Neponovljivi Žist Fonten

REUTERS/Action Images / MSI

Pre nešto manje od 87 godina, 18. avgusta 1933. u marokanskom gradu Marakešu rođen je Žist Fonten, Francuz koji je u istoriju fudbala ušao kao strelac najviše postignutih golova na jednom svetskom šampionatu.

Napadač selekcije ’Trikolora’ je na Mundijalu u Švedskoj 1958. čak 13 puta zatresao mreže protivničkih golmana, a taj njegov učinak u narednih šest decenija nijedan učesnik završnih planetarnih turnira nije uspeo da nadmaši. Fonten je na tom šampionatu u svakoj od šest odigranih utakmica bar jednom pogodio gol rivala i tako ostvario prosek od više od dva postignuta pogotka po meču što u današnjim vremenima dominacije defanzivnog fudbala deluje kao gotovo neverovatna statistika.

Iako je bio učesnik samo jednog Mundijala omaleni (visok je samo 174 centimetra) centarfor ’Galskih petlova’ se nalazi na visokom četvrtom mestu večite liste strelaca svetkih šampionata. Od njega su ukupno više pogodaka postigla trojica fudbalalera – Miroslav Klose (16), Luis Nazario de Lima Ronaldo (15) i Gerd Miler (14) – koja su do tih impresivnih brojeva došla nastupajući na više završnih turnira. Žistovi zvezdani trenuci su bili u Skandinaviji, ali je ostalo zapisano i to da je sa svojim klubom Remsom 1959. godine stigao do finala Kupa evropskih šampiona, kao i da je te sezone sa 10 datih pogodaka poneo laskavi epitet najboljeg strelca tog najprestižnijeg takmičenja ’Starog kontinenta’.

Kakav je bio strelac pokazuje i podatak da je u 200 odigranih utakmica u elitnoj francuskoj ligi zabio 165 pogodaka, pri čemu je u dresu tada jednog od najboljih evropskih timova Remsa (sa kojim je osvojio i tri šampionske titule) zabeležio 121 ’egzekuciju’ tokom šest sezona nastupa za ta klub i u dve od njih (1957/1958, 1959/1960) bio prvi strelac prvenstva.

Čovek koji je zbog problema sa povredama prerano u 29. godini okončao igračku karijeru za svoje umeće postizanja golova je nagrađen sa nekoliko priznanja. Već pomenutih 13 pogodaka donelo mu je “Zlatnu čizmu”, namenjenu prvom strelcu Mundijala u Švedskoj, a izabran je, naravno, i u najbolji tim tog šampionata. Te 1958. dobio je treći najveći broj glasova (23) u izboru za “Zlatnu loptu” pariskog lista “Frans fudbal”, a od Žista su na toj listi uspešniji bili samo osvajač trofeja i njegov saigrač iz reprezentacije Rajmond Kopa (71 glas) i nemački as Helmut Ran (40 glasova). Možda najveće priznanje stekao je 2003. godine kada ga je Fudbalski savez Francuske – u konkurenciji Kope, Platinija, Žiresa, Papena, Zidana – izabrao za najboljeg igrača te zemlje u poslednjih pola veka.

Maroko, u čijem gradu Marakešu je budući veliki strelac rođen, bio je u to vreme deo francuske države. Žist, sin Francuza i Špankinje, rodnom Maroku je pokušao da se oduži tokom trenerske karijere kada je kao selektor vodio reprezentaciju te sada nezavisne države do trećeg mesta na Kupu afričkih nacija 1980. godine.

Fonten je igračku karijeru započeo kao amater u klubu Kazablanka iz Maroka za koji je tokom tri sezone postigao 68 pogodaka. Veliki korak za njegov fudbalski razvoj predstavljao je prelazak u Nicu 1953. U dresu kluba sa Azurne obale osvojio je svoje prve trofeje, Kup (1954) i prvenstvo Francuske (1956), te stekao status reprezentativca. Za najbolju selekciju ’Trikolora’ debitovao je 17. decembra 1953. na utakmici sa Luksemburgom (8:0) na kojoj je zabeležio het-trik.

Posle trogodišnjeg boravka u Nici, tokom kojeg je svoj golgeterski saldo obogatio za 44 gola, napadač iz Marakeša se 1956. preselio u redove u to vreme najkvalitetnijeg francuskog kluba Stad de Remsa. Zanimljivo je da je Rems angažovao golgetera Nice, kao i drugu dvojicu pojačanja Vensana i Pjantonija, zahvaljujući novcu koji je zaradio (suma od ondašnjih 50.000 dolara) prethodnom prodajom svog najboljeg igrača Rajmonda Kope madridskom Realu. Bez Kope, ali sa efikasnim Fontenom u timu Rems je u sezoni 1957/58 uzeo duplu krunu u Francuskoj da bi naredne sezone po drugi put stigao do finala Kupa evropskoh šampiona. Ponovo mu je, baš kao i u startnoj sezoni tog takmičenja 1955/56, poslednja prepreka na putu ka trofeju bio ’kraljevski klub’ iz Madrida.

