"Tumba glavni krivac, Vladan Lukić je jedini patriota"

Skener 9. sep 202020:40 > 20:43
REUTERS/Stevo Vasiljevic

Legenda jugoslovenskog i crnogorskog fudbala Dejan Savićević bio je gost emisije „Sportlight“ i sa Igorom Mikljom govorio je o svojim trenutnim aktivnostima, fudbalskim počecima, ponudama i odlukama koje su mu obeležile bogatu karijeru.

print screen

„Posle završetka moje karijere desilo se mnogo stvari. Bio sam predsednik Fudbalskog saveza Crne Gore, koji je bio u zajednici sa Fudbalskim savezom Srbije. Godinu i po dana sam bio selektor i posle te ne previše uspešne epizode sam ostao na čelu Fudbalskog saveza Crne Gore i dan danas sam tu. Imao sam volju i želju da se vratim da živim u Crnoj Gori i da tu provedem ostatak života. Mnogo toga se dogodilo u poslednih 10-15 godina od kada sam završio karijeru. Borim se da fudbal u Crnoj Gori bude što bolji i kvalitetniji, da pravimo bolje uslove za njegov razvoj. Mnogo smo ga poboljšali uslove za trening i utakmice, osvetili smo veći deo stadiona, tako da sam ostao tu i ne kajem se“, istakao je Savićević.

Povezano

Na pitanje da li je teže igrati fudbal ili voditi savez, rekao je:

Najlepše je igrati. Kada je igrač mlad, željan je svega i tada možda ne razmišlja da je to jedan od najlepših delova života. Isto kao što bismo se svi vratili u osnovnu i srednju školu, a tada smo svi mrzeli školu. Tako je i u fudbalu. Kada završiš karijeru uvidiš da je to na kraju posao. Svi mi počnemo da igramo iz ljubavi prema lopti, koju zavolimo pre ili kasnije. Ali, kasnije to postane posao. Svaki posao je težak, a ovaj je po mom mišljenju još teži. Ima dosta odricanja, nemaš mature, ekskurzije i mnogo toga drugog“.

Usled pandemije koronavirusa igrači su sada primorani da igraju pred praznim tribinama.

Sada se diže velika polemika oko korone, pa kažu da je igračima teško da igraju pred praznim tribinama. Jeste, teško je igrati, ali ja ih onda podsetim na to koliko je ljudi ostalo bez posla. Oni ipak primaju plate od kojih žive familija, rođaci, kumovi, tast i tašta; svi žive od toga. Ipak, kada se pare prime na račun na kraju svakog meseca, mislim da to nije neki problem. Karijera kratko traje. Jeste da ima dosta odricanja, ali ima rizičnijih poslova na kojima ljudi gube živote, gde ostaju bez posla, bez egzistencije, gube kuće, ne mogu da plaćaju kredite i tako dalje, a odjednom je igračima teško da igraju pred praznim tribinama. Tačno je, ali ipak mislim da vrhunski igrači ne treba da se žale s obzirom na plate koje primaju“.

Potom se Miklja prisetio reči legendarnog Alana Širera, kada je ostvario rekordni transfer u Engleskoj. Novinari su ga tada upitali da li oseća pritisak zbog velikog ugovora, a on je odgovorio: „Ne osećam. Pritisak je osećao moj otac koji je bio rudar 30 godina i svakog dana razmišljao kako da prehrani porodicu. To je pritisak, a ja pritisak uopšte ne osećam“.

Srdjan Stevanovic, Getty Images Sport

„Složio bih se tu sa njim. Tačno je da pred određene utakmice postoji psihološki pritisak, ali ipak to je sport. U sportu se gubi i dobija, treba naučiti da se nosi sa porazom. Lepše je dobijati, ali kada izgubiš utakmicu probaj da daš sve od sebe, pa ako je protivnik bolji – spruži ruku. Sigurno je teži momenat kada ljudi gube egzistenciju i dolaze u krizu da ne mogu da prehrane svoje porodice“.

