"Bili smo na nivou KLS, niko nije hteo u Partizan!"

Skener 14. okt 201919:56 > 20:15
Ostoja Mijailović Partizan
SK

"Ne treba previše pričati o tome u kakvoj je situaciji Partizan bio u oktobru 2017. jer praktično nije postojao. U životu su ga ostavljali ime koje nosi i navijači. Sada smo deset stepenika više u odnosu na taj period", ističe u intervjuu za Sport Klub predsednik kluba iz Humske Ostoja Mijailović.

Ovih dana navršava se dve godine od kako je Mijailović, verovatno u najtežem periodu u istoriji kluba, prihvatio prestižnu funkciju, ali u datim okolnosima ni malo popularnu.

Nije bilo malo onih koji nisu verovali u njegove dobre namere i sumnjičavo su vrteli glavom verujući da klubu ne može ništa dobro da donese. Ali oni koji su bili dobro upućeni u probleme koji su svakodnevno ‘gušili’ Partizan, znali su da gore jednostavno ne može da bude.

Mijailović je, tvrdi sa svojim timom u Humsku došao u poslednjem trenutku, mada nerado se seća tog perioda.

Povezano

Ne treba previše pričati o tome gde se klub u tom trenutku nalazio jer praktično nije postojao. To je bio klub na nivou nekih klubova koji se takmiče u srpskom prvenstvu. Partizan je tada imao ime kakvo ima sada i, Bogu hvala, navijače kakve ima sada, i to ga je spašavalo i ostavljalo u životu. Klub se trenutno nalazi deset stepenica više, ali situacija je i danas teška, generalno u srpskom sportu, ne samo u Partizanu. Nama u Srbiji su želje uvek mnogo veće od mogućnosti u kojima se nalazimo. U Srbiji danas ima mnogo više novca nego što je nekad bilo, ali retko se dogodi da neka privatna kompanija pozove i kaže da navijaju za Partizan, da im je Partizan nekad nešto dao i da žele da pomognu. Moramo da shvatimo da klubovi moraju da se vode pametno, moraju ljudi koji rade da shvate da se od rada živi,“ kaže Mijailović za Sport Klub i nastavlja.

„Zašto ja insistiram, a mnogo kritika je zbog toga upućeno na moj račun, da ulaznica za utakmicu mora da se plati. Ljudi moraju da shvate da, recimo, kada smo igrali Fajnal-for 2010. i Evroligu u kontinuitetu, najveći prihod od karata za celu godinu bio je 400.000 evra. Mi smo sada, na početku sezone, premašili cifru od pola miliona evra od prodatih sezonskih i dnevnih ulaznica. Samo tako možemo da funkcionišemo i da opstanemo.“

Koliko ste u protekle dve godine uspeli da se izborite sa starim obavezama?

„Još ih ima i jednim delom nas te stare obaveze umaraju. Na korak smo do 2020. godine, a nekome ko je igrao pre deceniju mi sada plaćamo obaveze i rate. Nema ih mnogo, ali ih ima. Ove godine ćemo platiti 300.000, 400.000 evra takvih obaveza, a dobro znate da jedan kvalitetan igrač toliko košta i može da napravi razliku. Kada sam došao u Partizan, uključujući tada aktuelnog trenera Mutu Nikolića, u tom trenutku smo plaćali sedmoricu bivših trenera. Dug prema njima bio je više od 800.000 evra. Danas se to svelo na tri trenera, Muti dugujemo još ratu, a obaveze prema Dušku Vujoševiću su manje od polovine, podelje u mesečne rate. Ali sve to umara i čoveku donosi dodatni stres, umesto novu energiju. U velikoj meri smo se sa tim stvarima izborili, imamo kontinuitet i više ne živimo na način kako se nekad živelo u Partizanu, kada se dešavalo da od deset godišnjih plata budu isplaćenje samo četiri. Prošle sezone smo se izborili da podelimo devet od deset plata, a desetu ćemo da izmirimo uskoro. Na način na koji govorim otvoreno o ovim stvarima, većina klubova neće da otvara karte, a moje mišljenje je da ne treba ništa da bude skriveno jer uvek neko može da posvedoči o tome.

Koliko se promenila slika o Partizanu kod roditelja, kod igrača, menadžera… koliko je danas lakše obezbediti kvalitetan potpis?

