Zlatna lopta

Octavio Passos, Getty Images Sport

Frans fudbal ove godine neće dodeliti Zlatnu loptu. Prvi put od 1956. godine. Možemo da se složimo oko razloga kojima je ovakva odluka obrazložena, a i ne moramo. Ova godina je dovoljno čudna i bez rasprave da li je onaj ko je dobio Zlatnu loptu istu i zaslužio.

I zasta, kada dođe taj period godine da se dodeljuju igračima razne nagrade, a nekako se pogodi da je Zlatnu loptu dobio baš igrač koji je po „vašem ukusu“, koliko je vaših prijatelja koji se ne slažu sa izborom, koji kreću sa onim čuvenim „sigurno nije bolji od …“, „dobio je samo zato što igra za …“ (dopunite ime i klub po želji). Ili ste vi sa te druge strane koja je „navijala“ baš za onog drugog ili trećeg u izboru?

Kada je 1955. godine novinar Gabrijel Ano (koji je tada radio za L’Ekip) odlučio da uz pomoć svojih kolega izabere najboljeg fudbalera u Evropi sigurno nije znao koliko će nagrada koju je zapravo ustanovio postati cenjena u svetu fudbala. Frans fudbal je sledeće godine, kako bi obeležio deset godina svog postojanja, odlučio da ustanovi nagradu nazvanu Balon d’or. Istorija se dalje pisala sama. Tada je glasalo svega 16 novinara. Prvi dobitnik Zlatne lopte bio je Englez Stenli Metjuz. Recimo da Francuzi nisu bili presrećni što to nije bio neki njihov zemljak. I recimo i da su već tada krenule ove rasprave koje i mi danas vodimo.

U početku je ideja bila da novinari koji prate fudbal za neke od najboljih evropskih sportskih redakcija jednom godišnje biraju najboljeg evropskog fubalera iz evropskih klubova. Igrači poput Pelea i Dijega Maradone niakda nisu ni bili u konkurenciji za ovu nagradu. Sigurna sam da ne treba ni da nabrajam sve one za koje većina nas smatra da su bar jednom morali da dobiju ovu nagradu, a nisu joj bili ni blizu. Ili su joj bili nadomak kao Frank Riberi ili Ćavi ili Andres Inijesta…

Tako je bilo sve do 1995. kada su pravila promenjena i kada je dozvoljeno i glasanje za igrače koji dolaze sa drugih kontinenata, ali igraju za evropske klubove. Te godine Zlatnu loptu osvojio je Džordž Vea.

Do promene pravila ponovo je došlo 2007. Od tada ne postoje ograničenja, u konkurenciji za nagradu su svi profesionalni fudbaleri. Te godine promenjen je i broj novinara koji glasaju za najboljeg na svetu – 2007. godine glasalo je 96 novinara, samo godinu ranije o najboljem igraču odlučivala su svega 52 novinara i samo iz evropskih redakcija.

Povezano

Nove promene useldile su 2010. kada su Frans fudbal i FIFA udružili snage i počeli zajednički da dodeljuju nagradu, ali to je trajalo samo do 2015. kada su nagrade ponovo razdvojene i od tada Međunardona fudbalska federacija samostalno dodeljuje FIFA Best nagradu.

Getty Image/ Philipp Schmidli

Sve do 1995. nisu postojali „širi“ i „skraćeni“ spisak nominovanih. Od te godine uvedeno je novo pravilo. Urednički tim Frans fudbala je taj koji sastavlja listu od 50 imena. Kriterijumi su sledeći – individualni i timski uspesi u toku godine, talenat i sportsko ponašanje, karijera i lični uticaj i primer koji se daje drugima. Činjenica da se svaki detalj uzima u obzir koštala je recimo Zinedina Zidana Zlatne lopte 2006. jer niko nije mogao da mu oprosti „ono“ udaranje Marka Materacija glavom. U praksi to znači da se biraju igrači koji su konstantni i koji „nose“ igru nekolicine najuspešnijih timova u toku godine.