Savićević je fudbalom počeo da se bavi u rodnoj Podgorici.

„Svakom klincu u Podgorici je san da zaigra za Budućnost. Kada postanete prvotimac Budućnosti, kao što sam bio ja i još dosta mojih drugova, onda gledaš da odeš dalje – Zvezda, Partizan, a poneko pođe u Hajduk ili Dinamo. Tako da je u tom periodu iz Budućnosti otišlo dosta igrača – Brnović je otišao u Partizan, pa je i mlađi Brnović posle mene otišao u Partizan, Pejović je otišao u Hajduk, Peđa Mijatović u Partizan, Radinović u Crvenu zvezdu, Šabanadžović preko Sarajeva iz Podgorice… Dok sam gledao Budućnost kao klinac, san mi je bio da zaigram za taj klub. Počeo sam u OFK Titograd i vrlo brzo sam prešao u Budućnost. Igrao sam za omladinske selekcije Jugoslavije, generacija sa Stevanovićem iz Partizana, bio je Miša Andrijašević iz Hajduka, Tufek, Lončar, Jurčević, Miško Mirković, golman je bio Veseličić“, prisetio se 53-godišnjak i dodao:

Imali smo dobru generaciju, igrali smo na završnici od četiri ekipe na prvenstvu Evrope. Bili smo četvrti, nesrećno smo izgubili za treće mesto. Nemci su bili najjači, a izgubili smo za treće mesto od Engleza 1:0. Mislim da je trebalo da damo 5-6 golova, ali nismo imali sreće. Od ‚84. sam počeo da igram standardno za Budućnost, gde sam proveo četiri godine. Bilo je teško, bilo je borbi za opstanak. Jednom smo bili praktično bili Drugoj ligi, ali je te godine Radnički iz Niša ispao iz lige pošto jedan igrač Palčić na četiri utakmice promašio tri penala. Radnički je tada ispao iz lige, a mi smo ostali zaslugom tog čoveka koji je promašio tri penala. Sezona 1986/87. je bila uspešna sa Živadinovićem, čak smo jurili Evropu. To je bila odlična generacija koju je predvodio Vujović kao najstariji igrač, a tu su bila dva Brnovića, Martać, Vlahović, Pešterac, Stanisavljević… Imali smo dobru generaciju i šteta što nismo uspeli da izborimo plasman u Evropu“.

SK

Potom je 1988. usledio prelazak u Crvenu zvezdu, iako su se još neki klubove „velike četvorke“ potrudili da ga angažuju.

Gajio sam simpatije prema Zvezdi. Najbolju finansijsku ponudu sam imao od Hajduka. Dinamo me nije zvao. Posle su govorili, ali ne znam koliko je to tačno, teško je saznati pravu istinu, da su se opekli na Milka Đurovskog. Kao, dali su mu sve pare ‚na ruke‘, a on se onda ponašao kako se se ponašao, čime oni nisu bili zadovoljni. Od tog momenta nikome više nisu hteli da daju pare ‚na ruke‘. Pančev, takođe. Zna se čitava situacija da mu je supruga išla u London na 5-6 dana jer je trebalo da uzme novac. Pošto pare nikako da stignu, ona se vratila i Darko je završio u Crvenoj zvezdi“, istakao je Savićević i dodao da je i Partizan želeo da ga ima u svojim redovima.

Otac me je poveo na pregovore u Beograd, morao je, pritisak u njegovoj firmi je bio veliki. To je verovatno bilo preko partije. Na kraju smo Pančev i ja otišli u vojsku. Partizan je tu umešao prste. Onda, da ne bi ispalo da smo samo nas dvojica, oni su pozvali još 4-5 momaka i uništili nas da ne pođemo na Olimpijske igre ‘88. u Seul, gde smo mogli da uzmemo medalju da smo otišli u najjačem sastavu. Takvo je bilo vreme, država je bila sasvim drugačije koncipirana. Vojska i država su bile iznad svega, tako da su te strukture ljudi imale veoma veliki uticaj na subine određenih ljudi, pa tako i na moju. Mislim da je general Lončar bio tada; kod njega sam bio u stanu kod stadiona Partizana na pregovorima. Ali, em što nisam bio zadovoljan, em što sam više naginjao ka Zvezdi. Da je bilo do para, otišao bih u Hajduk. Za taj period to je bila mnogo bolja ponuda od Crvene zvezde“.