„To su neuporedive stvari. U oktobru 2017. klub je po svim osnovama bio u blokadi. Računi su bili u blokadi, imali smo blokadu BAT i zabranu registracije igrača, blokadu od banke, od poverioca… Kada dođe novac, a on je dolazio dva puta godišnje, potroši se u jednom danu, a takva sitacija bila je zbog nagomilanih obaveza. Deca danas rado dolaze u Partizan, uslovi u Areni su fenomenalni, treneri i stručni štab su fenomenalni. Mnogo lakše danas potpisujemo ugovore nego što je ranije bio slučaj. Ne samo sa klincima, nego i sa igračima za prvi tim. Primera radi, prošle sezone i dalje smo imali reputacionu štetu i bez obzira na to što smo skupili novac za pojačanja, nismo mogli da kupimo nijednog igrača! Dolazili su manje-više igrači koji nisu imali klubove. Ove godine smo se za Rašona Tomasa borili sa Makabijem i još nekim klubovima, i on je između takvih ponuda iz elitnog takmičenja izabrao Partizan. Ne samo on, već mnogi drugi igrači.

Iz svega navedenog, dolazi se do zaključka da je Partizan na pravom putu?

Danas se mnogo ljudi kune u Partizan, mnogo ljudi je napravilo karijere zahvaljujući Partizanu… Dejan Bodiroga je nedavno zvao i predložio da zakupi ložu za celu sezonu kako bi pomogao klubu. Ta loža košta 850.000 dinara. Ima mnogo ljudi koji žive na temeljima Partizana, na onome što im je Partizan dao. Mnogo su i klubu dali nešto, ali ima i onih koji zaborave klub. Navijaju oni za njega, ali zaborave da na raznorazne načine mogu da pomognu. Mi moramo da negujemo generacije kakve su nekad negovali naši dedovi, da se sutra i mi radujemo nekim novim generacijama. Mi imamo rupu od pet godina u istoriji. Za to vreme ništa nismo osvojili i bukvalno smo proizveli dva igrača, a to u Partizanu nikad nije bilo tako. Partizan je svake godine proizvodio od jednog do tri igrača, jednim delom živeo od toga i jednim delom čuvao istoriju. Sada se na neki način taj kontinuitet nastavlja. U omladinskoj školi imamo izuzetno kvalitetnu decu, neke ekipe iz SAD i Evrope zanimaju se za njih, ali kvalitetno se radi, razvijamo ih i čuvamo.“

KK Partizan NIS

Da li ste u protekle dve godine ubedili i one najveće kritičare da ste u Partizan došli da pomognete, a ne samo da vam bude usputna stanica?

Naučio sam u životu da dela više govore od reči. Šta god da sam tada rekao, ne bi bilo dovoljno da dokažem da sam došao sa čistim namerama. Dela o tome govore i ljudi koji su bili protiv mene lično, protiv svega onoga što sam radio u životu i kako sam došao u klub, su bili direktno protiv Ostoje, a ne protiv Partizana. Postojala je jedna grupa ljudi koja je bila u strepnji da li je došao neko ko je blizak nekome i da li je on došao da ugasi Partizan. Ja svaki dan kao što se bavim svojom kompanijom, bavim se i Partizanom. Sad je to već glupa tema, ali drago mi je da sam uspeo, ne rečima nego delima, sa ljudima koji su u klubu, da pokažem da su naše namere iskrene i čiste i da se borimo za naš klub. To što nekada neću sa nekim ljudima, koji su naučili da vode verbalne ratove i koji su naučili da malo rade, a mnogo da pričaju, da se borim na njihov način, to ne znači da se ne borim za svoj klub. Imam svoj način borbe i način rada i taj način rada pravi neke rezultate. Da li su ti rezultati dobri ili nisu dobri, da li su oni dovoljno dobri da bi se drugima dopali… Rekao bih da su maksimalno dobri za ove dve godine. Klub kakav smo imali pre dve godine i gde se on sada nalazi, u svakom smislu je daleko od onoga što je bio. Bez obriza koliko ostanem u Partizanu, da li još jedan dan ili godinu, dve ili tri koliko mi mandat traje, onome ko dođe posle mene, poručio bih samo da se klub ne vrati na nivo na kom je bio jer ne znam da li bi još neko imao snage da prođe kroz sve ono kroz šta smo mi prošli,“ kaže u dahnu prvi čovek crno-belih i nastavlja:

Sećam se da sam pre godinu i po dana sa Nikolom Lončarem otišao u FIBU, u sedište BAT, da ih zamolimo malo za razumavanje. Rekao sam im da ćemo sve da platimo, ali da ne možemo da platimo isti dan. Prvi put u životu sam bio u situaciji da pitam da li nešto mogu kasnije da platim. Prvi put sam izgovorio tu reč. To su neke promene u životu i meni je ovo veliko iskustvo jer se nikad ne zna šta vas čeka. Kroz ove dve godine sam naučio da je moguće i ono što je meni uvek bilo nemoguće.

