Milinković za SK: Srbija pobeđuje Tursku

Skener 14. okt 202010:42 > 10:50
REUTERS/Marko Djurica

Slika sa poslednjeg treninga turskog drugoligaša Giresunspora. U slici i reči: Marko, Marko, sačekaj Marko, gde žuriš, interesuje nas tvoja prognoza reprezentativnog duela Turske i Srbije u Istanbulu?

Stian Lysberg/NTB via REUTERS

Tako je glasilo pitanje lokalnih igrača upućeno njihovom klupskom drugu, srpskom internacionalcu Milinkoviću. Ako su se nekoliko sekundi kasnije iznenadili, pa, neka im je, uglavnom, Milinković  je kao iz topa odgovorio: „Zna se, pobediće Srbija!“.

Povezano

Pobedom počinje i ovaj razgovor Sport Kluba sa Milinkovićem (32), koji jedva čeka da Tumbakovićevi izabranici ispune ono što je on već zacrtao i javno, glasno i jasno najavio, verujući da i oslabljena Srbija može do celog plena. A, optimizam temelji… Na vezi je, neka kaže.

Srbija je kvalitetniji sastav. I pobediće. To je sva mudrost“, naglasio je Milinković (Košice, Slovan Bratislava, Genčlerbirligi, Eskišehir, Giresunspor).

Lakše je bez publike?

Mnogo lakše“.

Turci su ostavili bolji utisak nego Srbi proteklog vikenda?

I oni, kao i mi, igraju po sistemu toplo-hladno. Ako im je bilo toplo u remiju sa Rusijom, sad će biti prohladno“, nasmejao se veznjak Giresunspora.

Zaboraviste da je u pitanju druga utakmica u nizu koju turska selekcija, u razmaku od četiri dana, nije izgubila?

Jeste, u pravu ste, ali duel sa Nemcima se uvek posmatra iz posebnog ugla i njemu se drugačije prilazi. Kad pogledate koliko Turaka živi u Nemačkoj i koliko njima znači svaki uspeh protiv ’Pancera’… Šta drugo očekivati, nego da reprezentativci pruže 200 odsto. Bogami su i pružili, svaka čast! Dobra, zanimljiva, uzbudljiva utakmica, izdvojio se sjajan pogodak kapitena Tufana sa 20 metara. Nemci su tri puta vodili, Turci u sva tri slučaja stizali rezultatski zaostatak, Karaman, rođen u Štutgartu,  je u četvrtom minutu nadoknade vremena stavio tačku – 3:3. Koliko da se ne ponovi ona stara, svima dobro znana: Fudbal je igra u kojoj na kraju uvek pobede Nemci. Karaman je, podsetiću, zatresao i rusku mrežu, takođe za izjednačenje Turske – 1:1. Potencijalna opasnost i za Srbiju“.

Kad pričate o Turcima, apostrofirate pojedince?

Čalhanoglu je majstor, odlična tehnika, izuzetna desnica i bombetina iz nje. Komplimenti i levonogom vezisti Jazičiju, potom i desnokrilnom Underu, momku zavidne brzine, dobrog driblinga i šuta,  koji se  u letnjoj pauzi preselio iz Rome u Lester, na pozajmicu. Taman posla da sve ovo prođe bez legende Buraka Jilmaza, prvotimca Lila, pred njim dubok naklon. A, da li će svi da počnu večeras? Sumnjam. Protiv Rusije su startovali Čalhanoglu i Jilmaz, dok su Jaziči i Jilmaz ušli sa klupe…“.

Dovoljno za oprez svakog ko im stane na crtu, a vi ih lagano otpisaste?

Šta ću da kažem? Da ćemo da izgubimo? Večito sam gladan pobeda. Hoću pobedu Srbije. I, rekoh već, ostvariće je Srbija. Dakle, scenario po kojem bi se sutradan pojavio pokunjen pred saigračima, ne dolazi u obzir“.

Samuel Kubani/EuroFootball/Getty Images

Vaš Giresunspor se takmiči u Drugoj ligi Turske, kakve su ambicije?

Najviše“, ne ostavlja Milinković ni najmanju dilemu.

To bi trebalo da znači da nišanite elitu?

Baš tako. Zasad sedam bodova iz četiri meča. Solidno. Bez mene, pošto sam uoči prvog kola slomio prst na nozi. Oporavak sam priveo kraju, počeo maksimalno da treniram, minule nedelje odigrao 25 minuta u kontrolnom meču sa Rizeom, postigao gol za remi, sledeća je Ankaraspor… Tim je jači u odnosu na prošlo prvenstvo, bolja je i atmosfera, izvršena je gotovo kompletna rekonstrukcija, kako igračkog, tako i rukovodećeg kadra. Od stranaca sam, recimo, ostao samo ja, sad su pored mene Poljak, Brazilac i osmorica Afrikanaca. Dobili smo i novog, mladog trenera, na čelo kluba došao je predsednik omiljen u gradu Giresunu. Idemo da osvajamo. Dve prvoplasirane ekipe dobijaju vize najjačeg ranga, dok će baraž da rodi još jednog putnika za odabrano društvo. Da li ćemo direktno ili preko baraža? Svejedno.Ma, nije svejedno, daj odmah da prebrinemo“, priželjkuje Milinković.

Odomaćili ste se u Giresunu?

Na Crnom moru, izneđu Samsuna i Trabzona. Može da se izdrži, nije loše, imam sve što mi je potrebno. Da nije bolje u mom Čačku? Šalim se malo, valjda je i to dozvoljeno. Ono što je najvažnije, porodica je zadovoljna, supruga Sanja i sinovi, šestogodišnji Vuk i petogodišnji Filip. Deca idu u englesko-tursku školu, dobro govore jezike, a kad me komšija, koji ne zna engleski, nekad pozove, šta ću, kud ću, tražim Vuka da mi prevede“, otkrio je Marko Milinković u razgovoru za Sport Klub.

Da, ipak, ne zaboravimo glavnog i odgovornog što je Marko zavoleo loptu, kako uopšte izostaviti nekoga ko je u sezoni 1987/88, sa 16 pogodaka bio golgeter velike jugoslovenske lige. On je za sva vremena ostao banjički bombarder, čovek čije su lopte upućene čak i sa 40 metara predstavljale opasnost po život, ali i uživanje svih onih čija su srca kucala za Rad. Markov otac Dušan Sulja Milinković. Bože, kako se vremena i ljubavi menjaju, ako je fudbal bio, jeste i uvek će biti Markova preokupacija, šta mislite gde je sad Sulja? Ma, negde kraj Morave, na pecanju, odmetnuo se u neke druge vode, slatke vode, ostavljajući drugima da kazuju kako od onih fudbalskih nema slađih.