Čanak: Svima je laknulo mojim odlaskom iz Partizana

Skener 9. jun 20209:23 > 9:31
KK Partizan

Osvajanje Kupa Radivoja Koraća 2018. sa Partizanom smatra najvećim uspehom u igračkoj i trenerskoj karijeri. Od rane mladosti (1993/94), pa do poslednjeg boravka, tri puta se vraćao u klub iz Humske, a za toliko potreban komfor u radu uspeo je da se izbori u Litvaniji.

KK Partizan/Dragana Stjepanović

Četrdesetčetvorogodišnji Nenad Čanak nedavno je produžio ugovor sa Lietkabelisom, ambicioznim klubom iz Panevežisa, a posle uspešne sezone prekinute pandemijom koronavirusa sledeće ćemo ga najverovatnije ponovo gledati u Evrokupu.

Čanak je u razgovoru za Sport Klub pričao kako je biti jedini trener stranac u najkošarkaškijoj zemlji sveta, zašto osrednji litvanski igrači ostaju u svojoj zemlji za razliku od srpskih, tamošnjoj opsesiji za igru pod obručina, a naravno dotakli smo se i nedovršenog posla u Partizanu.

Povezano

„Lietkabelis je klub koji ima određene ambicije i nije tu samo da popuni broj. U Litvaniji je mnogo teško da se umešate u borbu za prva dva mesta. Žalgiris je neprikosnoven poslednjih sezona, tu je i Ritas, međutim ove godine imali smo šansu, ako ništa drugo, barem da se sa njima ravnopravno borimo za mesto u finalu. Izgubili smo poslednji meč pre zaključnja sezone i pali smo na treće mesto, a pre toga smo držali drugu poziciju,“ sublimira Čanak ukratko sezonu koja je zadovoljila rukovodstvo kluba. 

U Srbiji volimo da kažemo da smo košarkaška zemlja, ali košarka u Litvaniji je poput religije. Biti stranac, i to uspešan, u takvom okruženju veliko je iskušenje.

„Košarka je u Litvaniji sport broj jedan. Ili bolje rečeno jedini sport. Nemaju problem sa selekcijom jer sva deca idu na košarku. Ima mnogo portala i foruma gde su svi stručnjaci i najpametniji, ali sva sreća ne pratim jer ne razumem jezik, ali vidim da je mojim saradnicima iz stručnog štaba mnogo bitno kako se kreira javno mnjenje. Ne mogu da tvrdim, ali mislim da sam jedan od retkih stranaca trenera koji nije radio u Žalgirisu ili Ritasu. Podatak da ću u Lietkabelisu početi i treću sezonu pokazuje da su zadovoljni. Mislim da radimo dobar posao i za mene je, pole svega što se dešavalo u Partizanu, zaista dobra sredina da mogu da napravim korak napred,“ ističe i dodaje:

„Litvanija je strogo košarkaška zemlja. Nemaju nijedan drugi sport da su kompetativni u njemu, niti ih interesuje. Podatak da litvanska fudbalska liga ima šest klubova i da su dobili specijalnu dozvolu UEFA da organizuju takmičenje sa šest klubova, uz šestokružan bod sistem, dovoljno govori. Nemaju ni interesovanja, niti ih zanima fudbal. Možete da zamislite kakva je situacija sa ostalim sportovima. Prednost Litvanije u odnosu na Srbiju je što imaju ogromnu bazu i iz te baze crpe veliki broj košarkaša. Oni su svojevremeno istupili iz VTB lige posle jake preporuke njihove vlade, a povod je bila situacija između Rusije i Ukrajine zbog Krima. Oformili su ligu od deset timova i prvenstvo ima zavidan kvalitet. Čine je uglavnom tamošnji osrednji igrači. Njihovi vrhunski košarkaši koji su u inostranstvu su u Evroligi, dok je mali broj u Poljskoj, Rumuniji ili Mađarskoj za razliku od naših. Mnogo im je bitno da li si šesti ili sedmi, klubovi i koji su pri dnu ne raspadaju se, već se pojačavaju jer je to za njih i pitanje ponosa. To je možda i najveća razlika u poređenju sa Srbijom. Dozvoljeno je da ekipa ima šest stranaca, ali osim Žalgirisa, ostali uglavnom imaju po trojicu.

Svestan je Čanak da mu je olakšavajuća okolnost to što ne zna litvanski jezik, pogotovo posle boravka u Partizanu, u kome je svaki trener izložen i lepim i manje lepim stvarima.

Sigurno da je lakše da se radi u takvom okruženju jer ne obraćaš pažnju i ne gubiš energiju na neke manje bitne detalje, mada i da razumeš jezik moraš da imaš kvalitet da te to ne izbaci iz koloseka. Danas svako može da napiše šta hoće i da iskomentariše, sve je dostupno, ali svi mi koji se bavimo ovim poslom moramo da budemo spremni na kritike. Moramo da imamo kvalitet da nas to ne pokoleba i ne poremeti. A sigurno da je mnogo lakše kad ništa ne razumeš i nemaš taj teg na leđima.“

Ono u čemu je Srbija u prednosti, nema Čanak dilemu, je svakako strast prema klubu za koji se navija.

Daleko je to od navijanja kakvo je kod nas. Dvorane su dobro popunjene, mada treba da se ima u vidu da ima i dvorana koje su građene za Evropsko prvenstvo sa 10.000 mesta i nije realno da bude ispunjene. Mi imamo tri, četiri hiljade gledalaca na tribinama, porodični ljudi, nema ultrasa i frenetičnog navijanja.“

KK Partizan NIS/Miroslav Todorović

Leitkabelis je u sezoni 2019/20 dogurao do šesnaestine finala FIBA Lige šamapiona (zaustavljen od Saragose), a sledeće će ponovo najverovatnije biti učesnik Evrokupa.

