Estrada bi bio zvezda Crvene zvezde

REUTERS/Guadalupe Pardo

Mnogo fudbala je bilo poslednjih mesec dana, pa sam ja malo sačekao da se strasti stišaju pa da pišem o kvalifikacijama u Južnoj Americi za Svetsko prvenstvo.

Sport Klub je očigledno pogodio u metu kada je rešio da prenosi sve utakmice, ali je mene “ubio” jer sam ih gledao od 22 časa pa do pola pet ujutro. Sve redom. I uživao. Jer, ja obožavam južnoamerički fudbal koji je nešto posebno. Nigde nema toliko strasti kao na zelenom kontinentu. Ali, ima svega, od utakmica koje se igraju, kao u La Pazu na 3.640 metara nadomorske vidine, pa žestokih duela koje produžavaju utakmice i po 10 minuta. A fudbal?

To se posebna priča. Večiti favoriti Brazil i Argentina su osvojili po svih šest bodova posle dva kola, ali ni jedni ni drugi nisu oduševili. Pogotovo Argentina koja iako predvođena Mesijem, deluje bledo, a koja bar na papiru ima sjajan tim. Iako na primer, na poslednjoj utakmici i u pobedi nad Bolivijom u La Pazu (2:1), nisu igrali Di Marija, Dibala, Aguero, Lo Selso, Ikardi, Lamela, Korea…

Brazil je ipak pokazao više. U timu, samo golman Veverton brani u Brazilu, za Palmeiras, svi ostali su “Evropljani”.  Pobeđen je Peru u Limi (4:2) u ovom sastavu: u poslednjoj liniji Danilo (Juventus), Markinjos (PSŽ), Silva (Čelzi) i, Renan Lodi (Atletiko Madrid), u veznom redu Kutinjo (Barselona), Kazemiro (Real Madrid) i Luiz Daglas (Aston Vila) i trojka u napadu: Nejmar (PSŽ), Firmino (Liverpul) i Rišarlson (Everton). Naravno, Nejmar je bio trostruki strelac.

Mene je, ipak, fascinirala reprezentacija Ekvadora koja je u furioznom meču u Kitu rasturila Urugvaj sa 4:2 (2:0) iako je vodio 4:0. A za Uruse su igrali Luis Suares (Atletiko  Madrid), Godin (Kaljari), Arauho (Barselona), Betankur (Juventus), Valverde (Real Madrid), Maksi Gomes (Valensija).

Junak velike pobede bio je Estrada Martines, dvostruki strelac, perjanica meksičke Toluke. Ono što malo ko zna, pre tri leta, ovaj napadač, koji sada ima 24 godine, bio je ponuđen Crvenoj zvezdi. O tome, ekskluzivno za Sport Kub priča Miroslav Kimi Nestorović, priznati menadžer koji je igrao za omladince crveno-belih…

Jose Jacome – Pool/Getty Images

Žao mi je što Estrada nije tada došao na ’Marakanu’ jer sam uveren da bi u Zvezdi postao velika zvezda. Kockice se, nažalost, nisu sklopile, a Estrada je iz Indepedijentea dela Valje (55 utakmica, 18 golova) otišao na pozajmicu u Makaru (29-17), a onda prešao u Toluku (20-5). U ono vreme mogao je da pređe u Zvezdu za 500.000 dolara, a sada mu je izlazna klauzula pet miliona dolara. A stvarna cena je već 10 miliona. Kako je krenuo sa golovima i u reprezentaciji,  pitanje je samo kada će i za kolike pare stići u Evropu“.

