Nikada nije kasno da budete bolji čovek

SK Fight 30. nov 202021:38 0 komentara
REUTERS / Vincent Kessler

Znate kada ljudi opisuju atletski moćnog sportistu, veoma često borca, pa kažu za njega da je “životinja”? To je jedan od epiteta koje je veoma često dobijao Majk Tajson, najmlađi svetski prvak u teškoj kategoriji u 150 godina dugoj istoriji boksa.

I uvek se to isticalo kao nešto pozitivno.

Jeste Ali tehnički bio najveći, jeste Frejžer imao najveće srce, jeste Forman imao najtežu ruku, jeste Kličko bio najdisciplinovaniji, ali Majk – Majk je bio životinja!

Međutim, niko nije razmislio šta je potrebno da doživite da biste postali “životinja”, sigurno vas za takav put ne spreme idilično detinjstvo na bajkovitim pašnjacima i ušuškana porodična i materijalna situacija.

Tri su stvari presudno delovale na Majkov put kao boksera, a potom i na njegovu ličnost:

1) suluda fizička nadarenost;
2) užasna životna perspektiva koju je po rođenju imao;
3) mentorstvo čoveka koji je znao kako da stvori svetskog šampiona.

Tačno, bio je Tajson “životinja” jer je imao fizički dar, ali imali su ga mnogi, pa ga nisu upotrebili na takav način i postali “najzaj****iji čovek na planeti”, što je Tajson na izmaku osamdesetih nesumnjivo bio. Druga dva aspekta su morala da se razviju na potreban način.

Odrastati u poluspaljenom Bruklinu sedamdesetih godina nije bilo lako, a Tajson je kao dečak imao već standardno tešku životnu priču, karakterističnu za mnoge uspešne afroameričke sportiste. Biološkog oca nije upoznao, očuh je bio “čovek sa ulice, koji se bavio uličnim stvarima”, a majka jednostavno nije mogla da ga kontroliše.

Tajson je skoro pa bukvalno odrastao kao “životinja” – šuškanje mu je upareno sa tankim glasićem bilo takvo da su ga jedva razumeli kada je govorio. Deca su ga zadirkivala, zbog čega je često pribegavao nasilju. Do 13. godine uhapšen je 38 puta. Kasnije je govorio da su mu jedini izvor ljubavi u ranoj mladosti bili golubovi na koje je pazio.

Njegov život je imao jednu jedinu putanju koja se (možda) neće završiti katastrofalno – korišćenje spomenute urođene fizičke sposobnosti. Iako je odrastao na bruklinskom betonu, Tajson je bio nešto najbliže divljem detetu što se u urbanoj sredini može zamisliti. To mu je na neki čudan način i pomoglo.

REUTERS / Action Images

Kada je legendarni Kas D’Amato video to neotesano “čudovište” od 13-godišnjeg dečaka znao je šta sa njim može da ostvari – Majk je mogao da postane “magnum opus” Kasove istorijske karijere, istinsko remek-delo sa kojim će otići u legendu. Tedi Atlas je tada bio Kasov pomoćnik i radio je često sa Tajsonom dok se nisu zakrvili, ali u Atlasovim sećanjima ostaju brojne priče o tome kakav je fizički primerak Majk bio u ranim tinejdž danima. Sa nepunih 13 godina imao je 90 kilograma čistih mišića, a kada ih je Kas vodio da sparinguju sa vršnjacima po Njujorku, drugi treneri nisu želeli da dozvole svojim momcima da uđu u ring sa Tajsonom. Nisu verovali da nema 18 ili 19 godina.

A Majk je prvi put u životu imao bilo kakvu strukturu i radio je nešto u čemu je bio fantastičan. Najbitnije od svega bilo je da je prvi put imao figuru koja je predstavljala autoritet. Konačno je Majk sa poštovanjem gledao jednu osobu, a koga više poštovati od čoveka koji je “stvorio” Flojda Patersona i Hosea Toresa?! Kada je Majk napunio 16, Kas mu je i legalno postao staratelj, pa je momak mogao da živi sa velikim trenerom i njegovom suprugom i dobije potrebno vođstvo 24 časa dnevno.

