Ožiljak kao podsetnik, El Apache

Scott Halleran/Getty Images

Karlos Tevez - brz, snažan, dinamičan i svoj. Put od Boke i nazad popločao je sjajnim igrama u nekim od najvećih evopskih klubova i začinio epizodom u Kini koja je najmanje bila fudbalski deo njegove karijere.

Rođen je kao Karlos Alberto Martinez. Nisio je majčino prezime. Biološka majka je bila alkoholičarka i ubrzo ga je napustila. Usvojili su ga majčina sestra Adriana Noemi Martinez i njen suprug Segundo Reimondo Tevez. Prezime su mu promenili zbog problema na relaciji Ol bojs – Boka Juniors kada je trebalo da započne profesionalnu karijeru.

Odrastao je u ozloglašenom predgrađu Fort Apače, otud i nadimak. Detinjstvo mu je donelo mnogo teških priča i nasilja. Jedan od njegovih najboljih drugova iz detinjstva ubijen je od strane policije u pucnjavi do koje je došlo nakon oružane pljačke u gradskom kazinu.

Depresivna budućnost otvarala se ka njemu, ali je spas stigao 1989. u vidu Norbeta Propata, skauta Ol bojsa koji je ubedio porodicu da dečaka upiše u školu fudbala.

Ožiljak koji nosi od desnog uveta, preko vrata pa do sredine grudi uspomena je na opekotine trećeg stepena zadobijene kada je kao dete opečen ključalom vodom. Skoro dva meseca je proveo u bolnici na intenzivnoj nezi. Odbio je, bez mnogo rasprave, ponudu Boke da mu plati estetsku operaciju kada je došao u klub. Uvek je govorio da želi da ga taj ožiljak podseća ko je bio u prošlosti, a ko je sada.

Profesionalnu karijeru počeo je pre 19 godina u Boki. Igrajući za Boku u tri navrata pet puta je bio šampion Argentine, osvajao je Kopa Libertadores i Kopa Sudamerikana, Kup Argentine, Superkup Argentine i Interkontinentalni kup. Tokom prve četiri godine u Boki, mediji u Argentini nazivali su ga potencijalnim naslednikom Dijega Maradone čiju je desetku nosio na leđima.

U januaru 2005. prelazi u Korintijans. Gotovo da je nemoguće raspetljati koliko je taj transfer bio vredan. Pričalo se da je brazilski tim platio 16 miliona dolara i da je dao mlade igrače „u vrednosti od dva miliona“. Pričalo se i da su Tevez i njegov agent Kia Jurbišian dobili dodatnih 15 i 10 odsto vrednosti transfera. Negde ćete pronaći i podatak da je ovaj posao vredeo 22 miliona dolara. Korintijans je imao ugovor sa Media sports investments grupom (MSI) čiji je vlasnik zapravo Jurbišian, a Tevez je potpisao ugovor na pet i po godina. Procena je da je u tom momentu to bio najvredniji transfer u južnoameričkom fudbalu.

Istraga brazilske policije kasnije je potvrdila da je MSI ugovorom sa Korintijansom dobio 35 odsto vlasništva nad ugovorima igrača dok je preostalih 65 odsto pripadalo firmi Džast sport Limitid. Ispostaviće se da su obe grupacije zapravo u vlasništvu iste firme.

Bilo kako bilo, na terenu je Tevez bio kapiten ekipe i 2005. godine proglašen je za najboljeg igrača prvenstva. Bio je to prvi put da je neki igrač koji nije Brazilac dobio priznanje za najboljeg u sezoni još od 1976. godine. Bio je šampion Brazila.

Getty Image /Christopher Lee

Nije prošlo mnogo, zaravo krajem avgusta 2006. engleski mediji počeli su da pišu da Tevez odbija da igra za Korintijans. Sam Tevez je 3. avgusta 2006. na svom satu objavio da su i on i Havijer Maskerano potpisali ugovore sa Vest Hemom. Za koliko novca nije naveo.