Srdjan Stevanovic, Getty Images Sport

Sa klubom sa kojim je osvojio Ligu šampiona 1991. održavao je lepe odnose, dolazio je na proslave obeležavanja Barija, ali političke stvari sa delom navijača narušavaju sklad.

Sigurno da nije prijatno sve što se desilo pre skoro godinu dana, pre utakmice sa *Kosovom. Mislim da je to čista politika. Ako ženska rukometna reprezentacija igra potiv *Kosova to nije problem, ali problem je što Crna Gora igra protiv *Kosova. To meni ne može da uđe u glavu. Da Srbija ne igra nijednu utakmicu ni u jednom sportu protiv *Kosova, ok. Ali, vidite, Vučić ide i pregovara i verovatno da to mora. Mi smo postali nezavisna država. Tamo smo gde smo – u UEFA i FIFA i moramo da igramo. Izvukli smo ih u grupi i morali smo da igramo tu utakmicu. Niko nas ništa nije pitao. Žao mi je što je to dostiglo taj nivo, ali evidentno sa tim porukama prema igračima i sa Terzićem na čelu cele te kolone… Šta da radim? Ne osećam se krivim. Znam da sam u pravu što se toga tiče i da nisam rekao nikakvu laž. Istina je na mojoj strani, a da li je oni prihvataju ili ne, to je njihov problem“.

Ljubiša Tumbaković, koji je u tom momentu dao ostavku na mesto selektora Crne Gore, rekao je da mu žao što se to desilo, ali i on smatra da nije kriv.

On je glavni krivac. Znao je da je to problem. Pričali smo 2-3 puta i uvek se svodilo na – ipak sam ja profesionalac i šta da radim. U stilu – posle tri dana neće da se zna šta je bilo, a ne da si vodio reprezentaciju protiv *Kosova. Stalno se završavao razgovor na tome i onda odjednom patriotski čin u minut do dvanaest. Jedini partiota i kada je bilo bombardovanje i sve ostalo je bio Vladan Lukić. Kapa dole. Prekinuo ugovor sa Mecom i vratio se. Koji sportista je to uradio? Neka dođe još jedan sportista iz Srbije koji je raskinuo ugovor, kao Vladan Lukić koji je imao još dve i po godine do isteka ugovora sa Mecom. Raskinuo ga je i vratio se. On je jedini patriota u Srbiji od sportista. Sve ostalo je foliranje, mahanje zastava ispred američke ambasade i intervjui. Sve je to jedna stvar. On je dečko raskinuo ugovor i vratio se da brani državu. Kapa dole. Niko od ostalih ne može da se pohvali sa tim“.

Savićević je uveren da Novak Đoković, zbog „-ić“ u prezimenu mora da se suočava sa većim izazovima nego njegova konkurencija. Pričao je i o tome da li je Ivica Osim birao reprezentaciju po ključu i kako se u sve to i da li umešao Arkan, kao i ko je čovek preko koga i dan danas kontaktira sa Berluskonijem i kako je Zvonimir Boban imao neprijatnu ulogu prevodioca u sukobima koje je imao sa Fabijom Kapelom.

Osvrnuo se i na to kako bi se Vladimir Jugović danas kotirao u poređenju sa trenutnom reprezentacijom Srbije, o licemerstvu da politika nema uticaj na sport i kakve to veze ima sa Asadom i Miloševićem…

U video prilogu pogledajte ceo intervju sa Dejanom Savićevićem.