Memorijal odložen, ali živi uspomena na Šareta

Skener 30. nov 202012:00 > 12:13 0 komentara
Privatna arhiva

Lepo i tužno. Rečenica, koju često srećemo u borbi u teškom kovid vremenu. Može da posluži i kao komentar fotografije o odlaganju 13. “Memorijalnog turnira Dragiša Šarić”. Naime, organizatori, veterani i veteranke Beograda, pod maskama, poslali su jaku foto-poruku: Vidimo se 2021. godine!

Turnir u znak sećanja na Dragišu Šarića, proslavljenog igrača Partizana, rastao je minulih 12 godina, postao institucija na prostoru bivše SFRJ i Evrope. Pored emotivnog momenta, sećanja na divnog čoveka, asa i trenera, napravljen je pun pogodak na planu takmičenja i pre svega, druženja, ali i vrhunske organizacije. Nije slučajno ovo nadmetanje uvršteno u kalendar međunarodne asocijacije košarkaških veterana i veteranki, FIMB, s obzirom da je najveće i najmasovnije! Dovoljno je reći da je prošle godine oboren rekord po broju učesnika, sa čak 71 ekipom.

Otkako nas je napustio Dragiša Šarić, koji je i sam bio aktivan učesnik veteranskih manifestacija, tradicionalno, poslednjeg vikenda u novembru, u Beogradu, na njegovom memorijalu se okupljaju najbolje amaterske ekipe sa ovih prostora i šire.

Privatna arhiva

Uz neizbežnu podršku vernih ljubitelja igre pod obručima i specijalnih gostiju, brojnih košarkaških legendi.

Ove jeseni je trebalo da se dogodi još jedno nezaboravno druženje i naravno, nadigravanje prijatelja na parketu i to, od 27. do 29. novembra. Finale je trebalo da se održi upravo na nekadašnji praznik SFRJ, Dan republike, ali, razumljivo, rizik od korone je bio jači od želje blizu hiljadu učesnika.

Teško su se sa tom činjenicom minulih meseci mirili vredni organizatori, sjajni domaćini, tražili su način kako da se turnir upriliči makar u manjem obimu. Sve je bilo spremno, smeštaj, dvorane, prateća oprema, trofeji i pokloni, lokali za zabavu, majice i maske sa logom takmičenja… Besprekorno, kao i uvek do sada, ali neizvodljivo zbog više sile.

“Alfa i omega” turnira, Bojan Zigi Spasojević, zatim Miško Marić, nekadašnji, proslavljeni igrač Partizana i ženski tandem Vesna Mijić – Mirjana Avramović, čine neverovatan kvartet, koji već godinama izvanredno organizuje ovo takmičenje. Iskustvom, poslovnošću i sa puno ljubavi njih četvoro svake godine stvore magiju da taj događaj iznova ispuni srca i dušu bezmalo hiljadu učesnika.

Privatna arhiva

Trebalo je da 13. “Memorijal Dragiša Šarić” bude održan minulog vikenda, ali je otkazan iz poznatih razloga. To nam je zaista teško palo, pa smo želeli da pošaljemo poruku svim učesnicima, uvereni da ćemo dogodine da nastavimo gde smo stali, kada je u pitanju takmičenje i druženje i iznad svega, sećanje na Dragišu Šarića,“ kaže Vesna Mijić, na čijim plećima počiva veliki deo posla oko organizacije.

Dakle, u beogradskoj dvorani “Vizura” dogodio se neobičan i emotivan momenat.

“Imali smo ideju da obeležimo turnir makar sa jednom muškom i ženskom utakmicom Beograd – Novi Sad, pa kako okolnosti ni to nisu dozvoljavale, onda smo hteli, mi u Beogradu, da između sebe odigramo revijalni susret. Ali, na kraju smo zbog propisanih mera zaštite od korone i bezbednosti odustali i od toga. Samo smo se okupili i poslali sliku svim prijateljima širom Evrope sa porukom: “Vidimo se 2021.“

Zaista je neverovatan podvig organizovati tako masovno takmičenje, ali ova četa mala je uigrana i svake godine beleži nove rekorde i uspehe. A sve to dostojno je lika i dela Dragiše Šarića…

“Imamo uhodan sistem, takmičenje se odvija po grupama, po starosnim kategorijama 35+, 40+, 45+, 50+, 55+, 60+ za muškarce, a za žene je 50+ najstarija selekcija. Recimo, prošle sezone se igralo u šest sala, u obe “Vizure”(u zemunskoj u manjoj i većoj), “Pinkiju”, “Masteru” i finale u Hali “Ranko Žeravica”. I zaista, sve funkcioniše odlično, učesnici, a i mi, domaćini uvek ponesemo, divne utiske i uspomene”.