Engleski mediji su uživali. Tema se sama nametala. Pisalo se da su drugi engleski klubovi odbili da dovedu argentinski dvojac zbog toga što je treća strana umešana u posao kao vlasnik prava. Istraga koju je kasnije sprovela Premijer liga potvrdila je da je Vest Hem Teveza kupio od MSi i Džast sports limitida i da je dobio prava na registraciju. Sav novac od transfera prisvojile su ove dve firme.

Za Čekićare je debitovao 10. septembra 2006. Ušao je u drugom poluvremenu u remiju sa Aston Vilom (1:1). Usledio je period od devet mečeva bez pobede za Vest Hem, na sedam od tih devet mečeva njegov tim nije postigao ni gol. U novembru je, nakon što je zamenjen u meču sa Šefild junajtedom, demonstrativno napustio teren pre kraja utakmice. Njegovi saigrači odredili su mu kaznu – trebalo je da polovinu nedeljne plate da u humanitarne svrhe i da trenira u dresu Brazila. Odbio je ovaj drugi deo kazne.

„Igrao sam u Brazilu i poštujem tu zemlju i njene ljude. Ali, ja sam Argentinac i nikada neću obući ovaj dres!“

Godinu dana kasnije, Vest Hem je kažnjen sa 5,5 miliona funti zbog dovođenja Teveza i Maskerana jer je transfer uključivao treću stranu. Tevez je ipak dobio dozvolu da igra jer je Premijer liga promenila pravila koja su do tada bila na snazi. Nepunih mesec dana kasnije proglašen je igračem godine u klubu koji je sačuvao u eliti. Vest Hemova sezona svela se te godine na meč protiv Mančester junajteda. Tevez je postigao jedini gol. Uz činjenicu da Šefild junajted nije uspeo da pobedi Vigan, Čekićari su ostali u Premijer ligi.

U junu iste godine Tevez je ponovo bio glavna tema zbog transfera. Ovoga puta zato što je odbio da ide u Inter. Želeo je da ostane u Engleskoj, a i imao je obaveze na Kopa Amerika.

Engleze nije zanimalo to što je Tevez rekao da odluku neće doneti pre kraja Kopa Amerika. Dejli mejl je 5. jula objavio da Tevez prelazi u Mančester junajted za 20 miliona funti. Vest Hem se žalio, najavljivao da će blokirati transfer ako ne dobije većinu novca. Dan kasnije Čekićari objavljuju saopštenje u kome se navodi da je Tevez njihov igrač sa ugovorom do juna 2010. i da su mu pregovori sa bilo kojim klubom zabranjeni. Agent je tvrdio da je Vest Hem zapravo dao dozvolu za pregovore sa Junajtedom pa su dva kluba završila tražeči savet od FIFA. Međunarodna kuća fudbala posavetovala ih je da rešenje svog spora potraže na Sudu za sportsku arbitražu.

Slučaj ipak nikada nije dospeo do suda jer je Premijer liga odobrila dogovor između Vest Hema i MSI i obavezala MSI kao treću stranu da plati Vest Hemu dva miliona funti koji je za taj novac oslobodio Teveza ugovorne obaveze.

Junajted je, sa druge strane, pristao da potpiše dvogodišnji ugovor o pozajmici i to je odboreno 10. avgusta 2007. Pet dana kasnije Tevez je debitovao u duelu protiv Portsmuta, umesto povređenog Vejna Runija. Prvi gol postigao je za Crvene đavole 23. septembra iste godine u pobedi protiv Čelsija (2:0) na Old Trafordu.

Već u novembru, Aleks Ferguson je rekao da želi Teveza da dovede trajno. Stari lisac je znao šta radi:

„Ove sezone će mi dati 15 golova. Štaviše, biće to važni golovi“.

