Finale veka

REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

Afrička Liga šampiona postoji od 1964. godine (računamo prethodna imena i formate) i nikada se nije desilo da dva kluba iz iste zemlje igraju u velikom finalu.

REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

To će se konačno promeniti večeras, kada se u odlučujućem meču 56. izdanja elitnog klupskog takmičenja na Crnom kontinentu sastanu egipatski velikani Al Ahli i Zamalek. Dva najslavnija tima Afrike koji zajedno imaju 13 osvojenih trofeja u Ligi šampiona. Al Ahli je rekorder sa osam, dok ih večiti rival ima pet. Bez obzira što od 2013. godine Egipćani nisu pobeđivali u Ligi šampiona, ne postoji važnija utakmica u afričkom klupskom fudbalu od duela između Al Ahlija i Zamaleka.

„Finale veka“, kako ga mnogi oslovljavaju, biće odigrano na Kairo Internacional stadionu kapaciteta 75.000 sedećih mesta. Zbog pandemije virusa korona, datum i mesto odigravanja predstojeće utakmice su nekoliko puta pomerani. Trebalo je domaćin da bude stadion Japoma u kamerunskom gradu Duala 29. maja , ali se zbog širenja koronavirusa u toj zemlji odustalo od organizacije finalnog meča. Situacija se često menjala zbog raznoraznih razloga da bi se posle plasmana Al Ahlija i Zamaleka u finale odredilo da glavni grad Egipta Kairo bude domaćin 27. novembra sa početkom u 20 časova. Prvi put još od uvodne sezone 1964/1965 biće odigrana samo jedna utakmica. Iako su se pojavljivale brojne informacije prethodnih dana, definitivno neće biti dozvoljeno prisustvo publike na tribinama stadiona u Kairu. Šteta što će jedan ovakav fudbalski spektakl biti odigran u sablasnom ambijentu. Ne možemo ni pretpostaviti kakav bi performans pripremile najvatrenije pristalice oba kluba. Ko zna šta bi sve pozitivno i nažalost negativno videli s obzirom na istoriju njihovih pređašnjih okršaja.

Mečevi spomenutih timova su poznati kao „derbi Kaira“, koji važi za jedan od najvatrenijih u svetskom fudbalu. Rivalstvo Al Ahlija i Zamaleka datira još od 1917. godine ali se za prvu zvaničnu utakmicu smatra njihov premijerni duel u egipatskom šampionatu 1948. Prema nezvaničnim podacima (uključujući sva takmičenja i prijateljske susrete), odigrali su 238 utakmica. Al Ahli ima mnogo više uspeha i slavio je 102 puta naspram 58 trijumfa Zamaleka uz 78 nerešenih ishoda. Što se tiče Lige šampiona, igrali su osam puta. Pet pobeda Al Ahlija, tri remija pa Zamalek i dalje čeka na svoj prvenac. Eventualno slavlje večeras bi u velikoj meri obrisalo sve prethodne poraze. Al Ahli je nedavno peti put uzastopno osvojio domaće prvenstvo i sada ima neverovatne 42 titule prvaka Egipta, dok se Zamalek nalazi daleko iza sa 12 trofeja.

REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

Aktuelni šampion Egipta se može pohvaliti činjenicom da u svojim vitrinama ima 119 pehara što ga čini najtrofejnijim fudbalskim klubom na svetu. Za Al Ahli i Zamalek se često kaže da su dve najveće političke partije u Egiptu, pa čak i više od toga. Nema veće i važnije podele u društvu. Kada ukrštaju koplja vlada vanredna situacija i ne postoji ništa važnije od toga. Nažalost, „derbi Kaira“ decenijama obiluje surovim obračunima najvatrenijih pristalica oba kluba, što je dovodilo i do smrtnih slučajeva. Već godinama se utakmice između Al Ahlija i Zamaleka igraju sa ograničenim brojem navijača ili ih uopšte nema na tribinama. Dešavalo se da zbog sukoba navijača i čitavo prvenstvo bude obustavljeno kao u sezoni 1971/1972. Egipatski fudbal ima ogromne probleme sa huliganizmom, a najveća tragedija desila se 2012. godine kada je u obračunu navijačkih grupa Al Ahlija i Al Masrija život izgubilo 72 osobe.

