Ćirić za SK: Problemi i Deki su nas zbližili sa Zvezdom

Skener 5. jan 201818:23 > 18:31
SK

Tek je ušao u četvrtu deceniju života, a već ima 14 godina trenerskog staža, baš kao i njegov brat blizanac Miloš.

Rano su procenili da od uspešne vaterpolo karijere nema ništa i zajedno su zakucali na vrata Partizana, najbolje škole na svetu. Učili su od Nenada Manojlovića, braće Udovičić, Dejana Savića, Vlade Vujasinovića i danas su na ‘visokim’ pozicijama.

Stefan Ćirić je već godinama pomoćnik Saviću u reprezentaciji Srbije, a od marta 2017. i prvi trener Partizana, dok je Miloš u paketu sa Vujasinovićem sa Banjice otišao u Pro Reko, najmoćniji klub u Evropi. A tek im je 31 godina…

Reprezentacija Srbije dominira evropskim i svetskim bazenima kao nijedena ranije, ali stanje u domaćim klubovima je katastrofalno. Šampionski tim Partizana letos je ponovo ostao bez gotovo kompletnog tima, ali entuzijazam i pored mnoštva problema ne napušta crno-bele.

Mlada ekipa Stefana Ćirića je nedavno u Bečeju prijatno iznenadila ubedljivom pobedom protiv Crvene zvezde u polufinalu Kupa Srbije, potom i osvojila pomenuti trofej, dok u Ligi šampiona u pet mečeva nije upisala ni bod.

Mladi trener je za Sport klub pričao o rivalstvu sa Dejanom Savićem, prijateljskim odnosima sa Crvenom zvezdom, mizernom klupskom budžetu, ‘izgubljenoj’ deci, ali i lepim stvarima u srpskom vaterpolu.

VSS/Ivica Veselinov

Letos nas je napustilo mnogo igrača i šira javnost je mislila da je Zvezda favorit na finalnom turniru. Mi smo ekipe sličnog kvaliteta, a možda im je činjenica da ih vodi Savić bio podstrek da pomisle da su kvaletniji. Više je rezultat bio izneneđanje, nego pobeda. Po kvalitetu smo slični. Od početka smo verovali da možemo da osvojimo kup, tako će biti i u prvenstvu, a problemi koji nas prate, prate nas godinama,“ istakao je Ćirić za Sport klub.

Partizan je u polufinalu ubedljivo pobedio najvećeg rivala, a Ćirić je nadmudrio šefa iz nacionalnog tima Srbije. Tih dana o vaterpolu se ponovo pričalo…

Ne treba da se priča šta je Dejan sve uradio kao igrač i trener. Igrači u Partizanu su tako vaspitani i uvek idu na pobedu. Duele Partizana i Zvezde ne treba gledati kao ‘rat’ između Savića i mene, mada su neki ljudi to tako predstavili. Bila je dobra utakmica, a posle mnogo vremena naparavila se medijska pažnja. U teškim uslovima, pogotovo dve, tri nedelje pre finalnog turnira Kupa Zvezda nam je pomogla da treniramo. U našem odnosa nema rivaliteta, a automatski ni između Partizana i Zvezde. Pomagali smo jedni drugima i ubeđen sam da će tako da bude i u budućnosti.

Nacionalni tim konstantno osvaja medalje, ali situaciju u klupskom vaterpolu iz godine u godinu je sve gora. Neko logičo objašnjenje teško je pronaći.

„I mi koji smo u vaterpolu godinama unazad i generacije pre nas pokušavamo da dođemo do tog odgovora. Često spominjem Mađarsku kao idealan primer finansiranja sporta. Kod njih je država prepoznala sportove od nacionalnog interesa i direktno finansira klubove i saveze iz poreza građana. Mislim da bismo mogli da težimo tom sistemu. Oni su izabrali veslanje, košarku, vaterpolo, rukomet i fudbal. Da li naša država ima snage za tako nešto ne znam jer nije samo sportu u problemu, u problemu je cela zemlja. Nadamo se boljim vremenima.

Partizan je poslednju od sedam titula prvaka Evrope osvojio 2011, dve godine kasnije i Zvezda je bila prvak Starog kontinenta, dok je Radnički igrao finale u sezoni 2013/14. Poslednjih godina novca je sve manje, a rezultati u Evropi zanemarljivi.

Ivica Veselinov

Mesečni budžet svih igrača našeg prvog tima verovatno je kao mesečna plata jednog igrača te godine kada je Partizan osvojio Ligu šampiona. Nije ni to osnovni problem. Prvo što je protrebno je da se obezbede uslovi za rad. Menjati bazene od treninga do treninga nije prijatno. Voleo bih da uslovi za rad budu bolji, za početak to bi bilo dovoljno. Nije Partizan samo prvi tim, 250 dece trenira svakodnevno, a ako su voda i svlačionice hladni onda nikako nije dobro. Nije u pitanju samo sportski motiv, već i edukacija, socijalizacija, sklanjanje dece sa ulice, njihovo odrastanje u kolektivu… Naravno, bitan je i krajnji proizvod, igrač za seniorsku reprezentaciju i prvi tim, ali nije primaran cilj.“

Crno-beli su ove sezone već osvojili Kup Srbije, ali ukoliko bi mogli da biraju između šampionske titule i očuvanja tima verovatno bi izabrali ovo drugo.