Nova promena se dogodila 2010. kada je odlučeno da će prvi spisak, onaj koji određuje redakcija Frans fudbala umesto 50 imena sadržati 23, koliko broji reprezentativna selekcija.

Najviše puta, čak šest, Zlatnu loptu dobio je Lionel Mesi. Odmah iza njega je Kristijano Ronaldo sa pet nagrada iz 12 nominacija. Dva fudbalera, oba genijalna na terenu, svaki na svoj način, zapravo su u poslednjih 12 godina i najveći povod za rasprave na temu „ko je bolji“? Meri se sve, gleda se svaki njihov treptaj i potez na terenu. Meri se koliko su puta šutirali da bi dali toliko golova, šta su uradili u reprezentaciji, ko je koliko novca donirao u humanitarne svrhe, ko ima kakvu frizuru, ko je obukao kakvo odelo… Čini se su navijačima i to neki od kriterijuma kada „drže stranu“ svom favoritu.

Statistika i region

Dragan Džajić je prvi igrač iz ondašnje Jugoslavije koji se našao u samom vrhu Frans fudbalove liste. Bila je 1968, a Džajić je ostao iza Džordža Besta koji je dobio 61 bod i Bobija Čarltona koji je imao 53. Džajić je imao 46.

Zanimljiva je bila i dodela 1991. kada su trojica igrača podelila drugo mesto. Neprikosnoven je te godine bio Žan Pjer Papen sa 141 bodom, a po 42 su imali Dejan Savićević, Darko Pančev i Lotar Mateus. Svega šest godina kasnije, a dve godine od kada su u konkurenciju uvršteni svi svetski fudbaleri, Ronaldo je postao prvi Brazilac koji je prigrlio Zlatnu loptu. Iza njega je ostao Predrag Mijatović. Velika je bila razlika u bodovima, između njih dvojice, ali tih godina ceo svet bio je opčinjen Ronaldom kao malo kojim igračem ranije. Iza Mijatovića je ostao Zindin Zidan koji je već sledeće godine bio najbolji fudbaler sveta ispred Davora Šukera i Ronalda.

Najveći uspeh je na izboru za Zlatnu loptu, kada je region u pitanju, imao Luka Modrić koji je proglašen najboljim igračem sveta 2018. nakon što je sa Hrvatskom osvojio drugo mesto na Svetskom prvenstvu u Rusiji. Iza Modrića su ostali Kristijano Ronaldo i Antoan Grizman. Da li da vas podsećam na to koliko je tek rapsrava izazvao ovaj izbor?

Uz Mesija i Ronalda koji se ističu najvećim brojem osvojenih nagrada, svakako je važno pomenuti i podatak da je Mišel Platini, jedan od trojice igrača koji su nagradu osvojili po tri puta, jedini kome je to pošlo za rukom u tri vezane godine (1983, 1984, 1985.).

Jedini golman koji je dobio nagradu za najboljeg igrača na svetu je Lav Jašin davne 1963. godine. Samo su trojica defanzivaca ponela titulu najboljeg na svetu – Franc Bekenbauer, Matijas Samer i Fabio Kanavaro. Nakon njih najbliži je osvajanju laskavog priznanja bio Virdžil van Dajk prošle godine, ali on je ostao drugi, iz Lea Mesija. Pre Van Dajka, a uz trojicu osvajača, samo su još dvojica igrača zadnje linije bila u top tri kadnidata – Paolo Maldini (1994.) i Roberto Karlos (2002.).

Fudbaleri iz Nemačke, njih petorica, osvajali su ovu nagradu sedam puta. Slede igrači iz Holandije – njih petorica su takođe sedam puta osvajali Zlatnu loptu, a isti uspeh imaju i Portugalci. Gledano po klubovima, šestorica igrača Barslone 12 puta su pobeđivala u odnosu na sedmoricu igrača Real Madrida koji su trofej odneli 11 puta.