Popularni Crveni đavoli (jedan od nadimaka Al Ahlija) imali su puno poteškoća u grupnoj fazi Lige šampiona. U poslednjem kolu su jedva izvukli bod na vrućem gostovanju Al Hilalu u Sudanu i završili na drugom mestu grupe B sa 11 uzetih bodova ( poen više od Al Hilala i jedan manje u odnosu na prvoplasirani Etoil du Sahel iz Tunisa). Na red dolazi četvrtfinalni okršaj sa Mamelodi Sandaunsima, najboljim timom Južne Afrike. Egipćani su odigrali vrlo dobro prvu utakmicu kod kuće, slavili sa 2:0 da bi u revanšu odigrali nerešeno 1:1 za prolaz u polufinale. Mnogo lakše od očekivanog, Al Ahli izlazi na kraj sa prošlogodišnjim finalistom Vidad Kazablankom. Na gostovanju u Maroku, egipatski velikan odnosi veliku pobedu od 2:0, a potom na domaćem terenu u Kairu potvrđuje plasman u finale trijumfom 3:1.

Najuspešniji afrički klub 20. veka odnedavno sa klupe predvodi Pico Mosimane, jedan od najboljih trenera na Crnom kontinentu. Mosimane je krajem septembra postao trener Al Ahlija posle skoro osam godina provedenih na čelu stručnog štaba Mamelodi Sandaunsa. Sa tim klubom je osvojio pet titula prvaka Južne Afrike (uključujući sezonu 2019/2020) i Ligu šampiona 2016. godine pobedivši u finalu večerašnjeg rivala Zamalek ukupnim rezultatom 3:1 u dvomeču. Zanimljivo, Pico se prošle godine proslavio u četvrtfinalu Lige šampiona upravo protiv svog sadašnjeg tima, kada je Mamelodi sa 5:0 nadigrao Al Ahli u prvom meču i lako tu prednost odbranio u revanšu za prolaz među najbolja četiri. U tekućoj sezoni ponovo su ukrstili koplja Južnoafrikanci i Egipćani u četvrtfinalu, ali se revanširao Al Ahli svom aktuelnom treneru i ukupnim rezultatom 3:1 prošao dalje. Posle toga su Mosimane i Al Ahli zajedno izbacili Vidad Kazablanku u polufinalu. Mnogi smatraju Pica Mosimanea za najuspešnijeg južnoafričkog trenera u istoriji. Veliko ime afričkog fudbala.

Nekoliko igrača neće biti na raspolaganju treneru Mosimaneu za istorijski duel sa Zamalekom zbog toga što su pozitivni na virus korona. Prvi je 35-godišnji ofanzivni vezista Valid Soliman, koji od 2011. godine sa velikim uspehom nosi dres Al Ahlija. Na ovoj listi nalaze se još Saleh Gomaa i jedan od ključnih igrača tima Aliou Dieng. Vezista iz Malija se pokazao kao odlično pojačanje tokom sezone i njegovo odsustvo biće veliki hendikep za Al Ahli. I pored ovih problema, najtrofejniji svetski klub ima dovoljno raspoloživih snaga za veliku borbu sa Zamalekom. U zadnjoj liniji se najviše očekuje od štopera Ajmana Ašrafa, a treba izdvojiti levog beka Ali Malula iz Tunisa koji ima izuzetno ofanzivne karakteristike i može dosta da pomogne u napadačkim akcijama. Amr El Soleja bi trebalo da bude oslonac u centralnom veznom redu, dok će ofanzivniju ulogu imati Husein El Šahat ( često igra i na krilnoj poziciji) i Mohamed Magdi Kafša. Za golove su zaduženi Marvan Mohsen i Žunior Ajai iz Nigerije. Videćemo za kojih 11 fudbalera će se opredeliti Mosimane. Al Ahli se domogao finalnog susreta uz gol razliku 15:6. Imaju veoma dobru odbranu i uglavnom primaju mali broj golova. U nedavno završenom šampionatu Egipta, Crveni đavoli su odbranili titulu na dominantan način sa 89 osvojenih bodova, čak 21 više od večitog rivala Zamaleka. Al Ahli je zabeležio 28 pobeda, pet remija i samo jedan poraz uz gol razliku 74:8.

Zamalek nije blistao u grupi A, ali se plasman u nokaut fazu nije dovodio u pitanje. Beli vitezovi ( glavni nadimak za navijače Zamaleka) su okončali grupno takmičenje kao drugi sa devet osvojenih bodova, pet manje od Mazembea ( šampion Konga) i pet više od trećeplasiranog tima Primeiro de Agosto iz Angole. Četvrtfinale donosi u tom trenutku verovatno najtežeg mogućeg protivnika u vidu tuniškog Esperansa, dvostrukog uzastopnog šampiona Afrike. Prvi meč odigran je u Kairu, gde su fudbaleri Esperansa poveli sa 1:0, ali se dogodio potpuni preokret i Zamalek rezultatom 3:1 slavi pred svojom publikom. Tunišani u revanšu beleže pirovu pobedu 1:0 posle koje je bilo jasno da Afrika dobija novog klupskog prvaka. Zamalekov rival u polufinalu bila je Radža Kazablanka, drugi velikan marokanskog fudbala pored Vidada. I ovde dupli trijumf ostvaruje egipatski predstavnik. Zamalek prvo pobeđuje Radžu na njenom stadionu 1:0 i nakon toga ponovo kod kuće sa 3:1, iako su prvi do vođstva stigli Marokanci. U odmeravanju snaga između egipatskih i marokanskih giganata, primat odnose klubovi iz zemlje faraona.