Nije ih dao 15. Dao ih je pet. Ali, postigao je gol u prvoj seriji penala u finalu Lige šampiona protiv Čelsija.

U proleće 2009. izjavio je da veruje da se njegovo vreme u Junajtedu završava krajem sezone, bio je nezadovoljan što mu nije ponuđen trajni ugovor kako je bilo najavljivano dve godine ranije. Bio je nezadovoljan i što ne igra stalno iako, po njegovom mišljenju, ne igra loše. Istog dana kada su mediji objavili ovu priču našao se u startnoj postavi u gradskom derbiju u kome je postigao i gol. Ferguson je posle meča odbio da priča o Tevezu.

U sledećem kolu Junajted je gostovao Viganu. Nije bio u startnoj postavi. Ušao je u igru u 58. minutu u samo tri minuta kasnije dao gol za izjednačenje. Tim je zaigrao bolje pa je Majkl Kerik postigao gol za pobedu. Posle meča Ferguson je najavio da će klub započeti pregovore sa Tevezom. Mediji su pisali kako Junajtedovi advokati traže način da Teveza dovedu besplatno. Nisu uspeli. Junajted je pristao da plati 25.5 miliona funti i ponudi Argentincu ugovor na pet i po godina. Kao odgovor na ponudu, Tevezovi savetnici poručili su Junajtedu da on više ne želi da igra za njih.

Sa Junajtedom je osvojio dve titule u Premijer ligi, Ligu šampiona i FIFA Svetsko prvenstvo, Liga kup, Komjuniti šild.

Chris McGrath, Getty Images Sport

Pričalo se da je Liverpul pokušao da ga dovede i da ih je odbio zato što je prethodno nosio dres Junajteda. Rivalitet mu nije smetao da obuče dres drugog Mančestera. Onoga sa plave strane. Pregovori su bili tajni, zvanično nikada nije objavljeno koliko je koštao ugovor na pet i po godina, ali se šuškalo da su Građani platili 47 miliona funti. To bi bio britanski rekord u to vreme, ali vest su demantovali i MSI i Mančester siti. Tevez je postao prvi igrač koji je iz jednog Mančestera prešao u drugi još od Terija Kuka 1999. Građani su sve to naravno iskoristili i za provokaciju pa su napravili bilbord sa Tevezovom slikom na kome je pisalo „Dobrodošao u Mančester“. Bilbord je bio postavljen tako da praktično može da se vidi sa Old Traforda.

U gradskom derbiju je upisao asistenciju, ali je Junajted slavio 4:3. Prve logaške golove za Siti dao je protiv Vest Hema.

U avgustu 2010. Roberto Manćini mu je dao kapitensku traku. U decembru iste godine, nakon što je njegov agent pokušao da pokrene pregovore o produžetku i poboljšanju ugovora, Tevez je klubu predao pismeni zahtev za trensfer. Navodno, za to je imao „porodične razloge kao o razmimoilaženje sa nekim individuama iz uprave i kluba“. Glatko su ga odbili. Najavili su i da ga neće prodati u januaru, ali i da će tužiti i njega i agenta ako odbije da igra. Nekoliko dana kasnije Tevez je povukao zahtev i rekao da je sve u redu, da je posvećen klubu i da je problem rešen razgovorom. Tako je delovalo i na terenu. Sredinom maja 2011. izrazio je želju da ostane u Englesko. Već u junu je za argentinske medije rekao da „tamo više ne bi otišao ni na odmor“.

Ali, vratio se. Predao je kapitensku traku Vensanu Kompaniju, igrao manje nego ranije, ali ipak je igrao i davao golove. I tako do 27. septembra 2011. Manćini ga je za meč protiv Bajerna planirao kao zamenu. Posle je pričao kako je Tevez odbio da uđe u igru u drugom poluvremenu kada je Bajern već vodio 2:0. Argentinac je tvrdio da to nije tačno i da je sve samo nesporazum. Mančini je bio besan, pretio je da Tevez više nikada neće igrati za Siti. Klub ga je suspendovao na dve nedelje tokom kojih je sproveo istragu. Šta im je ta istraga pokazala ne znamo, ali vlasnik kluba je nakon razgovora sa Manćinijem odlučio da Tevezu poruči da se drži podalje od Mančestera i da mu istovremeno isplati punu platu. Ipak, kažnjen je sa nekoliko nedeljnih plata i nije dobio bonus, ali se vratio u klub u februaru sledeće godine.

