Jović: Olimpijsko zlato? Samo vi i nebo iznad vas

Skener 11. avg 202010:31 > 10:52
SK

Ovo leto je trebalo da podseća na ono od pre osam godina – Olimpijske igre u Londonu bile su tek usputni povod za okupljanje u letnjim baštama kafića, ali smo se uvek nadali da će se među osvajačima medalja naći i neko ko se preziva na "-ić".

Odlaganje Igara u Tokiju koje je uveliko trebalo da pratimo ovih dana ne sprečava nas da se podsetimo onih iz Londona. Te noći, 12. avgusta 2012. godine nismo ni pomišljali da ćemo slaviti olimpijsko zlato.

Ipak, plan da nas iznenade imali su Milica Mandić, Dragan Jović i ceo tim zaljubljenika u tekvondo. Pobeda nad Francuskinjom En-Karolajn Graf u finalu rezultatom 9-7 donela je prvo olimpijsko zlato Srbiji otkad nastupa kao samostalna država.

Suze, čvrsto podignuta pesnica, počasni krug, srpska zastava, pobedničko postolje, himna i opet suze. Sve je to obeležilo noć u kome su se tekvondo i ženski sport zlatnim slovima označili na ionako slavnoj sportskoj mapi Srbije.

Prvi čovek tekvondo kluba Galeb Dragan Jović govorio je ekskluzivno za Sport klub o najvećim uspesima koje je ostvario sa Milicom Mandić, TIjanom Bogdanović, ali i svim ostalim mladim sportistima, za koje Igre tek dolaze. 

Uh, ne mogu u nekoliko minuta da opišem put do olimpijskog zlata. To je život, ali mogu da vam dam jedan primer. Vi kad kažete osvojeno olimpijsko zlato to zvuči kao osvojena neka medalja. Međutim, to je vrh piramide u sportu. Ako hoćete da skočite pravo do tog vrha verovatno se sapletete na prvoj prepreci i ne dođete dotle. Ima mnogo stanica do tog vrha i svaka za sebe je neki veliki uspeh i veliki cilj„, počeo je popularni Gala priču za Sport klub i nastavio:

Sam čin da budete reprezentativac i predstavljate svoju zemlju je veliki uspeh, ali to vam je tek ta prva stepenica. Kada se okrenete ividite iza sebe koliko je ljudi ostalo da to nije uspelo da uradi, osećate se malo važnijim, ali ne zaboravljate taj put kojim ste išli. Ne možete svake večeri da izlazite, ne možete da legnete kad vi hoćete. Niko vas više i ne zove vikendom jer ako su vam prijatelji neće vas uopšte zvati. Planirate život unapred, znate svaki slobodan vikend, znate kada ćete na odmor i ako vam padne kiša tokom odmora, propadne vam ceo odmor. Sve to morate da prevaziđete i da i dalje volite sport kojim se bavite iako vam je sve to uzeo“.

Jović je dodao i da su samo neke od prepreka na putu do olimpijskog zlata osvajanje nacionalnog takmičenja, zatim regionalnog, Evropskog prvenstva, pa i Svetskog. 

Sve to prođete i dođete na Olimpijske igre. Vi ste jedan sportski san ostvarili i da ništa ne uradite. To je najbolja sportska predstava na svetu. To je samo po sebi veliki stres. To može da vas odvuče u poraz ako ne znate da upravljate tim na najbolji način, iako ste možda bili za medalju. Kada se popnete na vrh te piramide, to je… Samo vi i nebo iznad vas. Osećaj koji tada imate, to ispunjenje koje osećate u plućima, nedostatak reči da kažete kako se osećate. Kada se popnete na taj vrh, kao da ste došli na Mont Everest“.

Uspeh Mandićeve bio je samo najava za ono što će postati tradicija, a to je osvajanje medalja na velikim takmičenjima. Tijana Bogdanović prvi put je stala na tatami sa četiri godine. Aktivno se takmiči od 2004, a Milica joj je u amanet ostavila upravo to da na Igrama u Riju 18. avgusta 2016. sve oči budu uprte baš u nju.

Bogdanovićeva je bila nadomak zlata, koje joj je spletom čudnih okolnosti izmaklo. Ipak, Srbija je mogla da se ponosi još jednim olimpijskim odličjem, koje joj je donela 18-godišnja Tijana.

I u Tijaninom, kao i u Miličinom slučaju niz velikih uspeha prethodio je medaljama na Olimpijskim igrama.

Dragan Jović govorio je o osobinama koje krase dve vrhunske sportistkinje, o budućnosti tekvondoa u Srbiji, o izazovima sa kojima se taj sport svakodnevno susreće.

Kompletan intervju pogledajte OVDE.