Simbioza je istovremeno bila potpuno neočekivana i ekstremno plodonosna – Tajson je “upijao” iz dana u dan, a vremešni “doktor” boksa brižljivo je stvarao najveću zvezdu svoje karijere osmislivši osoben stil, o kojem se i danas govori.

Danas prepoznatljivi Tajsonov “pik-a-bu” način kretanja bio je savršeno dizajniran upravo za mladog Njujorčanina – nižeg teškaša sa munjevitim lateralnim pokretima i prirodnim talentom za eskivaže glavom. Nastao je tako jedan od ikoničnih prizora iz čitave istorije boksa – Tajson se sa visokim gardom kreće desno-levo skraćujući distancu i dolazi na dovoljno odstojanje sa kojeg može da plasira razorne kratke leve krošee ili smrtonosne aperkate.

Tajson je kao lokomotiva “prolazio” kroz svaku amatersku konkurenciju koja mu se našla na putu, a sličan je slučaj bio i sa rivalima u profesionalnom ringu u koji je kročio u martu 1985. goidine. Kas je od upale pluća preminuo osam meseci kasnije, a Majk je u tom kratkom periodu ostvario skor od 11 pobeda i 0 poraza, a svaki put je slavio nokautom.

Odlazak mentora i oca u svakom aspektu života ostavio je očekivane posledice i Majk je polako gubio fokus koji je stekao tokom jedinog sređenog perioda svog mladog života. Međutim, “životinja” je bila u takvom stanju da je ništa nije moglo skloniti sa puta ka svetskoj tituli. Majk je “mleo i mleo”, a do septembra 1986. stigao je do skora od 27 pobeda bez poraza, a samo dvaput su sudije morale da donesu odluku o njegovoj pobedi.

REUTERS / GARY HERSHORN

Kada je u novembru 1986. “uništio” Berbika nokautom u drugoj rundi, postao je najmlađi vlasnik šampionskog pojasa u teškoj kategoriji u istoriji boksa. Međutim, nije se tada toliko govorilo o rekordu i činjenici da je prvak – ono što je ljude ostavljalo razjapljenih vilica bio je način na koji su rivali pred Majkom padali. Kao da ni u jednom trenutku nisu imali promil šanse, a zaista i nisu. Idite na Jutjub i gledajte Majkove nokaute iz osamdesetih godina – u pravom raspoloženju mogu biti čak i komični na neki perverzan način. Toliko je frapantno da je jedan čovek u toj meri dominantan protiv rivala koji su među fizički najspemnijim osobama na planeti.

Izlazio je Majk do ringa u kratkom crnom šorcu i crnim patikama, ogrnut belim peškirom sa “najnamrštenijom” facom u istoriji sporta. Mnoge je mečeve verovatno dobio pre nego što se prvi gong i začuo. Svi su znali ko je Majk i svi su ga se plašili.

I kako je slava rasla, kako se nije pojavljivao niko ko bi mu ni izbliza parirao, sa izuzetkom šokantnog poraza od Bastera Daglasa, tako je i slabio mentalni i moralni okvir koji je onomad postavio Kas D’Amato.

Ne bi trebalo suditi o ljudima koje ne poznajete, ali mislim da nije teško zaključiti da Tajson nije bio dobra osoba u tim danima. Pokuljalo je sve ono što je Kas držao pod kontrolom, skandali su se nizali jedan za drugim i sve je kulminiralo zatvorskom kaznom zbog silovanja, koja ga je van ringa držala od 1991. do 1994. godine.

Vratio se Majk posle, boksovao je često i dobro, ali nikada nije bio ona mašina koju je ustrojio D’Amato. Jednostavno, mentalna snaga je “iščilela” i Majk nije uspevao da bude prvak u srcu, nije uspevao da prevaziđe krizne situacije. Grizao je rivale, dopingovao se, zadavao niske udarce, a u poslednjoj fazi (2002-2005. godine) gubio je, istetoviran po licu, od protivnika koji mu nekada ne bi potrajali dve runde.

Bio je Tajson veoma blizu sudbine koja je prethodnih dana zadesila još jednu kultnu sportsku figuru – Dijega Maradonu. Narušio je zdravlje, sve lične odnose, postao je ljuštura šampiona koji je bio idol masama. Po svom priznanju, bio je na ivici smrti usled dugogodišnje borbe sa alkoholizmom, njegov bipolarni poremećaj se pogoršavao iz dana u dan, a imao je i užasnu porodičnu tragediju od čijeg se pomena srce stegne.

