskih utakmica?

Trudio sam se da radim na sebi i mislim da sam koliko-toliko spreman. Ipak, individualni treninzi ne mogu da odmene timke. Tek kad uđeš u ekipne treninge, sve te promene, sprinteve, odbrane, napade, vidiš da ipak nisi skroz spreman, koliko god trenirao indivdualno. Drago mi je što će se igrati jer smo ligu odigrali vrhunski, bili ubedljivo prvi i bila bi šteta da se to završi bez titule. Pitanje je koliko će se sve to vrednovati kasnije pošto sedam ekipa neće učestvovati. Ima gomila ispravnih i pogrešnih stvari u svemu tome, ali najvažnije je da odigramo kako treba i završimo zdravi. Naravno, cilj je odbrana titule.

Za razliku od nemačke lige, Evroliga, Evrokup i ABA liga se neće nastavljati. Mišljenje o EL dali ste u nedavnom razgovoru za naš sajt, a kakvo je ono u vezi sa regionalnim takmičenjem?

Očigledno nije bilo uslova da se liga nastavi kao u Nemačkoj ili Španiji, gde će timovi na terenu moći da se bore za trofej. Opet, vanredna je situacija, retko gde se sezona nastavila, a i tamo gde jeste sistem takmičenja se promenio. Uveli su se noviteti. Izgleda da u ABA nisu želeli time da se bave i otkazivanje je možda bilo i najjednostavnije rešenje. Takav ishod nije fer ni prema jednoj ekipi, a naročito ne prema timovima koji su imali dobre sezone i ambiciju da dođu do titule i plasmana u Evroligu.

Martin Hangen/Euroleague Basketball via Getty Images

Hajde da se vratimo na sezonu pre pandemije. Kako biste ocenili ostvarene rezultate Bajerna?

Prošla sezona je bila dobra. Malo je nedostajalo da uđemo u plej-of Evrolige, u Nemačkoj smo bili dominantni, nismo imali poraz u doigravanju i odbranili smo titulu. Sve to je doprinelo da ambicije porastu u ovoj sezoni, međutim, u Evroligi nije išlo kako treba. Negde do kraja 2019. je sve i izgledalo pristojno, ali nas je onaj poraz od Žalgirisa, koji je do tad imao skor 0-9, u potpunosti izbacio. Krenuli smo u pogrešnom smeru i više se nismo povratili. Brojne stvari se nisu poklopile.

Na šta konkretno mislite?

Krenimo od toga da je nekoliko nas igralo na Svetskom prvenstvu i Kini i direktno odatle se priključilo timu. Zatim, ekipa je imala ta sponzorska putovanja po SAD i Urugvaju, tako da smo ukupno imali 2,3 timka treninga pred start sezone. Pojačanja su isto kasnije stigla, imali smo problema na poziciji plejmejkera, pa kad se na sve to dodaju i povrede onda je vrlo teško ostati konkurentan. Ritam je težak, tri utakmice nedeljno, mnogo putovanja, malo vremena za treninge… Ne bih da ispadne da tražim alibi, ali to su neki objektivni razlozi zašto rezultati nisu bili bolji.

Ceh je platio trener Dejan Radonjić, koji je u januaru dobio otkaz. Kako gledate na taj potez kluba?

Dejo se suočavao sa mnogim problemima, koje sam već spomenuo. Veoma je teško bilo kome da pravi rezultate u takvim okolnostima. Ali to je sudbina profesionalnih sportista i trenera. Takav je posao, sve je biznis, nema emocija. Traži se surovi profesionalizam i čelnike ne zanimaju druge stvari.

Sa nekadašnjim trenerom Crvene zvezde sarađivali ste nešto manje od dve godine i za to vreme osvojili dve titule. Kakve utiske nosite iz tog perioda?

O Deju kao treneru imam samo pohvalne reči. Imali smo izvanrednu saradnju i na terenu i van. Veoma mi je žao što to nije nastavljeno, pošto je on jedan od razloga što sam produžio ugovor na još tri sezone. Ostvario sam veliki benefit kroz rad sa njim, najbolje partije u karijeri pružao sam kod njega.

Tolga Adanali/Euroleague Basketball via Getty Images

U Minhenu ste prethodno radili i sa Aleksandrom Đorđevićem. Možete li da povučete paralelu između Radonjića i njega?

Sale gaji lepršaviji stil igre, to je lepše za gledanje, ali i on je svestan da je odbrana ta koja će na kraju doneti rezulatat. Dejo je, sa druge strane, maksimalno koncentrisan na odbranu i fizičku igru. Verujem da je ljudima u Srbiji to savršeno poznato. Meni je takav stil odgovarao, pošto ima velike sličnosti sa onim što sam radio kod Duleta Vujoševića u Partizanu. Dugo sam bio deo takvog sistema i lakše sam se prilagodio. Između Deja i Duleta ima mnogo sličnosti u radu, obojica rade mnogo dobrih, sličnih stvari. Zato je meni bilo sjajno kod Radonjića, nemam dilemu da sam igrao najbolju košarku kod njega.

Na klupi Bajerna sad sedi Oliver Kostić, kao vršilac dužnosti…

Oliver nema velikog seniorskog iskustva na ovom nivou, ali je dobio šansu da odmah bude na velikoj sceni. Do sad nije imao previše prilika da se pokaže jer je u hodu nastavio, posle Dejovog odlaska. Nije bilo vremena za treninge, utakmice su se igrale na 2 dana, a posle toga je došao i ovaj prekid zbog korone. Videćemo kako će se sve završiti na kraju. Ponavljam, cilj je da se dobro odrade ove tri nedelje, da se osvoji titula, pa će se praviti dalji planovi.

Kakvi su vaši planovi? Ugovor sa minhenskim timom traje do leta 2022. godine…

Ne razmišljam mnogo unapred. Ovde sam dugo, generalno sve ide kako treba i zato sam i produžio ugovor. Imam dvoje dece i u Minhenu imamo sve što nam je potrebno za lagodan život. Videćemo kako će dalje sve ići.

Neretko se vaše ime dovodi u vezu sa Partizanom. Koliko je povratak u Humsku realna opcija?

Ako se vratim u Partizan, voleo bih da to bude dok sam u punoj formi, da budem neko ko će da doprinosi boljim igrama. Ne želim da sam tu samo da ispunjavam broj i živim na nekoj staroj slavi. Beograd je moj rodni grad i u Partizanu sam proveo najlepše godine u karijeri, posebno u sezoni kad sam bio kapiten. Svi smo bili sličnih godina, imali smo zajednička interesovanja, družili se i van terena… Sa celom tom ekipom sam u kontaktu i dalje. Ne znam šta će se u budućnosti dogoditi, ali ako se budem vraćao u Srbiju, to će biti samo zbog Partizana.