Mario Đurovski za SK: Napašću i na novom poslu

Skener 23. okt 202010:00 > 10:07
Muantong

Loza fudbalska, duša balkanska, talenat vanserijski, fizička konstitucija slabašna, srce ogromno. Idol navijača. Kralj Tajlanda.

Čovek koji je toliko toga promenio u glavama tamošnjih poklonika magične igre, menjajući čak i pogled klupskih vrhuški na fudbal (organizaciono, pa i na finansijskom planu), nateravši protivničke sredine da krenu u potragu za plejmejkerima, nalik njemu.

Mario Đurovski. Od ove nedelje trener tamošnjeg velikana Muntonga, gde je, na veličanstvem način, pre desetak godina, započeo put u toj egzotičnoj državi, zaslužio i doživeo najveće počasti, da bi se, preko Bangkok junajteda i Bangkok Glasa, vratio na mesto uspeha. Ovog puta, zbog ozbiljne povrede kuka, problema sa mišićima i zglobom leve noge, igrao malo, preselio se među učitelje mlađih kategorija i, posle samo četiri meseca, dobio poverenje da predvodi najjači seniorski sastav. Šta mislite kako je zaslužio sve ovo, da li je ono što je prethodno nabrojano, bilo presudno, odlučujuće, ili je nešto drugo značajnije kumovalo da Đurovski preuzme kormilo Muntonga?

Prema informacijama do kojih je Sport Klub dospeo, uoči današnjeg razgovora sa Đurovskim, tajna se krije u sledećem: posvećenost radu sa omladincima Muntonga, preporod ekipe, ambiciozan pristup, napadačka orijentacija i osvojen turnir otvorili su vrata za potpis ugovora, prema kojem će do kraja godine biti vršilac dužnosti, potom će, ako Bog da i rezultati i igra budu išli na ruku, postati „samo“ šef struke. 

Divan, neverovatan osećaj“, sija Đurovski.

Glas sa Tajlanda kaže da ste rukovodstvo Muntonga očarali onim što ste prezentovali poslednjih meseci, omladinci su pokazali evidentan napredak, udahnuli ste im snagu, ulili samopouzdanje, učili i naučili da pobeđuju u nizu?

Tek što sam završio igračku karijeru, a već trener. I to trener Muntonga. Velika prilika za mene, ogromno priznanje. Kad se nečega prihvatim, onda se trudim da dam najbolje, bez obzira na kojoj se poziciji nalazim. Snašao sam se u ulozi trenera omladinaca, zaista su momci dobro igrali, ne bih više da se hvalim, dosta je i ovo. Neko je, ipak, merio ono što sam postigao. I zato sam tu gde jesam. Nastavljam da negujem stil koji jednostavno ide uz mene, ofanzivan fudbal je moje opredeljenje, moraćemo, bogami, i da mazimo loptu, da bi nam ona tu ljubav uzvratila.

Muntong je u podnožju tabele?

Ne prihvatam činjenicu da se trenutno nalazi na 11. mestu, to nikako ne ide uz tradiciju Muntonga, tabelu ne gledam, zato ćemo, verujem, lopti dati nešto fino, lepo, da bismo se zatim radovali. Obaveza Muntonga. Da se vrati tamo gde pripada. Novi stil, pozitivna energija, sve novo, osim igrača, koji poseduju kvalitet za gornji dom. Korak po korak, od utakmice do utakmice, uradićemo nešto. Sigurno. Prva prilika je u nedelju, zanimaju me tri boda, Muntong će i da ih ostvari. A, sedam dana kasnije? Derbi Tajlanda. Buriram protiv Muntonga. Utakmica nad utakmicama. U mojim igračkim danima, remi je bio najčešći, u Derbijima su i najlepši trenuci koje sam doživeo na Tajlandu, pred krcatim tribinama, u fantastičnoj atmosferi. Zar sam mogao da pretpostavim da ću tako brzo da dočekam šansu i komandujem pored aut linije? Gotovo nestvarno.

Derbi sa Buriramom bitan je zbog raznih stvari?

Jeste, budući da će na klupi Burirama sedeti najuspešniji trener u istoriji Tajlanda, Aleksander Gama, Brazilac, koji je u domovini trenirao Fluminense i u timu, između ostalih, imao Romarija. Ovde je, svojevremeno, sa Buriramom osvojio sve što je moglo da se osvoji, onda se posvetio poslovima u manjim klubovima, da bi potom šefovao u Muntongu, imali smo odlične relacije, upravo sam njega nasledio. Prava bombetina je pukla kad se Gama prihvatio zadataka u Buriramu. Biće zanimljivo. Pa, ko koga prevari“.

Rekoste da Muntong ima dobar tim?