Međutim, nešto je Tajsona spasilo, nešto ga je “prodrmalo”. Da li je u nekoj od svojih najdubljih kriza otišao dovoljno duboko da shvati da mora da menja stvari iz korena ili je jednostavno na njega pozitivno uticala sadašnja supruga? Ne znamo zasigurno, i ne treba da ulazimo u njegove privatne stvari, ali je sigurno da je 54-godišnji Majk konačno povratio kontrolu nad svojim životom.

Nalazi se u mirnoj i uređenoj porodičnoj situaciji, okupiran je funkcionisanjem “Tajson ranča”, plantaže marihuane u Kaliforniji. Proizvodi “Ranča” dobijaju veoma dobre recenzije i donose stabilan profit bokseru, koji je u prošlosti uspeo da protraći sve one stotine miliona koje je u ringu zaradio. Upućeni kažu da biljka sa Majkove farme udara jako kao i sam bokser.

Majk je domaćin i veoma popularnog podkasta “Hotboxin’ with Mike Tyson” u kojem mu gostuju zvezde iz sveta muzike, stend-ap komedije, filma, sporta i mnogih drugih oblasti. I Tajson je, uprkos primetnoj govornoj mani, veoma razgovetan pri artikulisanju svojih misli. Majk entuzijastično govori o svojim mnogim interesovanjima, od kojih je možda najimpresivnije njegovo istorijsko obrazovanje i razgranata informisanost o temi koja ga izuzetno zanima – osvajačima koji su pisali prošlost.

Takođe, tu su i golubovi, koji kao simbol prate čitav Tajsonov život. Nekada ne obraća pažnju na njih, naročito u periodima u kojem je u kriznim situacijama, a ponekad mu daju osećaj sigurnosti.

Dobre stvari koje se dešavaju poslednjih godina u Tajsonovom životu svakako ne skidaju sa njega krivicu za sve ono loše što je činio tokom dana besvesti u svojoj karijeri, ali činjenica da je uspeo da se preokrene sa puta samouništenja zaista je lepa vest, naročito u svetlu Maradonine smrti.

Najnovija epizoda u priči o Tajsonovom putu iskupljenja je i njegov duel sa Rojem Džonsom Juniorom, za koji se Tajson žestoko zainteresovao. On vidi tu revijalnu borbu kao veliku priliku da se ostvari ogroman profit za dobrotvorne organizacije i ne planira da stane posle meča sa Džonsom, već da nastavi da generiše novac za one kojima je najpotrebniji – hvale vredna inicijativa.

Međutim dogodila se tu jedna nepredviđena stvar – dok je trenirao kako bi se spremio za meč, Tajson je probudio u sebi nekadašnju zver. Jasno, nema više tu brzinu i snagu koju je imao krajem osamdesetih, ali Tajson svakako želi da se nadmeće – ponos je stvar koja se lako pali i teško gasi.

Zato se ljudi toliko i raduju Majkovom duelu sa Džonsom. Runde će biti malo kraće, biće ih osam, rukavice će biti malo veće, akteri će biti malo stariji, duel će biti revijalnog karaktera – pa šta? Dobićemo motivisanog Majka Tajsona u ringu sa Rojem Džonsom Juniorom, pobogu! Da li će Majk izlgedati kao pre 30 godina? Da li će se jednako glatko kretati kao krajem osamdesetih? Ako to očekujete, očigledno imate priličan problem sa zdravim razumom.

Može da se napiše bilo šta, ali ako ne budete gledali Tajsona koji je ponovo u ringu – sami ste krivi.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

***

Bokserski spektakl iz Stejpls centra, borbu Roja Džonsa i Majka Tajsona, moći ćete da gledate u direktnom prenosu u noći između subote i nedelje od 3 časa po srednjeevropskom vremenu samo na Sport klubu 1!

Budite uz naše kanale već u subotu od 20 časova jer ćete tada na Sport klubu 3 moći da posmatrate i dugo očekivani meč trenutnih zvezda teške kategorije – Britanaca Danijela Duboe i Džoa Džojsa.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!