Nestorović, koji važi za eksperta za južnoamerički fudbal, a pogotovo za Ekvador i Kolumbiju, doveo je svojevremeno u Crvenuz zvezdu  Adilsona koji je bio prvi Brazilac u prvenstvu Srbije. Zatim Kastilja (Ekvador), koji je potom otišao u Premijer ligu, po mišljenju mnogih stručnjaka najboljeg stranca koji je igrao u Srbiji, još jednog Ekvadorca Salasa, pa napadača Barkosa koi je stigao i do reprezentacije Argentine, Kolumbijca Molinu koji je iz Beograda otišao u brazilski Santos…

Da, sa Zvezdom dugo sarađujem i uvek sam prvo njima nudio igrače, što je i normalno, pa ja sam dete Crvene zvezde i njen večiti navijač. Žao mi je i što crveno-beli dres nije zadužio Alen Franko, zapamtite to ime, tada je imao nešto više od 18 godina, a bio standardan u timu Indepedijentea dela Valje koji je igrao u Kopa Sudamerikana, što je na našem kontinentu Liga Evrope. Kastiljo mu je pričao sve najlepše o Zvezdi i Franko je hteo da dođe, ali eto, nije mu se dalo. Sada je standardan vezista u  reprezentaciji Ekvadora i pred njim je velika karijera“.

Kimijevi igrači su i Antonio Valensija koga je odveo u Vigan da bi zatim godinama nosio dres Mančester Junajteda, pa još jedan Valensija ali Ever, koji je kapiten Ekvadora i igrač Fenerbahčea, a ranije igrao i za Everton, Vest Hem pa tri poslednje godine za Tigres. Treba pomenuti i Espinozu, Beniteza, Borhu… Zato pitam Nestorovića: Šta je to što krasi igrače Ekvadora?

Privatna arhiva

Retko ko zna da su u Ekvadoru 70 odsto belci, a samo 30 posto ljudi crne puti. I oni su zaista nešto posebno. Imaju drugačije mišiće, kao praćke su, fini su i mirni, za razliku od drugih Južnoamerikanaca. Krasi ih brzina i hitrina, a imaju neverovatno razvijene kvadricepse. Kastiljo, na primer, nije mogao da navuče štucne, pa je morao da ih spušta i zbog toga imao problem sa sudijama koji nisu mogli da poveruju da ima takav problem. Šteta je što nemaju razvijenu omladinsku školu jer su prirodno talentovani…“.

I zato brzo odlaze ili u Evropu ili u Meksiko…

Takva je sudbina. Ipak, ja verujem u ovu selekciju u kojoj su samo dvojica igrača iz domaće lige. Koja nije slaba, naprotiv. Međutim, kod nas se to ne zna pa se njihovi igrači i potcenjuju. Videćete uskoro kakav je kapacitet desni bek Bajron Kastilja (21) koji igra za Barselonu, ali ekvadorsku. Još dvojica igrača Indepedijentea, koji igraju za reprezentaciju, desni bek Kaisedo (19) i vezista Presijado (22) već su na meti evropskih klubova. Veliki potencijal imaju i Gonzalo Plata (20, Sporting Lisabon), strelac protiv Urugvaja, pa Kampanja (20, Famalikao), Palasios (21, Los Anđeles)“.

A njihov “tata” je 35-godišnji Noboa, prekidam Nestorovića.

Privatna arhiva

Noboa je čudo, godinama su Kastiljo i on nosili reprezentaciju, a on je i dalje u selekciji.  Sjajan je igrač i čovek, saradjivao sam svojevremeno s njim. Eto, sada igra za Soči i na 29 utakmica postigao je 11 golova. Pravo je osveženje za ruski fudbal“.

Kvalifikacije su tek počele, može li Ekvador na Svetsko prvenstvo?

Uveren sam da može, mada će biti mnogo teško. Brazil i Argentina su sigurni, za preostala dva mesta, plus jedno kroz baraž, konkurišu Ekvador, Urugvaj i Kolumbija“.

Kolimbijsko prvenstvo gledamo na Sport Klubu…

I videćete da ima mnogo sjajnih igrača. Mada i oni prebrzo odlaze u inostranstvo. Imaju imidž i dobro se prodaju, mnogo su skuplji od igrača iz Ekvadora. Siguran sam da Sport Klub nije pogrešio i da će dobiti veliki broj novih gledalaca i da će se brzo uveriti kako se dobar fudbal igra u Kolumbiji“, zaključio je Miroslav Nestorović.

Pa ko voli južnoamerički fudbal, može narednih sezona da se ugnjezdi uj fotelju i uživa.