Najkontroverzniji izbori

Da se vratimo onoj priči o raspravama sa početka. Iako će se svake godine svakako voditi rasprava oko toga, ipak se neki izbori „ističu“ po tom pitanju.

Pavel Nedved, 2003.

Pre Meisja i Ronalda sezona u kojoj neko postigne 42 gola i na to doda 26 asistencija svakako je bila veliki izuzetak. Njih dvojica su učinila da to izgleda tako lako i normalno. Ali, te 2003. Tijeri Anri je sa ovakvom stastistikom zadivio sve ljubitelje fudbala i svi su bili uvereni da će on osvojiti Zlatnu loptu. A, ako ne on onda Paolo Maldini koji je imao sjajnu sezonu. Ipak, svi su bili iznenađeni kada je za najboljeg te godine proglašen Pavel Nedved.

Igor Belanov, 1986.

Te godine je Dijego Maradona bio sigurno ponajbolji pojedinac na svetu, ali on nije mogao da bude u konkurenciji. Zato su svi bili uvereni da će za najboljega biti proglašen Geri Linaker koji je bio najbolji strelac Svetskog prvenstva, ali umesto njega Zlatnu loptu dobio je Igor Belanov koji je sa Dinamom iz Kijeva osvojio Kup pobednika kupova.

Kristijano Ronaldo, 2013.

Ronadlo je briljirao u dresu Reala te godine. Na 56 utakmica postigao je 66 golova, ali kada je Pele na dodeli nagrada otvorio kovertu i pročitao njegovo ime mnogi su imali šta da kažu protiv takve odluke. Ni svi ti golovi nisu bili dovoljni da ubede mnoge da je Ronaldo bio bolji od Franka Riberija koji je sa Bajernom osvojio tri trofeja. Riberi je te godine bio treći, iza Ronalda i Mesija.

Denis Doyle, Getty Images Sport

Andrej Ševčenko, 2004.

Da, Ševčenko je bio sjajan te godine, osvojio je Seriju A sa Milanom, ali svi su smatrali da je nagrada trebala da pripadne Deku koji je sa Portom osvojio četiri trofeja te sezone – bio je šampion Portugalije, osvojio je portugalski Superkup, Interkontinentalni kup i Ligu šampiona.

Lionel Mesi, 2010.

Sećate se na koji je način Španija te godine osvojila Svetsko prvenstvo? Andres Inijesta i Ćavi zaludeli su glave svih ljubitelja fudbala u tih mesec dana i bilo je očekivano da jedan od njih bude najbolji na svetu. Ipak, nagradu je „pokupio“ Lionel Mesi koji je, kao i uvek, bio sjajan, ali su mnogi mislili da je čak četvrti izbor za Zlatnu loptu jer je te godine briljirao i Vesli Snajder koji je sa Interom osvojio četiri titule.

Luis Figo, 2000.

Čak je i sam Figo godinama kasnije poručio Frančesku Totiju: „Izvini što sam ti ukrao Zlatnu loptu, trebalo je ti da je dobiješ“. To valjda govori dovoljno o izboru koji je napravljen te godine.

Majkl Oven, 2001.

Oven je te godine u dresu Liverpula postigao 24 gola na 46 mečeva, osvojio je sa Redsima FA Kup, Liga Kup i UEFA Kup, bio je dobar i u dresu reprezentacije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Na trećem mestu je te godine bio Oliver Kan, ali ono što je zbunilo mnoge je što je Oven pobedio Raula koji je te godine sa Realom osvojio Ligu šampiona i bio najbolji strelac takmičenja.

Za kraj imam za vas dva pitanja.

Prvo, koga biste dodali na ovu mini listu najkontroverznijih dobitnika Zlatne lopte?

A drugo, ko je po vama ove godine zaslužio Zlatnu loptu? A ko bi bio na drugom i trećem mestu?