Portugalski stručnjak Haime Pačeko vratio se krajem septembra u Egipat i po drugi put preuzeo Zamalek. Nekada sjajni fudbaler koji je sa Portom bio prvak Evrope i sveta 1987. godine. Jedan od ključnih igrača u reprezentaciji Portugala na Evropskom prvenstvu 1984. godine, kada se istoimena zemlja domogla polufinala. Kao trener se proslavio na klupi Boaviste sa kojom osvaja nacionalno prvenstvo 2001. godine i potom predvodi klub do polufinala Kupa Uefa u sezoni 2002/2003. Kasnije se njegova karijera kretala raznim putevima, sa manje ili više uspeha, kroz nekoliko kontinenata. U prvom mandatu na klupi Zamaleka tokom 2014. godine , pokazao se veoma dobro, ali neočekivano napušta klub i odlazi u Al Šabab uprkos tome što je egipatski tim bio lider u domaćem šampionatu. Po povratku u zemlju faraona, uspeva sa Zamalekom da dođe do vicešampionske pozicije, koja donosi kvalifikacije za Ligu šampiona. Nije bilo lako jer je ekipa igrala vrlo promenljivo, rano se oprostila od borbe za titulu i bilo je veliko pitanje mogu li do drugog mesta. Sa Pačekom se situacija popravila i Zamalek će imati šansu da sledeće sezone bude deo elitnog klupskog fudbala u Africi.

Beli vitezovi takođe imaju problema zbog pandemije koronavirusa jer su trojica bitnih igrača zaraženi. Mnogo će nedostajati komandant odbrane štoper Mahmud Hamdi El-Venš. U timu neće biti standardnog levog beka Abdalaha Gomaa kao ni veznjaka Jusefa Obame. Najbitniji šraf u poslednjoj liniji tima biće štoper Mahmud Alaa. Neće biti lako Pačeku da sastavi odbranu pred večerašnji meč. Velike nade navijači Zamaleka polažu u iskusnog vezistu Tareka Hameda i njegovog ofanzivnijeg kolegu Tunišanina Ferhana Sasija, koji igra u velikoj formi. Upravo se od njega očekuje da kreira većinu akcija svog tima i da loptama u prostor pomogne ponajviše glavnom špicu Mostafi Mohamedu. Na kraju stižemo do krila Ašrafa Benšarkija iz Maroka i Ahmeda Sajeda poznatijeg kao Zizo, verovatno dva najbolja igrača Zamaleka. Na njih će itekako morati da obrate pažnju defanzivci Al Ahlija. Ima još nekoliko vrlo zanimljivih fudbalera na koje Pačeko itekako može računati pa ćemo videti njegov konačni izbor za startnu postavu. Sa nešto lošijom gol razlikom ( 12:7) Zamalek se plasirao u veliko finale Lige šampiona prvi put od 2016. godine. Oslanjaju se poput ljutitog rivala na čvrstu odbranu i vrlo organizovanu igru. I petu sezonu zaredom ostali su bez titule prvaka u domovini što sigurno mnogo boli pa će to biti još jedan dodatni motiv da trijumfuju u večerašnjoj utakmici.

Zamalek čeka punih 18 godina na novi pehar u Ligi šampiona, dok omraženi Al Ahli nije slavio od 2013. godine. Nema mnogo utakmica sa ovakvom težinom i animozitetom među protivnicima kao što je slučaj sa Al Ahlijem i Zamalekom. Jedan od retkih fudbalskih događaja koji možemo uporediti sa čuvenim dvobojem između Boke Juniors i River Plejta u finalu Kopa Libertadores 2018. godine. Iako neće biti temperamentne publike na tribinama, to ne umanjuje važnost predstojećeg meča, jer ovo su momenti za koje živi i trenira svaki fudbaler. U poređenju sa velikim evropskim i južnoameričkim timovima, Al Ahli i Zamalek jesu dosta slabiji ali finale koje će odigrati predstavlja pravu fudbalsku poslasticu i zaslužuje da ga ispratimo jer za Egipćane ovo zaista jeste više od igre.