Od avgusta 2011. i dolaska Nebojše Čovića u Crvenu zvezdu, klub s Malog Kalemegdana je zaključno s Milanom Tomićem promenio sedmoricu trenera.
U tom periodu crveno-beli su preuzeli primat od Partizana i dosad ukupno osvojili 13 trofeja.
Prvi potez po dolasku Čovića u klub bilo je angažovanje legendarnog Svetislava Pešića, koji je i drugi mandat (prvi u sezoni 2008/09) na klupi crveno-belih završio bez osvojenog trofeja. Crveno-beli su u finalu prvenstva Srbije poraženi od Partizana (3-1), a večiti rival je bio bolji i u odlučujućem duelu i u Kupu Radivoja Koraća. Zvezda je ligaški deo ABA lige završila tek na desetoj poziciji s učinkom 11-15.
Iskusni trener je na kraju sezone napustio klub s Kalemegdana zbog obaveza s reprezentacijom Nemačke.
Na iznenađenje javnosti Pešića je nasledio Milivoje Lazić, dotadašnji njegov pomoćnik. Ipak, sezona 2012/13. nije počela prema očekivanjima i Lazić je ekspresno dobio otklaz, a Čović se odlučio da šansu ukaže Vladi Vukoičuću, treneru s kojim je imao višegodišnju uspešnu sarađivao U FMP.
Vukoičić je ‘probudio’ ekipu, obezbeđen je plasman u drugi krug Evrokupa, a u februaru je prvi put od 2006. osvojen Kup Radivoja Koraća pobedom protiv Partizana. Međutim, ni Vukoičić nije dočekao kraj sezone na klupi crveno-belih.
Treći trener u sezoni 2012/13. bio je Dejan Radonjić, koji je u aprilu preuzeo tim i ubrzo plasmanom u finale ABA lige obezbedio klubu mesto u Evroligi. Crveno-beli su u prvom učešću u finalu regionalnog takmičenja izgubili od Partizana, a tim iz Humske je bio bolji i u finalu plej-ofa prvenstva Srbije (3:1).
Crnogorski stručnjak je narednih godina s crveno-belima preuzeo potpunu dominaciju u regionu i osvojio devet trofeja (po tri ABA lige, prvenstva Srbije i KRK), a po isteku ugovora 2017. nije želeo da potpiše novi.
Čelnici kluba odlučili su šansu ukažu tada 31-godišnjem Dušanu Alimpijeviću, koji se radom u Vojvodini, Spartaku iz Subotice i FMP iz Železnike izborio za Čovićevo poverenje, ali eksperiment nije uspeo.
Crveno-beli su u Evroligi beležili solidne rezultate, a svakako je najznačajniji bio trijumf protiv Reala u Madridu, ali u drugom delu sezone, kada su se ‘delili’ trofeji Alimpijević je ‘izgoreo’. Zvezda je u finalu Kupa Radivoja Koraća izgubila od Partizana, a mladom treneru je presudio neuspeh u finalnoj seriji ABA lige protiv Budućnosti (3:1), odnosno izgubljeno mesto u Evorligi.
Alimpijević je smenjen 7. maja (skor 40 pobeda i 29 poraza), a sezonu je kraju priveo Milenko Topić s kojim su crveno-beli osvojili domaću titulu trijumfom u finalu plej-ofa protiv FMP (3-0).
U julu 2018. trogodišnji ugovor sa Zvezdom potpisao je Milan Tomić, koji je u Olimpijakosu ‘ispekao’ zanat kod Dušana Ivkovića, Panajotisa Janakisa, Jorgosa Barcokasa i Joanisa Sferopulosa.
Debitantsku sezonu kao prvi trener završio je s osvojenom ABA ligom, obezbedivši klubu povratak u Evroligu, i prvenstvom Srbije (Partizan 3-1), dok Zvezda u Evrokupu nije mogla dalje od Top 16. Partizan je u finalu državnog kupa slavio 76:74.
Četrdesetšestogodišnji Tomić je minulog leta značajno promenio tim, angažovani su prekaljeni evroligaški igrači, ali posle dve pobede u šest mečeva u ABA ligi i Evroligi odlučio je da napusti klub.
Čelnik crveno-belih nije obelodanio ko će preuzeti palicu od Tomića, a pred osmim trenerom u isto toliko godina Čovićevog predsednikovanja je jasan cilj – sačuvati mesto u Evroligi i dominaciju u regionu.
Učinak Zvezdinih trenera od 2011.
Svetislav Pešić 25 pobeda – 25 poraza
Milivoje Lazić 0-2
Vlada Vukoičić 31-13
Dejan Radonjić 239-87
Dušan Alimpijević 40-29
Milenko Topić 10-0
Milan Tomić 56-19