Nemamo pritisak, ali zna se kakve su Partizanove ambicije. Nećemo odustati od prvenstva, ali znamo da će Zvezda biti opreznija u narednom periodu. Nisu bili opušteni ni u Kupu, ali verovatno nisu očekivali ovakav ishod. Probaćemo da se plasiramo na fajnal-for Jadranske lige, a moja želja, bio ja trener ili ne, je da ekipa ostane na okupu jer je to jedini preduslov za naprdak,“ kaže Ćirić koji bi voleo da crno-beli u dogledno vreme ponovo napadnu evropski vrh.“

Preduslov je da se ekipa zadrži i nadograđuje iz godine u godinu. Mnogo bi nam značilo da u timu imamo nekog povratnika iz inostranstva, bivšeg reprezentativca, koji i dalje ima veliki kvalitet i želju da se vrati u zemlju i završi karijeru. Takva dva igrača ovako mladoj ekipi mnogo bi značila. Ne samo u bazenu, već i u svlačionici. Od takvih igrača mnogo može da se nauči, a i treneri bi imali koristi.

Mnogi se plaše da bi Srbija posle Olimpijskih igara u Tokiju 2020, odnosno silaska sa scene trofejne generacije mogla nepovratno da izgubi primat u svetskom vaterpolu. O tome je ranije pričao Vlada Vujasinović, selektor juniorske reprezentacije.

„Tačno je da je selektiran određeni broj igrača. Prošle godine u nacionalni tim su ušli Ubović i Rašović, i bili smo treći na Svetskom prvenstvu u Budumpešti. Finale nam je izmaklo za gol, nesrećno smo izgubili. Verujem i da će posle 2020. Srbija imati dovoljan broj kvalitetnih igrača da nasledi ove momke. Pitanje je da li če biti tog kvaliteta, ali pitanje je i ostale reprezentacije kako će napredovati. Generalno, ne odlaze samo igrači u inostranstvo, odlaze i treneri i gubi se na kvalitetu. Klubovi nemaju sredstva da ih zadrže i svi problemi se na kraju odraze na reprezentaciju. Verujem da će do 2024. biti kvaliteta, da li u ovoj meri ne mogu da trvdim. Do OI u Tokiju reprezentacija ne treba da brine. Dejan i Vlada zajedno sve kontrolišu i nema brige.“

VSS/Ivica Veselinov

Mnogo problema svakodnevica je srpskog vaterpola, a svi se nadaju da je povratak Dejana Savića u Crvenu zvezdu najava boljih vremena.

„Dejanov povratak je velika dobit za srpski vaterpolo. Trener kao što je Vlada Vujasinović radi sa juniorima i to je lepa stvar. Dobili smo Šabac kao centar, Radnički se godinama bori zahvaljujući Vasoviću i Stevanoviću, tu je i Vojvodina, a ima još entizijasta koji se trude da vaterpolo održe na pristojnom nivou. Nema velikog rivaliteta, komuniciramo i sarađujemo normalno i to su detalji koji krase srpski vaterpolo. Problemi su tu, ali odnosi među vodećim klubovima su dobri i tako treba da ostane.“

Srbija ne treba da brine za budućnost, bar kada je kvalitetan trenerski kadar u pitanju. Stefanov brat blizanac Miloš zanat uči pored Vujasinovića u Pro Reku, a lista mladih stručnjaka je podugačka.

Kada smo videli da od vrhunskog vaterpola nema ništa Miloš i ja smo se opredelili za trenerski posao. Otišli smo kod braća Udovičić, Novoselca, Mitrića i pitali da li možemo da radimo. Počeli smo od škole plivanja, preko škole vaterpolo i dogurali do sadašnjih pozicija. Imamo još da se usavršavamo. Miloš je u Italiji, sa Vladom, a meni se otvorilo da postanem trener prvog tima. Posvećenost je krasila i nas i ostale trenere koji su bili u klubu. Stevanović je danas u Radničkom, Milenković je pre mene vodio Partizan, Knežević je selektor Kazahstana. Počeli smo sa Nenom Manojlovićem 2006. godine, pa posle učili uz Igora Milanovića, Savića i Vujasinovića. Iznedrila se jedna generacija trenera, a možda ranije nego što se očekivalo nam se otvorilo,“ naglasio je Ćirić.

Trener Partizana je pričao o još nekim zanimljivim temama, a kompletan intervju pogledajte u videu.