„Ostvarili smo dobar rezultat i u grupnoj fazi iza nas ostavili smo Strazbur, Manresu i Hapoel Holon, timove sa mnogo većim budžetima. S obzirom na to da se Ritas, koji je smanjio budžet, preselio u Ligu šampiona, mi smo kao trećeplasirana ekipa aplicirali za Evrokup i imamo uverenje da će sve biti u redu. Po redosledu na tabeli, kao drugi tim iz Litvanije, trebalo je da igramo kvalifikacije za LŠ, ali otvorilo se mesto u Evrokupu, mnogo afirmantivnijem takmičenju, a tako smo izbegli i rizik da ne ostanemo bez Evrope.

Činjenica je i da srpskih igrača tradicionalno nema u litvanskim ekipama. Kod Čanka su bili Marko Čakarević (2018/19) i Stefan Sinovec, kao i Hrvat Željko Šakić.

Naši igrači, naravno ne računam Vasu Micića koji je bio fenomenalan u Žalgirisu ili Nemanju Nedovića u Ritasu, ne mogu da ponude ništa mnogo bolje od domaćih košarkaša na tim pozicijama. I Litvanci su deficitarni sa plejmejkerima, to je ozbiljan problem, a na ostalim pozicijama nemaju rezon da dovode naše igrače, koji nisu jeftini, i pre će da rizikuju i angažuju rukije Amerikance ili Letonce koje i ne smatraju strancima. Koja je razlika u novcu? Radio sam u Spartaku iz Subotice i bolje da ne pričam i ne iznosim u javnost za koliko novca se igra u KLS. Te cifre su mizerne i sigurno da će momci da odu u Rumuniji da igraju za 2.500, 3.000 evra mesečno, nego da ostanu u Srbiji za 400, 500 nesigurnih evra. Tu nema dileme. Osrednji Litvanci igraju za 3.000 do 6.000 evra.“

Čanak je Partizan napustio 26. oktobra 2018. posle poraza od Zadra u beogradskoj Štark Areni. Nije čekao da mu neko kaže da je možda vreme da se povuče, već je reagovao srcem – isto veče podneo je ostavku i tako klub lišio dodatnih finansijskih troškova usled eventualnog prevremenog prekida saradnje.

REUTERS/Ivan Milutinovic

Ne znam da li sada ima smisla to da se komentariše. U tom momentu tako sam se osećao. Gubiš od ekipe koja ima 0-4, navijači ti skandiraju da treba da odeš i nisam imao dilemu koji je moj sledeći korak. Može da se diskutuje da li sam pogrešio ili ne, jednostavno uradio sam to srcem. I pre te utakmice sezona je bila dosta čudna. Prvo smo otišli na turneju u Španiju za koju apsolutno nismo bili spremni, sa povređenim Sijom i bez Veličkovića. Poraženi smo od Barselone, Baskonije i Tenerifa sa po 30 poena razlike, što je u tom trentuku bilo realno, ali nikad nije prijatno kada Partizan izgubi na takav način,“ priseća se Čanak.

Uspeli smo da se konsolidujemo, dobili smo Cedevitu u Zagrebu, pa Zenit i Olimpiju kod kuće, međutim usledili su porazi od Krke i Zadra i to je bilo to. Da li grešim ili ne stvarno ne želim da izazivam polemike, ali nisam osetio pravu podršku u klubu. Utisak je da je svima laknulo kada sam otišao iz Partizana. U ovom trenutku to je završena priča za mene, iskustvo više. Ponosan sam na sebe što sam izašao jači iz svega toga i što nisam klonuo. Imao sam sreće da dođem u jednu zdravu sredinu u kojoj sam skoro pune dve sezone i gde sam stekao respekt u košarkaškoj zemlji. Radim svoj posao najbolje što mogu bez pritiska sa strane i osećam se vrlo komforno. Svaka sezona je nova priča i videćemo šta će da bude. Treneri uvek imaju problem sa budžetom, želje su jedno, a ono što se nudi nešto sasvim drugo.

Podsećanje na osvajanje Kupa Radivoja Koraća u Nišu 2018. uvek mu vrati osmeh na lice. Bio je to Partizanov prvi trofej posle četiri sušne godine.

To mi je nešto najdraže u trenerskoj i igračkoj karijeri i nešto što ne može niko da mi uzme. Uvek naglašavam da nikome ne priznajem da je veći navijač Partizana od mene. Ljudi iz kluba rade fanstatičan posao i Partizan je ponovo na evropskoj mapi vrlo značajan faktor. Ponovo je u mogućnosti da bude ravnopravan sa elitnim evropskim timovima,“ izjavio je Čanak.

Legende

Od litvanskih legendi Arvidas Sabonis je već godinama predsednik Saveza, dok Šarunas Jasikevičiujus radi sjajan posao na klupi Žalgirisa. A ostali…

Marčuljonis ima akademiju u Viljnusu i poslanik je u Evropskom parlamentu, okrenuo se politici. Kurtinaitis je trener Himkija, Šiškauskas je u stručnom štabu reprezentacije, Karinišovas u Čikagu, Homičus je vodio Dzukiju, dok je Kleiza bio jedan od vlasnika deonica u Ritasu, ali povukao se iz kluba.