Obradović za SK: Moja pozicija u Partizanu – pokrivena!

Reuters / Francois Lenoir Livepic

Početak. Novi početak Ivana Obradovića (32), nekadašnjeg levog beka državnog tima. Možda u Srbiji, možda u Grčkoj, možda... U karijeri se dizao, padao i ustajao, menjao sredine, išao čak i na probe, iako za sobom ima i reprezentativni život (27 utakmica).

U našim tadašnjim razgovorima je isticao: „Teško jeste, ponižavajuće – nije. Čim te nema u izlogu, ljudi te zaborave, a ukoliko se sete i čuju za povrede ukrštenog ligamenta, onda počnu sumnjičavo da cepidlače sa dokazima da si zdrav“. Koliko je hiljada puta u njegovom slučaju moglo da se kaže i napiše: „Srećo, gde si, srećo, javi se…Fudbalska srećo…Ti, koja si toliko puta okretala glavu, prekidajući mesecima, pa i godinama nešto za šta se  pretpostavljalo i verovalo da, jednostavno, mora da ide uzlaznom linijom…“. Da li je sad vreme za sreću?

„Nadam se, verujem“, naglašava Obradović za Sport Klub.

Posle razlaza sa Legijom, još bez ugovora, nešto se, ipak, dešava, raspituju se Grci?

Više njih. Recimo, jedan klub je iz tamošnje prestonice… Da li će biti nešto konkretno? Ne znam. Osim toga, ni ja nisam načisto da li opet da idem preko granice ili ostanem u Srbiji. Prelazni rok se završava krajem septembra, dovoljno je vremena za sve, pa i za moju odluku“.

Partizan se pominjao prošlog leta i zime?

To je bilo tada“.

A, sad?

Za mene, realno, nema prostora u Humskoj, moja pozicija je pokrivena“.

REUTERS/Action Images / Steven Paston

I dalje, posle tog zaključka, razmišljate o povratku u srpski fudbal, bez obzira što Partizan nije na vidiku?

Da! Pre svega zbog porodice. Preciznije, samo porodica je razlog. Supruga Milica, sinovi Maksim i Viktor, porodica koja mi je dala snagu da izdržim i prebrodim sve nevolje na fudbalskom putu. U protekloj sezoni, moji najmiliji su bili u Beogradu, ja u Varšavi, retko smo se  viđali… A, zajedno smo mnogo jaki“.

Legija je stanica za zaborav?

Ni minut na terenu?! Uprkos pomenutoj činjenici, nisam iz kluba poneo negativnu energiju, nema ni drvlja, ni kamenja, razlaz je bio bez ijedne teške reči. Brzo smo, uostalom, pošto je ugovor imao važnost do leta 2021. godine, stigli do najboljeg rešenja za obe strane. Legija je prošlost od koje sam, naravno, više očekivao, šta je,tu je, idemo dalje“.

U karijeri se više pamti ono što je lepo?

Pamtim samo lepe stvari. Voleo sam i uvek ću voleti Saragosu, stekao sam brojne prijatelje u Španiji, a kada nešto i nekoga volim, onda je to svim srcem. Volim i Mehelen, koji me, posle dvogodišnje pauze, vratio u fudbalski život. Pod vođstvom trenera Aleksandra Jankovića. Ne zaboravljam prvih 90 minuta u dresu tog kluba. Dogodilo se 20. aprila 2014. Prvenstveni  susret sa Kortrejkom. Od starta je bilo emotivno, na kraju sam se suzama oslobodio nagomilanog stresa, osmehom ponovo rođenog čoveka napustio teren. Kažu da sam bio najzapaženiji. Sve što sam želeo u tim trenucima – da i nadalje budem zdrav i stalno trčim za loptom, kao nekada, kada sam s koferom punih snova krenuo u beli svet. I, ko bi molim vas, bez obzira na tešku povredu kolena u vreme kada sam se nalazio u odličnoj formi, zaboravio godine provedene u Anderlehtu, gde sam, objektivno, igrao najbolje, radovao se tituli, trijumfu u Superkupu, ostvario san igranjem u Ligi šampiona… Zaista pozitivna etapa u mom životu, koju nisu mogle da mimoiđu turbulencije, takva mi je čitava karijera, u kojoj je jedan klub, zove se Partizan, uvek imao posebno mesto i bio iznad svih. U crno-belom sam se fudbalski opismenio, osvojio dve uzastopne duple krune…“.

REUTERS/Benoit Tessier

U kontaktu ste sa bivšim saigračima iz Partizana i nacionalne selekcije?

Najčešće sa Tonijem Rukavinom. Reče mi u poslednjem telefonskom razgovoru da odavno nije video porodicu, koja mu mnogo nedostaje u dalekom Kazahstanu, baš se unervozio. Tamo je odložen start prvenstva. Trebalo je, podsetiću, da u istom gradu igraju svi klubovi, no, korona ne uzmiče, opet je veliki broj zaraženih… I, ekipe tek što su stigle u hotel, komandovano je povlačenje. Do novog viđenja. Što se srpskih krajeva tiče, Nenad Marinković je među onima sa kojima se čujem. Ni on, poput mene, nema klub“.

Nema odmora, sve činite kako biste u dobrom fizičkom stanju dočekali novi klub, angažovali ste i trenera?

Imao sam trenera i dok sam bio u Poljskoj, sa mnom je pola godine radio Aleksandar Mitić, stručnjak za kondiciju, čovek koji je pomagao Slaviši Jokanoviću u Partizanu i na Tajlandu. Sa Mitićem sam nastavio odličnu saradnju i kad sam se vratio u Beograd, sad sam, otkriću, u šestoj nedelji priprema, zapet kao puška!“, zaključio je  Obradović za Sport Klub.

Vedar i oran za Srbiju, Grčku…Spreman za novi početak! Ivan Obradović.