Jaka Zvezda, jak i Partizan. Koliko klupski interesi mogu da budu problem na relaciji između večitih rivala?

SK

To je pre svega teška tema. Što se tiče košarke, veoma je diskutabilno ko ima više navijača, Crvena zvezda ili Partizan. Mnogo mojih bliskih prijatelja u fudbalu navija za Zvezdu, a u košarci za Partizan. Ne zbog Ostoje, već zbog toga što je Partizan u košarci to što jeste. Izgubio je korak s vremenom u jednom periodu, ali sad se polako vraća. Da li jedan klub pravi problem drugome? Mislim da ne. I između Barselone i Real Madrida postoje rivalski odnosi, ali postoji i granica. Za nas je bilo mesta i 1950. godine i mora da bude mesta i u 2020. godine. Moramo da vodimo računa da ne proizvodimo mržnju. Trudiću se da se uvek suzdržim kada su u pitanju naši odnosi. Teško je kada vam neko svesno napravi štetu da se suzdržite, a ukoliko nastavite dalje to produbljuje naš odnos. Međutim, morate da se postavite zaštitnički prema brendu i klubu koji zastupate. Mislim da je Srbija bogata zemlja, delom zbog Zvezde i Partizana jer su to brendovi.“

Partizan je odlično počeo sezonu, da li ste zadovoljni onim što ste videli na terenu?

Posle završetka sezone i svega onoga što se dogodilo mi smo na vreme počeli da pripremamo novu sezonu. U tom trenutku nismo znali da li ćemo da igramo Evrokup, s obzirom na to da smo aplicirali za vajld kard Evrolige, i na neki način bilo je dileme kakvu ćemo ekipu da ‘sklopimo’. U tom trenutku smo doneli odluku, skladno našim ambicijama, da napravimo kvalitetniju ekipu bez obzira da li ćemo učestvovati u jednom ili drugom takmičenju. Generalno, ne mogu da ne budem zadovoljan rezultatima (intervju urađen dan pre poraza od Primorske, prim.aut.). Vidi se kvalitetan rad, ali i da ima igrača na pojedinim pozicijama koji treba da daju više. Svi smo više očekivali od pojedinih igrača, da ne navodim njihova imena, ali verujem da imamo mnogo prostora za napredak. Neki igrači su došli nespremni, a smatram da profesionalci moraju da se spremaju i tokom letnje pauze. Rezultati koje smo ostvarili u poslednja dva meseca su rezultati koji pripadaju Partizanu. Ne može uvek da se pobeđuje jer u sportu postoje usponi i padovi. Biće i takvih trenutaka, gubićemo od slabijih timova i dobijati kvalitetnije, ali važan je krajni cilj.

Jedno vreme aktuelno je bilo angažovanje Endrjua Gaudloka. Da li ima nešto novo po pitanju dolaska beka šutera?

Radostan sam što sam ove godine uspeo ljude iz menadžmenta da ‘sklonim’ iz prelazog roka. Kao predsenik klubaa sam se pitao za visinu i uslove ugovora, ali stručni štab je donosio odluke kada treba da se dovede pojačanje i na kojoj poziciji. Ostala nam je nepopunjena pozicija beka šutera i imali smo nekoliko opcija. Bili smo zainteresovani za Gaudloka. On je izašao iz teške povrede i još je u procesu oporavka, a s obzirom na zahteve i visinu ugovora, jako je teško kad imate ograničen budžet da se kockate s takvim stvarima. Taj ugovor niko neće da osigura. Moramo dobro da razmislimo. Trener i stručni štab donose odluku o tome da li će biti potrebno da dovedemo beka šutera, a klub će im dati podršku u skladu sa svojim mogućnostima. Nije ni jednsotavno kada napravite hemiju u timu da još jednu kockicu uklopite u taj mozaik. Ali to je njihov posao, oni su za to plaćeni i treba da razmišljaju.

fiba.basketball

Tokom leta ste pregovarali sa Draganom Milosavljevićem, Milanom Mačvanom, Miroslavom Raduljicom… Koliko je teško angažovati domaćeg igrača?