Gosti turnira sve same legende
Posebna atrakcija “Memorijala Dragiša Šarić” su specijalni gosti, košarkaške legende sa prostora bivše SFRJ i šire. Organizator im svake godine podeli specijalne nagrade, kao i zaslužnim sportskim lekarima, sudijama i novinarima.

Teško je nabrojati sva zvučna imena, koja su gostovala ili su redovni gosti Šaretovog memorijala, spomenućemo neke od legendi: Dušan Ivković, Borislav Stanković, Bratislav Djordjević, Dragan Kapičić, Aleksandar Djordjević, Predrag Danilović, Dražen Dalipagić, Nenad Krstić, Peter Vilfan, Danko Cvjetičanin, Petar Naumovski, Razija Mujanović, Marija Veger, Anđelija Arbutina, Vera Đurašković, Biljana Majstorović, Ana Joković, Jelica Komnenović, Jadran Vujačić, Nikola Plećaš, Ivo Daneu, Josip Đerđa, Damir Šolman, Petar Skansi, Aljoša Žorga, Vladimir Radmanović, Dragan Tarlać, Snežana Zorić Mijalković, Slavica Šuka…

Na prošlom turniru učešće je uzelo15 ženskih i 56 muških ekipa u 10 kategorija iz regiona i Evrope (Italije, Slovačke, Turske, Rumunije, Mađarske, Izraela, Grčke, Nemačke). Za svega dva dana su odigrane 84 utakmice i revijalna, u kojoj su se sastali košarkaši u kolicima.

Važno je napomenuti da “Memorijal Dragiša Šarić” ima i humanitarni karakter. Prošle godine smo prikupljena sredstva odvojili za Udruženje košarkaša u kolicima, a ranije smo pomagali domovima za nezbrinutu i decu ometenu u razvoju”.

Privatna arhiva

Zanimljiv je način kako se skupljaju ta novčana sredstva.

Bojan Spasojević je osmislio lepu ideju da svi timovi budu fotografisani, a da svaka ekipa, svi igrači zajedno, odvoje svega 10 evra ukupno, a svaki pojedinac dobije grupnu sliku za uspomenu. A sav prikupljeni novac ide u donatorske, humanitarne svrhe,“ dodala je Vesna Mijić, inače, bivša košarkašica.

Pre dve godine je Beograd bio fantastičan domaćin EP dijaspore u košarci, koje je uz “Memorijal Dragiše Šarića”, svakako, najbolja preporuka za organizaciju budućih velikih, međunardonih veteranskih takmičenja u Srbiji.

Lepa priča živi, kao i uspomena na neponovljivog Šareta…

Častan sportski i životni put

Dragiša Šarić je rođen u Bijeljini 28. avgusta 1961. godine, a umro je u Puli 19. jula 2008. Košarku je zavoleo u matičnom Radniku, da bi tokom studija ekonomije u Beogradu, prešao u Ušće.

Trener Božidar Maljković ga je odveo u Radnički 1981. godine, gde je ostao do 1987. Naredne četiri sezone, na poziv Dušana Ivkovića, igrao je u Vojvodini, u njenoj najušpesnijoj eri. Zatim, u dresu Partizana, slavne 1992. godine, postaje prvak Evrope. Bio je i član Profikolora, sa Honvedom prvak Madjarske, igrao u Beobanci od 1994. do 1997. godine, a u 39.- oj godini proveo je sezonu na Islandu.

Posle aktivnog igranja nastavio je rekreativno u ekipi veterana Beograd, koju je 2003. godine, u Opatiji, predvodio do titule u Alpe-adria ligi.

Prvi trenerski posao imao je u beogradskom klubu Lavovi 2001. i 2002. godine, zatim je, kao pomoćni trener, radio u Vojvodini do 2005. godine, kada preuzima Vizuru i uvodi je u Prvu ligu, a sledeće sezone i u Super ligu. Kratko je trenirao Mega Ishranu, a zatim je u Partizanu asistirao Dušku Vujoševiću.

Bio je privržen porodici, požrtvovan otac sinu Petru i uzoran suprug  Biljani.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!