Kopaonik nije najviša srpska planinska kota, ali, dovoljno da ste nekih stotinak metara od Pančićevog vrha, pa da se učini da ni nebo nije daleko.
Zato ima neke simbolike u izboru destinacije priprema košarkaša Crvene zvezde, koji već četvrti dan, u zaštitnom znaku kopaoničkog turizma, hotelu „Grand“, udarnički „napadaju“ predstojeću sezonu.
U ovakvim „nenormalnim“ okolnostima, ni Nebojša Ilić, dugogodišnji tim menadžer Crvene zvezde, ne može da bude onaj prepoznatljivi, stari…Stari je širok osmeh, otpozdrav i, brzinom munje ka „zaštićenoj“ teritoriji. Razmenila se i koja rečenica, ali više je ličilo na suptilnu viku. Virusi ne miruju…
Ako je srpski evroligaš u Beogradu ostavio vrelu džunglu na asfaltu, Sport Klub se na licu mesta uverio, da ekspedicija crveno-belih, čak i u prirodnom raju, ne može da ostavi breme epidemiološke situacije izazvane virusom, koji pola godine teroriše planetu. Nije samo u pitanju poštovanje strogog kovid protokola, što i nije baš lako u hotelu gde se vrvi od gostiju. Prvotimci crveno-belih, skoro neprepoznatljivi pod maskama, u retkim slobodnim trenucima, po „Grandu“ se kreću kao po jajima. Odnosno po nekoj „projektovanoj“ maršuti, iz relativno izolovanog hotelskog dela, do bašte otvorenog restorana odakle puca vidik na žičaru i staze.
Za razliku od nekih zdravijih vremena, ovoga puta, slikanje ili deljenje autograma ljubiteljima košarke, nije ni u mislima. Ostaju oni najmlađi tužnog pogleda, kada sa socijalne distance, pokušaju da „nagovore“ novog trenera Zvezde, Sašu Obradovića, za koju fotku, pa i sa razmakom… Ni sjajnom stručnjaku nije baš svejedno, ali bezbednost i profesionalnost, ne dolaze u pitanje.
Ekspedicija Zvezde se nalazi u posebnom krilu „Granda“, pa su na neki način svet za sebe. Program obroka je tako koncipiran, da ne dolazi do „miksiranja“ sa ostalim hotelskim gostima. Jedine zajedničke „prostorije“ su prostrani foaje i već pomenuta bašta. Ali, i na takvim mestima, igrači i stručni štab, vode računa da se pojavljuju kada su ostali smrtnici zaokupljeni nekim drugim aktivnostima.
Tako ugledate Branka Lazića, pa na dva, tri metra rastojanja, ide Marko Jagodić-Kuridža, a još distanciraniji Ognjen Kuzmić. Svi normalno „maskirani“, a na tom „odevnom“ detalju klupski grb. Trio je nepunih pola sata, uoči popodnevne užine, a posle odmora, istina, proveo za istim stolom, uz sokove, ali vidno distancirani.
Koliko je KK Crvena zvezda vodila računa o takozvanom kovid protokolu, i podatak da je ekspedicija na Kopaoniku nikad manja. Uz stručni štab, tu je „samo“ 13 od najavljenih 14 igrača. Taj „poslednji“ uskoro stiže, a klupski menadžment ne otkriva detalje ovakve situacije osim „blagih zdravstvenih problema“.
Nešto opuštenije su barem delovali asistenti Obradovića, Milenko Bogićević, Bogdan Karaičić i kondicioni Duško Marković. Širok osmeh, adekvatna udaljenost i, mahanje u znak pozdrava. Reskiranja ne sme da bude, posebno na startu priprema. Onda bi pale u vodu sve zaštitne mere, oprez, silna medicinska testiranja, mnogo „dubioznija“ od onih tradicionalnih, tokom mnogih prethodnih sezona.
Ovakva specifična izolacija crveno-belih košarkaša, još je lakše ostvariva u hotelskoj dvorani, koja odranije ispunjava visoke kriterijume. Podsećanja radi, seniorska reprezentacija Srbije je baš u „Grandu“, u nekoliko navrata, sprovodila pripreme za velika takmičenja.
Osim rada u zatvorenom prostoru (koristi se i teretana), važan segment bazičnih priprema Crvene zvezde su i trčanja po „stazama i bogazama“ Kopaonika, kada komandnu palicu preuzima Marković, kao i u nacionalnom timu.
Košarkaši obično ne ljube uvodni deo priprema, gunđaju u sebi, željno iščekujući prve provere. Ironijom života, ovi momci u crveno-belom, zapravo nikada neće zaboraviti rad ovog leta na Kopaoniku. Ne samo zbog zvezdanih visina, koje su nekako ovde bliže, pa i njihove ambicije možda realnije. Distanca, tišina, pogledi koji bi da pobegnu od onih koji će zdušno da ih bodre, kraj malih ekrana, pa šta…