Vrabac iz Minska i cena olimpijskog zlata

Skener 6. jun 202010:44 > 11:02
Getty Images

Generacija rođena te nesrećne 1993. godine propustila je mnogo kada je reč o velikim sportskim dostignućima i sportistima koji su u nasleđe ostavili nešto što i današnje zvezde pokušavaju da imitiraju.

Za Olgu Korbut čula sam pokušavajući sa velikim divljenjem svojim roditeljima da objasnim šta sve može Simon Bajls na parteru.

I ne, nije tu reč o poređenju u broju medalja. U tom slučaju Amerikanka je skoro neprikosnovena, odmah iza Vitalija Ščerba i Larise Latinjine.

„Ima ta čuvena Olga Korbut, nju smo svi pamtili, znaš li šta je ona ostavila iza sebe“?

I tako su krenula da se otvaraju pitanja.

Olimpijske igre u Minhenu 1972. za nju jesu bile najvažnije u karijeri. Osvojila je tri zlatne i jednu srebrnu medalju, a kolekciju je upotpunila i četiri godine kasnije u Montrealu još jednim zlatom i srebrom.

U svega nekoliko godina stala su sva njena najveća dostignuća. Nakon igara u Minhenu, usledila su dva zlata i četiri srebra na Svetskom prvenstvu u Varni 1974. i evropsko srebro u Londonu 1973.

Penzionisala se sa svega 22 godine, što se i tada smatralo ranim povlačenjem iz gimnastike. Ipak, nasleđe koje je ostavila je ono što je najviše obeležilo njenu karijeru.

Matthew Lloyd/Getty Images

Korbut flip

Okret po kome je ostala upamćena potpuno je promenio gimnastiku. Redefinisao je disciplinu i bio izazov za sve koji su nastupali posle nje. Originalni potez Olge Korbut bio je revolucija gimnastike. „Korbut flip“ je okret koji se izvodi na neravnim paralelnim šipkama, uz početni položaj na višoj šipci, nakon čega se ista hvata sa donje strane. Taj pokret kasnije je bio zabranjen u Olimpijskom kodeksu bodova. Osim toga što je tih godina bila pravi promoter gimnastike u svetu, učinila je da se fokus sa elegancije prebaci na akrobatiku, koja je kasnije kroz istoriju bivala sve više bodovana na svim velikim takmičenjima.

„Posle mene je to retko ko uradio. Volela sam elemente koji donose rizik. Ja sam unela nove elemente u gimnastiku, a ne akrobatiku, ona je već bila deo našeg sporta“, objasnila je Korbut u intervjuu za „CNN“.

Hladni rat i Ričard Nikson

Posle Igara u Minhenu 1972. sovjetska takmičarka je imala zakazan prijem u Beloj kući, a tadašnji predsednik Sjedinjenih Država Ričard Nikson na interesantan način je okarakterisao njene nastupe u koje je sa oduševljenjem gledao čitav svet.

Rekao mi je da je moj nastup u Minhenu učinio više za smanjenje političkih tenzija tokom hladnog rata između SAD i SSSR, nego što su to uspele naše dve ambasade tokom pet godina“, otkrila je Olga u jednom intervjuu.

https://youtube.com/watch?v=c2NGqI6FqeQ

Afera „Knjiš“

Korbutova je 1999. godine izdala saopštenje za javnost u kome navodi da ju je njen trener Renald Knjiš seksualno uznemiravao. Knjiš je radio sa Olgom i tokom Igara u Minhenu, a Beloruskinja je Knjiša optužila i za silovanje nekoliko dana pre timskog nastupa na Igrama 1972. Pre dve godine je još nekoliko bivših gimnastičarki u svojim izjavama potvrdilo da ih je Knjiš seksualno uznemiravao, kao i da je povratak kući posle treninga sa njim uvek bio stresan. I slavni trener se oglasio nakon što je sudska procedura započeta, rekavši da su to laži, kao i da sve mlade gimnastičarke pokušavaju da postanu trenerove ljubavnice.

I danas Korbutova otvoreno govori o fizičkom zlostavljanju koje je doživela, a često učestvuje i u aktivnostima pokreta „Me too“ koji ohrabruje mlade devojke koje su imale slična ili ista iskustva da javno govore o problemu. Olga je pre dve godine gostujući u emisiji „Pusti ih da govore“ u Rusiji imala priliku da se putem skajpa suoči sa svojim bivšim trenerom.

„Ćutala sam dugo, sve dok nisam uvidela da to počinje da se dešava i drugim devojkama. Tada sam otišla u policiju i prijavila ga. Rekla sam sebi: ’Moram to da zaustavim’. Zato sam progovorila. Da nije bilo drugih žrtava, možda bih zauvek ćutala“, rekla je Olga.

Ona je u ruskoj TV emisiji opisala i detalje Knjišovih napada, ranijih pokušaja silovanja i samog silovanja.

Knjiš nikada nije proglašen krivim za silovanje ili fizičko zlostavljanje, niti seksualno ili verbalno uznemiravanje. Prestao je da se bavi trenerskim poslom još 80-ih godina, posle prvih optužbi za silovanje. Preselio se u drugi grad u Belorusiji, ali nije mogao da se zaposli kao trener. Vratio se u Grodno, rodni grad Olge Korbut i 90-ih se kratko vratio trenerskoj profesiji. Ipak, tvrdio je da gimnastičari novog doba nisu dovoljno dobri i odlučio je da se potpuno povuče iz gimnastike.

Matthew Lloyd/Getty Images

Koliko košta olimpijska medalja?

„Vrabac iz Minska“ kako su je prozvali nakon prvog timskog nastupa u Minhenu, zbog novih akrobatskih elemenata i sitnije građe, sada živi u Arizoni, gde se preselila nakon razvoda i kratkog braka sa jednim beloruskim folk izvođačem. Samo godinu dana nakon odluke da prestane da se bavi gimnastikom, usledio je taj razvod i novi početak u Americi, gde danas radi kao trener.

Finansijska kriza bila je glavni razlog zbog kog je pre tri godine odlučila da na aukciji rasproda većinu osvojenih medalja. Na aukciji organizovanoj u Arizoni rasprodala je ukupno 32 medalje, za koje je dobila 333.500 dolara.

Najvrednije je bilo timsko zlato iz Minhena, koje je procenjeno na 66.000 dolara. 65-godišnja gimnastičarka je iz SSSR „pobegla“ zbog raspada države i finansijskih problema, a u SAD ju je zadesila slična finansijska kriza. Kako su tada preneli ruski mediji, Korbutovu je prodaja medalja „spasla gladi“.

Kada me je ono što radim učinilo poznatom, to je mnogo mladih ljudi motivisalo da uđu u salu i počnu da vežbaju. Mnogo ljudi je moralo to da plati. Sigurna sam da su svi oni bili talentovani, ali čim stigne prvi zarađeni novac, ljudi zaborave na treninge u sali. Sa novcem se sve završava. Često siromašni i gladni ljudi budu željni velikog rada i truda kako bi stigli do uspeha. To sam osetila na svojoj koži“, rekla je Korbutova.

Čak i nekoliko godina pre rasprodaje medalja, Korbutova je govorila o tome šta za nju predstavljaju ta odličja sa najvećih smotri.

„Znate šta? Dobro je biti olimpijac koji osvaja zlato, ali ono što je prava stvar je takmičenje. Biti pravi takmičar zahteva hrabrost. Svi koji se usude da se takmiče su pobednici, ne mogu to bolje da opišem. Svi takmičari su veliki“, objasnila je Beloruskinja.