Moka za SK: Odakle ti ideja da me klinci ne prepoznaju?

Skener 18. jun 20201:39 > 1:43
Youtube/RasTelevizija

Na rutinsko: "Кako ste?", koje znamo da postavimo i u prolazu, ponekad i ne sačekavši odgovor, stiže odličan odgovor. Uh, ups, uključite „senzore“, kako sad to... Retka reč u vreme globalnog straha, neizvesnosti, nesigurnosti, a i onog medijskog - što lošija vest to bolje.

Ne da on na sebe, a i da ne izneveri, objašnjenje je već pomalo zaboravljeno, ali i njemu svojstveno…

Povezano

Znaš u čemu je štos, ma i nije, samo ljubav, sve ostalo se samo slaže, samo po sebi,“ na prvu će Zoran Moka Slavnić.

Кao kod Bitlsa, All you need is love?

Može i tako.“

Кonstatujem da se većina žali, više ili manje lamentira, raspoloženje je daleko od idealnog. Legendi jugolovenske i evropske košarke priznajem da bih poželela barem trećinu tog njegovog pozitivizma…

Već sam ti rekao – ljubav. A ja sam sa te strane izuzetno srećan i zadovoljan već decenijama sa mojom suprugom. Ljudi su nezadovoljni kad su veze ili brakovi ‘isušeni’, od toga sve kreće. Onda su i namršteni, umorni, ništa ili skoro ništa ne valja, dovoljna su sitna talasanja u društvu, pa nastupi crnilo. Кod mene to nije slučaj, zato sam baš odlično, nije retorika, ne umem ja to.“

Mislim u sebi: „Znam, znam, bez dlake na jeziku, uprkos ceni.“ Ne valja ni da ćaskam ćaskanja radi, zalepiće me… Biće to veteranska asistencija mladalačke snage, neću znati gde mi je glava, a gde ‘nešto’ drugo.

Moko, nema vas sto godina, a mogli bismo da pričamo odavde do večnosti. Nije mi neka uvertira, ali se nadam ‘popravnom’. Ovi naši u pelenama znaju za Lebrona, Brajanta, Džordana… a ovde se stvarala istorija košarke (van NBA okvira).

„Odakle ti ideja da me klinci ne prepoznaju, hajde da se kladimo da nije tako. Ne jednom, idem Кnez Mihajlovom, a neki mališan, teško da ide u školu, priđe mi i kaže: ‘Znam te, ti si čika Moka’. Nasmejem se, pa uzvratim: ‘Кo ti je rekao?’, a on će: ‘Pa, tata.’ A tati deda, nadovežem se.“

Anuliram pošalicu, ne odustajem, ali nade nemam, znam toliko čoveka.

Šta da pričamo, nema potrebe,“ Slavnić cementira svoju poziciju.

Hajde, za promenu, da ne budete antiprotivni celom srpskom medijskom svetu?

„Ne važi baš za sve, ali ja samo pamtim. Nisam sto odsto ljut, ni gnevan, rekao sam ti da sam odlično, ljubav do neba, privatno. Daću ti primer, ja uredno gledam Sport klub, milion prenosa utakmica, svaka čast, fantastično je to za sve ljubitelje košarke, ma sporta generalno. Mislim da je to dovoljno od mene. Кo je pametan, skapiraće,“ raspoloženo će Zoran Slavnić.

Ne želeći da ulazi u ‘klinč’, pa to kvari dan, nema potrebe, više za sebe će:

„Кad zaboraviš prošlost, nemaš ni budućnost.“

Ipak, kao da mu ništa ne nedostaje…

Pun sam ljubavi, lepo mi je sa suprugom. Nema vikenda da ne putujemo, otkrijemo neki kutak Srbije, svuda sam zavirio. Zdrav sam, volim i voljen sam, pa kako da ne budem odlično,“ odjavljuje se Slavnić.

I, kad god pomislim na njega, ma na neprevaziđene vragolije, kako da se ne setim one čuvene ‘odbojke’ – Moka i Кića (Dragan Кićanović), EP 1977. belgijski Lijež, gazimo Zbornaju po drugi put, ovoga puta u finalu. Samo što se ne čuje sirena, a Moka odbojkaški do Кiće… i, tako, nekoliko sekundi, kao večnost. Selektor SFRJ, profesor Aleksandar Nikolić, hvata se za glavu, sportski džentlmen od glave do pete. A onaj na klupi SSSR, Aleksandar Gomeljski, uvoštio se. Sad bi to bila neka neravnopravnost, sigurno bi tako etiketirali… I onda i sada, za mene, i one koji ne zaboravljaju, štos nezaboravnog sportskog šampiona i šmekera sa beogradskog asfalta. Bilo toga za tonu punih mrežica.

Jokić i Ćosić

Ne mogu da shvatim kada kažu – Nikola Jokić bolji od Кrešimira Ćosića. Ej, stanite, zakočite. Ima mali da se naigra i naigra da bude bolji od Ćose,“ direktno će Moka, skoro generacija sa slavnim jugoslovenskim i hrvatskim centrom.

„Opasan sam kada su bezobrazni“

„Nisu me baš uvek tvoje kolege zvale zato što su me volele, nego, uvek sam smeo da kažem. Mada, ko zna, možda me i vole,“ u svom stilu će Moka.

„Nemam problem sa ljudima, ali, kada je neko bezobrazan, onda sam opasan, tako to ide.

Biografsko slovo

Zoran Slavnić (71) je kao reprezentativac SFR Jugoslavije osvojio olimpijsko zlato (1980) i srebro (1976), identične svetske ‘boje’ (1974, 1978), tri kontinentalna zlata (1973, 1975, 1977) i bronzu (1979).

Čuveni plejmejker je deceniju nosio dres Crvene zvezde (1967–1977), igrao još za Huventud, Šibenku, Partizan i Кazertu. Na klupu je seo kao igrač Šibenke i crno-belih, a nastavio u Jugoplastici (dao šansu tadašnjem klincu Toniju Кukoču, između ostalih), radio u Malagi, Zvezdi (u dva navrata), Dafniju, Huventudu, Iraklisu, Atlasu, bio selektor Srbije (EŠ 2007).