Poslednji put šampion 2016.godine, od tada je u traženju uspeha, i te kako oslabljen, četvorica najboljih domaćih igrača, reprezentativci, legende, golman, levi bek, polušpic i špic, otišli su u japansku Džej ligu, što je izuzetna čast za Tajland, a, što se hendikepa za klub tiče…Sve je jasno. Tražiću i ja uspeh, tražiću i, nadam se, uspeti da ostvarim ono što priželjkujem.

Titula izborena sa trenerom Slavišom Jokanovićem, u prvoj sezoni vašeg boravka na Tajlandu, ostaje za nezaborav?

Uspeo je Arsenal na Ostrvu, uspeo je i Muntong na Tajlandu da okonča sezonu bez poraza. Sjajno! Jokanović? Velemajstor. Ljudina. Žestoko mi je zamerio zbog one, u najmanju ruku čudne proslave, kada sam posle gola skinuo šorts i stavio ga na glavu, dobio crveni karton i ostavio ekipu na cedilu. Sa mnom je neko vreme govorio samo službeno. Bolelo me to, jedva sam čekao dan kad će da se odobrovolji. I, pomirili smo se, naravno, niko srećniji od mene tog dana, na vezi smo svih ovih godina, njegova popularnost na Tajlandu ne jenjava, štaviše, porasla je od kako je sa Votfordom i Fulamom ispisao blistave stranice. On je neverovatan, bilo je zadovljstvo s njim sarađivati. Privilegija, jedan od mojih glavnih utisaka tokom čitave karijere.

Koji su drugi utisci?

Odakle da krenem? Hajde od reprezentacije Makedonije. Mirsad Jonuz me prvi pozvao pod zastavu, pružio šansu, dugujem mu veliku zahvalnost. Ne zaboravljam ni legendarnog Džona Tošaka, naš super odnos, verovao je u mene, igrao sam za Makedoniju, a bio rezerva u Metalurgu iz Donjecka. I, da ne promakne Goran Pandev, majstor fudbala, najbolji s kojim sam ikad bio u istom timu. Dalje, Bežanija. Fenomenalna generacija, Božović, Rukavina, Milović, Vanić, Milošević, Glogovac, Lazetić, pa Damjanović, iako pred četrdesetom i dalje na terenu, Marčelo Lipi reče za njega da je Ibrahimović Azije, u Južnoj Koreji je postigao više od 200 prvenstvenih golova…I naš trener, harizmatični Dragoljub Bekvalac. Da se pamti. Za sva vremena.

Nastavljate?

Razlog je kao kuća. Vojvodina. Posle ko zna koliko godina, na tabeli su razdvojeni Zvezda i Partizan, ponosan sam na taj period i golove protiv crno-belih. Bilo je golova i na Tajlandu, više od stotinu, popriličan broj efektnih, pogotovo onaj sa centra kada saam uhvatio volej i iznenadio istrčalog golmana. Nabrajam i ko zna dokle mogu da stignem. Sloboda udarac je idealan za kraj, Krenuo sam kao da se saplićem i glavom dodao loptu saigraču…Snimak je obišao svet. Nešto o čemu će se zauvek pričati na Tajlandu, baš kao o onom skidanju šortsa, potezu koji je bio glupost, ali…

Proteklih meseci goreo je vaš Instagram profil?

Sa Tajlanda sam uspostavio kontakt sa poznatimn evropskim fudbalskim imenima, vodio interesantne razgovore sa Faulerom, Pandevom, Kovačićem, Matićem, Fernandešom, Vajnaldumom, Fabregasom, Matom, Lovrenom, Tadićem…pričao o njihovom odrastanju, karijeri…Naišlo je na veliki odjek. Bio sam Vanja Bulić iz TV emisije Biseri, kažu da sam opravdao poverenje“, nasmejao se Đurovski.

Familija Djurovski?

Sin Milka Đurovskog, sinovac Boška Đurovskog. Od toga nikad nisam mogao da se odlepim. I to je u redu. Sasvim. Moj otac i stric slovili su za vrhunske igrače, njihov fudbalski opus je bio izvanredan. Oni su treneri, odoh i ja u trenere, brat Marko je dobio A licencu, ma, svi smo treneri, čuvajte se rivali! A, sad neko ko je stub kuće. Majka Milena. Nema tih reči kojima bih izrazio zahvalnost i opisao njen blagotvorni uticaj, ona je heroj. Tu je i moje tajlandsko društvance, najmiliji, supruga Aleksandra i naši naslednici, petogodišnji Karlo i trogodišnja Bjanka. Sreća se zove njihovim imenima“, naglasio je Mario Đurovski za Sport Klub.
Loza fudbalska, duša balkanska.