Manćini je povratak Teveza najavio izjavama da je spreman da ga primi u tim, a usledilo je i javno izvinjenje igrača menadžeru i sve se završilo.

Sa Građanima je jednom osvojio Premijer ligu, jednom FA Kup i dodao još jedan Komjuniti šild.

26. juna 2013. Tevez je obukao Juventusovu desetku, dres koji je pre njega nosio Alesandro del Pijero. Potpisao je ugovor na tri godine, navodno za 12 miliona funti. Debitovao je pobedom i golom protiv Lacija u Superkupu Italije. Pogodio je i na debiju u Seriji A, dao je jedini gol u pobedi protiv Sampdorije u prvom kolu sezone 2013/14.

Dva puta je bio šampion Italije, osvojio je i Kopa Italija i Superkup Italije.

Dok je u leto 2015. igrao sa Argentinom na Kopa Amerika odlučio je da se vrati u Boku. I ostvario je san da postane šampion Argentine prvi put. Zapravo, kako je te sezone bio i šampion Italije, postao je prvi fudbaler koji je u jednoj kalendarskoj godini osvojio dve titule šampiona države i dve titule Kupa.

Krajem 2016. godine stigla je vest u koju je bilo veoma teško poverovati. Karlos Tevez potpisoao je za Šangaj Šenhua za oko 41 milion dolara godišnje. Postao je najplaćeniji fudbaler sveta. Gotovo je nemoguće zamisliti tu količinu novca, a Tevez je tvrdio da se ne radi zapravo o toliko novca. Ali, njegov stav i ponašanje pokazali su da je zapravo cela ta epizoda sa Kinom bila samo zbog novca. Kritikovali su ga da se ugojio, da nije spreman da igra, da je bezvoljan. Da je zaista mislio ono što je i rekao kada je svoje vreme u Kini opisao kao godišnji odmor, Tevez je pokazao tako što se nije pojavio na treningu jer je bio sa porodicom u Diznilendu. Dok je bio na odmoru, osvojio je kineski FA Kup.

Marcos Brindicci, Gettyimages

Kada je taj dugački odmor završen, vratio se u Boku 5. januara 2018. I doneo joj novu titulu.

U poslednje kolo šampionata River Plata ušla je sa bodom više u odnosu na Boku. River je odigrao 1:1 sa Atletik Tukumanom. Boka je na Bmbonjeri dočekala Himnasija la Platu. Jedini gol na tom meču postigao je Tevez, za 34. titulu Boki koja sada ima samo dva šampionska pehara manje od Rivera.

Ovu titulu začinio je poljupcem sa čovekom sa kojim su ga poredili kao dečaka, sa čovekom sa kojim se poredi svaki Argentinac koji šutira loptu, trenerom Himnasije – Dijegom Maradonom.

Za reprezentaciju Argentine odigrao je 76 utakmica, osvojio je zlato na Olimpijskim igrama 2004.

Mnoge nije voleo i mnogi nisu voleli njega. Mnoge je izluđivao svojom tvrdoglavošću i temperamentom. Ali, većina će se složiti da je većinu vremena koje je proveo na terenu bio spektakularan i da je naprosto oduzimao dah. I nadam se da će još koju sezonu to raditi. Jedan od onih koje mrzite ili obožavate ali vas definitivno ne ostavlja ravnodušnim.

Talentovan, iskusan, kao neki ulični borac na travnatom terenu. El Apache!