Trodnevni olimpijski san

Skener 13. jun 20208:12 > 8:22
Jamie Squire / Staff

Svaki sportista će na pitanje o krajnjem cilju karijere, odgovoriti slično. Olimpijsko zlato je za one najambicioznije, a bilo koje drugo olimpijsko odličje ili učešće na Igrama, odlična su potvrda i nagrada za naporan rad. Ovo je priča o ispunjenju jednog olimpijskog sna. Ali, samo na tri dana.

Andrea Radukan je sa samo 12 godina postala deo rumunskog nacionalnog tima i tada najavila blistavu karijeru. Samo pet godina kasnije našla se na parteru Olimpijskih igara u Sidneju. 

Sedamnaestogodišnjakinja sa osvojenim timskim zlatom podigla je svet na noge. Njena seniorska karijera trajala je četiri godine, a to „nesrećno“ olimpijsko zlato u Sidneju bio je samo delić kolekcije odličja sa velikih takmičenja. 

Ipak, baš to zlato obeležilo je njenu karijeru, onako kako nijedan sportista ne bi mogao ni da pretpostavi. 

Samo nekoliko dana posle završetka Igara, Međunarodni olimpijski komitet objavio je da je Andrea bila pozitivna na supstancu pseudoefedrin koja nije dozvoljena. 

Treneri maloletne devojčice tvrdili su da je Andrea bila nevina, kao i da je samo sledila savete i recepte lekara Joakima Oana, koji joj je dao lek protiv prehlade nekoliko sati pre nastupa, kako bi mogla da nastupi u svom najboljem izdanju. 

Andrea je i u svojoj knjizi koju je objavila 2010. godine istakla da je nakon što je popila lek osetila vrtoglavicu i da joj nije pomogao protiv temperature i kašlja. 

Jamie Squire / Staff

Slučaj je izazvao veliku pažnju svih svetskih medija, a članovi Gimnastičkog saveza Rumunije i javnost u toj zemlji podržali su mladu gimnastičarku. 

Taj slučaj na jesen te godine našao pred Sportskim sudom za arbitražu. Andrea je oslobođena svih krivičnih dela i protiv nje nisu vođeni disciplinski postupci, ali olimpijsko zlato nije vraćeno u njenu kolekciju. Lekaru rumunskog tima zabranjeno je učešće na Igrama na bilo koji način naredna dva olimpijska ciklusa, a kazna je podrazumevala i Zimske olimpijske igre. 

Andreina timska koleginica Simona Amanar, nakon što joj je pripalo Andreino zlato, rekla je da se ne oseća kao olimpijska šampionka i na taj način, kao i ceo rumunski tim, podržala mladu Rumunku. 

„Ovo zlato pripada Andrei, nisam ga osvojila. Ona ga je osvojila, ova medalja je njena, odbijam da uzmem olimpijsko zlato„, rekla je Amanar. 

Ross Kinnaird, Getty Images

Iako je arbitražno veće priznalo da joj supstanca na koju je bila pozitivna nije pomogla da postigne bolje rezultata, niti na bilo koji način stimulisala njeno telo da podnese veće napore, osnova za njihovu odluku bila je da se antidoping kodeks Olimpijskih igara mora primenjivati bez kompromisa, bez obzira na stvarne namere i starost sportiste. 

Olimpijski komitet Rumunije je Andreu oslobodio bilo kakve lične krivične odgovornosti i zbog toga nije bila suspendovana sa velikih takmičenja, što je inače logična kazna za sportiste koji su pozitivni na doping testu. 

Veliki deo gimnastičke zajednice izrazio je podršku za Andreu, uključujući i slavnu Nađu Komaneči, a predsednik Rumunije Emil Konstantinesku dočekao ju je po dolasku iz Sidneja i javno je podržao. 

Andrea je posle Sidneja osvojila pet medalja na Svetskom prvenstvu, tri zlatne i dve i dve bronzane, kao i dva zlata na Svetskom kupu u Glazgovu baš te 2000. godine. 

Na Evropskom prvenstvu u Parizu osvojila je srebro i bronzu, a sve to zahvaljujući brzom povratku treninzima odmah nakon tih spornih Igara. 

Radukan je 4. avgusta 2017. godine izabrana za predsednika Gimnastičke federacije Rumunije, a najvećim neuspehom smatra se izostanak rumunskih gimnastičara na Igrama u Riju 2016. godine, kada nisu uspeli da se kvalifikuju prvi put od 1968. godine. 

Pred Andreom je težak zadatak da rumunskoj gimnastici vrati stari sjaj i slavu, koju su joj nepravedne okolnosti, makar na trenutak ukrale.