U periodu kada su Sakramento Kingsi bili planetarni košarkaški hit i kada su krajem prošlog i početkom ovog milenijuma bili u vrhu NBA lige imali su veliki broj fanova širom sveta.
Poseban tretman i podršku ’Kraljevi’ su imali u ovom regionu zbog Vlada Divca i Predraga Stojakovića, a na sve njihove saigrače u Srbiji su gledali kao na svoje i zato su Kingsi nosili nadimak „Srpski Sakramento“. Na terenu su imali neverovatnu hemiju i delovali su kao kompaktna celina u kojoj se igra nesebična košarka i u kojoj se ne izdvaja pojedinac. Van terena izgledali su kao velika porodica u kojoj se svi dobro slažu i gde je uvek vladala dobra atmosfera. Ipak, od svih članova Kingsa jedan je imao poseban odnos sa srpskim tandemom. Reč je, naravno, o Hidajetu Turkogluu, turskom košarkašu koga su Divac i Stojaković od milošte zvali „brat Hido“.
Hidajet Turkoglu rođen je 19. marta 1979. godine u Istanbulu, ali su mu roditelji Bošnjaci iz Sjenice, koji su po prelasku iz Srbije u Tursku promenili prezime Ramićević u Turkoglu, što u prevodu znači „turski sin“. Zbog porekla svojih roditelja Hido tečno govori srpski jezik, pa se lako sporazumevao sa Vladom i Peđom.
Turkoglu je košarku zavoleo pored starijeg brata sa kojim je odlazio na treninge, a njegov talenat brzo su primetili u Efes Pilsenu sa kojim je potpisao prvi profesionalni ugovor. Imao je visinu krilnog centra (208 cm), ali je bio izuzetno pokretan i imao je vrlo precizan šut, posebno za tri poena.
Sakramento ga je izabrao na draftu 2000. godine kao 16. pika i istog leta došao je u ekipu iz Kalifornije u kojoj su već bili Veber, Divac, Stojaković, Vilijams… Postao je prvi turski košarkaš koji je zaigrao u NBA. U ruki sezoni nije igrao mnogo (16 minuta po meču), ali je naredne godine dobio mnogo više prostora (25 minuta u proseku) što je iskoristio da značajno popravi svoju statistiku i da postane jedan od kandidata za najboljeg šestog igrača u NBA. U plej-ofu često je počinjao u petorci, a blistao je u finalu Zapadne konferencije kada su Kingsi bili na korak od trijumfa protiv Lejkersa i velikog NBA finala. Naredna, treća sezona u Sakramentu za Hidajeta je bila i poslednja u Kingsima kada je ekipa stigla do polufinala Zapada (eliminisani od Dalasa rezultatom 4-3). Imao je tu sreću da igra u Sakramentu u periodu kada je ova ekipa igrala najbolju košarku u istoriji franšize, a iako je dres Kingsa nosio samo tri sezone, igrao je u timu i sa Džejsonom Vilijamsom i sa Majkom Bibijem, dvojicom sjajnih plejmejekra sa potpuno različitim karakteristikama.
Tokom leta 2003. godine Hidajet je prešao u San Antonio, ali se nakon jedne sezone preselio u Orlando gde je ukupno proveo osam godina u dva navrata (2004-2009 i 2010-2013) i gde je bio na vrhuncu karijere izrastavši u jednog od najsvestranijih krilnih igrača u NBA. U aprilu 2008. godine imenovan je za košarkaša koji je najviše napredovao u NBA, a već sledeće sezone predvodio je Orlando do NBA finala gde su izgubili rezultatom 4-1 u seriji od Los Anđeles Lejkersa. Te dve sezone, statistički gledano, bila su i najbolje u karijeri Hidajeta Turkoglua.
Imao je kratke epizode u Torontu i Finiksu, a karijeru je završio 2015. u Los Anđeles Klipersima.
Tokom 15 godina duge karijere u NBA ligi odigrao je 997 mečeva i ukupno postigao 11.022 poena. Na listi košarkaša sa največim brojem trojki u istorij NBA nalazi se na 61. poziciji (1246 postignute trojke).
Bio je vrlo uspešan i sa reprezentacijom Turske, sa kojom je osvojio dva srebra na velikim takmičenjima, a interesantno je da se oba puta igralo upravo u Turskoj. 2001. godine poražen je sa nacionalnim timom od tadašnje Jugoslavije (69:78) u finalu Evropskog prvenstva koje je igrano u dvorani „Abdi Ipekči“ u Istanbulu. Tadašnji saigači iz Sakramenta Turkoglu i Stojaković (MVP) bili su članovi najbolje petorke šampionata u kojoj su se pored njih našli Dirk Novicki, Pau Gasol i Damir Mulaomerović.
Devet godina kasnije (2010), Turska je predvođena Turkogluom igrala u finalu Svetskog prvenstva koje je održano takođe u Istanbulu u dvorani „Sinan Erdem“. Domaćin je izgubio od Sjedinjenih Država u borbi za zlato (64:81), a tim su predvodili mladi Kevin Durent (MVP), Stef Kari, Rasel Vestbruk… Nešto ranije, u kontraverznom polufinalu Turska je savladala Srbiju (83:82), posle brojnih sudijskih grešaka od kojih je najočiglednija priznavanje neregularnog koša za pobedu Kerema Tunčerija koji je pre toga nagazio aut liniju. Interesantno je da je i tada Turkoglu bio u najboljoj petorci turnira pored pomenutog Durenta, Linasa Kleize, Luisa Skole i Miloša Teodosića.
Hidajet Turkoglu ostaće upamćen kao najbolji turski košarkaš svih vremena. Zanimljivo je da je tokom karijere nosio na dresovima čak šest različitih brojeva (5, 14, 15, 26, 19, 8). Nedugo nakon završene igračke karijere postao je prvi čovek Košarkaškog saveza Turske, a 2016. godine imenovan je i za savetnika turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana. Krajem prošle godine bio je u delagaciji predsednika Erdogana tokom posete Beogradu, kada se i sâm sastao sa najvišim zvaničnicima Srbije. Tada se prisetio perioda u Kingsima, pričao kako je i dalje u kontaktu sa Dikijem i Peđom i da nikada posle Kingsa više nije toliko uživao u košarci. Turkoglu je često u izjavama za ovdašnje medije govorio i o tome da je navijač Partizana.
Dok je igrao za Sakramento, operisao je nos i ofarbao kosu u plavo, zbog čega mu je Divac nadenuo još jedan nadimak – ’Lepi’, ali će u Srbiji ipak zauvek ostati upamćen kao „brat Hido“.