Žist je želeo da u finalu odigranom 3. juna 1959. u Štutgartu nastavi seriju od do tada 10 postignutih pogodaka u Kupu šampiona i tako omogući svom klubu da se konačno popne na evropski fudbalski Olimp. Na njegovu žalost Real se još jednom pokazao kao nepremostiva prepreka za francuskog prvaka. Fonten i ostali igrači Remsa nisu uspeli nijednom da pogode mrežu španskog tima koji je golovima Mateosa i Di Stefana stigao do pobede (2:0) i četvrte uzastopne titule šampiona našeg kontinenta.

REUTERS/DESMOND BOYLAN

Najblistavije trenutke u karijeri francuski napadač doživeo je godinu dana ranije na Mundijalu u Švedskoj na koji su ’Galski petlovi’ otputovali sa jakim timom i velikim ambicijama. Na startnoj i kasnije će se pokazati najefikasnijoj utakmici šampionata (7:3), odigranoj 8. juna u Norčepingu zabio je čak tri gola selekciji Paragvaja. Tri dana kasnije Francuzi su u derbiju grupe poraženi od Jugoslovena (3:2), ali je Fonten uspeo da dva puta, u 4. i 85. minutu, matira Vladimira Bearu. Seriju pogodaka nastavio je 15. juna u susretu sa Škotima, kada je pogotkom datim u 44. minutu doprineo minimalnoj pobedi (2:1) svoje reprezentacije.

Nije zakazao ni u četvrtfinalnom odmeravanju snaga sa Severnim Ircima (4:0), pošto je 19. juna 1958. zatresao mrežu ostrvske selekcije u 5. i 63. minutu. Pet dana kasnije Francuzi su se u polufinalu na stadionu “Rosunda” sastali sa selekcijom brazilskih asova, među kojima se, pored Garinče, Didija, Vave i Zagala, nalazio i na tom šampionatu otkriveni 17-godišnji ’vunderkid’ Pele. Žist je ponovo bio strelac, ali njegov jedini izjednačujući pogodak u 9. minutu nije bio dovoljan da spreči Brazilce da na kraju ostvare ubedljiv trijumf (5:2) i kasnije preko Šveđana dođu do prve titule svetskih šampiona.

Fonten je blistao u susretu za treće mesto sa reprezentacijom Savezne Republike Nemačke kada su ’Galski pelovi’ odigrali najbolji meč na šampionatu. Dotadašnji svetski prvaci su 28. juna u Geteborgu bili nemoćni pred razigranim asistentom Kopom i nemilosrdnim egekutorom Žistom koji je čak četiri puta (u 16, 36, 78. i 89. minutu) savladao golmana ’Pancera’. Francuzi su slavili sa 6:3, a njihov prvi strelac je sa 13 datih pogodaka postao  fudbaler sa najviše postignutih golova na jednom Mundijalu. Čovek iz Maroka je za dva gola nadmašio Mađara Šandora Kočiša koji se na prethodnom šampionatu u Švajcarskoj zaustavio na broju 11. Ovom dvojcu se kasnije  najviše približio Nemac Gerd Miler čiji su šutevi na turniru u Meksiku 1970. godine 10 puta završili u mreži protivničkih golmana.

Posle finala Kupa šampiona 1959. godine Kopa se iz Reala vratio u Rems, pa je udarni tandem francuskog državnog tima konačno zaigrao zajedno i u francuskom klubu. Žist i Rajmond su se, iako različitih karaktera, odlično slagali na terenu ali i van njega. Veliki golgeter je kasnije pričao o tome kako se osećao dok je sarađivao sa Kopom na utakmicama.

Kada Kopa dodaje loptu, ja je prihvatam i osećam se kao Isus. Ja tada hodam po vodi”.

Rems je predvođen Kopom i Fontenom prvi presekao ciljnu vrpcu u nacionalnom šampionatu u sezonama 1959/60 i 1960/61, međutim karijera francuskog junaka iz Švedske se bližila preranom kraju. Suočen sa čestim i obnovljenim povredama Žist je sve više vremena provodio van fudbalskih igrališta. Svoja poslednja dva od 30 datih golova za reprezentaciju (na 21 nastupu) zabio je 16. marta 1960. godine na utakmici sa Čileom, da bi se u julu 1962. zauvek povukao sa terena.

Pored već pomenutog vođenja selekcije Maroka Fonten je 1967. kratko vreme proveo na selektorskoj klupi Francuske. Smenjen je posle dva poraza u prijateljskim utakmicama, a posle toga je bio trener Pari Sen Žermena i Tuluza. Nekadašnji golgeter – koji već duže vremena provodi dane u zasluženoj penziji – novembra 2012. godine je, odgovarajući na pitanje da li postoji neki fudbaler koji može da nadmaši njegov rekord iz Švedske, kao jedinog kandidata izdvojio argentinskog asa iz Rozarija.

https://youtube.com/watch?v=c1OJxA780oo

Niko ne može stići do tog broja osim Mesija koji bi mogao da me skine sa vrha na sledećem Svetskom prvenstvu. On je sposoban za sve, pa samim tim i za toliko golova na Mundijalu”.

S obzirom na to da se as Barselone na Mundijalima u Brazilu 2014. i Rusiji četiri godine kasnije nije ni približio Fontenovom rekordu, čini se da će fudbalski svet morati još dugo da čeka strelca koji će na nekom šampionatu naše planete nadmašiti legendarnog golgetera.