Imate dve vrste domaćih igrača, a uvek su najjeftiniji igrači koji dolaze iz vaših omladinskih škola. Partizanovi igrači koji su napravili karijere manje, više koštaju kao strani igrači. Postoji taj deo sentimentalnosti prema Partizanu, gde oni uzmu u obzir šta znači Partizan i život u svojoj zemlji i to kada se uzme u obzir, ti ugovori budu nešto niži. Mi smo razgovarali sa svim dostupnim srpskim igračima u prelaznom roku. Inostrane košarkaše smo angažovali u trenutku kada domaći igrači nisu pristajali. Mnogo je teško da dovedete naše igrače kada su u usponu karijere, budžeti klubova koji se takmiče u Evrokupu i Ervroligi su po nekoliko puta veći od našeg. Igrači koliko god da vole Srbju i vole Partizan, oni, ipak, rade za novac i u tom životnom dobu šta stvore, stvorili su. Takođe, košarkaško tržište se promenilo i mnogo se više ulaže nego što košarka donosi od transfera, ulaznica, sponzora… Košarka je postala prestiž, košarka više nije takmičenje kakvo je nekada bilo i kada je biti deo Partizana bio prestiž. Klub je tada sa domaćim igračima ostvarivao dobre rezultate zahvaljujući kvalitetnom sistemu i kvalitetnom radu. To se u međuvremenu promenilo, tržište se promenilo. U Evroligi sad ima klubova koji imaju jedan, dva trofeja, ali imaju sponzora po 7, 8 miliona evra i oni se tretiraju isto kao bivši šampioni Evrope, kao učesnici Fajnal-forova i ekipe koje imaju milione navijača iza sebe. To se više nažalost ne gleda, danas se najviše gleda novac.

Mnogo priče bilo je oko Milosavljevićevog povratka u Partizan. Šta se zapravo dogodilo?

Video sam se Gagijem nedavno, pre meča sa Tofašom. On je veliki partizanovac. Rekli smo da smo zainteresovani za njega i nakon što se nisu izjašnjavali oko visine ugovora poslali smo ponudu u nivou njegove zarade u Unikahi. Međutim, Milosavljević je doneo odluku da ostane u klubu u kome je imao izuzetno dobre uslove. Verovatno su u Unikahi znali da je dobio ponudu iz nekog drugog kluba i verujem da su mu je ‘pojačali’. Nije bilo ništa po sredi, želim mu brz oporavak i da se jednog dana vrati u Partizan.

Cilj Partizana je povratak u Evroligu u sezoni 2020/21. nakon što ovog leta nije dobio specijalnu pozivnicu organizatora. Do elite vode dva puta, koji je lakši?

S obzirom na to da je Evrokup sad prohodniji jer finalisti idu u Evroligu, mislim da su šanse podjednake. Zvezda ima kvalitetan tim, ne znam da li je imala skuplji u istoriji, i jasno je da će biti velika konkurencija u ABA ligi. Za nas postoje velike šanse i u ABA ligi i u Evrokupu i podjednako ćemo se fokusirati na oba takmičenja. Gde su nam veće šanse? Nisam siguran da mogu da odgovorim tačno na to pitanje. Bilo bi mi mnogo drago da ostvarimo značajniji rezultat u Evropi, cilj kluba u ovoj sezoni je dobro poznat i sve ćemo dati da se vratimo tamo gde pripadamo.

ABA liga od sledeće sezone neće imati garantovano mesto u Evroligi. Koliko to komplikuje poziciju i dodatno opterećuje klubove iz regiona?

Verujem da su čelnici Evrolige to učinili jednim delom i zbog dešavanja u finalnim serijama prošle i ove godine. Oni ne žele da finalista koji eventualno na nesportski način dođe do prvog mesta učestvuje u Evroligi. Mislim da su to uradili da bi sutra došli u situaciju da procenjuju ako je neko napravio neki prekršaj, a nije kažnjen od menadžmenta ABA lige, da oni mogu da reaguju i da kažu da to mesto nije stečeno na sportski način. Verujem da je to njihova namera, bez obzira ko je načinio štetu u protekle dve godine, i mislim da su u pravu,“ naveo je Mijailović za Sport Klub.

Predsednik Partizana je pričao i o finanijskoj isplativosti selidbe u Štark Arenu i računici koja ide u korist kluba, zaradi od milion evra u proteklih nekoliko meseci, izgubljenom strpljenju i odluci da Marko Pecarski potpiše za FMP, pregovorima sa talentovanim Đorđem Pažinom o ostanku u klubu, dugoročnim planovima…

Ceo intervju sa predsednikom Partizana pogledajte u videu ispod teksta.